Samo za HRABRE

TUGA LEPTIRA



Život nije
Vesela pjesmica,
Pa da je bezbrižno
Odzviždućemo dok traje.
I kada pjevam,
Sa moga lica
Vidljivi trag,
Nespokoj odaje.

Ja ne umijem
Da ovo bitisanje
Posmatram, kao neki,
Sa veselije strane.
Mene onespokoji
I golo granje,
Kada bez zelenog
Lišća ostane...

Sve što se rađa,
Niče, nastaje...,
Sa nastankom kobni
Pečat nosi! -
Sve će samo
Kratko da potraje,
Kao sjajni bljesak
U jutarnjoj rosi!

Znam šta bi oni
Veseliji preli:
- Novo će lišće
Okititi granje! -
Ali, mene tako,
Tako sneveseli,
Ovo svakodnevno
Ružno umiranje.

Dobro. Znam.
Izbora nemamo.
Tako je, valjda,
Vječno pismo?
Zašto li to samo
Razumom poimamo,
Zašto neznanjem
Zaštićeni nismo?

Nije meni
Što život moj,
Ne može veselo
Muzika da odsvira.
Mene neprestano
Goni u nespokoj,
Vječna tuga -
Tuga leptira.

Kad me maze prvi zraci sunca
dok lagano u javu se vraćam
dok se teglim u krevetu svome
Mislim koji račun prvi plaćam

Cujem kako sad cvrkuću ptice
gledam tako plavetnilo neba
i razmisljam kolko mije dobro
super mi je, tako mi i treba.....


By B.....

Zar imam prava ja da praštam
Toliko tuge, bola I srama
O boljoj budućnosti samo maštam
Predci me ponovo zovu iz jama…

Na nasoj krvi budućnost pišu
Bez trunke savesti, kajanja, srama
Smetaju Srbi dokle god dišu
Nad ovom zemljom se nadvila tama….

Ponovo proslošt pred nama stoji
Spremni su ponovo logori jame
Olos se Boga više ne boji
Dali ma svetla u moru tame….

Preklani vape iz svake jame
I njihov vapaj po nama pada
Zlikovci opet oštre kame
Zar opet Srbin mora da strada

Dusman je slepom mržnjom vodjen
Kao što strela ne menja pravac
Mrze me što sam ko Srbin rodjen
I što sam vernik pravoslavac…..


By B....

Jos kao mali pito sam deda
Kazimi sta su to Hrvati
Danas sam nesto cuo u skoli
Pa bih to sada hteo znati....

Deda me lagano pomazi tada
pa me na krilo tada stavi
i rece tada tihim glasom
Ne znam ti odgovor dati pravi....

Pa to bi trebali biti ljudi
Ali to ljudi nemogu biti
Oni su svakakva radili zverstva
To covek nikad ne moze raditi

Ni zverz sine nisu ti oni
Jer zver ubija samo kad mora
kad takve stvari pocini neko
Ta stvar je i od zveri gora...

Nemaju oni savesti, srama
niko se tudjom patnjom ne sladi
i posle toga mirno da spava
To samo Hrvat moze da radi

Vido sam prvi put dedu da place
Ne shvatih kuda mu misli lete
U glavu tad me poljubi nezno
I reca "Ja sam s Kozare Dete".....

Mnogo je godina od tada proslo
dok nisam shvatio sta je to bilo
Zasto je Deda tada plako
I sta se sev tada tamo zbilo....


By B.....

Gledam je sada kolko je lepa
i kako bezbrizno ona spava
obuzet srecom sto je kraj mene
dok me golica ta kosa plava...

Srecan san sada ko malo dete
lepo mi sto se kraj mene svila
ko mala ptica u gnezdu svome
kraj mene se ona ugnezdila.....

Plasim se da je nesto ne budi
ovaj trenutak vecno da traje
jer ovu srecu sto je kraj mene
samo mi ona toliko daje.......


By B.....

Pred crkvom svadba, muzika svira
poznata lica u masi toj
iz ugla gledam, duša me boli
a veo skriva sad pogled tvoj

O boze samo kolko si lepa
u duši mojoj tuga i jad
Dok drugi slave i svi su srecni
ko malo dete ja plačem sad

Htela si život, slavu, bogatstvo
Samo ti smetam na putu tom
Pa samo idi i budi srecna
Ti nosi srecu , tugu će samnom

A život ovaj nikom ne prašta
bez ljubavi i sreća se briše
ko mala ptica krletke zlatne
Sa kolko nula ljubav se piše.......


By B....

Tisina

Jutro je, zaustavljam misli
uporno i snazno
kucaju na moja vrata
bacam ih u vatru,
uzdise se plamen, pucketa
Moje misli gore, zelje nestaju
i ostajem samo ja, otvorena
prema beskraju, bez glasa
nesto me zove dalje od buke
prepoznajem mirnocu i
umirem u njoj, u taj tren
prostor u meni, kao svemir,
zove me opet taj ples
nesalomivi ples, pun mirisa
bez tereta i tiho mi govori
igraj, igraj i samo igraj..

Preokret

Kroz sivo jutro probijam se,
na suncu topim svoje srce,
uz cuda dozivam kisu,
snagu vjetra pustam da me nosi.
Putujem bilo gdje,
bez namjere da stignem,
destinacija bez imena,
vodi me u cudnu moc, gdje
mjesec razbija tamu, gdje
ogledalo razbija moj stari lik,
gdje ne trcim za sjenom,
gdje pomjeram granice bez straha,
gdje stizem bez namjere
gdje konacno sretnem sebe
i shvatam da nista nije trajno
ni ti, ni ja, ni ova noc.

