Amerika - obecana zemlja ili ne?

Idejan ::bomba sam.

Samo ti to ponavljaj vise puta po Americi, ima da osvanes u Gvantanamu okovan, bez prava na zalbu. Teroristo...

onda bolje mi je da zavezem klapu.

Ako te je strah, onda cuti.

naprotiv, nemam uopste strah.
nego me strah kada se neko toga boji, od tog me fata straha.
Onda se nema kuda, ne mozes vise ni u sebe.
U Americi se to ne kaznjava, Ameriku zato mnogi ne razumiju.
E to sto je ne razumiju, samo oni koji je razumiju, znaju da je Amerika dobra, najbolja.
Ja pricam javno o Americi, negativno, cak i na poslu.
Cesto kazem jebem Ameriku.
Naravno Amerima to ne odgovara, u vecini i odgovaraju mi:"Zasto onda ne ides nazad u Bosnu"."Voli je ili je napusti:
Odgovaram im da ne mogu da njih ostavim ovdje, bilo bi ih mi zao, da se pate.
Ameriku je tesko definisati, sve definicije su pogresne, ne moze se objasniti bez vlastitog dozivljaja.
Ima jedna jedina stvar, svi znaju da je lose a svi znaju da je i istovremeno i dobra.

To je americka specificnost.
Slicna razlici izmedju Srba i Amerikanaca.
Vlastiti dozivljaj potpuno iste stvari.

Amerika je zemlja eksperiment i ljudi u Americu su najvece zhrtve,na kojima se je najvishe eksperimentisalo...
Amerika je zemlja koji ce uskoro da pogodi najveca finansijska i ekonomska kataklizma,koja ce se odraziti na sve ljude na svetu...

lucija ::Moja prijateljica je ostala tamo, jednu godinu, jer okolnosti joj nisu dozvolile vise...

Plakala je danima kada se vratila u Crnu Goru,...

Amerika joj je nudila mnogo mnogo vise, u svakom pogledu....

Kaže"oni crni nude mnogo viiše od ovijeh' našijeh jadonja ođe,prosto u zemlju oće da te ućeraju "

U odnosu na nasu pamet, kako je kod nas, Amerika koju licno ne podnosim, je idealna, i za blentavije i za pametnije od mene, Amerika je najbolje mjesto za zivljenje na planeti.
Nase licne karakteristike su druga stvar, sazimanje istih stvari nam je razlicito.
Ja kao osoba znam da je to nas najveci i nerjesiv problem, od porodice do drzave.
Grubo receno,ne budi primjenjeno to se samo rjesava atomskom bombom ili kakvom prirodnom katastrofom.
U odnosu na nas u Americi je sve drugacije, to drugacije ni ja ne mogu da svarim ali znam da je ispravno.
Ovdje vlada zakon sile na demokratski nacin imate takvu demokratiju, demokratiju zakona, ne demokratiju same rijeci ili naroda.
Ovdje narod ne postoji, postoji samo Amerika.
I u toj i takvoj Americi, jedinstvenoj na svijetu, jednak je svaki covjek, bio inteligentan ili budala.
Sto je za razliku od nas, nesaglediva vrijednost.

Idejan :: I u toj i takvoj Americi, jedinstvenoj na svijetu, jednak je svaki covjek, bio inteligentan ili budala.
Sto je za razliku od nas, nesaglediva vrijednost.

Nisam baš sigurna da je kao što kažeš u prvoj rečenici. Diskriminacije sigurno ima i nema gde je nema.

Kod nas ne cvetaju ruže i to je jasno, i ima inteligentnih budala kao i glupih budala koji vrlo često budu bolje tretirani nego pametne nebudale.

Idejan ::

U odnosu na nas u Americi je sve drugacije, to drugacije ni ja ne mogu da svarim ali znam da je ispravno.
Ovdje vlada zakon sile na demokratski nacin imate takvu demokratiju, demokratiju zakona, ne demokratiju same rijeci ili naroda.
Ovdje narod ne postoji, postoji samo Amerika.
I u toj i takvoj Americi, jedinstvenoj na svijetu, jednak je svaki covjek, bio inteligentan ili budala.
Sto je za razliku od nas, nesaglediva vrijednost.

