Magija (gatanje, bajalice,sujevjerje, amajlije itd.)

Meni su neki iz tih krajeva kafu kuvali, pa mi se nesto cudno manta po glavi Al cim nadjem atresu, ce vidimo cija nana crnu vunu prede i ko kuva crnu macku bez beleg u gluvo poponoc na raskrsce

U nista od ovih cuda ja ne verujem..ama ni zrno...

Ma kakvo verovanje. Ako sam vernik nisam i sujevernik. Ne može a i svekrva mi nije iz tih krajeva, sada pokojna.

Skoro mi je jedan prijatelj savetovao da oko nožnog zgloba zavežem crveni končić, prespavam i biću 40 dana zaštićena od uroka Naravno, šalio se. Mene je ipak kopkalo jer je situacija bila krajnje napeta i kako nisam imala pri ruci crveni končić, pronađoh jednu dugačku crvenu novu pertlu i vežem je nekoliko puta oko zgloba, da bi me prijatelj utešio i rekao da ću sada biti zaštićena od uroka čak šest meseci. Za sada se dobro osećam.

Zamisli to

A meni je moja mama djeci vezala crveni konac oko ruke...Ja skinem, a ona opet stavi...ja opet skinem, ona opet stavi...Sine, mora to mala beba da ima, zbog uroka.. , a joj, a sta sam mogla drugo nego da joj udovoljim...

Majke su inače osetljive bez obzira što čvrsto ne veruju u magiju, bajanje i sl. gluposti. Ali, ako majci kažeš da uradi to i to jer se detetu može nešto loše dogoditi, to počinje majku da opterećuje. Odavno sam se oslobodila tih gluposti i u startu odbijala da čujem bilo kakav savet te vrste.

Sećam se da je baka moje dece stavila mlađem osnovcu u džep od trenerke češanj belog luka da bi bio prvi na krosu. Ne da nije bio prvi, nego uopšte nije trčao jer mu je lastiš na trenerci pukao, trenerka spadala pa je odustao od krosa. Nije ni znao šta je nosio u džepu. To je bilo prvi i poslednji put da je bio "zaštićen" od uroka. Na sledećem krosu je bio prvi bez luka i sa proverenim lastišom.

Cigani su najsujeverniji narod na svijetu i može se reći i najmisteriozniji pošto im je teško ući u trag. Svi pokušaji etnologa da shvate i obuhvate njihovu tradiciju i vjerovanja ostali su više manje bez uspjeha. No, ono što su ipak uspjeli prikupiti dovoljno dočarava njihov magijski svijet u kojem najznačajnije mjesto ima Drabarni ili vračara.Svoj status stiče uplivom više sile.

Naime, po njihovom vjerovanju, s odabranom ženom ili djevojkom spava određeni duh i time joj prenosi svoje nadnaravne vještine. Kada se probudi, žena polako shvata šta joj se dogodilo opažajući kod sebe neke promjene.U početku ih krije dok ne bude sasvim sigurna kako je postala Drabarni a tada to i javno obznani ostalim članovima svoje čerge. Dešava se da u istoj čergi postoji po dvije ili čak tri takve vračare pa je ljubomora i konkurentnost neizbježna. Ali kako bilo da bilo Drabarni od tad ima svoju magijsku ulogu da pomaže svojim saplemenicima besplatno a ostalima uz naknadu.

Osim vještine da proriče sudbinu Drabarni umije sastavljati čini i raščinjavati ih pa se neće ni u jednom trenu dvoumiti da ih nekom napravi ili skine. Kad poželi da napakosti nečijem neprijatelju potražit će određenu travu koja raste na raskršću i baciti je na dušmanov prag. Nagazi li je desit će mu se upravo ono što je ona poželjela. Od davnina se zna da su ciganske magije najopasnije te ih najbolje pored, hodža i derviša, znaju skinuti upravo one same.

Posebnu moć Drabarni pridaje morskom orahu takozvanom "šungurju" koji po romskom predaji nastaje od rogova njihovog božanstva Karankočija. Šungurju vračare stavljaju u vodu da prenoći pa tom vodom umiju one na koje su bacile svoje opasne čini.Za nju se vjeruje da može upravljati prirodnim silama pa će svaki put kad zavlada nevrijeme baciti svoju metlu napolje i izreći samo njoj znane riječe u namjeri da tu nepogodu otjera što dalje od čerge.A kad se desi da ujutro pođe u selo a magla se spusti Drabarni će je otjerati riječima. "Bježi maglo, eto pogan Ciganke!"



U selo su nekad običavale ići samo one Ciganke koje dobro baju i gataju da bi seljankama skidale uroke i bajale za ljubav i sreću.Po romskom vjerovanju, kad žena zlog pogleda gleda nekog lijepog čovjeka, može mu "naškoditi od očiju", a to su objašnjavale i drugim izrazima poput "pojede ga očima", "udari ga na oči". Ukoliko dijete pobolijeva i noću plače ciganske žene naliju vode u neki sud, odsjeku od sebe kakav biljeg, bace žeravicu u vodu, pa ako ona padne na dno, dijete je bolesno od uroka.Onda uzmu jedan takav ugljenčić, pa mu njime na čelu naprave krst. Dadnu mu malo te vode da pije, umiju mu obraze ili ga okupaju.Ostatak vode nose prosuti na psa govoreći: "Kao što od pas odnosi ovu vodu, tako nek odnese i ovu bolest sa mog djeteta".



Ciganska magija ljubavi

Pronađete li ključ naročito onaj starinski ili bilo koju stvar crvene boje, što je znak ljubavne sreće i erotskih igara, uzmite je i pomislite na voljenu osobu te recite ovo: "Ključ tvog srca nalazi se u mojim rukama, ključ srca kojeg toliko tražim, ispuni ljubavlju moje srce i nikada me ne ostavljaj jer vrata tvoje duše upravo su otključana" a ukoliko ste našli nešto crveno: "Crvena je moja krv, crveno je srce moje, ljubavna srećo, sudbino srca mog ne odvajaj se od mene". Nađenu stvar nosite uza se ili držite na tajnom mjestu sve dok se ne ispuni vaša želja.


KARANKOČI

Prema romskom vjerovanju duhova ima raznih vrsta i sa različitim resorom. Neobična vjerovanja Karankoči je jedan od najkarakterističnijih njihovi duhova. Preovladava mišljenje da on živi pod ledom, da je malog rasta, da dolazi pred zoru ili ponoć da se zagrije među ugarcima. Na glavi ima kapicu u kojoj leži sva njegova moć. Ko mu je otme postat će nevidljiv i moći će lako da ukrade. Mozeš ga tada poslati da ti donese para, haljina, stvari, hrane, da donese i odnese. Ako kapicu baciš u vatru on ojadjen pukne od muke i tuge.



JAVIŠTA


Javišta je jedna od najstarijih duhova koje se Romi mnogo plaše. Oni je čak nerado i spominju. Može se javiti u mnogim oblicima kao vampir, vukodlak ili neka prikaza. Jedno kazivanje iz Bijelog Polja kazuje - "Mijeh, to je Lampir ili Javišta.Ona se javlja oko čergi.Ona hoda noću u bjelini, u dugoj haljini. Ona je zimska jer se čuje zimi. Napravi se ptica, glasi se kao puhavac (što jede orah). Pokazuje se ljudima na svakakve načine. Ima ih tri vrste - jedne gone ljude, druge skaču i na ljude da ih opterete, da se ne bi mogli kretati i da tako crknu a treći se nadimaju kao mjehovi a čim se zapali vatra bježe. Majke vuku svoju djecu i sebe za uši i tresu se da im se ne približe. Čovjek mora da mješa govor Javištin, vještičin,Karakondžijev i drugi. Ne smije da govori 40 Javištinih riječi. Koje su to nije se moglo otkriti.



ČOHANI


Strah od duhova a posebno od Čohano Romima je u krvi.Njenim imenom se i danas plaše mala djeca mada je se plaše i odrasli.Kao i protiv Javište vatra ima odbrambenu ulogu. Cigani tvrde da Čohano jede svijeće, kako bi što brže izgorile, jer je ona duh mraka i smrti. Čohani je brkata žena koja pije djeci krv. Pojavljuje se i kao leptir koji skače i nasrće na vatru jer hoće da vatru ponese u zrak i da tako zapali čergu. Oblijeće oko čovjeka pa kad padne na njega skaču mu veliki plikovi.O Čohaniju ne valja ni govoriti. Čohani se proklinje "Dabogda jela drvo i kamen a nas da ne jedeš".



BENG


Beng (Đavo) javlja se u raznim vidovima. Pripisuju mu se mnoga svojstva i sa njim su u vezi mnoge pojave.Uzročnik je padavice, istovremeno je duh ispod mosta, stijena u polji itd. Kad čovjeka uhvate Bengovi ljudi ga moraju držati dok ne dođe sebi.Drže ga i čitav sat. Kaže se "Pada od Bengova". Opsjednut čovjek tad može da laje, pjeva, plače i riče. Nema svjesti mada su mu oči otvorene. Sve da ga pečeš ne osjeća nista. Ko lud hvata sve što stigne. Hoće da jede meso sa sebe ali drugi mu ne daju. Nogama se baca, koprca se. Kad se povrati ustaje i sve ga boli.Pita šta je to bilo jer se ničega ne sjeća.



BIBIJA


Bibija je prije mnogo vijekova spasavala Rome od kuge u Misiru. Oni su od tada nju izabrali za svog sveca.Kad piju nazdravljaju "U zdravlje Bibijino" ili na romskom "Ande Bibijako sastipe". Neki je smatraju i božijom majkom.Hoda u prnjama sa štapom a prati je uvijek pas. Rano zorom, kad Romi spavaju u čergama, ona prolazi i tjera bolest od njih.



BILAČHE - NEDOBRI, NEČASTIVI

Uhvate se u kolo izjutra, u akšam i noću, pa igraju.Noću od njih neznaš da prođeš. Odvest će te i zadaviti. Ako imaš knjigu u ruci, učini dovu (molitvu), pa ćeš tako proći. Igraju svakog dana, a najviše nedjeljom. Najopasniji su noću. Nemaju ni kostiju, ni mesa, samo vjetar koji puše po zraku. Ljudi bježe da ne nagaze na ono mjesto kuda duvaju.Inače zlo. Ruke im se uhvate, oduzmu. Oni mogu da urade što hoće. Mogu zdrobiti ruke i noge, mogu ugušiti insana. Insan se može izliječiti lijekovima kod hodže.Među njima ima i muških i ženskih. Starješina im se zove hadžija. Ne daju glasa od sebe, ne govore nikako, pa ni ciganski.Ima ih u kući, vodi, polju, sijenu, pod mostom i na drugim mjestima. Bilačho je često uzrok opasne glavobolje.Kad nastupi glavobolja, insan kaže: "Boli me glava".Treba mu odgovoriti "Pojeo je pas".



RUKIJA

Malena je kao pašče kada se okoti.Odozdo je bijela, gore crna.Na vratu joj je kožni kajišić s bobicama.Žensko je.Niti stari, nit' se pomlađuje.U licu je onakva kakva je bila prije 2000 godina.Ona se skriva i stanuje u rupi pod zemljom.O Trifundanu izlazi, puza po zemlji.Hrani se životinjama.Najviše jede bundeve.Ako vidi čovjeka, može ga ujesti.Ako joj daš hrane ili pare, otići će.Ne možeš je ubiti.

MUSTAKALO - šumski duh, šumski pijetao

U njega su veliki zubi, velike oči, veliki brkovi i velika zadnjica.Velik je kao magarac.On bude na homaru (omorici) pa kad zabegeniše neku žensku, dohvati je rukom.On ima bijele ruke.Neka djevojka sva uplakana i razbarušena doletjela kući: "Kuku, babo, dohvatio me brkonja prstima i teglio za kose".Skočio on odmah, otišao do onog homara, vidio pored njega magarca i sasjekao ga sjekirom.Šumski duh se zadržava u šumama pod velikim drvećem.Šumski duh kod naših Cigana u Bosni zove se i ušonja, ušan, a Cigani burgijaši u Nišu kažu za njega ušap.

DROMEHKO- putni, drumski duh

Ako na putu bude ubijen neki čovjek, on se tamo prikazuje i plaši onog koji onuda prolazi.


LEJAKO - (potočni, rječni duh) i PAJEHKO (vodni) žive u vodi, najviše idu po platnu, prostru ga da ne padnu u vodu.Taj duh je opak.


VODNI (karankoči), Šumski (međaši), Umaljako (poljski)- to su od svih najmnogobrojniji duhovi.


PREDANJE O CIGANSKOM CARU

Nekada su Cigani imali svog cara, ali je on mnogo pio, pa je zaspao i još i sada spava.Prije nekoliko hiljada godina kad je Bog pustio kišu, ciganski car je otvorio sve česme da prkosi Bogu i da mu pokaže da i on zna da stvori vodu.Kad Bog grmi onda ciganski car hoće da sa vatrom s Bogom "pregoni" pa se gađa vatrom, pali slamu i drveće.

Opšte je poznato da su Cigani skloni da se bez neke dublje emocije zaklinju, proklinju i prekoravaju.Nerjetko će moliti nebesa da oduzmu snagu njihovom neprijatelju, da mu prenesu neku boleštinu, da ga stave u posljednji pokrov, da svoje pare potroši na apoteku, da izgubi onog koga najviše voli.Najmanje se kunu u Boga a najviše u roditelje i svoju djecu.Kad kazuju istinu govore: "Kunem se svojim ocem!".

Od ciganskih kletvi ove su najteže: "Dabogda te trpija izjela!", "Nek te udari prišt u crnu džigeru!", "Nek te ubije jektika!"; "Ubila te čađ!".Posebno zaziru od popa i čim ga vide kažu: "Xljen le e khanje" što u prijevodu znači: "Usrale ga kokoši!".Ciganske kletve nisu upućene samo ljudima.Duboko ogrezli u sujevjerje i vračanje na spomen vampira odmah kunu: "Dabogda mu put bio zatvoren drvljem i kamenjem":I na spomen vuka, zmije ili miša odmah reaguju proklinjući: "Kamen i drvo u njihova usta! Vatra u njihova usta!"

U prilikama kada neko uvrijedi ili ponizi Ciganina on će se za pomoć obratiti čergaškoj Drabarni da ga ona prokune svojim čaranjem.Vračara se uputi putem i kupi suhe slamčice., kamenčiće i suhu goveđu balegu, pa dođe do avlije kakve bogomolje, ubaci slamčice i govori: "Kao što su god suhe ove slamčice, tako neka se osuši on":Zatim baci balegu rekavši: "Što bi mu god bog dao u ovoj godini nafake, nek se odbije od njega smradom kao ova balega".Kad najzad baci kamenčiće, probaje: "Bože zlatni, kao što je ovaj kamen skamenjen, tako neka mu sreća okameni i da ostane bez nje".Kad je sve tako navračala, Drabarni odlazi kući ne okrećući se.


Glavobolja kao kletva

Kako to vjeruju Cigani uzrok glavobolje može biti osim uroka, nabace i nagaže i zbog nečije kletve.Liječi se tako što se zahvati vode sa devet izvora u koju se ubaci užareni ugljen pa se tom vodom oboljeli umiva.Drabarni na odjeći bolesnog, a da bi ubrzala liječenje, zna vesti figure zmije, pijetla, Sunca, kolača...

Nastavak

Ciganske vračare i gatare važile su od davnina kao vrsne poznavateljice svijeta čarolija koje su skupile lutajući po svijetu.Isprepletena u raznim vjerovanju o starim božanstvima koje Romi nisu zaboravili unatoč asimiliranju u monoteizam ciganska vjerovanja svoju snagu crpe iz same prirode i njenih moćnih sila.Na našim prostorima danas djeluje na desetine ciganski vračara od kojih većina radi kao posrednik između nekog hodže i osobe zainteresirane za rješavanje određenog problema.Ali događa se da poneka od njih uzme cijelu stvar u svoje ruke i tad se na djelu može vidjeti sva snaga jednog takvog vračanja.

Pošto Romi kao narod nemaju svojih sakralnih objekata njihovi oltari su uvijek bili oni prirodni gdje su se skupljale razne energije i sile poput raskršća i groblja.Posebno cijenjen kod ciganskih vračara je grob bez oznake (krsta ili nišana) pošto takav mezar za njih ima veliku magijsku silu u sebi.

Moć nepoznatog groba je mnogostruka i može se konstatovati da je upravo on kultno mjesto većine njihovi vračara.Šaka zemlje sa takvog groba koristi se u ljubavnim čarolijama.I u smirivanju strasti, posebno ljubomore, nepoznati grob može u sebe akumulirati sve nepoželjne emocije ukoliko se u njega ukopa veš posesivne osobe.Osim što pomaže u ljubavi i vraća bračni sklad nepoznati grob vračari služi i za uništenje neprijatelja ako se dokopa nekog dijela njegove odjeće.

Najmoćnije ljubavne čini rade se na stvarima koje su povezane sa mrtvacem od kojih se ponajviše izdvaja takozvani mrtvački prsten.Takvu magičnost dobiva svaki prsten koji se nađe na ruci umirućeg čovjeka i obično se skida nakon što se tijelo ohladi.On je idealan za svaki ljubavni flert pošto se njime neko može privući i osvojiti ali i odbiti.Ako se kroz njega tri puta pogleda voljena osoba dok je okrenuta ka vama privlači se ljubav no progleda li se u trenutku dok vam je okrenuta leđima udaljit će se bez ikakvog očitog razloga od vas.Osim njega klinom na koji se veže stoka na livadi tokom paše izvodi se slično vračanje.

Da bi se udaljio nepoželjni ili dosadni udvarač tražio bi se klin koji je prezimio na livadi.Odmah po pronalasku vadio se iz zemlje i prevrtao naopako opet ga vraćajući u istu rupu u zemlji govoreći: «Kako ja prevrnu klin tako i tebe n. okrenu od sebe da me ne vidiš, ne čuješ i ne mariš za mene».


Lokalna vračanju su raznolika i kroz njih se jasno uviđa da su borba za sreću i ljubav dvije glavne motivacije ljudi koji traže pomoć ili sami praktikuju neka čaranja.Jako tražena ali i mistificirana čaranja sa mrtvacem i grobljanskom zemljom odraz su starog vjerovanja u svijet mrtvih i njihov utjecaj na žive.

Ciganska vračara malu sliku ili papirić sa ispisanim imenom osobe koju želi omađijati u želji da "umire" od ljubavi za nekim ugura tajno mrtvacu u usta, sa čim ga i sahrane.Ako se želi povratak voljene osobe na neki domišljat način se u njenu obuću sipa zemlje sa groblja ali i ugurava u okovratnik jakne ili košulje.

U čaranjima za prizivanje sreće čarkama se želi na volšeban način utjecati na njen slijed.Ukoliko je osoba baksuzna, sklona malerima, neuspješna u životu ciganske vračare ali i bosanske, sandžačke i kosovske hodže posežu za katancem sa kojim kruže oko nesretnika zaključavajući ga uz basmu ili određenu dovu za nafaku.Tako zaključan katanac daje se nesretniku da ga odnese pored kakve rijeke, otključa i baci niz vodu.A kako bi namjerila sreću u nečiji dom vješta ciganka će na Mlađak zamjesiti kolačić od brašna, bajeći nad njim.Pošto ga zamjesi, ukopava ga ili bar nekoliko mrvica pod kućni prag onog doma koji je ostao bez berićeta.

Prema ciganskoj predaji prisiliše Anu, vanredno lijepu vilinsku kraljicu u državi Keshalyi-a (demona) da uzme za supruga Locolita, kralja patuljaka.Ona mu rodi devetero djece, a oni su upravo demoni - misece- svih bolesti.Ta se djeca povjenčaše međusobno, izrodiše silnu djecu i po njima sve one bolesti, od kojih pati griješni ljudski rod.

Na svu sreću poznaju ipak vješte ciganske vračare mnoga sredstva kojima se čovječanstvo može braniti od tih demona.Prije svega vračari se mora kupiti marama koju će ona obaviti oko bolesnoga tijela, pošto je na maramu navezla sliku dotičnog demona.Drugi je način liječenja, da se kod ciganke kupi hamajlija, malena sličica demona, izrezana od drvene kore, ili mali kameni ili drveni obelisk (piramida), u koji se lik demona ili usječe ili rasijanim čavlom ureže.


