Vesti iz sveta astronomije...

Sateliti porodice GSSAP

http://www.astronomija.org.rs/misije/11292-sateliti-porodice-gssap

https://t.co/JZlpycxiOF

A P O D...

Posljednji proljetni mladi Mjesec

Večeras pogledajte proljetni mladi Mjesec

Posljednji Mjesečev ciklus ovog proljeća započeo je četvrtak 25. maja u 21:45, no prva prigoda za golim okom vidjeti mladi Mjesec nastupa danas, subota 27. maja.

Nedugo nakon zalaska Sunca (20:40) nad zapadnim horizontom ugledati ćemo tanki Mjesečev srp. U tim trenucima Mjesec je od nas udaljen gotovo 360.000 km a svega 3% njegove nama vidljive polutke osvjetljeno je Sunčevim zrakama.



Prije odlaska sa večerašnje nebeske pozornice (zalazak u 22:27) moći ćemo uočiti i „pepeljastu svjetlost“ koja poput tanane svjetlosne koperne ocrtava obrise cijelog Mjesečeva diska. Nešto niže Mjeseca nalazi se planet Mars (u zviježđu Bika) a visoko na nebu među zvijezdama dominira sjajni Jupiter. Navedena vremena izračunata su za lokalitet Vidulini!

Autor: Marino Tumpić

Koliko još ima do asteroida?

http://www.astronomija.org.rs/misije/11294-koliko-jos-ima-do-asteroida

https://t.co/riet5jxTGw

A P O D...

Svetski eksperti za talente u Petnici

Istraživačka stanica Petnica ovog vikenda je ugostila svetske stručnjake za rad sa talentima. Eksperti okupljeni u mrežu organizacija koje se bave izuzetnošću mladih održala je u Petnici svoj godišnji skup, od 26. do 28. maja.



Istraživačka stanica Petnica je usgostila dvadeset predstavnika organizacija koje se bave dodatnim naučnim obrazovanjem, talentima u nauci, kao i izuzetnošću mladih na godišnjoj konferenciji. Gosti iz Nemačke, Izraela, Poljske, Češke, Mađarske, Rumunije, Danske, Španije, Italije, Hrvatske i Srbije su diskutovali o unapređenju načina identifikacije talenata i modernim obrazovnim programima za njih.

„Vrlo je važno to što smo imali priliku da uporedimo ono što radimo svako u svojoj organizaciji, da razmenimo iskustva, i da dogovorimo buduće zajedničke programe. Petnica se kao domaćin potrudila da predstavi sve ono što je postignuto u prethodnih 35 godina rada. Učesnici su imali priliku da razgovaraju sa rukovodiocima programa, stručnim saradnicima i mentorima, studentima vršnjačkim edukatorima, kao i sa aktuelnim polaznicima redovnih programa.“ – kaže Nikola Božić, programski direktor u Petnici.

Mreža organizacija za izuzetnost mladih okuplja organizacije širom sveta koje se bave mladim talentima, njihovom posebnošću, i obrazovnim programima prilagođenim za one sa dodatnom motivacijom. Mreža je registrovana u Nemačkoj, a članice dolaze sa svih kontinenata.

O svom utisku sa konferencije nekadašnji predsednik Mreže koji dolazi iz Izraela Zvi Paltiel kaže: „Organizacija koje se bave mladim talentima i njihovom izuzetnošću nema mnogo u svetu. Zbog toga je važno da se okupljamo i razmenjujemo iskustva i znanja koja imamo. Mladi ljudi koji pokazuju dodatno interesovanje za učenje i istraživanje su vrlo važni za budući razvoj svake nacije i čovečanstva, pa im se moramo posvetiti na pravi način. Petnica je nešto neverovatno što sam video. Odlično je što imate ovako uspešan obrazovni eksperiment. Raduje me da Srbija prepoznaje značaj njenog rada. Zahvaljujući Petnici vaša zemlja se može brže razvijati.“

Istraživačka stanice Petnica od 1982. godine organizuje obrazovne programe za motivisane i zainteresovane učenike i studente u oblasti astronomije, fizike, elektronike, računarstva, matematike, biologije, ekologije, hemije, geologije, medicine, lingvistike, istorije, psihologije, antropologije, sociologije, arheologije i dizajna. Kroz programe ISP do sada je prošlo 50.000 učesnika. Ove godine obeležava 35 godina rada.