Ja sam bila cesto u Americi, volim je na neki nacin, ali je ta moja ljubav uglavnom u pravcu
prelepih predela ( Kalifornija,Arizona,Vajoming,Oregon i jos kojecega),znaci ne da je varim
nego se jakpo lepo i orijatno tamo osecam, a znam da tamo ne bih nikada mogla da zivim
a bas iz razloga sto mislim da tamo nista nije u redu. Jednak je svaki covek i u Evropi,pa i
u Srbiji.Svaki covek ia pravo glasa, za razliku od USA, u Evropi i svaki covek besplatno
socijalno osiguranje, a to je vec mnogo velika stvar. U Evropi ( nazalost u Srbiji su se stvari
zadnjih godina promenile) svako ko zeli da studira moze to besplatno. U USA to jel nije moguce..

Znaci o jednakosti nema govora.

Tek sada shvatih ko je Idejan.

Brzo shvacas.
Ja uopste ne znam ko je ko.

Autor: Sudbin Musić
Objavljeno: 23. November 2011. 13:11:24
Sudbin MUSIĆ: Negdje duboko u Čarakovu u staroj mahali u kojoj je nekad obitavala čuvena Muhtarova familija Karupović, danas rasuta svuda po svijetu, sa svakim ezanom vije pas. Izdaleka imanje izgleda poveliko, pravo domaćinsko. Do rata su tu živjeli Hasan i Razija sa svojom djecom. No, rat učini svoje i tako Hasan i Razija ostaše bez svega. No, najbolnije je što su ostali bez svoje djece. Njihova tri sina pobiše na pravdi Božjoj isti oni koji danas koračaše Šeher Banja Lukom, nekada Bosanskom Kordovom a danas glavnim gradom nečega u čije ime Hasan i Razija ostaše bez svoja tri sina, ja bez svog babe, mladosti i bezbroj drugara, rođaka i komšija. Kako prenesoše mediji: "Organizator skupa, u kojem su učestvovali i pripadnici četničkog pokreta, je bio Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova Vlade RS-a."
Čitav dan razmišljam da se latim pera. Pitam se ima li smisla uopšte, jer znam da samo sebi činim zlo. Bit će ovo još jedna neprospavana noć nakon mog izlijevanja mene po papiru. Čudan je i razlog moga pisanja. Neko će reći da budalim, no Rex je ćuko i po. S Rexom se danas napričah. I nagledasmo se jedan drugog iako je njemu ostalo još jedno oko, a na drugo skroz slabo vidi. Godine čine svoje. Pasji zivot pogotovo. No vidi Rex i na ono jedno da je i moj život haman pasji, jer eto danas mi se opet ko prije šesnaest godina, kada potpisaše Daytonski mirovni sporazum opet plače.
Tada od zebnji za našu budućnost, a danas jer sam izgleda, bio više nego u pravu.

Negdje duboko u Čarakovu u staroj mahali u kojoj je nekad obitavala čuvena Muhtarova familija Karupović, danas rasuta svuda po svijetu, sa svakim ezanom vije pas. Izdaleka imanje izgleda poveliko, pravo domaćinsko. Do rata su tu živjeli Hasan i Razija sa svojom djecom. No, rat učini svoje i tako Hasan i Razija ostaše bez svega. No, najbolnije je što su ostali bez svoje djece. Njihova tri sina pobiše na pravdi Božjoj isti oni koji danas koračaše Šeher Banja Lukom, nekada Bosanskom Kordovom a danas glavnim gradom nečega u čije ime Hasan i Razija ostaše bez svoja tri sina, ja bez svog babe, mladosti i bezbroj drugara, rođaka i komšija. Kako prenesoše mediji: "Organizator skupa, u kojem su učestvovali i pripadnici četničkog pokreta, je bio Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova Vlade RS-a."

No, vratimo se Daytonu... Nakon Daytona, odlučismo ja i moja familija otići u Ameriku. Mati otplaka, sestre za njom i odustasmo. Odlučismo se kao i dosta njih koji su tada bili u teškoj dilemi, da se ipak vratimo rodnoj grudi, pa šta god dragi Allah da. I vratismo se.

Prvo u Sanski Most u kojem mi već bi jasno da ovo nikako neće izaći na dobro, a onda, tamo negdje u kasnu jesen 2000. godine svojoj kući u pusto Čarakovo. Da mi nije bilo Semira i Đine pobenavio bih. Navikao sam se nekako da Čarakovo broji samo 40 od nekada 800 kuća i eto kao doći će i ostali sad kad smo i mi. Veselo momče Semir, uzeo bi vucjaka Djinu i gotovo diverzantski provlacio se iz Siječića do Poljskog puta kako bi kartali ili šta već, da ne poludimo lažući sami sebe kako je sve ok, a spavajući sljedećih godinu i više stalno na jedno oko. Prvu noć nikada neću zaboraviti, a prva zima je bila pravi pakao.