Ciganski demoni bolesti


Minceskol - demon ženskog roda od kojeg dolaze sve spolne bolesti.Ovaj kukac plazi u noćno doba čovjeku preko trbuha, ulazi u spolovilo te prouzrokuje svojim hrapavim nogama upaljenja, čirove i sluzenje.Da se bolesnik od njega spasi mora se hamajlija sa likom tog kukca spržiti na vatri.Taj demon napada muško i žensko kao i životinje, te prouzrokuje strašne bolove time što šiljke na nogama zarije u tijelo.

Lilyi je ženski demon sluzotoka.Ono čudnovato škakljanje na kataralno upaljenim mjestima sluzne kože i svi time skopčani bolovi dolaze otud, zato što taj demon u obliku žene sa ribljim trupom kroz sve otvore ljudskog tijela u čovjeka ulazi i izlai te svojom oštrom kosom zabada u meso.Od tog demona dolaze griža (Ruhr), kašalj i proljev sa povraćanjem.

Tcaridyi ( u tačnijem prijevodu "užareni") je demon vrućice i ima dlakavo tijelo gusjenice.

Shilalyi je demon od kojeg dolazi hladna groznica a prikazuje se kao miš sa mnogo nogu i repova.

Bitoso je onaj demon, od kojeg dolazi po vjerovanju Cigana strašna zubobolja i ono trganje u bolesnom uhu.Vele da se taj crv sa mnogim svojim glavama zarije u čovječije tijelo i da tu glođe, jer je dugim postom izgladnio.

Poreskoro (repati) je hermafroditni demon, od kojeg dolaze za Cigane zagonetne bolesti.Ovaj demon ima po četiri pasje i mačje glave, ptičje tijelo i rep u obliku zmije.On je začetnik kuge, kolere i tifusa, zatim zaraznih bolesti na krupnoj i sitnoj marvi.Njegov lik naslikat će se na drvo i onda spaliti.

Za oslobađanje od neželjene ljubavi - Ovo se radi poslije punog mjeseca,a prije mladine.Zapaliti ogromnu vatru pa zatim u bašti nabrati dvije šake suhog lišća vrbene.Dok se bere lišće izgovarati ime osobe koje želi da se oslobodi,okreneš se i uđeš u kuću ili priđeš vatri ukoliko sve to radiš napolju,bacajući lišće u vatru izgovaraš slijedeće riječi - EVO MOG BOLA,UZMI GA I RAZBUKTAJ SE,ODLAZI OD MENE SADA I NEMOJ ME VIŠE GNJAVITI.Ovo se radi tri noći za redom i osoba se više neće javiti.

Evo još jedne za oslobađanje,uzme se mali kvadrat papira i ispiše na njemu ime osobe koja proganja,za to se koristi crno mastilo,a cigani još praktikuju starinska penkala na umakanje,jer su rezultati bolji nego sa modernim olovkama.Mastilo se mora dobro osušiti i ime se ne smije zabrljati.Zatim se zapali bijela svijeća i zamišljajući kako ta osoba bježi od tebe spališ taj komad papira.Sakupi se pepeo u posudu i odnese na brdo.Kada se stigne tamo pepeo se stavi na dlan desne ruke,okrenuti se prema vrhu brda,uzdignuti ruku i izgovoriti - VJETROVI SJEVERA, ISTOKA, JUGA I ZAPADA,ODNESITE OVA OSJEĆANJA TAMO GDJE ĆE BITI TRAŽENA, NEKA NJENO, NJEGOVO SRCE BUDE OTVORENO I SLOBODNO I NEKA SE NJEN, NJEGOV, UM UDALJI OD MENE ,zatim se duhne na pepeo tako da ga razvije vjetar.


DA SE POSTANE PREDMET ŽELJA - popeti se na vrh nekog orahovog drveta i odsjeći oko 30cm najviše grane.Slomljenim krajem grane napravi se krug na zemlji na istočnoj strani drveta,prečnika oko pola metra.Stane se unutar kruga okrenuti ka istoku,držeći granu iznad glave izgovoriti - OPRE THE RUKER SI CIRIKLO TA CIRIKLI TELE THE RUK ADRE THE VES SI PIRAMNO TA PIRAMNI.Zatim se zabode grana u središte kruga i ode bez osvrtanja unazad.Ovo se radi 1.maja.

ZA ŽENIDBU - Napraviti obličje djevojke od voska tako da što više liči na nju.Napraviti na lutki svih pet prstiju,a zatim joj staviti zlatnu burmu na odgovarajući prst.Burma može biti i od nekog običnog metala važno je samo da bude nova.Napraviti u sobi romantičnu atmosferu što je moguće ubjedljiviju.Staviti lutku preko vatre i ponavljati njeno ime i svoje prezime - NJENO IME I NJEGOVO PREZIME ĆE USKORO BITI STVARNOST JER ONA ĆE POŽELJETI DA OSTATAK ŽIVOTA PROVEDE U BRAKU SA MNOM.Zatim zakopati ostatak lutke zajedno sa prstenom blizu nekog mladog i jakog drveta.

KAKO DA SE VARNICA RAZBUKTI U PLAMEN - napraviti na zemlji krug od kamenova,da svaki od njih bude veličine srednjeg krompira,prečnika oko pola metra.Uzeti komad drveta debljine od oko 7-8cm i dužine oko 15 i urezati ime voljene osobe dužinom tog drveta.Kada se vatra razbukti drvo se stavlja u nju u pravcu istok - zapad.Dok drvo gori sve vrijeme ga posmatrati i zamišljati kako ljubav te osobe raste, nikako ne podsticati vatru žaračem.Kada dogori barem do polovine, poprskati ga šećerom njegovom dužinom i izgovoriti glasno ime osobe.Ovo prskanje i izgovaranje imena ponavlja se sedam puta.Kada drvo sasvim dogori i od njega ostane samo pepeo a nikako prije toga, preliti čistom vodom.

DA SE NAVEDE NEKO DA MISLI NA VAS - uzeti jednu svoju fotografiju i staviti je iza malog ogledala,a zatim fotografiju osobe i staviti je licem prema dole uz prednju stranu ogledala, to zamotati crvenom tkaninom i čvrsto spojiti tako da se ne može razdvojiti, to sve treba odnijeti i sakriti u kući osobe negdje gdje ne može biti pronađeno.

DA DOZOVEŠ NEKOGA KO JE MNOGO DALEKO - uzeti polovinu ljuske od oraha i probušiti u njoj rupicu blizu ivice.Provući crveni konac blizu rupice i zavezati čvor tako da konac ne može da izađe ponovo kroz rupicu.Ispuniti vedro vodom i staviti u njega orahovu ljusku.Kraj konopca se drži u ruci,a kažiprst treba da ulazi u vodu pravo prema dole.Orahova ljuska je sa spoljasnje strane,dok se počinje mješanje vode kažiprstom tako da se konac zamotava na ispruženi prst ponavljaš tri puta - DOĐI MENI PREKO KOPNA I MORA,VRATI SE ODMAH TU PORED MENE,GANINOM LJUBAVLJU TE ZAKLINJEM DA PONOVO BUDEMO ZAJEDNO MI., do tada konac treba da se u potpunosti obmota na prst.Podigne se ljuska pomoću konca i iznese napolje, konac se skine sa prsta i stavi u ljusku,a zatim se to zakopa ispred ulaznih vrata.


VEZIVANJE ČVORA ZA POSTOJANIJI BRAK - Ovaj ritual se obavlja pomoću pola metra crvene trake.Dok žena vezuje prvi čvor na sredini oba partnera izgovaraju - Sa ovim prvim čvorom mi započinjemo naš brak.Dok muž vezuje drugi čvor na jednom kraju trake izgovaraju - SA OVIM DRUGIM ČVOROM ZAKLINJEMO SE NA VJEČNU LJUBAV.

Treći čvor se vezuje na drugom kraju trake uz reći - SA OVIM TREĆIM ČVOROM OBEĆAVAMO DA ĆEMO UVIJEK BITI VJERNI JEDNO DRUGOM.Četvrti se vezuje između središnjeg i onog na jednom kraju uz reći - SA OVIM ČETVRTIM ČVOROM PREPLIĆEMO NAŠA SRCA.Dok vezuju 5 čvor između središnjeg i onog na drugom kraju govore - SA OVIM PETIM ČVOROM BIĆEMO ZAUVIJEK ZAJEDNO.

Šesti čvor vezuje se između jednog od krajnjih čvorova i narednog pored njega uz riječi - SA OVIM ŠESTIM ČVOROM ĆEMO PODRŽAVATI JEDNO DRUGO.Dok se na drugom kraju vezuje sedmi čvor između krajnjeg i onog pored njega - SA OVIM SEDMIM ČVOROM SPAJAMO NASE DUŠE.Između središnjeg čvora i narednog do njega vezuje se osmi - SA OVIM OSMIM ČVOROM ŠTITIMO JEDNO DRUGO OD SVEG ZLA, a uz posljednji čvor između središnjeg i onog sa njegove druge strane - SA OVIM DEVETIM ČVOROM POSTAJEMO KAO JEDNO.Zatim se traka odlaže na neko sigurno mesto.



ZA VJERNOST BRAČNOG DRUGA - uzeti dva velika krompira i oprati ih tako da budu sasvim čisti, presjeku se po pola po dužini. Nožićem urezati svoje ime na jednoj polovini jednog krompira,a ime druge osobe na polovini drugog krompira, postaviti ih licem ka licu tako da lice na jedan cio krompir.Probosti nov ekser dužine oko 5 cm tako da glava eksera bude na strani na kojoj je ispisano ime bračnog druga, zatim sve to zamotati crvenim svilenim koncem i na mjesečevoj svjetlosti sve to zakopati u zemlju barem 20cm.Sve dok taj krompir ne bude uznemiravan neće biti ni brak.Cigani kažu da čuda čini jedan žir ako ga krišom staviš u džep voljene osobe, kao i jedna cipela te osobe ispod tvog kreveta.Takođe ako staviš samo malkice sjemena koleandera u jelo koje spremaš osoba kojoj ga poslužiš biti privučena tebi na veoma jak romantičan način.

Dok prave lutkice za vračanje cigani imaju običaj da ih krste, ukoliko je moguće na potoku, a ako ne pored vjedra sa vodom.Poprska se sa vodom i imenuje uz riječi - KON SI TIRO MAMUS? KON SI TIRO DADRUS?GANA HENRE.TIRO NAV SI ime MUK LES SI TA JEL SA DUVEL.

Ciganska ljubavna magija, pored one vudu i turske, spada u najače po intezitetu djelovanja te ne čudi da su od davnina žene i djevojke salijetale stare ciganke u želji da im omađijaju određenog muškarca.To su one činile na više načina a jedan od njih je svakako i uz pomoć crvene jabuke nad kojom bi tri puta ponovile slijedeću basmu.Tako obajana jabuka nudila se željenom muškarcu kako bi je ovaj pojeo i pao pod uticaj čudesnih ciganskih čini zavođenja.


Munus Sigsigga Agbara Ye

innin Aggish Xašhur Gisšnu Urma

Šaziga Bara Ye

Zigašubba Na Durre Ešakki

Ugu Agba Andagub!


Prema vjerovanju, ciganke svoju mističnu ljepotu duguju magiji.Kako bi postala što ljepša ciganka se kupa pod mjesečinom, u noći punog Mjeseca.Dok se kupa ona prati hoće li neki oblak natkriti Mjesec pošto bi to onda bio loš znak za njenu magiju.No, ako Mjesec ostane čist to znači da će ona svakim danom postajati sve ljepša.

Dok se kupa ciganka baje:

Mjeseče, Mjeseče, prekrasna Luno,

pogledaj me, osmjeh mi daj.

Mjeseče, Mjeseče, prekrasna Luno,

daj mi ljepotu za mnogo godina.


Iako se općenito tvrdi da je pas najbolji čovjekov prijatelj sa tom tvrdnjom se ni u kojem slučaju neće složiti ni jedan ciganin.Za njih je konj daleko bolji i pouzdaniji čovjekov pratilac i kao takav puno vrijedniji.Oni zapravo vjeruju da im je konja poklonila božica Mjeseca što, prema njima, jasno pokazuje izgled Mlađaka u obliku potkovice.Među ciganima mala srebrna potkova je najomiljenija hamajlija bilo da je nose oko ruke ili vrata.

Koliko je potkovica među Romima cijenjena hamajlija govori predanje prema kojem ona čovjeka štiti od četiri najveća demona - Zlo, Gore, Bolest i Smrt.Prema romskoj legendi ciganina po imenu Baron dok je jedne prilike jahao potjera demon Gore.On se uplaši i dade u bijeg no demon ga je sve brže sustizao.I baš kada je Baron pomislio da mu je došao kraj života u njegovog konja otpade jedna potkova i udari ravno demona te ga na mjestu usmrti.

Baron vidjevši šta se dogodilo odahnu i odmah se vrati po potkovu koju objesi na ulaz svog šatora da bi ga stalno podsjećala kako mu je spasila život.U međuvremenu tri demona saznaše za smrt svoga druga i pođoše iz osvete da ubiju Barona.Kad su došli do njegovog šatora uhvati ih silan strah vidjevši obješenu potkovu.Sjetiše se da njegov konj ima još tri na nogama i dadoše se u bijeg.Od tada potkovica štiti čovjeka od svakog zla.

Kako bi održala brak sigurnim i prije svega harmoničnim ciganke redovito posežu za magijom.U tu namjenu koriste ovu čaroliju - žena potraži na zemlji otisak lijeve stope svog muža te je pažljivo iskopa i nosi kući.Tu zemlju onda stavi u saksiju i zasadi neven.Po tome se kasnije i gata, naime, ako neven izraste i procvjeta isto će se desiti i sa njenim brakom.

Da se ova čarolija pojača žena uzme i svoj otisak stope u zemlji pa i njega pomiješa sa zemljom u saksiji.


Korijen mandragore zbog svog čovjekolikog oblika kod mnogih naroda, pa i onog romskog, izazivao je blago divljenje i navodio na pomisao da se u njemu krije neka magična sila te je stoga i postao jedan od najpoznatijih rekvizita u magiji.Mnogi cigani korjen mandragore nose kao zaštitni amulet ali navode kako im može privući i ljubav.

Da bi se "programirao" u tu namjenu drži se iznad dima vatre koja je zapaljena od grana smreke i johe.Dok se drži u dimu govori se:

Jek, duj, trin,

Jek, duj, trin.

Neka moje sreća započne,

zaštiti me i brani cijeli dan,

donesi mi istinsku ljubav,

obraduj moje srce.

Šui, dik, te rig dre zi!.

Potom korijen mandragore stavi se u svilenu zelenu vrećicu i nosi oko vrata.

Ako na ulici sretneš ciganina, čim dođeš doma reci ovu basmu tri puta nad čašom vode i umij se njome:

Ehal cigan na konju,

na safjanom sedlu,

konj se ritnu

u zlo oko pretvori

ali meni ništa ne bude

od ciganskog konja.

Amin




Po savjetu ciganske vračare takozvane drabarni djevojka koja želi u snu vidjeti lik svog suđenika skuha jedno jaje, oljušti ga i odijeli na dvije polovine.Ukloni žumance i dobro ga uvalja u sol pa ga vrati u bjelanjak.Prije nego pođe na počinak pojede jaje ali bez pijenja vode.Po riječima drabarni toj će djevojci u san doći njen suđenik i donijet će joj vode, tada će ga ona vidjeti.



Zavisno od područja na kome žive romska magijska vjerovanja se donekle mjenjaju ili nadopunjuju nekim drugima, obično onog naroda među kojim se nalaze.Tako turski cigani vjeruju da je radi sreće i uopće dobrih vijesti potrebno svako jutro, nakon buđenje, reći:

-Bugun bir mudžize olađak!

Kroz kratak vremenski period u vašem životu desit će se značajni pomaci nabolje.

Nastavak

Ciganske vračare posebnu su vezane za potoke i rijeke koje smatraju kultnim mjestima za izvođenje raznih mađijanja ali i liječenja. Ta povezanost sa rijekom nije slučajna, naime, ona ima svoje jako uporište u hinduističkoj vjeri iz njihove pradomovine Indije. Njome se služe i one ciganske žene koje nemaju magijske moći ali žele, na primjer, saznati da li je uzrok dječije bolesti i nemira nečiji zao pogled. Majka noseći dijete zagazi u potok ili rječni plićak držeći dječije lice nekih desetak centimetara iznad površine vode tiho bajući: „Vodo, vodo, požuri! Pogledah gore, pogledah dolje, neka toliko vode padne na urok koliko bilo pogledano na tebe i neka on isti tren nestane!“.
Izustivši ovu kratku bajalicu majka osluškuje žubor tekuće vode, ako joj se u tom trenutku učini da je šum postao jači to je pouzdan znak kako je dijete urečeno. Ako, pak, voda i dalje teče istim ritmom i bez šuma dijetetu nisu naudile nečije urokljive oči.

Ciganski strah od uroka i zlih pogleda jasno se ogleda u podužem spisku hamajlija koje ih prema njihov uvjerenju mogu zaštititi od tog zla. Urok ne može nauditi osobi koja uza se ima malo soli u džepu ili komadić željeza u džepu, mačiju ili zečiju šapu, jednu ježevu bodlju, zub neke divlje životinje poput medvjeda, lisice ili vuka, čavao iz potkove, ogledalce...Takođe zaštitu stvaraju i određene biljke ako se nose uza se poput bosiljka, čička, anisa, komorača, bijelog luka, lipe, pelina, odoljena, koprive ili lješnika. No, ako neko od njih ne poštuje takvo pravilo i bude urečen onda stvar u svoje ruke uzima Drabarni ili kako se to još može čuti Šuvani tojest mudra žena.

Da bi uspješno demonstrirala svoje volšebno umijeće ona odlazi do rijeke ili potoka sa praznim kotlićem. U njega će zagrabiti vode ali pri tom pazeći da to učini tako da je zahvati nizvodno. U kotlić će potom baciti sedam ugljenova, sedam šaka brašna i sedam česni bijelog luka, učinivši sve to kotlić stavlja na vatru strpljivo čekajući da voda prokuha. Kada se i to desi uzet će već pripremljen štap sa tri grane i njime mješati vodu govoreći ovu bajalicu:

Meseč jakha, tut dikhen,
Te ion kate mudaren!
Te atunsi efta: koka;
Te kaven miseče jakha,
Miseč akha tut dikhen,
Tet ion kate mudaren!
But prahestar e jakha;
Atunči koeres tavena,
Miseč jakha tut dikhen,
Te ion kathe mudaren!
Pčabuvena pčabuvena
Andre develeskero jahka!


Zanimljivo je reći kako se ciganska fobija od uricanja kosi sa mišljenjem drugih naroda u čijim zemljama oni obitavaju. Naime, mnogi narodi smatraju da urokljive oči zapravo imaju sami cigani, zbog njihove duboke ogrezlosti u vračanja i gatanja, pa im u strahu od uricanja daju milostinju. Takav stav nije rjetkost pošto se ovim nomadima pripisuju i druge magične moći poput sposobnosti da nekog prokletu ko im učini zlo. I danas se često može čuti konstatacija kako je baš ciganska magija najopasnija od svih drugih.

Za razliku od ostalih naroda Romi nemaju dva univerzuma, ovozemaljski i nadzemaljski, već je univerzum u kojem čovjek živi istodobno i univerzum mitskih natprirodnih bića. Neka od ovih bića imaju tjelesni, a druga idealniji oblik, i prema njihovoj zamisli, oni određuju život i sudbinu ljudi. Mnoga od ovih bića su zla i krvožedna."Uzimajući" njihovo obličje, čovjek je, kako vjeruju, u stanju da im se približi i da na njih utječe. Zato su kod Roma razvijeni magija i praznovjerje, povezani sa jakom vjerom u natprirodno, te zato često nose talismane i hamajlije kao zaštitu.Oduvijek su cigani vješti tumačenju snova i predskazivanju sudbine, pa tako pojam sreće poistovjećuju sa slikama žaba, koralja, zvijezda padalica i bijelih konja iz snova.

Prema nekim romskim mitovima u stvaranju svijeta i čovjeka učestvovao je ne samo Bog već i Vrag, koji se zato javlja u različitim oblicima. Najopakiji je Melalo koji izaziva ludilo. Ostali demoni Lili, Tčulo, Čaridi, Šlali, Bitoso, Lolmiso, Minceskra, Poreskero i još mnogi drugi, kako vjeruju, izazivaju određene bolesti i poremećaje (tjelesne i duhovne) u čovjeka.