Maro, ovu stranu tvoje licnosti jos nisam upoznao i da znas da si me prijatno iznenadila.... Za moj pojam jako lepo.... Svi komplimenti.....

Hvala.

Tvoje oci boje neba
jutros su me probudile
ni slutila nisam tada
da su me uzbudile
priso si mi tako lako
kao golub kada leti
moj uzdisaj i moj vapaj
iz sna su me poremetili...

Godine,
lete kroz vrijeme,
kad pogledam iza ociju
znam ko zivi tamo
Sjecanja, ulaze u voz
i tad besciljno putujem
medju ljudima,
razni uglovi mog zivota
kroz prozor se naziru,
na manje rigidan nacin
sa dozom mekoce
pogledam u sebe..
Vidim drugi svijet
Zvuk, akord, zveket
vode me kroz pustinje
gdje sam nekad bila..
nemoc vuce me na dno,
mir me cupa prema vrhu
gubim jasnocu proslog trena
i lagano padam,
pozadina zivota kao na platnu
apstraktan prizor gori
iza mojih ociju.
Film, sve je to film
projekcija u mojoj glavi,
biram sledecu predstavu
Iznad vremena..

Ponekad zelim ostati u dvoje
na trenutak, iz suprotnog smjera
dolazim samo Ja
kao avenija slobode
ne slijedim nijednu pozivnicu,
sakati strah me zove
da vidim kako iskustvo
igra po mojim danima
i sara prstom po staklu mog oka
neodredjenu boju,
bol i uzitak zajedno plove
mojim venama.
Vodim bitku sa sobom
bitku andjela i djavola
kao jedna stvar sa dvije strane
kao dobar covjek u losem odijelu
kao los covjek u dobrom odijelu
kidam borbu, ne trazeci nijedan dokaz
sa snagom lava pod tezinom ljubavi
sva moja iskusenja spavaju
na istoj onoj adresi
gdje sam se i rodila..

Ponekad me Marea plaši,
iako sam hrabar,
a onda se pojavi i Jelena,
te ja grickam nokte,
kao drvo,dabar.

Neustrašivi Mesrine sam ja,
ali me,ponekad, žene plaše,
kad žele da me pipaju,
ili da zajedno od pića,
praznimo čaše i flaše.

Zato,žene,
molim vas kao Boga,
begajte od mene,
i od nika ,moga.

Jer kad dođe Slavka,
ja ću njoj da se žalim,
što me zlostavljate dok nje nema,
a dok ne stigne, ja sa foruma,
sad "palim".

Zdravo mi ostajte,žene strašne,
odlazim od straha,
ali vratiću se, znajte,
a sad nestajem,
brže od 4 maha...

Mesrine ::Ponekad me Marea plaši,
iako sam hrabar,
a onda se pojavi i Jelena,
te ja grickam nokte,
kao drvo,dabar.

Neustrašivi Mesrine sam ja,
ali me,ponekad, žene plaše,
kad žele da me pipaju,
ili da zajedno od pića,
praznimo čaše i flaše.

Zato,žene,
molim vas kao Boga,
begajte od mene,
i od nika ,moga.

Jer kad dođe Slavka,
ja ću njoj da se žalim,
što me zlostavljate dok nje nema,
a dok ne stigne, ja sa foruma,
sad "palim".

Zdravo mi ostajte,žene strašne,
odlazim od straha,
ali vratiću se, znajte,
a sad nestajem,
brže od 4 maha...

:kapa:

Ne pustam misli
da me guraju u jad,
probala sam otimati
sebe iz sebe.
Stopiranje od jedne
do druge situacije,
jos jedna igra
da li cu je savladati.
Ronim, nestajem u dubini
kao da padam u usta kita
kao da visim o kanap
koji grickaju pacovi,
snaga brzinom groma
pogodi u slabost,
opcinjena plavom bojom
s talasom
zapljuskujem obalu,
uklesana u sivom kamenu
pobjedjujem more,
beskonacno veliko
kao sloboda.
Bacam jednu kap sebe
u toj plavoj zemlji
a ja ostajem na obali.

Metastaza slobode
kroz krv
struji,
kroz krv čovjeka,
razbijajući iluziju ličnosti
iluziju kulta
stvorenog lancima ropstva....
U najdubljim intimama sebe
čujem krik,
krik protivrječnosti sebe,
i lom svog poimanja svijeta...
Ipak u venama svojim
osjećam
metastazu slobode,
prihvatanje protivrječnosti,
u svom ludilu
razbijenog kao ogledalo
ega...

Praznina pogleda
koji znači
trenutku,
u svojoj beskonačnosti
divi se praznini
konačnosti...
Neshvatljiv razumom,
bivstvuje,
čineći sviijet ništavnim
pred svojom snagom
neprihvatljivosti
u bljesku vremena...
Nošen vjetrovima
sagorelih u sebi
svjetova,
rađa se tren
dajući bezbroj mogućnosti....

Dzoni , jako lepo, Stvarno si me prijatno iznenadio.....

Fala Bole...

kako se zove ciga revelucionar?

cigan ce...

Moze i "Rom Ce"