Samo kosti ubijenih mještana na koje bi šetajući stalno nailazili, podsjećale bi me na zlo što je iza nas, a mi se pravili da je to davna prošlost i sebe radi borili se da ne mislimo na to.
Jedanaest godina poslije nema više ni Semira ni Đine, kao ni mnogih mladića i djevojaka koji odoše u svijet. Neki trbuhom za kruhom, a neki, kao Semir, stazama ljubavi.

Na Ahiret preseliše mnoga stara lica. Među njima na žalost i Hasan i Razija Karupović. Iza njih već više od šest godina iza imanja uz veliku štalu u svojoj kolibi smrti prkosi ovaj moj Rex, koji vije sa svakim ezanom i plače za svojim domaćinima, avlijom punom mladosti i veselim licima svojih Karupovića. A danas, eto 16 godina poslije Daytona i 20 godina nakon pokolja skupa samnom, slušajuci ove redove koje nakon Rexa odlučih podijeliti sa svima vama.

Napričasmo se ja i Rex. Prisjeti me na sve one trenutke poleta. Pokrivanje društvenog doma, neumornog Nijaza s kojim bi bilo i ovako i onako, ali bi bilo i mi se vratismo. Kakav je to polet bio! Pobjednički neumorno radilo se na sve strane. S nama je uvjek bio Hasan i još mnogi Hasani kojih više nema.

Nakon par godina u Čarakovo doista počeše dolaziti i oni koji nikada nisu. No vraćali su se natrag. Već od 2003.godine ne dolazi niko osim nekoliko nesretnika koji se iz samo njima poznatih razloga silom prilika vratiše.

Novi školski objekat pohađa sve manje đaka. Safove u džamiji nakon preseljenja nekog starine ne popunjava niko. Svaki svatovi su znak da nam neko ode. Pusta polja i mahale navukoše divljač tako da ništa nije čudno vidjeti zečeve kako se igraju tamo gdje ih nikad nije bilo jer su navikli da ljudi nema. Eto u tri povratnička mjesta u Rakovčanima, Rizvanovićima i Bišćanima u novu školsku godinu upisa se svega devet prvačića. Oni najzabrinutiji prebrojaše za sljedeću školsku godinu samo četvoro...

Nikako ne volim ovaj dio godine. Nekako ima čovjek i previše vremena za razmišljanje. Stalno koračanje provalijom košta živaca. Na ivici provalije ovdje je čitav jedan kolektiv - ta mala skupina povratnika koja uporno već više od deceniju korača odolijevajući svim pritiscima samo da ostane i opstane uz rijeke i livade i na poljima s kakvim se malo koja mogu porediti.

Šutio je Rex slušajući ovaj moj monolog, a meni se samo odmotavao filma, a jed bivala sve veća i veća. Podsjeti me i na sva ona politička okupljanja, jedne kao više pro-bosanske i one koji su po mišljenju prvih manje pro-bosanski. Priče o Bosni koje danas u gradu ima tek toliko da njenu post-daytonsku zastavu možete naći tek pred Čaršijskom džamijom a to govori mnogo. Jer Bosanci to su helem samo Bošnjaci, koji su i muslimani, nekada sa velikim ”M”, a taj Islam to je sada kao nešto jaaako opasno kao da ga nikada prije ovdje nije ni bilo. A ja sam eto kao i svi ostali iz ove šačice povratnika samo opasnost a ne neko ko već deceniju nakon pakla kroz koji prođosmo i dalje kupim kosti svojih najmilijih na sve pustijim poljima oko Prijedora. Jer kako drugačije objasniti posjete ekipe SFOR-a, kojeg za čudo Božje u Prijedoru kao sastavni dio evropskih snaga zastupaju Čileanci i njihovo konstantno ponavljanje pitanja o Vehabijama!?