Po njihovom shvatanju demon je ženskog roda, pa tako u romskom životnom ustrojstvu po tradiciji vladaju žene, a po legendi zemlja je božanska majka cjelokupnog postojanja. Ona je vrhunsko romsko božanstvo, važnija čak i od samog Boga, koji je ipak nastao nakon što je Zemlja stvorena. Ovo ne iznenađuje s obzirom da Romi cijeli život provode na otvorenom, stopljeni s prirodom, koristeći tajni jezik znakova, lišća i trava, a karakteristično je za pripadnike jedne indijske sekte, koji kao i Romi slave božicu Kali, poznatu jos pod imenom Bibi ili Bibije.

Pojedinim demonima pripisuju se određene biljke i životinje, pa se tako na primjer, kopriva naziva "drvo phuvaša" (drvo zemaljskih demona), a puž "konj phuvaša". O vjerovanju Roma, obredima i ritualima, mogla bi se napisati čitava studija.

Džinovska ptica

"Svemoćno drvo" cvijeta na nebu i daje čarobnu moć svim biljkama. Njegov se korijen nalazi na najvišoj planini i obavijen je zmijom. Prema vjerovanju dostupno je samo onima koje je "nadahnuo" Nivaši - vodeni duh.

Između neba i zemlje nalazi se "brijeg sreće" ili "sunčani brijeg" na kojem žive zli duhovi. To su, zapravo, mjesečeva djeca. Zato je Mjesec veliki prijatelj djece. Žene koje ne mogu prirodnim putem ostati trudne, trebaju omirisati "mjesečev cvijet". Otuda i potječe ciganska izreka: "Omirisala je mjesečev cvijet", odnosno zatrudnjela je.

Čarana je po njihovoj tradiciji džinovska ptica koja živi 999 godina. Ona mora svake noći sisati mlijeko iz dojki "predodređenih" žena jer bi se u protivnom promjenila. Kad ugine, ponovo se izlijegu mali pilići - čarani -koji ulaze u tijelo predodređene žene. Nakon sedam dana stvorit će se opet Čarana, džinovska ptica.

Iako su pripadnici ovog naroda veoma dugo proveli pod skutom prirode, u njihovom jeziku i tradiciji veoma je mali broj naziva za biljke i životinje, a to je zato što oni imaju jednu drugačiju metodu klasificiranja i imenovanja, metodu koja proizlazi iz vjerovanja ili se zasniva na potrebama ovih ljudi. Tako, primjerice, travama kojima se pripisuje da liječe trbušne bolesti, nazivaju "trbušne trave". Po istom principu dobile su naziv i mnoge druge trave: "protiv uroka", "protiv duhova", "trava za sastavljanje", "bilje za zdravlje", "biljke za sreću". Neke biljke se dovode u vezu sa određenim životinjama ("zečija trava", "zmijska trava" ili "ptičiji trava"), ili se pak smatraju inkarnacijom natprirodnih bića i božanstava.


Bosorka je najkraće rečeno ženski demon u obličju starice koji prema ciganskom folkloru dolazi majci ukrasti ili zamjeniti dijete. Obično se to događa u prvih 40 dana od poroda koji se smatraju najkritičnijim za prinovu. Ovakva zamjena neodljivo podsjeća na podmetanje kukavičijeg jajeta u životinjskom svijetu. Poput kukavice i Bosorka ima primarnu želju za podmetanjem svog dijeteta ljudskim roditeljima koje je obavezno zlo, retardirano ili na neki drugi način unesrećeno. Njega Romi nazivaju „prečerancos“ i čim se otkrije ova nadnaravna prijevara majka to dijete nosi duboko u šumu što je identično vjerovanju rumunjskih cigana kako u šumi živi demonska starica Muma Paduri ili Šumska majka koja vlada ženama i djecom.



Prevarena majka se takođe koristi lukavstvom kako bi dobila svoje dijete nazad, ona naime uzima tanak prutić i njime udara prečerancosa želeći ga što više rasplakati i tako skrenuti Bosorkinu pažnju ali probuditi kod nje i majčinsku brigu. Cilj svega toga nadmudrivanja dviju majki, one zemaljske i druge nadnaravne, jeste da joj Bosorka, želeći prekinuti mučenje svog dijeteta, vrati njeno.



Bosorku kao ženskog demona, koliko se to može dokučiti iz škrtih etnoloških podataka, uglavnom susreću samo žene i to u trudnoći i nakon poroda ili tijekom svog života. Njena moć se manifestira kroz duhovni i materijalni svijet pošto Bosorka egzistira podjednako u oba. Naime, ona osim krađe djece ima običaj zaposjesti tijelo neke ciganke i od nje, mimo njenog znanja i volje, napraviti pravu vješticu. Zna se desiti da posjednuće učini još dok je ta buduća vještica plod u majčinoj utrobi pa se ona već takva rodi, no, najzanimljiviji prijenos Bosorkinog duha i moći jest onaj u trenutku vještičije smrti kada ona držeći za ruke neku djevojčicu ili djevojku zaposjedne novo tijelo ili bolje rećeno novu nasljednicu.



Vještica sa Bosorkinim duhom u sebi ničim se u svakodnevnom životu ne razlikuje od ostalih žena. Njena moć pokazuje se isključivo tokom noći kada dolazi do njenih preobrazbih, najčešće u žabu, kako bi nesmetano mogla ulaziti u seoske štale i sisati mlijeko kravama. Ukoliko se desi da je neki vlasnik slučajno tom prilikom otkrije i ubije sutra će, prema predaji, pronaći mrtvu ciganku u njenom šatoru ili čergi.



Čohani ili kako Romi nazivaju ovu vješticu zle je naravi i čista je suprotnost bijeloj vještici takozvanoj Drabarni čija sposobnost gatanja i liječenja usmjerena je samo u dobre svrhe. Čohani, osnažena Bosorkinim duhom, posjeduje nadnaravne osobine uz čiju pomoć izvodi čudesne čarolije i magije, šalje bolest ili čak smrt na velike daljine te prkosi nekim prirodnim zakonima poput okretanja čaše vode naopako bez njenog izlijevanja.



U strahu i prevenciji od Bosorkine zamjene majka bebi čim se rodi veže crvenu traku oko ruke. Funkcija crvene vrpce ima još svojih apotropejskih svojstava između kojih su želja da dijete zaštiti od bolesti, nesanice i plača tojest urokljivih očiju. Romi kao jedan od najsujevernijih naroda na svijetu jako vjeruju da se malo dijete, naročito u prvim mjesecima života, može lako ureći ili razboljeti pogledom. Takva situacija najviše se događa ako se u nekom trenutku nađe više osoba u dječijem prisustvu. Čim majka nakon toga primjeti da joj je dijete plačno i nemirno konstatuje da mu je to „došlo od očiju!“.

Drabarni urečeno dijete liječi gašenjem živog ugljena u posudi sa izvorskom vodom a onda mu zamočivši prst u nju napravi znak križa na čelu i dlanovima. Ostatak vode obavezno nosi prosuti van, na neko raskrižje.


Romi njeguju kult mrtvih te se prema svojim preminulima odnose sa poštovanjem pa čak i strahom pošto to traže i sami duhovi predaka. Mulo ili duh umrle osobe u ciganskoj predaji može biti dobre ili loše naravi. Dobri duh Mulo se obično vraća svojim bližnjima jer mu nedostaju ili ih želi vidjeti ili pak nešto saopćiti. Za razliku od njih zli Mulo duhovi dolaze u svijet živih iz sebičnih nakana a najčešće zbog osvete. Mule ljudima tom prilikom stvaraju modrice po tijelu, plaše ih bacanjem posuđa i otvaranjem vrata. Ponekad znaju čovjeka gušiti ili izazivati razne bolesti no nikada ne idu do kraja sa namjerom da nekog ubiju.

Mulo se zna pred ljudskim očima pokazivati u čovječijem ili životinjskom obliku pa se tako pretvori u psa, mačku, pticu ili leptira. Ono što je karakteristično za takva ukazivanja jeste to što čovjek nikada ne može vidjeti lice Mulo prikaze bilo da je ono u ljudskoj ili životinjskoj formi. No, ipak, da bi se pojedinac uvjerio u njihove dolaske posipa se pepeo ispred praga pa ako se u njemu ujutro ukaže čovječiji ili ljudski otisak nema sumnje da je onostrani gost dolazio. Pojedini Cigani običavaju ostaviti punu čašu vode na stolu preko noći i ukoliko je sutradan pronađu praznu to im je čvrst dokaz kako je Mulo dolazio i pio vodu.


- Mlade Romkinje, kada pripremaju povrće za kuhanje, naročito pozorno posmatraju grašak dok ga ljušte. Ako u nekoj mahuni pronađu sedam zrna grška onda obavezno sačuvaju tu mahunu. Jednu polovinu mahune stave iznad ulaznih vrata u svoju kuću a drugu čuvaju u džepu i nose uza se.

Prvi mladić koji prođe kroz ta vrata bit će privučen ljubavlju i poželit će je za ženu.

- Da se oslobodite dosadnog ljubavnika ciganske vračare savjetuju da se prije Mladog Mjeseca zapali napolju velika vatra. Nekoliko dana ranije treba u bašti nabrati dvije šake vrbene ponavljajući ime ljubavnika. Pošto se lišće osuši baci se u vatru govoreći: "Evo mog bola, uzmi ga i razbuktaj ga. Odlazi od mene sada, i nemoj da mi više dosađuješ".

Ponovite ovo tri noći za redom. Ljubavnik vam se nakon toga neće više pojavljivati.

- Da mlada Romkinja sazna kada će se udati ona srijedom skupi onoliko žirova koliko ima udvarača, plus jedan koji će u gatanju simbolizirati nju. Onda vrhom noža na svaki žir ureže početno slovo imen aili inicijale svakog mladića ponaosob.

Pošto napuni jednu posudu vodom, uzme žirove u obje ruke, pomisli na svoju želju, te potom otvori ruke i baci ih u vodu. Onaj žir koji bude najbliže plutao prema njoj predstavlja tojest otkriva suđenika. Nakon toga, izvadi sve žirove i baci ih osim onog koji je pretskazao suđenu osobu i onog drugog koji je predstavljao nju.

Mlada Romkinja će uzeti dva dva žira u ruke, prisloniti ih na srce i reći: "Gana, Gana, kada će to biti?

Zatim baci ta dva žira natrag u vodu i posmatra njihovo kretanje: ako ostanu da plutaju jedan blizu drugog (do oko sedam centimetara udaljenosti), onda će stupiti u brak u toku godinu dana. U suprotnom period zaruka će da bude dug.


Slobodni.net

Кад већ помињеш Цигане и потоке, да ли постоји магичнија (ако ово може да се градира) сцена из филма, до оне Кустуричине из Дома за вешање, кад Перхан сања Ђурђевдан на реци... Она Баба је слика и прилика неког чувара "мрачних сила".

Hmm da... sjećam se tog filma mada sam ga davno gledala i slažem se da ova baba iz filma baš i liči na iskusnu vračaru...

Нисам мислила баш у том смислу али и то је бабац. Више као неки бескрајно брижан стуб на који се Перхан из тог њиховог суровог живота пуног изазова дочека.

A to... eh da sorry...noćas sam ko policajac jbg... slabo kontam... Piši više Inspy jer ti imaš šta da kažeš.

то је зато што си дафно гледала филм.

Moguće....

Pored ciganske magije, koja u sebi sadrzi vise uticaja ne samo muslimanski, katolicki i pravoslavnih vec i drugi, te vudu magije cija je snaga sirova i jako mocna, arapska magija spada u domen iste snage.Sve tri magije su izrazito opasne i njihova se energija tesko kontrolise.Zanimljiv je podatak da osobe koje se bave iscjelivanjem tojest otklonjanjem arapske magije ne zive dugo jer upravo takvih duhovni iscjelitelj postaju meta zlih sila protiv koji su se i borili.Hodza-egzorcist vjecito je na udaru dzinskih plemena koji su bez obzira na svoje medjuplemenske podjele i ratove uvijek slozni kada je u pitanju osveta.

Dzini se pred ljudskim ocima najcesce pojavljuju u liku covjeka, ali nisu rijetka pojavljivanja ni u obliku ptice, zmije, skorpije, psa, krave, ovce...Nekad, pak, dzini se pojavljuju i u liku odredjenih, poznatih nam, pa cak i vrlo bliskih osoba.Dzini su stvoreni od bezdimne vatre, na hiljade godina prije stvaranja prvog covjeka.Medju njima kao i medju ljudima ima dobri i losi, ima ih vjernika svih vjera koje postoje na ovom svijetu ali i nevjernika, ateista.Neki su dzini nastanjeni po rusevinama, starim napustenim kucama, kraterima, spiljama, kanjonima, grobljima, mjestima gdje stalno ima krvi, kostiju, mokrace, zivotinjskog izmeta a zatim i na stijenama, gudurama, kamenju, u rijekama i morima - ukratko rijetka su mjesta gdje ih nema.

Vrsta dzina koji nosi ime karin ima zadatak da skrene svakog covjeka sa pravog puta.Karini u ljudsko srce ubacuju mrznju, pohlepu, zavist, strah....U knjizi Sumusul-anvar u cjelosti su opisani nacini pokoravanja dzina u svrhu zla, njihova imena, kao i za sta sluze, koji od njih mogu covjeka uciniti nevidljivim, koji ga mogu prenijeti i na najudaljenija mjesta na zemaljskoj kugli za tili cas, koji mogu prenositi i otkrivati tudje misli, koji znaju jezike ptica i drugih zivotinja...Za svaku od ovih grupa dzina postoji odredjeno ime.Kada se zeli uciniti zlo, onda se to ime ponavlja u toku dana tokom izvjesnog perioda onoliko puta koliko je to potrebno da bi se zadovoljio i dzin i osoba koja je narucila nanosenje zla.Sami sihiri (carolije) se rade na mnoge nacine.Da bi ih uspjesno izvrsio sihirbaz ili carobnjak mora imati posebnu prostoriju, jako zamracenu, u kojoj obicno pali tamjan.Ako zeli praviti crnu magiju onda pali tamjan koji ima jak i ruzan miris dok za ljubavnu magiju obavezno pali tamjan ugodnog mirisa.Tada pocinje sa izgovaranjem prizivanja i zakletvi odredjenim dzinima obicno ih velicajuci pri tom.Sihirbaz mora biti prljav u staroj odjeci a najidealniji je da ritual obavlja odmah nakon seksualnog odnosa.Posto izgovori sve potrebne zakletve pred njegovim ocima pojavi se dzin u liku psa ili lisice ili u nekom drugom obliku.To je znak da treba izgovoriti svoju zelju.Nekad se dogodi da mu se niko ne pojavi vec samo cuje glas u tami dok nekad nema nikakve ocite manifestacije prizivanje vec mu osjecaj govori da je prizvao dzinsku snagu.Tad odmah pocije sa vracanjem nad licnim stvarima osobe na koju usmjeruje magiju diktirajuci naredbe dzinovima.

Zavisno od jacine magije arapski carobnjak prinosi zlim demonima zrtvu u obliku ptice, kokoske ili neku drugu zivotinju ali obavezno crne boje.Zaklanu zivotinju baca u neku rupu u zemlju ili neko drugo magicno mjesto.Cim se vrati kuci izvodi vracanja.Ipak, najpoznatije caranje jest ono sa izrazenim bogohuljenjem.Sihirbaz nosi Kuran ili kruh u wc i staje na njega.Potom izadje iz klozeta i naredjuje dzinovima na koga trebaju ici.Ostalo je zapisano kako je demonima ovo vracanje najdraze i na desetine njih se zure da sto prije ispune carobnjakove zelje.Sihiri su i odredjeni tekstovi, tilisumi i vezivanje cvorova cime se na srcima i tijelima stvara tegoba pa covjek oboljeva ili umire ili se rastaje od zene.Carobnjak kad zeli nekom poslati zlo postize to i na ove nacine-cita pojedina poglavlja Kurana naopacke, uzme sliku ili dio zrtvine odjece pa nosi i ukopa na groblju, uzme sapun kojim je okupan mrtvac, nokte mrtvaca pa tim omadjija neku osobu...Sve ovo predstavlja nacine pokoravanja dzina koji zatim napadaju osobu na koju je magija ustremljena.Njihovi napadi su strahoviti i po brzini i po snazi.Najcesce posljedice su padavica, oduzetost pojedinih dijelova tijela (nekad i cijelog), ruzni snovi, nocne more, halucinacije....

Osim djelovanjem putem magije dzini ljude napadaju i ukoliko se na njih "nagazi".Kada su dzini ugrozeni tojest kada se tako osjecaju oni prelaze u napad i to se naziva dzinski udar.Ugrozenost dzina nastupa onda kada se na njih baci prljava ili vrela voda pogotvo u zalazak Sunca, ako ih nagazimo, ako se na njih izvrsi nuzda, ako udjemo u prostorije koje oni smatraju svojim a to su napustena i pusta mjesta.Od dzinskog udara (napada, nagraisavanja, ograme) i carolija lijecenje se postize udaljavanjem i unistavanjem dzina napadaca.

Džini i šejtani

U oba slucaja rijec je o duhovnim bicima, prvenstveno vrlo losim.U rjecnicima se arapska rijec "ginn" nalazi pod korijenom "ganana-ganna" u znacenju "sakriti" ili "prekriti".Strucnjaci na razlicite nacine imenuju dzine:

-ako navode taj pojam izdvojeno od bilo kakvog konteksta nazivaju ga dzinom,
-ako govore o dzinu koji zivi sa covjekom, nazivaju ga hudamom ili kucnim duhom,
-ako je rijec o dzinu koji se pojavljuje kod djece nazivaju ga zloduhom,
-ako je pokvaren i zao, onda je sejtan
-ako je velik i jak, onda ga nazivaju Irfit.

Arapi koriste rijec "sejtan" za sve one koji se protive i opiru.Ta rijec ima korijen "shatana" sto znaci "udaljiti se iz protivljenja", neki, pak, pretpostavljaju da dolazi iz korijena "shata" sto znaci "opeci".Razlika izmedju dzina i sejtana je velika.Kada sejtan udje u covjeka on postaje porocan, sklon kocki, bludu, grijehu, lazu, bludu...dok pri ulasku dzina u ljudsko tijelo covjek pomahnita, poludi.

Nad dzinima i sejtanima apsolutnu vlast ima kralj tame i zla Iblis ili Sotona.Njegov dvor i prijestolje se nalazi na jednom ostrvu usred mora.U pocetku stvaranja svijeta Iblis se zvao Azazil sa nadimkom "Abu Kudus" i bio je Allahov miljenik i najinteligentniji melek ili andjeo.Njegov revolt i buntovnistvo protiv Bozije volje pocelo je stvaranjem prvog covjeka Adema (Adama).Predstavivsi Adema svojim andjelima Bog im naredi da mu ucine sedzdu (poklonjenje) i svi to ucninise izuzev Iblisa koji pun oholosti izjavi da je Bog njega stvorio od vatre i svjetlosti a Adema od obicne zemlje te da je on superiorniji od njega.

Dodvoravanje Iblisu i njegovim podanicima u Islamu se naziva sirk i sihir tojest nevjernistvo i magija.Iblis i njegova vojska su podijeljeni u cetiri nivoa.Ta cetiri nivoa sacinjavaju slijedece skupine; dzini-veziri cine prvu skupinu i prvi nivo.Njih sluze njihovi Ifriti i oni predstavljaju drugi nivo.Ifrite dzine sluze sejtani i predstavljaju treci nivo.Sejtane sluze sihirbazi i sihirbazice (nadrihodze i vracare) ljudskog roda i oni cine zadnji, cetvrti nivo.Sve cetiri navedene skupine sklopile su savez i ugovor sa Iblisom da bi zavodili i nanosili zlo Ademovim potomcima.Kada napadac dzin-vezir udje u ljudsko tijelo a osoba se pocne moliti i uciti kuransku molitvu Bekaru taj dzin zove u pomoc Ifrita.Doticni uci i dalje bez prekida, onda Ifrit zove u pomoc sejtane, a osoba i dalje uci, pa sejtan zove u pomoc sihirbaze i sihirbazice jer svi su u savezu.