Autor: Nikola Božić

Drugo lansirnje ruskog satelita za rano upozoravanje...

http://www.astronomija.org.rs/misije/11298-drugo-lansirnje-ruskog-satelita-za-rano-upozoravanje

https://t.co/JwfY2Iz7gW

A P O D...

ExoMars rover 2020 kao ukleti Holandez

Europska svemirska agencija je prije petnajstak godina započela planiranje misije robotičkog vozila na Marsu. U međuvremenu potrošeno je na stotine i stotine milijuna eura, mijenjani su partneri projekta a misija je u nekoliko navrata odgađana pa redizajnirana a sve i nadalje nekako „visi u zraku“ sa neizvjesnim ishodom.





Prvi dio velike europske misije na Mars u vidu orbitera (TGO) i tehnološkog demonstratora u vidu landera odrađen je dijelomično uspješno. Drugi dio koji uključuje ExoMars rover planiran je za lansiranje tijekom 2020. No inženjeri koji su imali zadatak da shvate zašto i kako je došlo do razbijanja landera Schiaparelli o Marsovo tlo još su uvijek na mukama. Ne mogu pronaći točanuzrok neuspješnog slijetanja landera na Mars a platforma na kojoj bi tamo trebao biti dopremljen rover umnogome se temelji na veoma sličnoj tehnologiji.

Modeliranje i simulacije koje su dosad učinjene tijekom istrage Schiaparellijeva neuspješna slijetanja pokazale su kako svi sustavi funkcioniraju ispravno. Podaci koji su dobijeni radio vezom tijekom njegova ulaska i prolaska kroz atmosferu (što je bilo prvi puta u povijesti da je neka letjelica slala „real time“ podatke u tom dijelu misije) nisu dali potpunu sliku „stabla događanja“ koje je dovelo do udara landera u tlo. Upravo je to najgora noćna mora za inžinjere i konstruktore. Situacija je to poput one kada vam se primjerice na automobilu usljed noćne vožnje iznenada na kratko vrijeme ugase svjetla a nitko nemože pronaći uzrok tome (pojednostavljeno rečeno). Sigurnost vožnje je upitna jer na računalu sve štima a incident se povremeno, nenadano ipak događa bez točnog objašnjenja i riješenja uzroka problematike.

Europljanima i Rusima predstoji mukotrpan rad na misiji koja će po sadašnjem planu biti lansirana u lipnju 2020. ruskom raketom Proton. ExoMars 2020 će na odredište stići u veljači 2021. sa glavnim ciljem potrage za biomarkerima prošlog, sadašnjeg ili budućeg života na Marsu. Sam rover radi ESA kao i ključne dijelove platforme za slijetanje, dok je u ingerenciji Roskosmosa raketa i lander. U ovim trenucima glavnina napora za riješenje mekanog slijetanja robota-biologa usredotočena je na sustav padobrana te računalni sustav i prateću programsku podršku.