Zgurani u povratničke mjesne zajednice, zabavismo se sami sobom ne prihvatajući svijet oko sebe i daleko od stvarnosti. Naša naselja postaše najljepše pustinje na svijetu ili još gore, najmoderniji rezervati u kojima vegetiramo gotovo kao američki Indijanci, prisjećajući se o vjerskim praznicima na našu tradiciju, kulturu i običaje kojih odavno više nema. I reisu Ceriću sam jednom prilikom reko da se osjećam kao Mohikanac. Dok je danas četnički pokret paradirao Banja Lukom, jedna djevojčica koja je u Čarakovo 2000. godine došla kao petogodišnja Bošnjakinja, dobila je zadatak iz predmeta ’srpski jezik” da napiše sastav ”Dvadeset godina Srpske”. Djeca u školi u Čarakovu ostaše uskraćena ove godine za Bajramsku priredbu jer je direktor, helem, jako zabrinut što se djeca dijele na nacionalnoj (vjerskoj) osnovi pa nema kaže ni Božića, al’ će zato biti priredba za krsnu slavu školstva Republike Srpske ”Svetog Savu”, odnosno Savindan čiju himnu moraju napamet znati svi čarakovski mališani.

Poslije zavrsetka srednje škole oni će prestati da koliko toliko normalno žive i vratiti se u svoje rezervate i u taj paralelni svijet u koji nas neko smišljeno gura, a mi bez razmišljanja nasjedamo unatoč činjenici da smo konstitutivan narod u Daytonu skrojene države. Paralelni svijet u kojem su naša humanitarna udruženja postali zavodi za socijalnu zaštitu i paralelni svijet tamo nekih koji eto radi toga što ni Srbi ne rade (a istina da je nezaposlenost ogromna) nemaju pravo već godinama na bilo kakvo radno mjesto u nekom od javnih preduzeća ili ustanova, pa makar čistačice. Rijetki su sretnici koje je to na vakat zapalo, no jako rijetki. Politika će naravno reći da nisam u pravu, no i neće me iznenaditi, jer i pored svega pobrojanog, opštinski načelnik se može pohvaliti jednoglasno usvojenim budžetom koji je ”po volji” i Bošnjacima, barem sudeći po glasovima onih koje su Bošnjaci izabrali. Sveopšta nezaposlenost tjera ljude na svašta. Hvala Bogu najmanje je džeparoša i provalnika no nevjerovatno koliko oni visoki mogu pasti nisko žmureći na istinu koja je sve očitija oko nas.

A oko nas navodno nafta. Tutnje Rusi neki dan po Čokotima i barama Svetinje. Prisao im moj komšo Samed ni ne pokušavaući zvati policiju jer nema pravo. Čuo da je Šaban zvao pa nagrabusio. Uspio je razumiti nekog Rusa koji se podrugljivo javio Samedu na slabom ”srpskom” rekavši kako eto gdje ima muslimana ima i nafte.

Svaki dan strepim da se opet neko ne sjeti rovariti po bišćanskoj glini za koju kažu da je najkvalitetnija u Evropi. Pitam se samo ko će sad odbraniti ta naša sela od novih, urbanih iseljavanja u cilju ”sveopšteg prosperiteta u nastojanjima naše zemlje ka što skorijim integracijama u NATO i EU” kako stalno i neumorno ponavljaju, i ovi i oni, pro-bosanski, dok im se na terenu i ispod noša odvija posljednja, tiha i sigurna faza etničkog čišćenja za koju niko neće biti pozvan na odgovornost pred nekim od međunarodnih sudova. Bit će na kraju: ”Sami pali-sami se ubili!”

Za nekoliko dana opet je Dan državnosti naše domovine i ponovna proslava. Ovaj put, iz nekih razloga u Kozarcu. Naravno, u ovom, još uvjek njenom dijelu bit će to normalan radni dan i samo se nadam da opet ko lani, neće doći do nestanka struje. I ne zamjerite ako nekom pokvarih raspoloženje. Odavno je bilo vrijeme da se upali crvena lampica i oglasi alarm. Ja više neću da čekam da ga neko drugi pali. No kako god bilo, ja i Rex ćemo još neko vrijeme da prkosimo vremenu. Koliko dugo, do dragog je Allaha dž.š. ili kako jednom prilikom reče Beska: ”Do posljednjeg Mohikanca!”

Interesantno u toj americi...
Drago mi da se malo smirilo, kad se ratovalo druge price su se pricale...
Sad se lepo razumemo... Dok je bio rat na nekim drugim jezicima ste se dernjali.

Ko je Fraya ?

WASHINGTON I BRUXELLES USAGLASILI PLAN REFORME BIH: Dvije federalne jedinice, dva distrikta, gašenje nacionalnih stranaka...
Četvrtak | 24.11.2011.