Sihir ili magija se pravi iz cetiri razloga - osveta, mrznja i zavidnost, ljubavi i ugleda.Sihirbazi najvise koriste u pravljenju magija kosti od mrtvaca, sapun od mrtvaca, vodu kojom se kupao, mrtvakov prsten, maramu koja je bila na mrtvoj zeni i drugo.Zatim stvari od zivog covjeka - slika doticne osobe, odjevni predmet, kosa, od zene menzes, obucu, nokte, pljuvacku kao i spermu.Takodjer, pri izradi carolija koriste se i biljke, orahova ljuska, suha ili sirova sljiva, zrna graha, zrna jecma, zrna biljaka, zrna bibera i ljute paprike.Koristi se i povrce; tikva, crna rodakva, luk, voda od crvenog luka kao i drugo povrce.Od zivine najvise se koriste jaja od crne kokoske, kandze sivog pijetla, krv iz krijeste bijelog pijetla i ponajvise zuc od crne kokoske.Od domacih zivotinja najvise carobnjaci koriste dlaku od macke i psa, pogotovo ako su crne boje.Od ptica najvise se vraca sa krilom slijepog misa i bijelog goluba, kosti i krun od hud-huda i sovu-buljinu.Trazena je i krv krtice, glava zmije i njena koza.Od metala najcesce koriste one navedene u planetarnoj podjeli a najgori su ziva i olovo a potom sumpor.Od boja se takodjer koriste one iz planetarne podjele s tim da su crvena i crna najvise zastupljene....

Cudesni obred prizivanja dzinova - Skupljanje daire

Skupljanje daire je fascinantan segmet islamskog misticizma.Rijec je o prizivanju dzinova radi otkrivanja buducnosti, uzrocnika i lijeka od neke bolesti, zbog nalazenja lopova, izgubljene stvari i slicno.Daira se moze skupljati na vise nacina i to na vodi, ogledalu, noktu...Hodza ili sejh ispred sebe, na samom pocetku, postavi dijete od nekih devet, deset godina po mogucnosti plavih ili zeleni ociju.Prostorija se okadi tamjanom a na djetetovom desnom dlanu ispisuju se magicni kvadrat takozvani vefk.U ovom obredu dijete ima ulogu medija dok hodza svojim ucenjem pojedinih dijelova casnog Kurana i pisanjem tajnih vefkova i zapisa stimulira i rukovodi cijelom operacijom.Njih dvoje se moraju odvojiti od ovog svijeta i zastititi od dzinskog bijesa pa hodza oko njih crnim nozem ocrtava krug.Na taj nacin osigurani su od svakog upada nadnaravnih sila.Dok hodza bez prestanka uci prizivajuce dove i molitve dijete gleda u fildzan pun vode.Po vec ustaljenom pravilu prvo mu se pojavi slika zelene livade na kojoj stoje maleni patuljci.To je znak da su se otvorila vrata dzinskog svijeta.Posto dijete kaze hodzi sta vidi ovaj mu govori da zahtjeva pojavljivanje njihovog vodje.U momentu kada se dzinski gospodar pojavi hodza u znak postovanja mora ustati.Nakon toga opet sjedne i pocinju pitanja.Na kraju hodzi predstoji da u miru i bez izazivanja bijesa kod dzina lijepo izmoli njihov odlazak.U knjizi Pucko praznovjerje Ljudevita A. Ivandica navodi se nekoliko opisa o ovom obredu: "U Bosni, koliko mi je poznato, skupljala se daira u Novom Seheru-Zepce sve do nedavna, dok je u Bihacu, i sada poznat neki hodza koji se tim bavi a najpoznatiji su slucajevi skupljanja daire na Oglavku izmedju Fojnice i Brestovskog..

.Dairu skupljaju sejhovi clanovi tomosnji tekija i to obicno u proljece a i za vrijeme nekih muslimanskih svetkovina....Katolicki puk iz okolnih mjesta prica kako se za vrijeme ovih skupljanja daire javljaju razne nepogode: silni vjetrovi, lomljavina drveca, nosenje zemlje po zraku, obaranje zgrada.Po tom "znaju" i krscani da se vrsi daira.Jos je zivo u pameti medju katolickim pukom u Fojnici, navodno istiniti dogadjaj sa nekim sejhom, koji je skupljao dairu.Nakon sto je okoncao dairu nije mogao rastjerati dzinove.Neka nevidljiva sila uznijela ga je na vrh jablana, odakle nije mogao sici uz sva zaklinjanja hodza.Naposljetku su dozvali mjesnog fratra koji je oslobodio jadnog sejha.Nevidljiva ga je ruka spustila na zemlju a jablan se po polovici skrsio, sto i danas postoji kao svjedok opasne igre sa dzinovima.

Jos jedan zanimljiv dogadja u vezi sa opasnostima dozivanja dzinova je iznio autor u knjizi: "G.M. Garcevic pripovijedao mi je slucaj, sto ga je navodno dozivio njegov ucitelj pri sazivanju daire.Njegov je ucitelj bio otac brojne familije i kako nije bio u stanju izlaziti na kraj sa svojom zaradom odlucio se posluziti mocu dzinova preko daire.Kada ih je dozvao, zamolio ih je, da mu pomognu.Oni su pristali na njegovu zelju i donijeli mu oveci komad zlata.Sav sretan spremi to zlato u kutiju i dzinovima naredi da se razidju.To ga nisu htjeli poslusati jer su i oni od njega htjeli protuuslugu.Rasrdjeni uzeli su ga i odnijeli u neki nepoznat kraj.Kako se je to zbilo nocu, nije on znao, sta se sve s njim dogadja.Tek je u jutro spoznao da su mu se dzinovi osvetili i bacili ga u nepoznat kraj.Nekoliko sati odatle na prvom nastanjenom mjestu saznao je da se nalazi od kuce nekoliko stotina kilometara daleko pa je morao putovati vlakom nekoliko dana.Kod kuce je zatekao sve u brizi, jer su drzali, da se s njim dogodilo neko zlo.Prva mu je briga bila da potrazi komad zlata dobiven preko daire.Nasavsi ga na spremljenom mjestu, potrcao je do zlatara, da ga unovci.Zlatar mu je medjutim otkrio da je to samo zlatna rudaca koja vrijedi vrlo malo".

Hudam - vjeciti sluga

Pored skupljanja daire u arapskoj magiji postoji jos jedan nacin vrlo poznat i medju sejhovima u Bosni s kojim se poslije odredjenog vremena dobiva svoj licni sluga u duhovnom svijetu, nesto nalik pricama iz Hiljade i jedne noci.Moci samog hudama su velike i on moze svom gospodaru pomocu u mnogim zeljama i prohtjevima.Do njega se dolazi na dva nacina-prizivanjem i nekom vrstom duhovnog treninga koji sadrzi ponavljanje odredjenih dijelova Kurana po nekoliko stotina puta u toku dana tokom mjesec i po.Na slican nacin se stjece i vidovitost - onaj ko je zeli mora naredni cetrdeset dana ustati iza pola noci i do same zore uciti i ponavljati odredjene kuranske molitve.

U prizivanju hudama obred se zapocinje utorkom, u potpunoj samoci.Mjesto rada mora biti jako cisto i uredno kao i sam praktikant.Dok ponavlja odredjenu molitvu sobu nakadjuje tamjanom.Tu istu, prvu, noc prizivac ce zacuti neobicne zivotinjske glasove koji nalikuju revanju magarca dok ce mu se drugu noc umjesto ovakvog glasanja zacuti konjsko njistanje.No tu ne prestaju cudesna pojavljivanja i oglasavanja, trecu noc kroz zatvorena vrata sobe uci ce tri macka; jedan crven, drugi bijel a treci crn i u tisini preci preko sobe i nestati.Zadnju noc kadjenje tamjanom se mora udvostruciti jer vrijeme je da se praktikantu pojavi jedan svjetleci lik ili ,bolje receno, hudam.Za sve to vrijeme prizivac ne smije se uplasiti niti jednog zvuka ili pojavljivanja niti prestati paliti tamjan.Poslije uobicajenog vjerskog pozdrava hudam ili duh upitat ce praktikanta sta zeli od njega.Poslije tog pitanja dolazi do sklapanja dozivotnog ugovora ispisanog na zlatnom prstenu izmedju prizivaca i hudama.Upravo taj prsten je prvi dar koji praktikant dobiva od duhovne sile.Uz rijeci da prsten mora uzeti u desnu ruku i izgovoriti prizivajucu molitvu praktikantu kada pozeli, pozivajuci se na vlast meleka (andjela) Kendijasa pod cijom je vlascu sam duh, da ga dozove hudam nestaje.

Od hudama se mogu traziti nevjerovatne stvari - daljinska putovanja kopnom ili morem, nevidljivost, cinjenje da voda pred ocima drugih ljudi nestaje i slicno.Medjutim, sam praktikant mora biti obziran i bogobojazan covjek kako ne bi dopustio da ga tastina i zelja za moci zanesu jer ga to vodi u direktnu propast.

U proslosti Bosne mnogi su uceni ljudi imali svoje hudame, posebno su bili na glasu onih iz Bosanske krajine.O njima Ahmed Bosnic pise u svojoj knjizi Zapisi i hamajlije;

Za sve one za koje se smatra da i danas odrzavaju stalnu vezu sa bicima iz duhovnog svijeta, moglo bi se reci da posjeduju svoje hudame.Ne radi se o sazivanju daire, nego o kontaktima preko hudama.To je, dakle, samo jedan od mogucih oblika uspostavljenog izravnog kontakta sa prijateljski raspolozenim bicima iz duhovnog svijeta.Kontakt se odrzava putem izvjesnih dogovorenih signala a medjusobna saradnja najcesce je od obostrane koristi....Poznato je da svaki pojedinac iz duhovnog svijeta raspolaze sa velikim brojem raznoraznih informacija a onaj ko posjeduje informacije u stanju je da kontrolira svaku konkretnu situaciju.Tako, recimo, ukoliko obavlja neki od ovozemaljski poslova sa sigurnoscu moze da zna ko je prema njemu iskren a ko laze, ko petlja, ko o njemu siri intrige...Usluge su, po pravilu, obostrane.

Medjutim, znalo se desavati da covjek zaluta ili dobro ne procjeni s kim je ostvario kontakt pa da umjesto prijateljskog i dobrocudnog hudama upozna jednog od zlih nevjernika sto se znaju vjesto ulagivati i pretvarati.Takvi kontakti se uvijek zavrsavaju na stetu covjeka.Hudam ga sa vremenom pocne ucjenjivati i zahtjevati od njega cak i ono sto je oprecno vjerskom kodeksu.To je jedan od nacina da zli hudam udalji covjeka sa pravog puta.Takvi ljudi bi postajali sve ocajniji i nemocniji da se istrgnu iz hudamovi kandzi.Na kraju, najcesce bi zavrsavali u ocaju i totalnoj moralnoj i materijalnoj bijedi....".

UROCI

Da bi utvrdio pod kakvim je uticajem bolesnik arapski carobnjak od njega najcesce trazi maramicu.Posto umota u cvor jedan dio njegove maramice a zatim je odmjeri u duzini cetiri prsta on uhvati maramicu cvrsto i uci molitvu Et-Tekasur poslije koje izgovori kratko prizivanje.Zatim se obraca dzinima - "Ako uzrok njegove bolesti bude dzin onda skratite maramicu, a ako je uzrok bude urok produzite maramicu a ako je prirodna bolest onda ostavite maramicu kakva jest".Zatim carobnjak mjeri maramicu pa ako uoci da se produzila vise od cetiri prsta kaze bolesniku - "Ti si pogodjen urokom".A ako vidi da se skratila, kaze mu "Tvojoj bolesti su uzrok dzini".No, ako ustanovi da je maramica duga cetiri prsta kolika je i bila savjetuje mu da potrazi lijecnika.

Osim uticaja dzina na ljudsko tijelo i dusu najcesca i najrasirenija tegoba medju ljudima jeste upravo urok koji moze biti izazvan od covjeka ali i dzina.Urokljivac je osoba koja moze nekoga ureci, svjesno ili nesvjesno.Po magijskom ucenju ureci moze i dobar i los covjek, cak i slijepac.Cesto i roditelji ureknu svoje dijete iz prevelike ljubavi tako da se pouzdano moze reci da je urok neka vrsta nuspojave izrazenih emocija, negativnih i pozitivnih.

Urok ili nazar na arapskom znaci - pogled i u Islamskom misticizmu takav se pogled pridaje osobama u cijim se tijelima nalazi neko od Sotoninih potomaka.Kroz oci te osobe u kojoj se nalaze oni su u stanju da izvrse snazan udar i da nanesu neprijatnosti i nevolje pa cak i teske psihicke traume.Pogotovo, ako se radi o malodobnoj djeci ili tek rodjenim bebama.To ponekad zna da ima i tragicne posljedice.U Bosni se posebno oci ubice, covjeka koji je nekog ubio, smatraju najopasnijim jer su takve oci i najurokljivije.Ali postoji nacin i da se takve pogubne oci onesposobe.Hodzi se donese kokosije jaje snenseno tog dana na kojem ce on ispisati salavat na Muhameda, Bozijeg poslanika.Posto to uradi jaje se baca u vatru.U trenu dok ono bude pucalo "puci" ce i oci urokljivca tojest nestat ce njihova smrtonosna moc.

Na uroke su daleko otpornija djeca, iako na njih urok ide mnogo vise i cesce, nego odrasli.Razlika je u tome sto kad se dijete urekne ono pomodri i hvata ga grc i temperatura a kad se urekne odrasli lice mu postepeno crni i ostaju plavkaste fleke poput tetovaze, hvata ga nemoc, gusi ga, depresivan je, teska mu je glava, tesko dise, mrzovoljan je i iscrpljen.Cesto se zna cuti u Bosni komentar na necije pretjerano zijevanje da je urecen sto se opet dovodi u vezu sa vracarinim zijevanjem dok odgoni uroke sa nekog.

Naucno tumacenje uroka

Djelovanje uroka na urecenog je potvrdjeno Kuranom, Sunnetom i dokazima iz stvarnog zivota.Ucenjaci smatraju da je to radnja u kojoj obican zavidljivac prerasta u opasnog i opakog covjeka koji moze jako puno nauditi osobi kojoj zavidi.Vrsena su i znanstvena istrazivanja fenomena uroka i vise nema mjesta sumnji u to da urok ne postoji, ili da nema veze izmedju urokljivca i urecenog.Danas je dokazano i da su X-zraci, koji nisu vidljivi, u stanju da ulaze i prolaze kroz cvrsta tijela.

Dr. Rauf Ubayd kaze kako je za znanstveni razlog koji ce prihvatiti strucnjaci jedino mjerodavno ocito postojanje odredjenog fenomena u svakom zivom bicu.Medjutim, treba voditi racuna o tome da se ovdje radi o necemu sto se ne moze vrednovati sposobnoscu nasih cula, s obzirom na to da se sve desava brzinom koja je jaca od brzine svjetlosti.Sve se ovo odvija vezom nervnog aparata sa izvorom tjelesne energije, izbija iz ljudskog tijela i krece se prema onom sto je oko njega, kroz mozak, usi i oko.Svaki od nasih pet cula ima svoj elektricni naboj koji se poput suncevih zraka prenosi na tijela koja su naspram.Allahov Poslanik Muhamed je preporucivao da se ureceni covjek polije vodom u kojoj se oprao onaj koji ga je urekao, upravo zato da bi se suzbio energetski naboj kod urecenog covjeka i da bi se tako tijelu povratila izgubljena ravnoteza.

Viljem Valkir kaze: Znanost je potvrdila snagu utjecaja uroka ustanovljavanjem tkz. teorije magnetizma.To je dakle odrazavanje jake unutarnje zelje putem ociju, zbog sposobnosti oka ne samo da vidi nego i da osjeti, u ovom slucaju, krajnju zestinu pogleda.Za dokaz tome, u pozoristu ili na nekom drugom mjestu gdje ljudi sjede jedni iza drugih, zagledajte se u potiljak covjeka koji sjedi ispred vas.Uporno gledajuci u donji dio njegovog potiljka zazelite jako u sebi da se taj covjek okrene.Opazit cete da ce se taj covjek odjednom okrenuti i pogledati pravo na mjesto odakle ste ga vi gledali.Ova vjezba se pokaze skoro sasvim uspjesna kod ljudi koji se poznaju, a manje medju nepoznatima.Isto tako, uspjesnije je kod zena nego kod muskaraca, posto zene bolje reaguju na takvu vrstu uticaja.Sto bolje poznajete odredjenu osobu, ovo ce brze djelovati.

Nastavak

Amajlije i zapisi

Kada kod hodze dodje covjek koji ima neki zdravstveni problem ili problem druge prirode, hodza ga prvo upita za njegovo ime i ime njegove majke.Potom pojedina slova tih imena pretvara u brojke i to radi po malom "ebdzed hisabu".Naime, onaj ko se bavi pisanjem zapisa mora da zna mali i veliki "ebdzed" (posebna vrsta abecede koja se sastoji od 28 slova i od kojih svako slovo ima svoj posebni broj).Kada hodza pojedina slova pretvori u brojke, onda ih zbraja i od toga odbija 12, tada hodza uzima tu brojku i pomocu nje odredjuje zvijezdu.I u drugim slucajevima ostatak od odbijanja spada pod odredjenu zvijezdu.

Po uputama zvjezdoznanstva -kako se jos naziva ova oblast spravljanja zapisa - hodza pronalazi za bolesnike, koji spadaju pod tu zvijezdu, da su na nekom mjestu npr. iduci pored neke rijeke ili vode napadnuti od zlih sila koje su im tu bolest donijele.Za takve bolesnike rade se odredjeni zapisi, od kojih se neki nose, neki pale ili na neki drugi nacin koriste (na primjer, zapis zvan "Sunceva koplja" je namjenjen lijecenju alkoholizma i on se potapa u vodu koja se potom pije) on ujedino odredjuje dan i sat u koji ce se zapis pisati.Dakle, to ne mora biti odmah, nego poslije dan ili dva.

Vrlo cesto je iskusnom hodzi dovoljno da samo covjeka upita za ime i da odmah ustavovi njegovu dijagnozu, bez ikakvog preracunavnja.Tako, ukoliko osoba kaze ime koje pocinje sa slovo A kao Amir ili Ana hodza moze odrediti da je uzrok njegovih ili njenih dusevnih poteskoca nagaza na dzinove i to vjerovatno se zbilo subotom pored neke vode.Taj dan je inace za nosice tog imena jako kritican te se u njemu moraju cuvati.Slicno je i sa osobama cije ime pocinje sa slovo S poput Sanela ili Silvia, njihov je kriticni dan srijeda....naravno, u takvim dijagnozama hodza uzima i u obzir spol osobe te njene godine jer razlikuju se dzini koji napadaju vise zene, muskarce ili djecu kao i njihova djelovanja..

U narodu Bosne se vjeruje da svaki covjek ima svoju zvijezdu koja se zavisno do prilika ili neprilika uzrokovanih drugim uticajima moze biti "niska" znaci nesretna, "visoka" koja govori da je taj koji je rodjen pod njom sretan ili "skrivena", "prekrivena" sto opet govori da je toj osobi neko pravi magiju te zablokirao njen uticaj ili je osoba preminula.Ukoliko se ne moze zbog toga "otvoriti" necija zvijezda hodza "otvara zvijezdu" njegove ili njene majke posto po magijskom ucenju majka i dijete dijele istu ili slicnu zvijezdu.
Posebno su zanimljivi slucajevi kada neko dodje kod hodze i trazi zapis koji ce mu pomoci da ostvari emotivnu vezu sa nekom osobom.Tada hodza mora, na prethodno opisan nacin, proracunati ne samo imena potrazivaca i njegove majke nego i imena osobe i majke te osobe u koju je ovaj zaljubljen.

Proracunavsi zvijezde za svakog od njih, on po zvjezdoznanstvu vidi da li se njihove zvijezde slazu ili ne.Ukoliko je odgovor potvrdan, on preporucuje tu vezu i ako je to potrebno pise zapis da se ta veza ostvari.Ako, pak, zakljuci da se njihove zvijezde ne slazu, hodza to saopstava stranci uz obavezan savjet da bi ta veza u pocetku mogla i da uspije, ali da bi kasnije moglo doci do nesuglasica i vecih problema.Ukoliko doticna osoba ipak insistira da mu hodza uradi zapis koji ce mu pomoci da ostvari vezu, ovaj ce mu to i uciniti i dati zapis uz upute kako da ga upotrebi.Obicno je rijec o dva manja zapisa kroz kojih se "propusti" osoba u koju je neko zaljubljen, na mladi petak.Ukoliko se moze doci do kose i nekog dijela garderobe zeljene osobe onda se na tom dijelu odjece pise zapis uz pomoc dlaka njene kose, takav se zapis obicno zapali.