Europljani su do sada imali dva neuspješna slijetanja na Mars a rusi nekoliko njih od koji je jedno (sa prvim Marsovim roverom u povijesti!) bilo uspješno, no bilo je to u neka druga, davna vremena sa potpuno drugačijom tehnologijom. Dobar dio kritičara svemirskih programa poprilično je skeptičan glede uspješne realizacije ove misije. Na našem prostoru poznata je narodna poslovica; „puno baba - kilavo dijete“. Upravo na tako nešto nalikuje misija ExoMars 2020 rovera koji poput ukletog Holandeza nikako da dođe tamo kamo bi želio. Uspjeh ili neuspjeh ove misije nije samo stvar znanosti, tehnologija i financija. Misiju treba promatrati i kroz prizmu prestiža ali ponajviše sa stajališta „tehnološkog morala“. Uspije li to će sigurno „pozitivno okuražiti“ europljane a posebice ruse te im dati pozitivnog podstreka za nove projekte (Phobos Grunt 2). Pođe li pak stvar po zlu biti će to još jednan, težak, udarac na ponos i entuzijazam svih učesnika projekta.

Mars je svijet koji tek čeka na nas, zagonetan, zanimljiv, dalek i opasan.

Darvin i Srbija

Već smo pisali kako je zaslugom nekih velikih "mudraca" naša zemlja stupila u red onih koje još raspravljaju o tako nejasnim pitanjima kao što su kakav je oblik Zemlje, koliko je ona stara i koliko je štetna Teorija evolucije.

U međuvremenu stigle su i ohrabrujuće reakcije. Pogledajte dva dokumentarna zapisa o ideji da se Teorija evolucije svede na nivo šunda.

M 13 - Konstantinos Christodoulopoulos



About this image

M13 is generally considered the finest globular cluster in the northern skies, mainly because it is visible to the naked eye in a well-known grouping of stars that sails high overhead in the summer sky. It is a swollen mass teeming with perhaps 300.000 to a half-million suns spread across 140 light years or more.

Technical Details

Optics
Vixen VC200L @ f/6.4
Mount
HEQ5 synscan Pro
Guiding ST-237 guide chip of SBIG ST2000XM
Camera
SBIG ST2000XM
Filter Wheel SBIG CFW9
Filters
Astronomik LRGB
CCD Temperature -5 degrees Celsius
Constellation Hercules
Date
20 May, 2017
Location
Kifisia, Greece
Exposure
Lum : 60 min (60x1 min)
Red : 30 min (30x1 min)
Green : 30 min (30x1 min)
Blue : 30 min (30x1 min)

Binning: 1x1(L,R,G,B)

Total exposure 2.3 h

Calibration: Darks, Flats, Bias

Software
SkyX, Pixinsight

https://t.co/jUm4lqau5z

A P O D...

https://t.co/7OxHmNNZpc

A P O D...

Problemi ruskih inženjera s "Naukom"

http://www.astronomija.org.rs/misije/iss/11308-problemi-ruskih-inzenjera-s-naukom

U susret kolonizaciji svemira



Naučna fantastika u svojoj nameri da stvori specifične slike-vizije koje je razlikuju od ostalih umetničkih žanrova, poseže za svemirom kao jednim od verovatnih puteva razvoja čovečanstva. Na tom "putu", po prirodi stvari, čovek putuje do planeta i sleće na njih, pokušava da se izbori sa prirodom koju tamo zatiče i izgradi svoj novi dom. Iako je ideja o nastanjenim planetama, onima vidljivim na noćnom nebu, stara, mogućnost da se planete nasele ljudima dugo nije bila u opticaju. Ljudi, odnosno njihovi izaslanici, išli su u posete stanovnicima Meseca, Marsa, ili Venere ali osnivanje kolonija Zemljana novijeg je datuma i nekako se poklapa sa usvajanjem ideje da će se u svemir putovati raketama. Kada je u svest pisaca naučne fantastike ugrađena raketa kao "dovoljno ubedljivo" sredstvo za međuplanetarni let, kao sasvim normalna stvar pojavio se ostanak grupa letača na nekoj planeti, kako onaj prinudan (pokvarila se mašina) tako i onaj dobrovoljan (ostanak u svojstvu diplomate sa Zemlje ili, jednostavno, jer se gostima dopalo mesto, klima ili neka lepa domorotkinja). Sledeći romantičarsko-pionirski poriv raketaš a, prema obrascu osvajanja novih prostora na rodnoj Zemlji (koji vuče korene iz praistorije), kolonije se u daljoj žanrovskoj razradi ideje, podrazumevaju. U takvim naseobinama naučnici će tragati za znanjem, retkim rudama, tragovima drugih civilizacija a obični će naseljenici pokušati da izgrade bolji svet od onog koji su napustili. Kako god bilo da bilo, bez obzira da li se kopaju rudnici ili pravi Drugi Raj, prirodno okruženje planete diktira uslove opstanka.