Službeni Washington i Bruxelles usuglasili su dugoročni plan reformiranja Bosne i Hercegovine, doznaje Dnevni list iz diplomatskih izvora. Prema ovome planu, BiH će dobiti potpuno novi ustav, a država će se organizirati u dvije federalne jedinice i dva distrikta, čije granice neće pratiti današnje entitetske



merkel obama

Ovaj konstruktivni plan trebao bi napraviti potpuni odmak od dviju ekstremnih ideja koje uključuju odcjepljenje RS-a ili stvaranja još jednog entiteta. No, ovaj plan uključuje treću ideju koja znači postupno ukidanje entitetske teritorijalne i svake druge podjele BiH i strukturiranje “bruxelleske BiH” koja samo u takvoj organizaciji može ispuniti zakonske i druge kriterije koji se od nje traže. Ovime bi se anulirala i stalna prijetnja odcjepljenja RS-a, daljnja etnoteritorijalizacija kroz stvaranje većinski “hrvatske” jedinice, ali i spriječila bošnjačka nastojanja, prije svega SDA i Islamske zajednice u BiH, da se stvori unitarna država zasnovanu na vladavini većine. Ovakva federalizirana država koja ne bi bila podijeljena etničkim granicama trebala bi osigurati stabilnu demokraciju, zemlja bi se ujedinila politički, ekonomski pa i simbolično, a ojačalo bi se povjerenje i spriječili mogući etnički sukobi.

Regionalizacija zemlje

Svi se slažu kako našu zemlju, u ovakvom kompliciranom uređenju, čeka financijski slom, čemu treba dodati zaostajanje za zemljama regije, ali i neriješeno nacionalno pitanje. Kroz ustroj federalne BiH, ona bi imala Narodnu skupštinu kao najviše zakonodavno i predstavničko tijelo konstitutivnih naroda iz kojeg bi se formirala Vlada BiH kao najviše izvršno i naredbodavno tijelo vlasti. Općine bi dobile veću autonomiju u odlučivanju o praktičnim pitanjima koja se tiču običnog čovjeka, a predviđeno je i njihovo uvezivanje u regionalne odbore koji bi zajednički nastupali prema vladama dviju federalnih jedinica i kroz njih na jaku državnu Vladu. Primjerice, jedan takav odbor koji bi zastupao zapadnu Hercegovinu štitio bi prava Hrvata koji su većina u tom području ili bi takav jedan odbor formiran u istočnoj Bosni štitio prava Bošnjaka. Time bi se stvorila potpuna organizacija potrebna kako za daljnju stabilizaciju države tako i za ispunjavanje europskih (i američkih) principa. Prema ovome planu veliki broj općina trebao bi izgledati potpuno drukčije, kako bi se i na toj razini zaštitila sva zajamčena prava konstitutivnih naroda.

Rješavanje radikalizma

Poznata je namjera SAD-a, ali i Velike Britanije i Njemačke - zemalja koje su najviše uključene u kreiranje vanjske politike Europske unije – da se eliminiraju ekstremne politike u BiH. Najlakši put oslobađanja bh. političke scene od simbola blokade reformskih procesa u našoj zemlji je uhićenje, a budući da su mnogi političari uvelike ogrizli u nelegalne radnje nije ih teško prokazati kao kriminalce. Na kraju sklanjanje nekog političara kao kriminalca neće izazvati otpor u javnosti kao direktna smjena dekretom OHR-a.

Zbog toga je proljetos i podržano formiranje vlasti u FBiH u ovakvom sastavu, pri čemu je “zadatak” SDP-a riješiti se radikalizma među Bošnjacima i očistiti FBiH od vehabističkih i sličnih pokreta koji su u prošlosti uživali čak i javnu potporu među čelnicima SDA i Islamske zajednice BiH.

S druge strane, zadatak šefa SNSD-a Milorada Dodika je riješiti se ekstremnih pokreta i političkih ideja, prije svega onih koji dolaze od SDS-a koji je stvorio ratni zločinac Radovan Karadžić. Obje stranke su već krenule u ispunjavanje tog zadatka “utapanjem” SDA i SDS-a u svoje stranke. Treća “ekstremistička” ideja, ona hrvatska, eliminirana je kroz uvlačenje HDZ-a 1990. u HDZ BiH, a potom njihova zajednička eliminacija iz vlasti u FBiH i većeg utjecaja na kreiranje politike. Krajnji cilj je potpuno marginaliziranje i gašenje nacionalnih stranaka i snaženje ideja socijaldemokracije po uzoru na onu u Njemačkoj ili Švicarskoj, što podrazumijeva i reformiranje i dovođenje svježe krvi u postojeće, “socijaldemokratski” SDP i SNSD.