Po vjerskim zakonima, spravljanje zapisa za slogu izmedju muskarca i zene je dozvoljeno (ukoliko su pitanju muz i zena) dok pisanje zapisa u cilju mrznje ili bilo kakve nesloge je strogo zabranjen i takvog ce se pravila drzati svaki iole moralan hodza.U drevnim zapisima postoje stroga pravila koja mora postovati osoba koja pise zapise, kao i kakva sva znanja mora posjedovati.Tako, izmedju ostaloga, mora biti vjerski obrazovana i dobro znati sta Islam dozvoljava a sta zabranjuje, mora dobro znati arapsko pismo, znati da racuna vec po pomenutoj posebnoj abecedi, biti dobro upucen u zvjezdoznanstvo i drugo.

Postoji razlika izmedju zapisa i hamajlije - dok zapisi sluze za vise svrha (cak i one crnomagijske kada se dijelovi Kurana pisu necistocom i menstruacijom) i namjenjeni su ispunjavanju zelja hamajlija ima samo jedan cilj a to je da nosioca zastiti od zla i magije.Tu ne prestaju razlike izmedju njih, dok se zapis napise za neki pola sata hamajlija, u narodu popularnije zvana Dilbagija, pise se nekoliko dana i njeno ispisivanje se ravna po Mjesecevom ciklusu.Postoji i vise vrsta Dilbagija, mala i velika te ona u obliku kruga cija je duzina i po metar, dva.Njome se iskusni egzorcisti i hodze koriste da sa nekog skinu magiju na nacin da je provucu preko bolesnika, od glave prema nogama.Time Dilbagija neutralise i upije svu negativnu energiju sa covjeka.Ove hamajlije su posebno mocne i jako cijenjene ali i cuvane a one najvece snage su karakterisane nazivom "sejhovske hamajlije".Medjutim, zapis i hamajlija imaju i dodirni tacaka a to su vefkovi - magicni kvadrati u kojima se numericki prikazuje jedno od 99 Boziji imena od koje svako ima posebne moci.

Dilbagija je u Bosni oduvijek bila na glasu te je stoga i njena cijena velika.Vrlo cesto cijena prelazi i nekoliko stotina eura dok su zapisi puno jeftiniji i njih se moze dobiti po desetak ili dvadesetak eura.U proslosti su hamajlije ukivane u lim ili stavljane u musemu tojest povosteno platno dok se danas obavezno ulijepe selotepom i nose u crvenoj vrecici.

Naucni ekperimenti kao potvrda efikasnosti lijecenja Kuranom

Lijecenje Kuranom je provjeravano u raznim eksperimentima ciji rezultati su publikovani.Jedna od tih eksperimentalnih provjera kuranskog djelotvornog ljekovitog ucinka provedena je od strane Udruzenja islamskih medicinskih znanosti sa Floride, SAD, uz primjenu savremene elektronske kompjuterizovane tehnike.Cilj eksperimenta je bio provjeriti djelovanje ucenja Kurana na funkcije tjelesnih organa i matematicko izracunavanje tog djelovanja, ako postoji.Kuran je ucen grupama ispitanika uz mjerenje odredjenih fizioloskih promjena.Uzorci ispitanika uzeti su iz tri kategorije;

1. grupa muslimana koja zna arapski jezik i potpuno ga razumije,
2.grupa muslimana koja ne zna arapski jezik (nearapi), i
3.grupa nemuslimana.

Mjerenja su pokazala da ucenje u 97% eksperimenata djeluje umirujuce na slusaoca i dokazano je da Kuran opusta i smanjuje zivcanu napetost.U drugom eksperimentu dokazano je djelovanje kuranskih rijeci na nekoga ko ih i ne razumije putem dvije metode, odnosno upotrebom dva sredstva:

a) direktnim psiholoskim pregledom kompjuterskom tehnikom,
b) kontroliranjem i mjerenjem fizioloskih promjena na tijelu sljedecim postupcima:

1. program kompjutora je obuhvatio psihicke pretrage i kontrolu promjena koje je pretvarao u stampani izvjestaj sa rezultatima,
2. aparati elektronske kontrole su sadrzavali cetiri kanala:

- dva kanala za mjerenje elektricnih pulsiranja misica kao reakcija zivcanog djelovanja,
- kanal za mjerenje elekriciteta koze,
- kanal za mjerenje kolicine protoka krvi u kozi, pulsa i temperature.

Rezultat tih mjerenja je u tome sto se povecanjem i smanjenjem temperature ubrzava rad srca.Isto tako, smirenjem i smanjenjem napetosti sire se krvni sudovi, pa se povecava kolicina krvi u kozi sto prouzrokuje povecanje temperature i smanjenje pulsa.

Izvodjen je eksperiment na uzorke od pet nemuslimana (tri muskarca i dvije zene) sa prosjekom zivota od 22 godine.

Obavljeno je 210 eksperimenata:

1. u 85 eksperimenata ispitanici su slusali uobicajeno ucenje Kurana na arapskom jeziku,
2. u drugih 85 eksperimenata slusali su arapsko, kiraetsko oponasanje ucenja Kurana sa obicnim ljudskim govorom bez ucenja svetog teksta Kurana.
3. U jos 40 eksperimenata ispitanici su podvrgnuti potpunoj tisini gdje nisu slusali nikakav zvuk (eksperiment tisine).

Rezultat ovih eksperimenata bio je sljedeci;

1.eksperiment tisine apsolutno nije djelovao na opustanje zivcane napetosti,
2. ucenje obicnog ljudskog govora (nekuranski tekst) djelovao je pozitivno u 35% eksperimenata,
3. ucenje kuranskog teksta pozitivno je djelovalo u 65% eksperimenata.

Mensur Abdul-Kerim Muhamed napisao je knjigu u kojoj je na temelju medicinskih eksperimenata i analiza koje je vrsio dr.Muhamed El-Husejni, magistar medicinskih znanosti, sa svojim saradnicima dosao do frapantnih otkrica.Naime, krvna grupa uzoraka krvi kju je uzimao od osoba sa bolescu sihira (magije) ili opsjednuca, u vrijeme ucenja rukje (Kuranskih molitvi), razlikuje se od njihove krvne grupe kada se ne uci rukja.Krv iste osobe uzeta u momentu ucenja rukje i sa istog mjesta (uboda) kad se rukja ne uci imala je razlicitu krvnu grupu.Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala poslije 12 sati nego su se i umnozavala.


Prema arapskom predanju židov Lubejd je iz mržnje prema vjesniku nove religije Muhamedu napravio čini smrti na vlasima njegove kose tako što ih je zavezao u čvorove i omotao oko palmine grančice.Nju je oblijepio smolom i bacio u bunar, pod kamen.Od toga se Muhamed ozbiljno razbolio i zamalo umro da nije bilo intervencije više sile.Došao mu je, Božijom voljom, melek Džibril ili Gabrijel i izgovorio dvije kratke molitve.Istog trena čvorovi su se odriješili i magija je nestala.

Kako to naglašavaju stare magijske knjige arapskih zemalja sihira ili magija ima 440 vrsta a sve njih liječe ove dvije molitve.Za njih se tvrdi da mogu uništiti magiju staru hiljadu godina ukoliko se ponove hiljadu puta.Međutim, sve magije koje prave arapski čarobnjaci su izuzetno teške i pogubne posebno ako se kombiniraju sa pisanjem tilsuma ili talismana.Tilsum za uništenje neprijatelja pravi se tako što se uzme po malo zemlje sa sedam grobova i od nje zamjesi pločica.Ona se osuši na Suncu i po njoj ispišu određene formule i znakovi.Nakon toga se zemljana pločica istuca u prah i rasprši po imanju neprijatelja koje će u skorijoj budućnosti postat samo ruševina a njegov vlasnik psihički bolesnik.

Nanošenje zla i uništenje svi protivnika, poslovnih konkurenata i ljubavnih suparnika u ovoj magiji ima naglašeno mjesto.Posebno zlokoban Pečat zla, sedam znakova, koji se piše u nesretni sat zajedno sa neprijateljevim imenom na svijeći ima za cilj brzo uništenje.Naime, zapalivši svijeću čarobnjak baje i zaklinje mračne sile da ga uzmu pod svoje što se i dogodi čim svijeća dogori do dijela na kojem je ispisano ime osobe kojoj se želi zlo.Često sam zapis čarobnjak sveže za nogu vrapcu i lijevom rukom stavi ga sebi iza leđa te pusti da odleti.Svrha ovakvih čini ima cilj tjeranje nepoželjne osobe iz nekog mjesta.

Crna arapska magija izuzetno je osvetoljubiva i ubojita na što upozoravaju mnogi recepti za izazivanje smrti.Pošto napravi lutku svog neprijatelja ili osobe koju mrzi čarobnjak izgovara: "Ovu lutku imenujem n.n, to je on po duši i tijelu, po umu i duhu...duša mog neprijatelja i sve što činim ovoj lutki činim i n.n.".Onda je probada sa devet igala i to bodući lutkinu glavu, vrat, grudi, stomak,ruke i noge.Dok to čini u svojoj podsvjesti vizualizira žrtvine muke i bolove koje mu nanosi.Od ovakvih napada čovjek onemoća i izgubi snagu.

Da doista arapska crna magija može ubiti čovjeka kazuju i izjave nekih autoriteta islamskog svijeta poput Omera ibnul – Hattaba, Ebu Hanife, Ishaka, Šafije i drugih.Ovaj zadnji upozorava da sihirbaza tojest čarobnjaka ne treba ubiti zbog njegovog bavljenja magijom nego da se ubije u odmazdi ili bolje rečeno u slučaju da on nekog ubije svojom čarolijom.

Ponekad obred vračanja zahtjeva i žrtvu određenom džinu kao nadoknadu za ono što treba on da učini pa čarobnjak prinosi crnu pticu, crnu kokošku ili goluba, sve u zavisnosti što želi magijom postići.Zaklanu životinju odnosi obično do neke rupe, izvora ili pustoši i tu je ostavlja bez ijedne riječi.Čim se vrati nazad kući počinje sa izgovaranjem svojih čarolija a zatim naređuje džinu da učini traženo.

Da bi se neko uspješno borio protiv arapske magije i njenih čini mora biti prije svega jako pobožan i privržen vjeri.Uglavnom takve osobe osjećaju vječnu hladnoću u tijelu, čak i u pola ljeta.Ne žive dugo i vrlo su mršave bez obzira koliki apetit imale.Najgore od svega je svakodnevna opasnost od napada osvetnički džina kojoj su stalno izloženi pa ne smiju po noći nikuda izlaziti napolje niti boraviti u zadimljenim prostorijama.

Mistika Bliskog istoka velika je zagonetka za zapadnu civilizaciju, a arapska magija neiscrpna je riznica tajnih rituala, vradžbina i učina.Najteže i najpogubnije magije u arapskom svijetu su sihiri koji se rade sa mrtvačkom vodom.Ukoliko se nekom želi nauditi, i to tako da se ta osoba teško razboli, bacaju se učini napravljeni od kose mrtvaca.Onaj na koga su usmjereni postaje nemoćan, bezvoljan i želi da umre.



U arapskim zemljama život je organizovan u skladu sa modernom civilizacijom, ali sve one uspjele su da sačuvaju tradicionalne vrijednosti obitelji, društva i vjere, ali i drevne tajne čuvene arapske magije.Jusuf Al Nahan iz Abu Dabija otkrio na m je dio mistike u vezi sa arapskom magijom.Jedna od najzanimljivijih priča o čarobnjaštvu govori o tome kako su Židov Lubaid i njegove kćeri začarale Poslanika Muhameda.

-"Postoji predanje da su Poslanika Muhameda začarali vezujući mu jedanaest čvorova u kosi.Od toga on se razbolio, te bi i umro da mu Allah nije poslao meleka Džibraila, koji mu je otkrio dvije molitve uz čiju se pomoć oslobodio učina.One su zapisane i u Kuranu, i pomoći njih ljudi mogu da se oslobode zlokobnih sihira", tvrdi Jusuf.

Kada je riječ o arapskoj magiji, neizbježna tema je priča o džinnovima.Njih ima svuda, pa čak i mnogo više nego ljudi na svijetu, a mogu biti dobri i loši.

-"Džinni su raspoređeni kao plivači, letači, oni koji jašu na vjetru, a mogu biti oba spola.Njihov životni vijek veoma je dugačak, a trude se da žive slično kao ljudi, pa čak i ratuju.Jedni napadaju samo djecu, drugi žive samo na mjestima gdje ima krvi, dok se džinni koji žive uz ljude nazivaju Amiri.Podjeljeni su po plemenima na crne, plave i crvene", objašnjava Jusuf.

U Emiratima niko osim hodža ne skida arapsku magiju, a to rade samo oni koji žive asketski.

-"Hodže koje skidaju najteže učine nikada ne jedu meso i moraju fizički i duhovno biti čisti.Dok se mole i obavljaju rituale u obliku pisanja zapisa, napadaju ih demonske sile, pa je neophodno da budu jaki, izdržljivi i spremni na najveće izazove", ističe naš sugovornik

-"Sa sihirima, najjačim učinima, samo pojedine hodže znaju da se izbore, jer je Allah samo odabranima podario snagu da mogu da se nose sa najvećim izazovom i zlom na ovom svijetu", istakao je na kraju Jusuf koji se na kraju uz izvinjenje uputio na molitvu u jednu od najvećih džamija na svijetu, koja nosi ime po posljednjem velikodostojniku šeiku Zajadu.Dok je na krilima vjetra do nas dopirala molitva sa arabijskog Golfskog mora, osjetili smo iskonsku mistiku Istoka.Sa minerate je učio hodža šaljući Muhamedove poruke u visokorazvijeni Abu Dabi, kao i u velika pustinjska prostranstva.


Po mišljenju jednog od islamskih autoriteta sa područja egzorcizma Šafije "sihiri su uzlovi, amuleti, tilsumi; to je govor kojim se govori ili koji se zapiše ili se nešto spravi što utiče, bez fizičkog dodira, na tijelo opčinjenog, na njegovo srce i njegovu pamet.Istinski, realno se događa.Sihir može ubiti ili razboljeti, uzrokovati impotenciju, rastaviti muža i ženu, ubaciti mržnju i nekontrolisanu averziju ili ljubav među dvije osobe itd".Sve nabrojano čarobnjak postiže uz pomoć djelovanja džinova i šejtana koji se nazivaju hadimus-sihri, koji su glavna osnova svake čarolije.Bez njihovog uticaja ni jedna magija ne može djelovati.Njihova zadaća je da prenesu magiju u tijelo ili dušu čovjeka i time ga opsjednu izvršavajući naređenje izdiktirano u čaroliji.No, opsjednuća mogu doći i na druge načine.


Džinski napadi (zaposjedanja) najviše se događaju usljed iritiranja džina nekim nepažljivim postupkom, na primjer da neko mjesto na kojem se on nalazi polije vrelom vodom, naročito u zalazak Sunca, nagazi na njega, pomokri se i slično.Događa se i doslovno zaljubljivanje muškog ili ženskog džina u čovjeka te on uđe u njega.Jako zli džinovi u stanju su da bez ikakvog razloga zaposjednu čovjeka posebno na sahranama, u saobraćajnim nezgodama, u stanju depresije, seksa ili velike ljutnje i srdžbe.

Ona osoba koju opsjedne džin ili više njih ima teške snove, često sanja zmije, mačke, aveti, groblja, bježi u snu ili ima osjećaj propadanja. u snu škrguće zubima ili se smije.Osim ovakvih duševnih trauma prisutne su i one fizičke poput konstantne glavobolje, fizičke lijenosti, paralize tijela te raznih bolova koje je medicinski nemoguće liječiti.Potrebno je znati i razliku djelovanja ovih bića.Naime, ukoliko u čovjeka uđe šejtan on postaje poročan, lažljiv i nemaran dok od džina on pada u stanje ludila, želje za ubijanjem ili samoubistvom.U tome se jasno ogleda razlika i jačina ovih negativnih duhovnih entiteta.

U svijetu džina postoje mnoga plemena koja se bore za prevlast.Najopakijih džinovi su Irfiti koji vole spavati sa ljudskim ženama.Ako opsjednu neki dio ljudskog tijela ono se odmah oduzme.Oni uzrokuju i padavicu.

Koliko su džini osvetoljubiva bića dovoljno kazuje ispovijed šejha Abu Bakr al-Gazaira:»Imao sam stariju sestru kojoj je bilo ime Sadija.Jednog dana smo se igrali kod kuće bacajući grozdove datulau zrak uz pomoć jednog nategnutog užeta.Bio je red na Sadija da vuče uže, međutim, ono ju zanese i Sadija pade nagazivši tako na nekog džina.To je, izgleda, jako uvrijedilo džina, jer on stade od tog dana da joj se sveti tako što joj je sedmično dolazio u san dva, nekad i tri puta, a jadnica se ritala i trzala kao zaklana ovca.Na kraju bi bila poput mrtvaca.Jednom je i govorio njenim jezikom, objašnjavajući kako on to radi zbog toga što mu je ona učinila nažao tu i tu.To je prestalo tek nakon desetak godina i to njenom smrću.Džin je opet došao jedne noći, ona se ritala dok na kraju nije ispustila dušu, neka joj se Allah smiluje.Ovo sam lično doživio i svojim očima vidio.A onaj koji vidi nije poput onog koji samo čuje».

Mensur Abdul - Kerim Muhammed napisao je prije četrnaest godina knjigu "Nadnaravnosti liječenja hidžamom" (Daru Raide, Kairo 1994) gdje opisuje medicinske eksperimente i analize koje je obavio dr.Muhammed El-Husejni, magistar medicinskih nauka.On je sa svojom grupom saradnika uzimao krv od osoba koje su omađijane ili opsjednute džinovima prije i poslije obreda skidanja magije koji je nad njima vršio provjereni egzorcista.Krv iste osobe uzeta u trenu egzorcizma i a istog mjesta (uboda) dok se nije počeo egzorcizam imala je različitu krvnu grupu?! Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala nakon 12 sati nego su se i umnožavala.

Koliko su ova bića inteligentna navodi u svom djelu Ibni Tejmije (1263-1328) gdje opisuje kontakte pojedini šejhova sa džinovima.Jedan od šejhova povjerio mu je "da su džini pokazivali berrakan (nešto blistavo i sjajno) kao da je od vode i stakla na čemu bi mu prikazivali ono što je htio vidjet....".Može se pretpostaviti da je ovdje riječ o nekoj vrsti monitora ili ekrana što daje na pomisao da su nas već tada u tinaestom vijeku ova duhovna bića pretekla u naučno-tehnološkom smislu.

Najveći poznavalac arapske magije Ahmed el Buni, pisac najvrsnijeg djela o džinima i šejtanima te obreda njihovog pokoravanja, otkrio je između ostalog i rituale za prizivanje meleka (anđela) te sklapanju neraskidive veze sa njima.Od nje čarobnjak ima neprocjenjive koristi.Ukupno 41 dan čarobnjak se mora uzdržavati od konzumiranja mesa, mlijeka, jaja i drugih namirnica koje potiču od životinja.Cijeli dan posti a noću jede samo hurme i masline.Svo vrijeme ponavlja Božije ime Latif i izgovara određene kuranske molitve.Zadnje noći doći će mu melek i pokloniti crni kamen uz pomoć kojeg će redovito stupati u kontakte sa ovim dobrim duhovnim bićem.

Daira je arapska riječ koja znači krug.Sakupljanje daire isto je što i sakupljanje džinova u krug.Iako laiku sve ovo djeluje kao neka spritualna senasa velika je razlika pošto se u ovom fascinantnom obredu džinovi vide golim okom i ta prilika otvara fantastične mogućnosti poput liječenja bolesti, otkrivanje lopova ili budućnosti.Daira se može raditi sa fildžanom vode, na ogledalu ili porculanskoj posudi, na nokat, dlan ili vodu u kalaisanoj posudi.