Autori naučne fantastike različito su (mal)tretirali znanja astronomije kada je trebalo biti ubedljiv u opisu novokolonizovanog sveta. Palp pisci su bili najmaštovitiji, odnosno najmanje se obazirali na već poznate činjenice jer je njima, pre svega, trebala egzotična pozornica za pucnjave pa nisu mogli da gube vreme na proučavanje literature a ponekad su im i zablude astronoma davale dobar materijal; tako se u pričama mogu naći i slavni kanali na Marsu ili zbunjujuće tamne strane Meseca ili razne varijante Venere. Ponešto obavezniji prema astronomiji osećali su se brojni ruski pisci oko polovine XX veka – oni su donekle poštovali nauku ali su voleli da daju oduška i mašti što je bilo posebno vidljivo u knjigama o ekspedicijama na planete i borbi sa ćudima nestašne prirode koja stavlja na probu snagu sovjetske tehnike i sposobnosti astronauta; mnoštvo je ovakvih prostodušno-propagandnih priča u kojima se sovjetski astronauti srčano i neustrašivo iskrcavaju i savlađuju prirodne nepogode (čitav podžanr bavi se Venerom i pobedom nad njom, ponekad samo u majici na kratke rukave pošto je tamo vrlo toplo). Najobzirniji prema nauci su pisci tzv "tvrde" naučne fantastike jer oni upravo insistiraju na uverljivosti opisanih planeta. Da bi postigli ovaj efekat oni u dela unose bezbroj podataka, od udaljenosti planete od matičnog sunca, karakteristika orbite, veličine i težine nebeske lopte, atmosfer, reljefa, klime itd itd; no, ovakvo gomilanje činjenica, čak i kada su potpuno verodostojne, ume da bude zamorno i uguši zaplet priče svodeći je na naučno nepopularni opis neke planete a ne umetničko delo o, pre svega, ljudima zatečenim u određenim situacijama.



Odmicanje od Sunčevog sistema, osim što nameće rešavanje problema načina leta na "duge staze", otvarao je i pitanje novih planeta. Zvanična nauka nije imala, sve do pre koju godinu, dokaz da i tamo postoje sistemi planeta koje kruže oko sunaca. Hipoteza, vrlo verovatna, govorila je da nema razloga da se obrazac Sunčevog sistema i dalje ne ponavlja ali – dokaz se nije mogao ponuditi. Naučna fantastika, međutim, nije imala problema sa ovom dilemom jer je odmah, "na blanko", prihvaćeno da oko svakog sunca može da kruži jedna ili više planeta. Uostalom, da nije tako na šta bi se putnici namernici - osvajači iskrcali? Letovi raketama tamo-vamo, bez sletanja, nisu dovoljno dramatični i posle nekog vremena postaju monotoni, a to čitaoci-gledaoci ne vole. Nove planete, posebno one nevidljive i naučnicima nepoznate, dozvoljavale su autorima da se razmahnu u smišljanju bezbrojnih čudesa prirode, sastava tla, klimatskih (ne)prilika itd (poseban "sport" je smišljanje što neobičnijeg imena planete ili, ako se ne ide tim pravcem, davanja zapetljanog i dugačkog višecifreno - slovnog kataloškog broja); onda se na takvu osnovu "montira" život, manje ili više inteligentan, u svim mogućim i nemogućim oblicima. Konačno su na pripremljenu pozornicu sletali vrli kosmonauti da se u nastavku priče zlopate, bore i pobeđuju. Ništa nije moglo da pokoleba ovakav kostur priča jer je, rekosmo, samo novo lice arhetipske situacije.