Medijska kampanja se već zahuktala, posebice nakon signala koji je došao iz međunarodne zajednice da je “vrijeme za ispitivanje očigledne povezanosti političara s podzemljem”. U bošnjačkim medijima se javno linčuju prvaci SDA koji se vežu s najekstremnijim grupama u BiH, osobito nakon tridesetominutnog “rafalanja” vehabije Mevlida Jašarevića po Veleposlanstvu SAD-a u Sarajevu. No, SDA se kroz medije veže i s organiziranim kriminalnim grupama. Osim toga, sumnja se i na približavanje ove stranke globalnima muslimanskim organizacijama, poput Organizacije islamske konferencije, uz posredovanje Turske čija je vanjska politika nakon dolaska stranke AKA na njezino čelo, više okrenuta islamskim zemljama s kojima razvija sve čvršće odnose, nego s EU-om koja ju godinama drži “na ledu” upravo zbog navedenog.

Vapaj prema Rusiji

Ako je suditi po tajnim depešama Veleposlanstva SAD-a koji se svakodnevno pojavljuju na WikiLeaksu, međunarodni dužnosnici već su sortirali obimnu dokumentaciju koja teško kompromitira Milorada Dodika u njegovim “poslovnim aktivnostima”, ali i njegovih najbližih suradnika i prijatelja. Time je Dodik dugoročno ucijenjen od međunarodne zajednice, a ne treba zanemariti ni ekonomsko urušavanje tog entiteta.

Ko je kome obecao ja ne znam, ovdje vec ima sve.

Idejan ::Ko je Fraya ?

Nasa uvazena clanica.

Ove godine, ako Bog da, putujem za NY. Da "NY nije Amerika", ne bih.

I ja sam u NY

Lepo Idejane. Imas srecu da te je NY prihvatio.

Tek sad vidim.

Amerikanci spavaju i tokom seksa
Amerikanci spavaju i tokom seksa
Agencije - 03.05.2012 16:56

NJUJORK - Više od polovine Amerikanaca barem jednom nedjeljno odspava van svog kreveta - bilo na radnom mjestu, u crkvi, u prevozu ili parku.

Istraživanje, koje je sprovelo jedno udruženje prodavaca dušeka, otkriva da je za 55 odsto Amerikanaca gotovo svako mjesto pogodno za dremku.

Svaki deseti ispitanik je priznao da povremeno spava na radnom mjestu, sedam odsto njih je reklo da im se dešava da zaspu u crkvi, šest odsto u prevozu, a četiri odsto u toaletu.

"Bili smo zaista iznenađeni", izjavila je za AFP Kerin Mahoni, predstavnica udruženja "Za bolji san".

"Jedan muškarac nam je rekao da je zaspao na krovu, drugi dok je primao stranku na razgovor, a jedan profesor je zaspao za katedrom na času", dodala je ona.

Šest od 10 Amerikanaca je kazalo da im je spavanje draže od seksa, a neodređeni broj njih je naveo da je zaspao tokom vođenja ljubavi.

Idejan ::
Šest od 10 Amerikanaca je kazalo da im je spavanje draže od seksa, a neodređeni broj njih je naveo da je zaspao tokom vođenja ljubavi.

Ostalih cetiri nisu iskreni. Spavanje je najveci uzitak, tacnije vreme pred san. Spava ti se a ti znas da mozes. Divota!

Moja drugarica je zaspala tokom telefonskog razgovora, a i ja sam jednom kada mi je neko tupio o nesrecnoj ljubavi. Ok, nije meni tesko da slusam, ali tri sata neprekidno do duboko u noc, previse je.

Avramova ::... tri sata neprekidno do duboko u noc, previse je.

Znam neke koje se ne bi složile.

Prva ja ali da razgovaram a ne samo da slusam. Pri tom, jako je vazna dinamika razgovora ali i boja glasa. Ta moja drugarica ima tako uspavljujuci gglas da sam jednom, uvece, zamalo zaspala pa sam naglo ustala i otisla da se umijem, skuvala kafu i resila da je nadjacam ne bih li ostala budna dok ona ne resi da ode. Zajutrila je

covece, sta tu ima toliko da se prica?