Obred se obavlja u čistoj prostoriji, bez ijedne slike, okađenoj mirisom tamjana.Pored čarobnjaka obredu mora prisustvovati dječak ili djevojčica između devet i dvanaest godina po mogućnosti zelenih očiju pošto osobe takvih očiju, po vjerovanju, lako stupaju u kontakte sa duhovnim bićima.Jako podobna je i ona osoba koja je rođena na dan kada je zvijezda Večernjača bila najbliža zemlji.Dijete služi kao medij i preko njega čarobnjak komunicira sa džinskim svijetom.

Čarobnjak, pošto sjednu jedno nasuprot drugog, oko njih iscrtava krug oštricom noža sa crnom drškom.Zatim nož zabada u mjesto gdje počinje i završava kružnica i on tu ostaje sve dok obred sakupljanja daire ne završi.

Pošto izgovori nekoliko prizivanja u ogledalu se počnu prikazivati prvi džinski likovi koji po riječima upućenih najviše sliče malenim patuljcima.U jednom zapisu o dairi navodi se njihov kratki opis:»Donja usna vuče im se po tlu, a i uši su im toliko duge i klempave da se i one vuku po zemlji.Nisu skloni nikakvom razgovoru.Uglavnom, odgovaraju na postavljena pitanja ili ćutke izvršavaju naredbe koje se od njih zahtjevaju».

Preporučljivo se stalno služiti jednim načinom sakupljanja daire da bi se steklo prijateljstvo sa džinovima.Niko ko nije dovoljno upućen i spreman ne bi trebao vršiti ovakav ritual jer se ne smije u ničem pogriješiti.Često se događa da se džinovi osvete čarobnjaku.Takvi ljudi budu doživotno unakaženi.

U Bosni se često u prošlosti sakupljala daira od strane bosanskih šejhova i derviša.Najpoznatija mjesta po obavljanju ovog obreda su bila Žepče, Bihać, Fojnica, Sarajevo...I običan narod je znao za vrijeme obavljanje ovog obreda pošto bi tih dana puhali jaki vjetrovi, lomila se drveća a i rušile neke stare kuće.Ljudevit A. Ivandić navodi u svojoj knjizi kako mu je narod po Fojnici kazivao da su pojedine hodže u proljeće za vrijeme sakupljanja daire razgonili po Fojnici džinove nastojeći tako sačuvati kraj od nepogode.

Ljubavna ili crvena magija

Prema arapskoj predaji postanak crvene tojest ljubavne magije vezuje se za drevnu Atlantidu čiji je simbol bila crvena ruža.Nju su nastanjivali džini, duhovna bića izuzetne inteligencije.Poslije njenog uništenja taj nauk džinovi su prenijeli na ljude.Same ljubavne čini su mnogobrojne i mogu se raditi direktno preko džinova i šejtana posebno ženskih demona Tabije i El-Hamme.Ukoliko nije u takvom izravnom kontaktu čarobnjak ljubavnu magiju pravi na kosi dotične osobe, njenom vešu ili čak kamenu.Osim na jabuku, slatko jelo, krv, konjsku strunu, krilo slijepog miša u današnje vrijeme sihir se nabacuje i na mobitel, nakit, parfeme, ulje za kosu i slično.

Od ovakve nabace žrtva čini osjeća veliku emotivnu i spolnu želju ka osobi koja je pravila ili naručila magiju.Zanimljivo je i stanje u kojem se ona nalazi, naime, začarana osoba osjeća miris tijela osobe koja ju je omađijala u krugu od tri hiljade metara.Izgara od čežnje i želje idealizirajući tu osobu do pretjerivanja.Sve ove ljubavne magije prenose i izazivaju Aridi - džinovi slabije moći koji obično zaposjedaju tijela svojih žrtava.

Ljubavne čini su vrlo opasne jer se znaju okrenuti protiv naručioca i umjesto velike ljubavi izazvati averziju i hladnoću stvorivši sasvim suprotan efekat od željenog.Obično se ukrade nekoliko končića iz odjeće voljene osobe, puhne u njih, i zaveže u čvorove koji se nose na desnoj strani tijela ili zaturaju na neko skriveno mjesto.Vrlo česte su čini koje se podmeću u vodu ili hranu a još močnije se rade na nečisti, posebno menstrualnoj krvi koja se muškarcu stavlja u hranu, piće ili miris.

U želji da natjeraju određenu osobu da im dođe, obično noću, žene uz određene riječi pale na vatri njene osobne stvari poput fotografije ili odjeće.Dakako, među najače ljubavne čini spadaju one u kojima se koristi svojevrsni Pečat zla.Njega čarobnjak nakadi nad pustinjskom biljkom zanimljivog naziva «nokti džina» te ga baci u vjetar izgovorivši azimet dovu ili prizivajuću molitvu.Ova čarolija ima moć da dovuče željenu osobu ma gdje se ona nalazila na zemaljskoj kugli.

Koliko u službi privlačenja i opsjedanja arapska ljubavna magija poznaje brojna vračanja kojima se izaziva mržnja među mladim bračnim parom, neplodnost i impotencija.Čini se ne bacaju samo na muškarca već i ženu pa se kod njih izaziva dugotrajna i obilna menstruacija, nadutost stomaka i spolnog organa i slično.Arapski iscjlitelji impotenciju tretiraju iz više uglova te je kategorišu u pet vrsta.

Prva i druga vrsta imaju direktnu povezanost sa djelovanjem džina Arida i magije a manifestuje se preranom ejakulacijom i mlohavošću samog uda.Po njihovom mišljenju riječ je o takozvanoj "krađi" sperme, naime, čarobnjak može spermu drugog muškarca mađijanjem prenijeti sebi i na taj način učiniti sebe jako potentnim.Ako je nemoćnom muškarcu magija rađena na donjem vešu, koji se potapa u vodu i nad njim baje, onda se gubi želja za seksom i omađijani muškarac je ne osjeća po sedmicu ili više dana.Zadnja tojest peta kategorija impotencije kod arapskih iscjelitelja karakteriše se psihičkom blokadom te se preporučuje pijenje čaja od kamilice dve mjeseca ujutro i navečer, zaslađen medom.Dobro je da se i njim inhalira sedam dana.

Nastavak



Jedan recept iz arapske ljubavne magije počinje ovako: „Napiši na komadu lepinje od ječma ovaj zapis i daj ga crnom psu da pojede.Voljeni će biti ko lud od ljubavi za tobom“.



Ispisivanjem određenih magijski riječi ili simbola na komadićima ječmenog kruha te davanju psu, obavezno crne boje, očito predstavlja ponudu samom džinu kako bi ovaj ispunio određenu želju sihirbaza.Sam sihir je vrlo jak i kao što se vidi iz priloženog radi se na daljinu, bez fizičkog kontakta sa žrtvom.



Većina magijskih obreda, posebno onih ljubavnih, bazira se na ponavljanju imena džinova koji čine samu osnovicu svakog uspješnog djelovanja nekog sihirbaza.Uspije li prizvati i pokrenuti jednog ili čak više džinova sihirbaz je uspio u svom ritualu.Prizvani džinovi velikom brzinom pronalaze željenu osobu i napadaju je ukoliko nije zaštićena.Obično, napadi se najviše dešavaju noću dok je osoba u stanju spavanja.



Nezaobilazni rekvizit arapske ljubavne magije svakako je tamjan.Dok izgovara razne azimete ili prizivanja sihirbaz pali tamjan koji očito stimuliše džine da se povinuju čarobnjakovim željama.Ponekad se uz tamjan dodaju zrna bibera kao podloga vatri na kojoj se pale zapisi ispisani starim magijskim pismom.

Ovakvi i slični rituali čine arapasku magiju najpraktičnijom i najdjelotvornijom pošto je ona oslobođena zastarijelih rituala.Djeluje na daljinu, bez fizičkog kontakta sa žrtvom.Upravo zbog takve praktičnosti arapska magija u današnjem vremenu doživljava svoju renesansu.


Osim što može djelovati na tuđe osjećaje arapski čarobnjak sposoban je i zaštititi nekog od svakog magijskog utjecaja.To čini opet određenim azimetima čija je namjera da angažira određenu skupinu duhovnih bića kao neku vrstu čuvara te osobe.U zamjenu za takvu uslugu čarobnjak duhovnim silama ponudi slobodu.Time ih oslobodi dominacije neke stare zakletve ili određenog vladara.


Osjećate se kao otirač?Čini vam se da izgledate kao vještica?Kako to popraviti?Za neke osobe rješenje je susuk, drevna umjetnost usađivanja stranih objekata pod kožu kako bi osoba postala atraktivna i privlačna.Stvarnost ili iluzija?



Susuk ili "čarobna igla" prema vjerovanju štiti svog nosioca od manjih bolesti i ozljeda, ali prema vjerovanju njegove su moći daleko veće od toga - on može utjecati na čovjekovu sudbinu.Tim se zahvatom bave bomoh ili vjerski iscjelitelji koristeći metode stare više vijekova.Susuk utjelovljuje magičnu ideju poboljšanja čovjekovih kvaliteta ako se implantira u čelo, bradu ili stražnjicu.Onima koji žele pojačati svoje seksualne sposobnosti susuk se stavlja u dojke ili čak genitalije.

Među predmetima koji posjeduju blagotvorne karakteristike su zlatne igle, čestice dijamanta, srebro te organski sastojci poput voća, betel lišća, kurkume ili bibera.Na primjer, susuk berlian (dijamantski implantant) svom nosiocu će pomoći na poslovnom polju, gradeći mu bolju karijeru; susuk emas ili zlatni implantant povećat će fizičku privlačnost dok biljni implantant susuk ayat ima ulogu amuleta koji odbija svaku negativnost.

Možda najtraženiji od svih je ibn segala susuk ili kako se to voli reći "majka svih susuka" čija je namjena da utječe na ljepotu i atraktivnost.Suhaili je kod Awanga ugradila upravo ovaj susuk, za njega ima puno riječi hvale ali i malu pritužbu:

-Otkad imam ovaj susuk postala sam doslovno neodoljiva.Sada u kuću mojih roditelja dolaze mnogi muškarci da traže moju ruku.Plašim se da ne bi imala kasnije problema zbog toga.Awana me je upozorio da se ne umivam tri dana niti da jedem bilo što od bambusa.Takođe mi je rekao da 40 narednih dana ne smijem prolaziti ispod stepenica.


Sam ritual ugradnje susuka je vrlo zanimljiv, počinje sa cvjetnom kupkom kako bi se osoba oslobodila loše karme.Bomoh uputi pacijenta da izgovara određeni kuranski ajet dok prelazi njenim licem u smjeru kazaljke na satu sa jednom crvenom ružom.To čini sve dok latice ne otpadnu.Tada bomoh objavi da su dijamanti ugrađeni.U početku osoba osjeti blaži svrabež uz osjećaj da joj se nešto kreće po čelu.


Awang Yahya Mohammed, jedan od bomoha, upozorava da se dijamantski i zlatni susuk moraju ukloniti iz tijela prije čovjekove smrti jer bi ga u protivnom zadesila strašna patnja i agonija.Sa tom tvrdnjom se ne slaže Mas, jedna od poznatijih bomoha, objašnjavajući kako njen susuk iziđe sam iz tijela mjesec dana prije čovjekove smrti.


O svom znanju Awang skromno govori:

-U ovu vještinu upućen sam kao tridesetogodišnjak.Nasljedio sma je od svog oca, poznatog bomoha u Puhangu.Moji su klijenti iz svih društvenih slojeva, ima čak i stranaca.


Uz ugradnju susuka postoje mnoga vjerovanja i pravila, može se čak reći tabui, tako ukoliko se ugradi susuk za posao ne bi se trebalo nekoliko dana jesti piletina niti prolaziti ispod stepeništa.Takav pravila uglavnom stvaraju bomohi upozoravajući da u protivnom čarolija neće djelovati ili će izići van, ispasti iz tijela.Mas je malo drugačijeg mišljenja i svakako za strožija pravila.Tako, po njenim riječima, u toku od 44 dana od ugradnje susuka ne smije se jesti piletina, ukoliko se to pravilo ne ispoštuje susuk neće pokazati djelotvornost.


Glavna Islamska tijela oštro osuđuju upotrebu susuka budući da se to kosi sa jasnim vjerskim stavom da samo Allah ima moć da promjeni sudbinu.Svako ko se koristi ovim obredom smatra se praktikantom crne magije, koja je haram , te se smatra otpadnikom od vjere.



U arapskom svijetu Maroko, Pakistan i Egipat važe kao zemlje sa izraženim vjerovanjem u okultno.U tom magičnom trouglu naročito se izdvaja Maroko.Javna je tajna da je marokanska magija posebno na cijeni kojom bez ikakve sumnje vladaju mnogobrojni šejhovi.Neki od njih prigrlili su blagodeti suvremenog vremena te vode svoje sajtove na čijim stranicama nude čarobnu pomoć, savjete ali otkrivaju i neke od recepata najtraženije ljubavne magije.Po principu da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno šarolike ljubavne recepture, čija je osnova zaklinjanje džinskih prvaka i njihovih slugu, objašnjavaju kako i na koji način doći do željenog bića, očuvati brak ili vezu, vratiti bjegunca ili supružnika nazad kuči.

Pojedini tekstovi opisuju čudesne rituale poput onog kada sihirbaz na dva kokošija jajeta iscrtava znakove tilsuma i svojevrsne ljubavne zakletve.Dalje u tekstu se pojašnjava da se ispisana jaja polože na zemlju udaljeni pedalj jedno od drugog i nad njima ponavlja zakletva čiji je sadržaj kombinacija određenih kuranskih ajeta i magijskog bajanja, sve dok se jaja sama od sebe ne spoje?!.


Svaki vefk, tilsum, kuranski ajet ili zakletva imaju jednog ili više duhovnih slugu čija se pomoć priziva u ritualima.Time se jasno daje na znanje da moć vradžbine ne počiva u čarobnjakovim rukama nego u bićima duhovnog svijeta.Uspješna komunikacija sa njima znak je djelotvorne diplomatije.

U slučaju da žena ili dijete pobjegnu od kuće marokanskom šejhu trebaju dvije stvari da ih vrati nazad – ime te osobe te njene majke i neki osobni predmet, nešto što joj pripada,.Na čistom papiru šejh će potom iscrtati krug unutar kojeg piše ime bjegunca a onda stavlja donešeni predmet i dodaje na njega dvije igle.Istog trena započinje sa ponavljanjem određenog zaklinjanja čije će izgovaranje rezultirati napadom džina na bjegunca i njegov prisiljavanje na povratak.


Marokanski šejh kada želi postići dobro onda na bakrenoj pločici piše tilsume, no, poželi li činiti zlo koristi isključivo olovo.Prateći određene nepovoljne sate on pali tamjan neugodnog mirisa i piše magične simbole.Oni se često u ljubavnoj magiji ispisuju i na staklu; čim se napiše staklo se stavi na tihu vatru a šejh odmah počne sa izgovaranjem zakletvi kako bi staklo puklo od toplote dok se ono izgovara.


Čarobnjak iskorištava i moć prirode oko sebe, svoju magiju šalje u zrak, vodu, zvijezde, sunce....Ljubavni zapisi se često ispisuju u sam zalazak sunca, kada čarobnjak cijelo vrijeme pazi da mu bude okrenut.Na kraju zapis se zapali u kadionici za tamjan.Ovakve čini su uzuzetno jake i pokazuju u vrlo kratkom vremenu svoj rezultat.Jedna od takvih brzi magija jeste i ona za dovođenje željene osobe.Neophodan sastojak takvog mađijanja pramen je kose voljene osobe.Kosa se pomješa sa zrnima tamjana i zapali a čarobnjak ponavlja točno određen broj puta azimu za dovođenje..Na kraju se upozorava da će željena osoba svakako doći no ako zakasni to je zbog dužine puta.Ovakve magije na daljinu karakteristične su za arapsku magiju i demonstriraju njenu čudesnu moć.



Iako je uglavnom žena u arapskom svijetu, posebno u javnom životu, sputana i ograničena to nije spriječilo vječno nemirni ženski duh da pronađe načine da se bori protiv muške bahatosti i samovolje.U toj borbi ili vječitom ratu spolova magija se ženi pokazala kao pouzdan, tajni saveznik pomoću kog se slama duh i podčinjava željena osoba.Možda upravo zbog toga u arapskim tajnim učenjima ljubavna magija dovedena je do savršenstva.Iza čudesnih rituala, tilsuma i bajanja krije se horda danonoćno spremnih džinova da za male protuusluge podčine srce željene osobe naručiocu sihira.


Kako bi ostvarila svoju želju za dominacijom žena izvodi obred bajanja prizivajući ni više ni manje već samog poglavara tamne strane - Iblisa.


Iblise, uznemiri Iblise sve džinove!

Od oka sam te kupila n.n

kao slugu za moju dušu

i privukla te sebi n.n.

Nikoga ti nemaš

ni majke ni oca

ni brata ni sestre

nemaš nikoga

osim samo mene!

Ja sam melek

koji ti je sišao sa neba,

ti nemaš svoje riječi

sve riječi i savjeti su moji,

držim te za uzdu,

nema za tebe ni jedne Havine kćeri do mene!

Ja sam sultanija a ti moja sluga!.



Iza te bajalice žena ispisuje magične simbole na papir da bi ga odmah zatim potopila u čaši vode u cilju da se mastilo otopi.Tu će vodu prvom prilikom ponuditi u kafi ili soku svom ljubavniku ili mužu.Omađijan na ovaj volšebni način muškarac će postati podložan ženinom uticaju bez svoje volje i stava.


Posebnu moć u arapskim vračanjima zauzimaju tilsumi - čudesni zapisi čija je moć zasnovana na djelovanju određenih, podčinjenih, duhovnih bića koja mu služe.Tilsum se osim na papiru može ispisivati na koži neke životinje ili bronzi.U crnomagijskim čaranjima tilsum se piše na parčetu olova ili crijepa.Prema magijskoj podjeli olovom vlada jedan od najpoznatijih džinskih kraljeva Meymon Abu Nok.Njemu se obraćaju svi arapski magovi kada žele saznati, između ostalog, stanje nekog bolesnika.Njegovo ime možda se i najviše susreće u sadržajima raznih tilsuma obično uz nezaobilazne magijske simbole: "Hajde Mejmone, ti i sluge vatre spriječite....".


Idući dalje, tekst tilsuma može biti napisan miskom i šafranom na porculanskom tanjuru kada se sadržaj ispere vodom a ona tajno ponudi željenoj osobi u piću.Zavisno od potrebe i situacije papir na kom je napisan ljubavni tilsum može se zapaliti a pepelom začiniti hrana koju će pojesti voljeni muškarac.

Sihirom se muškarac može spolno vezati, onemogućiti u ženidbi, natjerati da se vrati bivšoj supruzi čak i ako su sudski razvedeni.Ono što je naročito karakteristično za arapsku magiju te je čini jedinstvenom u svijetu jeste njena praktičnost.To je magija koja ne iziskuje nepotrebne ceremonije, odgovarajuće praznike, odlaske na raskršća, bunjište...U najvećem broju slučajeva vračanje se radi iz kuće, uz paljenje tamjana ili bibera, pisanje tilsuma i ponavljanje kraćih ili dužih azimeta ili prizivanja.


Prema anketama rađenim od strane pojedinih zapadnjački ezoteričnih časopisa ljubavna magija zauzima prvo mjesto po traženosti.Nju naručuju svi slojevi društva i kao što se može pretpostaviti skloniji joj je ženski spol.Želja za brakom, pomirenjem ili ojačavanjem postojeće veze samo su neki od razloga zašto u zadnja dva desetljeća ljubavna magija doživljava svoju renesansu.Naravno, u tim emotivnim težnjama nerjetko se kriju i želje koje nemaju veze sa zdravim razumom a najmanje sa ljubavlju.Zato se ljubavna magija uglavnom kod duhovnjaka tretira pojmom zabranjena magija.


Ostavljene djevojke, žene ili ljubavnice ne dvoume se uz pomoć magije unesrećiti ili rastaviti neki zaljubljeni par.Usljed takvih aktivnosti doslovno preko noći narušavaju se skladni odnosi između žene i muža popraćeni svađama, neobjašnjivim bolestima ili mržnjom.