Kada je naučnička potvrda o postojanju planeta dobijena, naučna fantastika je mogla da se isprsi i izjavi «znala sam to sve vreme», ali nekog preteranog trijumfalizma nije bilo jer žanr je već pomalo istrošio ovu temu, ona nije atraktivna kao pre 70-tak godina. Današnje kosmičko-osvajačke avanture nose ono što prve nisu imale – okrenutost ličnim psiho problemima samih osvajača jer se u međuvremenu spoznalo da ne postoje niti "nerđajući" svemirski konkvistadori niti idealni vesnici mira u ljudskom obliku. Raniji dečački optimizam tipa "ja sve mogu", zamenjen je opreznijim promišljanjima uzroka i posledica kako po svet na koji se Zemljani iskrcavaju i tako po ljude-jedinke koji tu rabotu obavljaju. Odgovornost prema šteti koja se tim činom može izazvati u jednom nepoznatom a zaokruženom sistemu, pojavljuje se kao ograničenje pukog avanturističkog duha; s druge strane, niko ko dolazi pod zastavom Zemlje nije a priori dobar, plemenit, nepokolebiv, visokomoralan, sposoban da reaguje adekvatno već može biti, uprkos svim znanjima i treningu, nesiguran, zbunjen, jadan, isfrustriran, rečju, čoveka sa vrlinama i manama. Pogled prema planetama postao je, dakle, čak i pre njihovog osvajanja, ozbiljniji, odrasliji zahvaljući naučnoj fantastici koja je otvorila neka, dotada sasvim nepoznata, pitanja.

Autor: Ilija Bakić

https://t.co/XQdMgQOvbV

A P O D...

Da li se zvezde mirno utapaju u crnu rupu ili se razbijaju o nešto što je izuzetno tajnovito?

http://www.astronomija.org.rs/galaksije/crne-rupe/11311-da-li-se-zvezde-mirno-utapaju-u-crnu-rupu-ili-se-razbijaju-o-nesto-sto-je-izuzetno-tajnovito

James Webb Space Telescope Launch and Deployment

Treći prijem gravitacionih talasa!

http://www.astronomija.org.rs/galaksije/crne-rupe/11315-treci-prijem-gravitacionih-talasa

https://t.co/KJUfiYZAbc

A P O D...

Otkriće unutrašnjosti Jupitera: prvi naučni rezultati ’Junone’


http://www.astronomija.org.rs/misije/11316-otkrice-unutrasnjosti-jupitera-prvi-naucni-rezultati-junone

Misija koja će dodirnuti Sunce



Od novih nadahnuća
Žarki i sumorni,
Sa novim Slovom
I novim slikama
U ceptećem srcu,
Prodresmo daleko
U neznanu zemlju
Našeg sna, naše Volje,
Dođosmo bliže
Velikom Suncu
Koje nas draži, privlači, opija.

Todor Manojlović

Posle armade svemirskih solarnih teleskopa koji u poslednjih 30 godina proučavaju Sunce NASA planira da prema našoj zvezdi uputi solarnu sondu koja će ući u područje prostora koji nikada ranije nije istražen. Solarna sonda nosi ime Eugena Parkera, naučnika koji je prvi postavio teoriju o solarnom vetru.

Eugen Parker je 1958. kao mlad profesor na Enriko Fermi institutu objavio članak u Astrophisical Journal-u pod nazivom „Dinamika interplanetarnog gasa i magnetnog polja.“ Parkerov rad je postao osnova za naše razumevanje interakcije zvezda i svetova koji ih okružuju. Postojanje Sunčevog vetra je dokazano direktnim posmatranjem. Ova prva misija čovečanstva prema jednoj zvezde biće pokrenuta u leto 2018.