U arapskoj tradiciji vračanja posebno su cjenjeni dijelovi starih grimoara među čijim se sadržajem kriju poglavlja Haruta i Maruta.Riječ je o dva meleka koja se spominju u Kur'anu gdje se pripovijeda da su oni ljude učili sihiru i kako će rastaviti muža od žene.Uz njihovu pomoć čarobnjak ispisuje nerazumljive formule bakrenom olovkom i baca ih u vatru podjarenu tamjanom, nezaobilaznim rekvizitom u prizivanju nadnaravnih bića.


Ono što je karakteristično samo za arapsku magiju jeste djelovanje na daljinu bez ikakvih kontakata sa žrtvom.Moć mađije prenosi se putem tilsuma, čudesnih zapisa šifriranih sadržaja, kada se on objesi na granu drveta i uz pomoć vjetra usmjerava na bilo koju stranu svijeta.

Dok spravlja sihire mržnje i razdora sihirbaz uz kađenje tamjanom pali dlake psa, mačke i miša.Tada obavezno ispisuje tri tilsuma od kojih svaki ima svoju namjenu.Prvi se poprska krvlju, drugi se tajno poturi pod prag para koji se želi rastaviti a treći se objesi na granu.Koliko je ova magija nabijena zlom i mržnjom najbolje svjedoče dijelovi teksta zapisa:


„..među njenim obrvama dva ifrita a među njenim dojkama zaklan pseto....na njenoj vagini ifrit koji jadikuje i plače i stalno govori „Hej n. sinu toga i toga rastani se od nje i bićeš spokojan...“.


Sluga ovakvih zapisa je ifrit, isti onaj džin koji je svojom snagom zadivio Sulejmana.Ifritova moć je velika i prema ocjeni mnogih grimoara na arapskom jeziku postoji samo jedna skupina jača od njega a to je ona zvana Maridi.Dok za izazivanje ljubavi čarobnjak koristi džinove slabije moći poznate pod nazivom Aridi u onim crnim vračanjima za uništenje ljubavi on priziva Ifrite što navodi na pomisao da je čarobnjaku lakše izazvati ljubav kod nekoga nego je uništiti.

Legba blog

Wicca danas: Wicca je moderna neopaganska religija, postoji u raznim oblicima, a većini je zajedničko štovanje ženskog božanskog načela, ili Božice, i poštivanje prirode i prirodnih ciklusa. Wicca se ponekad naziva i pokret Božice, duhovnost Božice i najbrže je rastuća religija u SAD-u. Gnosis, američki časopis o misterijskim tradicijama, objavio je da u SAD-u ima otprilike 500 000 sljedbenika Wicce i štovatelja Božice (Smoley 1998), dok u Velikoj Britaniji, smatra britanski znanstvenik Ronald Hutton (1998), 110 000-120 000. Sljedbenici Wicce su većinom bijelci, srednje klase, visokog obrazovanja i politički usmjereni liberalizmu i ekologiji, trećinu čine muškarci, a u zadnje vrijeme, sve je više mladih.
Premda se ponekad smatraju sinonimima, Wicca i suvremene vještice nisu isto. Wicca se odnosi na religiju, okvirni sustav uvjerenja, štovanje Božice (i Boga) i proslavu Wicca praznika. Vještičarstvo se, s druge strane, odnosi na umijeće bacanja čini i magijsku praksu; ono se ne temelji na štovanju bogova ili božica i nije poseban duhovni put, te ima vještica čija vjera nije paganska, nego kršćanska ili židovska.



U Wicci se često štuju dva uravnotežena polarna božanstva, Božica i Bog; Božica je imanentna postojeća sila i podrijetlo svega stvorenoga na Zemlji, prirode i samog života. Bog je poznat kao Rogato božanstvo (potječe od drevnog keltskog boga Kernunosa, no njegovi prikazi datiraju od paleolitika). Neke tradicije štuju isključivo Božicu; najpoznatija je Dijanička Wicca, koja se pojavila u Kaliforniji 1970-ih.
Wicca iscjeljuje raskol između uma i tijela, seksualnog i duhovnog, prirode i ljudskog te drevnog i suvremenog pristupa svetom. Od svih religijskih pokreta koji su se javili tijekom 1960-ih, Wicca je najuspješniji. Wicca i duhovnost Božice plodno su tlo za stvaranje postkršćanskog, postpatrijarhalnog višestrukog i objedinjenog identiteta. Wicca i duhovnost Božice zastupaju radikalnu utjelovljenost, decentraliziranost i neautoritarnost.




Povijest:

Wicca na staroengleskom znači šaman. Utemeljitelj Wicce, pod imenom Wica, britanski je državni službenik Gerald Gardner, koji se nadahnuo knjigom Charlesa Lelanda: Aradia, or the Gospel of the Witches, knjigama dr. Margaret Murray: The Witch Cult in Western Europe i The God of the Witches, praksom slobodnih zidara, ceremonijalnom magijom te radom Aleistera Crowleya. Preuzeo je ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama, popularne u njegovo doba, i 1950-ih, objavljivanjem knjiga Witchcraft Today (1954) i The Meaning of Witchcraft (1959), stvorio modernu Wiccu. Wicca se nakon Engleske brzo širila Europom i Sjevernom Amerikom, gdje su se razvile mnoge nove tradicije. Najbitnija knjiga za širenje Wicce nakon 1980-ih je Starhawk: Spiralni ples, preporod drevne religije Velike Božice (1979).

Svetkovine:

U Wicci se slavi osam glavnih praznika, Sabata; Samhain (31.10.), Beltane (1.5.), Imbolc (2.2.), Lammas (1.8.), ljetni i zimski solsticij i proljetni i jesenski ekvinocij; Esbati, to jest dani Mjesečevih mijena, a rituali se odvijaju i prema posebnim namjenama.
Imena svetkovina su općenito preuzeta od drevnih germanskih i keltskih praznika, koji su se održavali otprilike u isto vrijeme u godini. Rituali su eklektični, mješavina su značenja poznatih drevnih svetkovina i drugih, koji se u isto vrijeme svetkuju u raznim kulturama.

Rituali: U prvobitnoj Wicci nadahnuti su viktorijanskim okultizmom, a duhovni sadržaj temeljio se na starijim paganskim religijama. Danas je većina sljedbenika Wicce eklektična, to jest ne pripada kovenu, nije formalno inicirana, radi samostalno i stvara individualiziranu i inovativnu religijsku praksu. Organizacija unutar Wicce je potpuno nehijerarhijska.

Simboli: Najpoznatiji je simbol Wicce pentagram, često okružen krugom, kad se naziva pentakl, a vrh zvjezde je okrenut prema gore. Prema najčešćem tumačenju, pet vrhova pentagrama simbolizira pet elemenata (zemlja, zrak, voda, vatra i duh - akaša) ili čovjeka uronjenog u cjelinu postojanja.
Ključ popularnosti i brzog širenja Wicce su njezine postavke, koje su zdrav odgovor za duhovne potrebe suvremenog čovjeka - ekološka svijest o uronjenosti čovjeka u prirodnu cjelinu, štovanje svih oblika života, uravnotežen odnos muškog i ženskog načela, prihvaćanje tjelesnosti i seksualnosti kao svetih, svijest o cikličnosti prirodnih procesa, čiji je čovjek dio, i naravno, praktično osvještavanje čovjeka kao mikrokozmosa, u kojem priroda može evoluirati i doseći svoj kreativniji i savršeniji izražaj.

Spiralni ples je danas osnovno i najpopularnije štivo o Wicci i vještičarstvu; ali ga je Starhawk napisala vrlo mlada... sa malo praktičnog iskustva...
Osnovne teze u Spiralnom plesu nisu točne; utemeljitelj Wicce je u stvari Gerald Gardner, koji se je nadahnjivao iz raznih izvora, najviše iz ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama i keltske mitologije.
Dakle, Wicca nije najstarija religija nego je oblikovana prije pedesetak godina... Wicca je relativno mlad duhovni pokret koji se brzo i dinamično razvija.
Ono što je privlačno u Spiralnom plesu je naravno magija, ali i produhovljeni feminizam.
Vještičarstvo je kršćanski pojam; magija postoji od početaka ljudske kulture, ali se termin "vještice" pojavljuje tek u srednjovjekovnoj Europi...



Magicus.info

Porijeklo satanizma


Antagonizam između Hrišćanstva i Satanizma, filosofski je pretvoren u arhetipski antagonizam između dobra i zla, mada ima i onih koji ovo poriču, no o tome ćemo kasnije. Da bi se o Satanizmu moglo govoriti, isto kao i o svim važnim pitanjima, treba izbeći svaki okvir ograničenja svesti. Međutim, ovi su okviri toliko snažno izgrađeni u ljudskoj svesti, da čovek nije u stanju da otkriva niti čak da razume tajne Prirode Stvarnosti. Ali kako god razumeli i shvatili u okvirima svoje svesti Reći ću ovo: sve misterije Satanizma nastale su i proistekle iz Hrišćanske crkve. Satanizam kao učenje je u temelju Hrišćanstva i kako se sama crkva rastakala i cepala te danas imamo mnogobrojne crkve i učenja, tako imamo na isti način stvorene i mnogobrojne forme Satanizma i satanističkih učenja. Jeste da se u nekim starim jevrejskim spisima pominje Satana (Šatan, Šatanael), kao prvostvoreni Anđeo, koji je "pao" i u iskušenje uveo čitav ljudski rod. Ovi spisi su iz vremena pre pojave Hrišćanstva, ali o Satanizmu tada još nema ni govora. I ovaj "mit", ću kasnije objasniti.

Satanizam se čak ne pojavljuje ni sa pojavom Hrišćanstva, nego tek sa formalnim stvaranjem crkve i njenim ozvaničenjem u Rimskom carstvu. Da bi mogla da opstane i učvrsti sopstvenu institucionalnost, crkvi bio potreban neprijatelj, a Satana, koji se u jevrejskim knjigama uvršrenim u "Bibliju" spominje, idealan je bio za ovu funkciju. Tako je crkva kreirala mit o Satani i davala prestave o raju, paklu, rogatom Đavolu, neprijatelju Boga i ljudi, protivniku života i svakog "dobra" na Zemlji. Bez ovakvog neprijatelja, crkva ne bi opstala, niti bi izašla iz okvira judejskih sekti koje se u to doba širiše Rimskim carstvom. Samo hrišćanskih učenja u to doba beše na desetine koja se međusobno toliko razlikovaše da kada bi ste ih proučili, rekli bi ste da sem Isusa, nemaju nikakvih dodirnih tačaka. Sve dok je jak "neprijatelj" crkva se mora "boriti" i tako će opstati. Bez satanizma nema hrišćanstva niti satanizma ima izvan okvira hrišćanstva i hrišćanskog sveta. To što neka satanistička "učenja" poriču bilo kakvu vezu sa hrišćanskim poimanjem Satane, dajući mu neka druga svojstva je priča za sebe. No, doći ćemo i do toga. Pogledajte malo na svet oko sebe. Kako to Satanizam nema korena u Indiji, Kini i da ne nabrajam druge kulture? Kako to da se Satanizam kao forma učenja javlja samo u okviru zapadne hrišćanske civilizacije?


Moderna satanistička učenja vešto nastoje da povuku sve moguće paralele u nameri da uspostave "veze" sa starim i orijentalnim učenjima. Dalje, isto biće, pod imenom Šejtan, spominje se i u Kuranu, ali nigde u islamskom svetu se nije razvio Šejtanizam. Izgleda, verovali ili ne, Satana napada samo hrišćane. No ima i u tome nečega. Najortodoksniji među hrišćanima će reći: sve što je izvan crkve je Satanizam, ili kako jedan od "svetih otaca" reče: "Gde god Bog crkvu sagradi, onde i Đavo hoće svoju crkvicu da podigne". I tako vekovima, "ruku pod ruku" šepure se Zemljom Bog i Đavo, Lice i Naličje iste medalje. Sledbenici, i jedni i drugi, "očekuju" konačnu "pobedu", a ne znaju da pobede nema. Antagonizam ne poznaje pobedu, već je večno iščekuje. To je kamen temeljac svakog oblika religijske svesti. Pobeda, uslovno rečeno, jeste Spoznaja Prirode Stvarnosti, a to podrazumeva ne samo odbacivanje svakog antagonizma, već njegovo prevazilaženje kroz unutrašnji preobražaj bića. Kada se u nepostojanje unese jedna strana antagonizma, neminovno se u nepostojanje unosi i druga strana. Medalja je medalja, ne možete prigrliti Lice, a odbaciti Naličje, i obrnuto.


NEFORMALNI SATANIZAM


Satanizam se veoma dugo kreirao u crkvi kako bi omogućio da se svako protivljenje crkvenom ustrojstvu proglasi kao "šurovanje s Đavolom". To je bio put da se crkva obračuna sa svakim prehrišćanskim i nehrišćanskim učenjem. Antagonizam koji se vekovima usađivao u svest zapadne hrišćanske civilizacije uzeo je svoj danak u potpunom izopačenju čoveka kao bića dovodeći ga u stanje potpune otuđenosti od izvornog Sopstva i nesposobnosti Spoznaje i uvida u Prirodu Stvarnosti. U rano doba crkve praksa je bila "pokornost ili kazna". Istorija je prepuna primera o brutalnosti i počinjenim zločinima te o tome neću govoriti. Ova praksa je uspevala da fizički održi primat crkve i njenog ustrojstva.

Formalno, Satanizam i tada još uvek ne postoji, međutim, Kasni srednji vek i buđenje svesti zapretilo je uništenju ovog antagonizma i same crkve pa crkva pribegava novom i "oživljenom" antagonizmu. Zasejane su priče da se u kuloarima dvorova, raznim jamama, mračnim podrumima i duboko u šumama odvijaju krvavi pirovi Satanista, orgijanja, prizivanja "nečastivih sila" i samog Đavola. Nakazne i izmišljene slike, užasni opisi "mračnih sila" uvećavaju već postojeći strah vernika. Optužbe za veštičarstvo i udruživanje s Đavolom rastu i gotovo da nema mesta na zemlji bez "izgrednika" i "otpadnika". Inkvizicija, na Zapadu i crkveni sudovi na Istoku imaju pune ruke posla. Istorija je prepuna svedočanstava i o tome ne treba mnogo govoriti. Svaka nelojalnost pretvorena je u Satanizam.

Prva zvanična optužba protiv Satanizma izrečena je još pre skoro deset vekova. Preciznije, to se desilo u Orleanu (Francuska) kada je nekoliko ljudi bilo optuženo za dualističku jeres. Tada im je stavljeno na teret tajno okupljanje, prizivanje Demona, seksualno orgijanje, žrtvovanje dece i kanibalizam. Na sličan način bili su optuženi krivoverci iz Verone 1175. godine. Naime, u to vreme, zvaničan stav crkve bio je da je reč o najobičnijem fantaziranju i da se jeres obožavanja Đavola ili veštičarenje ne mogu shvatiti ozbiljno.

U međuvremenu, stav crkve se drastično promenio, te je 1486. godine inkvizicija izdala vodič: "Malj veštica" (Malleus malleficarum) pun upustava kako se veštice hvataju i muče ne bi li priznale upražnjavanje Satanizma. Tako je otpočelo masovno ludilo u kojem je, pod lažnim optužbama i priznanjima da obožavaju đavola, pod najstrašnijim mukama, svirepo ubijeno nekoliko miliona ljudi za koje se tek pretpostavljalo da se bave veštičarenjem.


Tako je posejano "seme". Iako formalni Satanizam nastaje tek u dvadesetom veku, "moralna panika" protiv Satanizma javila se već krajem sedamnaestog veka u Francuskoj tokom Puazon afere. U to vreme nastaje i arhetipska paradigma "crne mise" koja se u crkvenim izveštajima opisuje kao ritual među dokonom francuskom aristokratijom u kojoj učestvuju raspopi, orgija se na crkvenim oltarima, žrtvju deca i crtaju obrnuti krstovi. Od tada Satanizam dobija i epitet parodije na Hrišćanstvo. Savremeno doba, sa primatom svetovnog, oduzima pravo crkve da sudi i kažnjava, ali posejano "seme" izrasta u stvarne i organizovane grupe. Satanizam dobija svoj pojavni oblik i "neprijatelj" više nije "nevidljiv". Ljudska priroda u težnji za spoznajom je učinila svoje. Na ideji Satanizma razvijenoj u samoj crkvi javljaju se i prvi pravi pobornici ove ideje. Kuloarske priče o "krvavim pirovima" više nisu samo priča. Otpočinje stvarnost tajne potrage za starim i "zabranjenim" knjigama, traže se koreni i teži otkrivanju svega što bi bila suprotnost pokornosti crkvenom ustrojstvu. Antagonizam je ponovo u punoj snazi. Ideje koje je crkva kreirala su oživele u tankom neznanju čoveka koji je težio oslobođenju. Tako je Satana postao simbol oslobođenja od ropstva i podređenosti Bogu, a crkva je dobila novu snagu za opstanak. Već duboko ukorenjena u civilizacijske tekovine crkva izrasta u snagu društva koja se bori protiv "nečastivog" kao stožer očuvanja tradicije, morala i "duhovnog" stanja naroda u celini, jer su to vrednosti "protiv kojih je Satana od postanka sveta", a satanisti postaju "borci" za oslobođenje iskonske ljudske prirode. Antagonizam se nastavlja i svi žive u sopstvenoj "harmoniji", samo se Istinska Spoznaja nigde još ne nazire.

Šta je crkva i šta je to religija uopšte, manje ili više znaju svi, makar to bilo i iz sopstvene ograničene vizure. Ali šta je to Satanizam, to malo ko zna, čak i oni koji se kao satanisti deklarišu, u većini su daleko od onoga što bi smo nazvali Spoznajom. Ono što je Satanizam danas, u skoro svim svojim pojvnim formama, nije ništa drugo do puki oportunizam postmoderne i treba postaviti iskreno pitanje: Da li je Satanizam Put Spoznaje ili samo jedan od potpornih stubova opstanka crkve? Sve dok antagonizam živi u svesti čoveka živeće i njegove krajnosti i sve forme između. Put Spoznaje nije forma koja se izražava kroz bilo kakav antagonizam. Nije čak ni forma, jer kad svest odbaci svaki antagonizam, ona odbacije i svaku formu. To je Istinsko Oslobođenje Sopstva.

U jednoj priči o čarobnjaku Merlinu, Morgana u punoj snazi moćno mu se obraća pred prisutnima govoreći kako je ona neuništiva i preteći da će ih sve uništiti ako joj se ne pokore. Tada Merlin pribegava staroj mudrosti. Okreće joj leđa i poziva sve prisutne da učine isto. "Izbrišite iz svog sećanja njeno ime", zapovedno im se obratio, "i prepustite je zaboravu". I svi učiniše tako. Besna Morgana, besomučno je uzvikivala Merline, Merline, Merline... I druga je imena dozivala, ali se niko ne okrete. Glas je postajao sve slabiji i tiši dok se na kraju nije pretvorio u ropac. Kada je tišina obuzela umove svih koji bejahu prisutni, Morgane više nije bilo. Iščezla je u Onostranom i u odsustvu pojavnosti više nikome nije moga nauditi. Kada su okupljeni posle nekog vremena pokušali da se obrate Merlinu, ni njega više nije bilo. Ostala je samo legenda koja se i danas priča o ovom dobu.

Sve dok se suprotstavljate, antagonizam živi kroz vas. Onog trenutka kada antagonizam izbledi i iščezne, tada počinjete vi da živite.




FORMALNI SATANIZAM

Hajde sada da krenemo, ali od nazad! Da krenemo od Satanizma kao postmoderne ka izvoru. Pokušaću da u kratkim crtama dam prikaz ne svega onoga što se danas "odre-đuje" kao Satanizam, već samo onih ustanovljenih Satanističkih učenja (paradigmi), formi koje su nesumnjivo ostavile svoj pečat i neizbrisiv trag, kako svojom pojavnošću, tako paradigmičnošću.

Uprkos teškim optužbama koje na račun satanista stavljaju druge religiozne grupe, satanisti postaju sve više društveno prihatljivi. Jedan od primera je Kraljevska mornarica Velike Britanije koja je 2005. godine posle odluke Vrhovnog suda primila u svoje redove i satanistu. Odluka Vrhovnog suda se zasnivala na slobodi veroispovesti. Ovo nije usamljeni slučaj prihvatanja satanista u šire društveno okruženje, koje uprkos otporu zajednice savremene društvene institucije nameću pozivajući se na građanska prava.