Da bi se približila Suncu sonda će kao pogon koristiti gravitaciono polje planete Venere.

Solarna sonda Parker treba da donese revoluciju u našem razumevanju Sunca. Kao ni jedna letelica do tada, ona će putovati kroz atmosferu Sunca, na 6.4 miliona km od njegove površine, u uslovima veoma jakog zračenja i visoke temperature.



Njen let kroz koronu, proširiće naše poznavanje i razumevanje ovog krajnjeg dela atmosfere Sunca kao i poreklo i evoluciju solarnog vetra. Doprineće našem razumevanju i povećaće nam sposobnost da predvidimo promene u svemirskom okruženju Zemlje koje utiču na život i tehnologiju na Zemlji.



Tokom najbližeg pristupa Suncu, prednji deo sonde, ugljenični-kompozitni štit debljine 11,43 cm će biti izložen temperaturi od 1 377 ºC.

Solarna sonda Parker će nositi instrumente namenjene za proučavanje magnetnog polja, plazme, visokoenergetskih čestica i solarnog vetra.

Zašto proučavamo Sunce i sunčev vetar?
Sunce je jedina zvezda koju možemo proučavati izbliza. Proučavajući zvezdu oko koje živimo, učimo više o zvezdama širom univerzuma.
Sunce je izvor svetlosti i toplote za život na Zemlji. Što više znamo o tome, više možemo razumeti kako se život na Zemlji razvio.

Sunce utiče na Zemlju i na manje poznate načine. Ono je izvor solarnog vetra, struje jonizujućih gasova koji prolaze pored Zemlje brzinama i do 1 000 km/s. Solarni vetar oblikuje Zemljino magnetno polje i pumpa energijom radijacione pojaseve. Kreira u prostoru oko Zemlje svemirsko vreme koje utiče i ometa rad veštačkih satelita.

Detaljnije: Parker Solar Probe

Autor: Miša Bracić

’Stratolaunch’ – najveći avion za lansiranje satelita

http://www.astronomija.org.rs/oprema/11320-stratolaunch-najveci-avion-za-lansiranje-satelita

https://t.co/SQbG4oFnKh

A P O D...

 Otkrivanje Jupitera

Bog Jupiter se pokrivao oblacima da sakrije svoje nestašluke. Boginja Junona, njegova supruga je bila u stanju da zaviri kroz oblake i otkrije pravu prirodu svoga supruga.



Jednom u svakih 53 dana NASA/in Jupiterov orbiter Junona ima bliski susret sa oblacima najveće planete Sunčevog sistema. Taj susret traje samo dva sata. Orbiter putuje od  severnog pola, preko ekvatora, svog najbližeg pristupa (perijova) planeti, prelazi preko južnog pola na putu natrag u najudaljeniju tačku, odakle se ponovo vraća.

Slika prikazuje 14 sekvenci, obogaćenih bojom. Prva slika, na levoj strani pokazuje pola lica planete, sa severnog pola koji je u centru. Kako se letelica približava Jupiteru, smanjuje se geografska širina i povećava vidljivi horizont. Treća i četvrta slika pokazuju severni polarni region dok se na severnim srednjim geografskim širinama pojavljuje bend talasastih oblaka. Na petoj slici su sekvence bendova turbulentnih oblaka. Sedma i osma slike su snimljene neposredno pre  nego što je letelica bila u svojoj najbližoj tački, ekvatora Jupitera. Ove dve slike su snimljene za samo četiri minuta, pa se pogled brzo menja. Kako je letelica prešla u južnu hemisferu planete, svetla južna tropska zona dominira na slikama 9, 10 i 11. Beli ovali „String of Pearls“ su vidljivi na slici 12 i 13. Južni pol je na slici 14.

Sirove, neobrađene slike JunoCam su dostupne na www.missionjuno.swri.edu/junocam

Detaljnije: Jet Propulsion Laboratory
https://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA21645

Autor: Miša Bracić