Satanizam je zajednički pojam koji povezuje različita verovanja i kultove. Zajednički su im simboli, strahopoštovanje i divljenje Satani ili sličnim entitetima (bićima) iz različitih tradicija, magijskih i religijski učenja. U osnovi se razvijaju dva pravca, razvoja satanističkih doktrina. Prva, koja de fakto nastaje i ostaje u antagonizmu Hrišćansvta i Satanizma je paradigma koja prihvata judeo-hrišćanski koncept Satane i u potpunosti je povezan sa današnjim hrišćanskim regilijskim sistemom, pošto se bavi istom teologijom prikazanom u Bibliji. Ovo je po svim karakteristikama klasični formalni Satanizam. Druga doktrina, ili bolje rečeno doktrine, nastoje da prevaziđu ovaj fundamentalni antagonizam i izađu iz okvira religijskog formalizma. U tome donekle uspevaju, ali potpuno ostaju "zapleteni" u formalizam. Tako nastaju i razvijaju se mnoge paradigme filosofsko religijskih i magijsko hermetičkih interpretacija, najpre Satane, a po tom i same teorije spoznaje. Razvija se niz autonomnih sistema gnoseologije koji često uključuju različite tradicije i učenja, naročito ona iz prehrišćanskog doba kao i nehrišćanska učenja. Jasno se kroz analizu ovih paradigmi može videti nastojanje za prevazilaženjem izvornog antagonizma sopstvenog nastanka koje se uglavnom ogleda u prikazivanju Satane kao bića prebiblijskog pa i nebiblijskog porekla. U svoj toj šarolikosti samorazvoja doktrina, javljaju se i gnoseološki pravci koji se više baziraju na filosofsko hermetičkim tumačenjima koja uključuju i moderna naučna dostignuća, ali i materijalizam kao koncepciju. Tu se razvijaju različite hermetičke, što teističke, što ateističke forme koje se sve više međusobno razlikuju i udaljavaju da Satana ostaje samo forma zajedničkog imenitelja.

Nekako uporedo, sa razvojem ovih doktrina, nastaje i razvija se "treći" pravac koji doktrinarno u potpunosti uspeva da izađe iz okvira izvornog antagonizma i preraste u formu sa težnjom ka prevazilaženju i same forme. To je takozvana "sinsterna", sedmorostruka staza spoznaje ONA tradicije (Red Devet Uglova). Bez obzira na različitost pristupu i interpretaciji ove paradigme usled krajnje individualnog pristupa (LHP) i pojedinim osobenostima kojima bi se mnogo što šta moglo zameriti, ONA paradigma predstavlja "skoro" zaokružen sistem koji se po svim karakteristikama može nazvati tradicijom koja čak i prevazlazi okvir samog Satanizma, zbog čega sam je ovde uslovno i označio kao treći pravac. No, o ovome će više biti reči u narednim poglavljima.

Uzimajući sve u obzir, Satanizam ili Luciferijanstvo, što je pogrešan naziv, se može definisati kao religijsko, polureligijsko ili filozofsko učenje čiji sledbenici Satanu identifikuju uglavnom sa arhetipom, prakosmičkom silom, istinskim živim bićem (Bog), ili nekim od aspekata ljudske prirode. Iako je dobio ime po Satani, koji se od strane crkve pogrešno povezuje prvenstveno sa zlom i iskušenjem, sledbenici Satanizma ga uglavnom identifikuju kao duhovni put koji se suprotstavlja uobičajenom, i to najpre po tome što kao glavni cilj duhovnog obogaćenja uzima poboljšanje samoga sebe (samousavršavanje), a ne povinovanje nečem višem (Bogu).

Satanisti mahom tvrde da se uopšte ne klanjaju Satani niti bilo kom drugom Božanstvu (entitetu) kao i da ne prate principe dobra i zla. Pojedina od ovih učenja tvrde da se umesto poštovanja Božanskih zakona i potčinjavanja nekom Božanstvu ili opšte prihvaćenom moralu kao ustrojstvu društva, oni uglavnom usredsređuju na fizičko ili duhovno napredovanje pod vođstvom viših bića ili principa. Iz ovog razloga, mnogi savremeni Satanisti odbacuju tradicionalna religijska verovanja i stavove u korist egoističnijih pogleda na svet i prirodne zakone.

Nasuprot njima, crkva sve intezivnije raspiruje verovanje da se svi sledbenici Satanizma klanjaju Satani i vrše Njegovu volju prinoseći žrtve. Crkva i svi oblici formalnog satanizma, bez obzira na različita stremljenja, zajedničkim snagama idu "ruku pod ruku" u istom pravcu učvrćivanja sopsvenih antagonizama, onemogućavajući tako pristup izvornim principima magijske spoznaje mnogim tragaocima.

Današnje satanističke grupe koje su se pojavile u drugoj polovini prošlog veka se među sobom dosta razlikuju, međutim, mogu se uočiti dve glavne tendencije iz kojih se kasnije granaju razna učenja i sekte. Mogu se uočiti dva glavna pravca, to su ″teistički″ i ″ateistički″ Satanizam. Teistički satanisti se prema Satani (kao Božanstvu) odnose sa strahopoštovanjem. Suprotno tome, ateistički satanisti smatraju sebe ateistima, a Satana za njih predstavlja univerzalni simbol ili ispoljavanje različitih ljudskih osobina.


Teistički Satanizam



Sledbenike teističkog Satanizma možemo slobodno nazvati tradicionalnim satanistima. U večini, oni se prema Satani odnose sa strahopoštovanjem jer smatraju da je On Božanstvo, a pojedini kultovi Ga obožavaju kao vrhovno Božanstvo. Ovo je u potpunosti religijski Satanizam koji prihvata judeo-hrišćanski koncept Satane čime je i povezan sa hrišćanskim regilijskim sistemom, jer se bavi istom teologijom prikazanom u Bibliji ili njenom obrnutom formom. Zmija, personifikacija Satane, je nagovorila Evu, a posredno i Adama da kušaju plod sa Drveta Spoznaje i tako im podarila znanje koje je od njih krio Bog. Pripadnici nekih kultova smatraju da je Jahve tvorac sveta, ali da je Satana iznad Njega ili da je Satana stvorio Jahvea.

Spiritualni Satanizam je takođe tradicionalni, ali on nastoji da kroz svoju paradigmu izađe iz judeo-hrišćanskog okvira. Potraga za znanjem je prema ovim satanistima veoma važna jer im pomaže da udovolje Satani. Otuda se javljaju mnogobrojni pravci koji nastoje da u svoja učenja unesu i sjedine razne tradicije iz prehrišćanskog i nehrišćanskog sveta. Pojedini kultovi Satanu obožavaju kao Bafometa, hermafroditsku zver koja je vladar znanja.

U teističkom Satanizmu, bilo da je reč o religijskom ili spiritualnom, Satana je predstavljen kao simbol slobode i protivi se svim načelima i pravilima koje zastupa Hrišćanstvo. Stoga, satanisti teže da se oslobode svega što bi moglo da ih kontroliše ili sputava, a pod tim se uglavnom podrazumeva sistem koji nameće moderno zapadno društvo zasnovano na hrišćanskim normama i vrednostima.


Luciferijanizam




Luciferijanizam se često poistovećuje sa Satanizmom jer se u svakodnevnom govoru Satana i Lucifer izjednačavaju. Luciferijanci se, inače, prvi put pominju u papinom dokumentu ″Gesta Treverorum″ iz 1231. godine, gde papa Grgur IX u njemu žene i muškarce koji veruju da je Lucifer nepravedno izbačen iz raja naziva jereticima. Među Luciferijancima koji prihvataju ovu identifikaciju izdvajaju se dve grupe kultova. Prva struja među njima Lucifera i Satanu u potpunosti izjednačava, dok druga smatra da je Lucifer prosvetljenija i znatno blaža verzija Satane od one koju crkva forsira. Oba ova pravca u Luciferijanizmu se smatraju teističkim Satanizmom. U Americi danas postoji i moderna organizacija pod nazivom Luciferska crkva koja je nastala u drugoj polovini prošlog veka.

Među kultovima Lucifera postoje i učenja koja smatraju da Lucifer i Satana uopšte nisu isto biće. Smatraju da je ovo poistovećivanje stvorila crkva kako bi se obračunala sa nehrišćanskim učenjima. Ovo su takozvani "pravi" Luciferijanci i oni pobijaju bilo kakve veze sa judeo-hrišćanskim, a time i satanističkim tradicijama. U svojim verovanjima inspirisani su drevnim panteonima stare Grčke, Rima i Egipta. Strogo uzev, pravi Luciferijanci ne spadaju u korpus satanističkih učenja, a morao sam ih spomenuti kako bi bio dat potpun prikaz s obzirom na gore spomenuto i opšte uvreženo mišljenje da su Satana i Lucifer jedno te isto biće.


Ateistički Satanizam

Anton Šandor Lavej i Satanistička crkva



Ateistički Satanizam je nastao 1966. godine na Valpurgijsku noć, 30. aprila kada je Anton Šandor Lavej, amerikanac mađarskog porekla, obrijao glavu i proglasio osnivanje Satanističke crkve u San Francisku u Americi. Iste noći, prvog maja proglašava se za Crnog papu. Satanistička crkva ubrzo dobija veliki broj sledbenika. Smatra se da je na vrhuncu svog delovanja imala čak 25.000 članova. Lavej je Satanizam digao na nivo zvanične religije i 1969. godine je objavio "Satanističku bibliju". Da bi neko postao satanista, odnosno član ove crkve potrebno je da uplati 200 dolara, a nivo koji će posvećenik dostići zavisi od njegovog ličnog zalaganja i učestovanja u ritualima. Sama crkva nikada nije objavila podatke o tačnom broju svojih sledbenika, ali veruje se da ih širom sveta ima više desetina hiljada okupljenih u razne sekte nastale na temeljima doktrine Lavejevog Satanizma.

Za razliku od teističkog Satanizma, Lavejeva doktrina ne podrazmeva obožavanje Satane u smislu Božanstva, već kao simbola telesnosti i svih zemaljskih vrednosti. Njegovo učenje se zasniva na individualizmu, samokontroli i jevrejskom moralnom načelu "oko za oko“. Filosofija Fridriha Ničea i njegova ideja nad-čoveka, duboko je utkana u Lavejevu doktrinu koja se po svojim karakteristikama može odrediti kao materijalistička filosofija sa izraženim animalizmom kao potkom ovog učenja. U početku, u Satanističkoj crkvi je redovno praktikovana "Crna misa" kao osnovni ritual a kasnije se uvode i ceremonije koje je razvio Alister Krouli.

Lavej je u mladosti radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sledeće zanimanje mu je bilo u putujućoj trupi u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem napustio taj poziv i počeo svirati klavir po raznim noćnim klubovima. U to vreme prisustvovao je raznim kursevima i javnim predavanjima o okultizmu na kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali Templari, članovi kluba Vatra Pakla, Hermetisti, članovi Zlatne Zore i Kroulijevog OTO-a. Laveju se sve to izuzetno dojmilo pa je i sam počeo praktično delati kao mag. Ubrzo razvija vlastitu satanističku filosofiju, prihvatajući Demone kao prirodne sile i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona preteranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zbog kojih se, po njemu, društvo razvija. U rečima koje slede jasno se vidi njegov stav, da ne treba sputavati telesne potrebe i želje, već da ih treba slaviti: "Energija oslobođena seksualnošću, esencijalna je za sve aspekte magijskih aktivnosti." Lavej nikada nije javno pozivao na nasilje, što se ne može tvrditi za internu praksu unutar same organizacije i njenih podružnica koje kasnije nastaju širom Amerike i Evrope. Imao je izražen stav da sve one koji se protive učenju Satanističke crkve treba prokleti. S vremenom je odbacio praktikovanje Crne mise verujući da je zastarela i reorganizovao metode vršenja obreda uvodeći za rituale enohijanski jezik i praksu koju je preuzeo iz učenja Alistera Kroulija.

Razvojni put Laveja je prilično vidljiv. No on se ne ogleda u stvaranju paradigme već razvijanju formalnog Satanizma. Izgradnja ateističke doktrine, nasuprot hrišćanskom teizmu je glavna njegova odlika. Razvijanje rituala i dogmatične forme izražavanja koji de fakto jesu sušta suprotnost hrišćanskoj teologiji je glavni izraz njegove doktrine. Materijalizam koji razvija iz animalističkog pristupa filosofskom tumačenju sveta i pojavnosti lišava ga čak i onih prvobitnih elemenata duhovnosti i ezoteričnosti koje je praktikovao. Sam, naklonjen ekscentričnom ponašanju razvija ritualnu "pozersku" praksu koja se kroz senzacionalizam prenosi ne samo na njegov privatni život, već i na život Satanističke crkve. Sudeći po ukupnosti njegovog dela i same pojave, ovaj pijanista i krotitelj lavova ne može se drugačije okarakterisati nego kao "cirkusant" među satanistima. Objavio je nekoliko knjiga: "The Satanic Bible" 1969., "The Complete Witch" 1971., koja je ujedno i prva knjiga ove vrste objavljena u Evropi i "The Satanic Rituals" 1972. Kasnije, nakon povlačenja iz javnog života 1992. objavljuje "The Devil's Notebook", a nakon njegove smrti, Blanš Barton i Merlin Menson objavljuju zbornik njegovih tekstova "Satan Speaks" 1998.

Posle smrti Laveja 1997. godine crkvu je preuzeo Blanš Barton, a iz te organizacije su polako počele da se izdvajaju i rađaju nove satanističke sekte. Sredinom sedamdesetih godina, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi satanistički ogranak, Setov hram. Lavejeva crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada Lavej više nije bio aktivni član. Nižu se mnogobrojne sekte i učenja koje nastaju po uzoru na Satanističku crkvu.

Satanističkih sekti osnovanih po uzoru na Lavejevu crkvu i njegovu doktrinu ima širom sveta, Najviše u Americi i Evropi. Većina ovih ogranaka Satanističke crkve su registrovane kao organizacije ili grupe građana jer zakoni mnogih država ne dozvoljavaju registraciju satanista s obzirom na uvreženo mišljenje da se radi o destruktivnim organizacijama. Često su to samo neformalne grupe koje deluju u "poluilegali", a njihovo članstvo se nalazi pod stalnim nadzorom policije ili drugih državnih organa. Stoga ovakve i slične grupe, neću opširno pominjati jer njihova doktrinarnost u potpunosti sledi Lavejev Satanizam. Vredi pomenuti samo par ovih ogranaka zbog njihove specifičnosti i rasprostanjenosti.

Slobodni spiritualisti osnovani su 1983. godine u Rimu u Italiji. Osnivač je bila Magdalena Stradivari, visoka sveštenica pod punim patronatom Laveja. Ova grupa je svoje obrede održavala po stanovima i iznajmljenim prostorima, ali najveći deo ritualne prakse je vršen u katakombama starog podzemnog Rima. Slobodni spiritualisti naglasak stavljaju na seksualni aspekt Lavejeve doktrine i poznati su po organizovanju velikih grupnih ritualnih orgija. Kako je konzumiranje narkotika kod njih vrlo zastupljeno, kao i okupljanje maloletnika, ova organizacija je pod stalnim nadzorom. Inače, smatra se da je Italija zemlja sa najvećim brojem satanista u Evropi.

Satanina Crkva Engleske formalno nikad nije osnovana iako se zna da postoji od osamdesetih godina prošlog veka. Osnivač je Džon Kajlminster iz predgrađa Londona, koji po Lavejevim uputstvima svoju stolarsku radionicu pretvara u satanistički hram. Takođe je i kod ove gupe seksualni aspekt doktrine igrao najvažniju ulogu, kao i upotreba droga. Specifičnost rituala koji su upražnavani među engleskim satanistima je Kajlminsterov "Ritual Smrti, stapanja sa Satanom i ponovnog buđenja". Ritual se izvodi kroz neprestani ples uz konstantno zazivanje imena Satane sve dok se ne uđe u stanje transa, odnosno delirijuma izazvanog narkoticima. To stanje doživljavano je kao simbolička smrt i stapanje sa Satanom, nakon čega sledi "buđenje". Uhapšen je 1995. godine zbog posedovanja droge i širenja prostitucije. Smatra se da je pod svojim uticajem imao tadašnji pokret "Darkera".

"Prva Satanistička Crkva" je među novijim organizacijama koju je 1999. godine osnovala Karla Lavej, Antonova ćerka, kako bi sačuvala uspomenu na svog oca, jer je smatrala da su njegovi nastavljači napustili temelje Satanizma koje je Lavej postavio.

Nastavak



ALISTER KROULI

Čini što ti je volja i to će biti sav zakon




Ako krenemo samo malo još unazad, na početak dvadesetog veka upoznajemo lik i delo Alistera Kroulija, poznatog okultiste oglašenog kao "oca modernog Satanizma". Mnogo je o njemu ispredeno priča i malo još ne dostaje se da se priča pretvori u mit o "zveri u ljudskom obličju". Ko je bio Alister Krouli? Njegov život je mnogo puta bila ispričana priča. Govorili su i znani i neznani. Govorili su i oni koji su ga slušali i oni što po koju reč izvikoše iz konteksta njegovog dela. I oni koji su ga voleli su govorili, i oni što iz dna duše su mržnju kovali. Svi su govorili i ništa nisu rekli. Nisu razumeli ni reč. Ja neću ovde govoriti o njegovom životu, niti o onome šta je i kako radio. To ostavljam onima koji se u njegovo delo kunu i onima kojima to isto delo trn u oku. Ovde hoću da kažem nešto posve drugo. Zapravo, hoću da prenesem poruku prve i poslednje priče.

Na svom prvom putovanju u Švedsku 1896. u svojoj 21. godini doživeo je prvo spontano mističko buđenje, duboki uvid koji ga je naterao da se zainteresuje za pojave koje se nalaze sa druge strane svakodnevnog života. Ponešen ovim spontanim iskustvom opažanja "druge" ravni izvan nam opažajnog sveta, zakoračio je na stazu beskrajne potrage, osvajajući svet oko sebe poput drevnih ratnika, neustrašivo i nezaustavljivo iskazujući svu silinu neobuzdane iskonske prirode. Njegov je život od tog trena postao jedan neprekidan tok misli i svesti koji ga je vodio svim znanim i neznanim mudracima tog doba, učenim ljudima, napisanim knjigama i onim skrivenim što se čuvaju daleko od blentavog puka. Nema meridijana na koji kročio nije u potrazi svojoj. Nije se libio da i na Himalaje se uspinje, niti da u beskraju oka saharske pustinje zoru dočekuje. Napisao jeste knjiga mnogo i činio jeste čak i mnogo više od svega onoga što mu se na teret duše stavlja. Hteo je da dodirne Večnost, a uspeo je, to sigurno znam, u Beskraj da pogleda. I dalje više ništa ovde nije važno. Ništa od svega što između stoji. Šta je to za čim je on tragao?

Kroz Telemu ili učenje o volji pod geslom: "Čini što ti je volja i to će biti sav zakon" i "Ljubav je zakon, ljubav pod voljom" najbliže se među svim okultistima približio mentalnom izopštavanju antagonizma kao vezujuće sile koja Sopstvo čoveka drži u ropskim okovima. Nije uspeo da dovrši svoju misiju jer su se njegovi učenici več uveliko "opasno upleli u formalizam paradigme. Zašto, ne bih o tome, ali treba naglasiti da je Krouli uspeo da učenje o Telemi, iako kroz izraženi sinkretizam raznih učenja poveže sa Izvorom. I u tome je tajna utemeljenja i sažimanja njegovog učenja sa skoro svim modernim hermetičkim, magijskim i drugim sistemima, pa i satanističkim učenjima. To je ono što je malo ko razumeo. Put koji je Krouli prošao mu je omogućio da kroz autohtonost izgradi temelj paradigme. Temelj na kome se može izgraditi novo zdanje kakvo god ono bilo. Njegov jedini neuspeh se sastoji u tome što svoje učenike nije uspeo da izvede iz okvira formalizma, ili jednostavno, možda niko od njih to nije ni hteo. Zbog toga se i može reći da je OTO paradigma koja je "umrla" zajedno sa njim. Vidljivo je to koliko je on na kraju bio razočaran svim ovim, i budući da je bio čovek za izraženim nabojima emotivnog doživljaja stvarnosti, u jednom trenutku kao da je sve to prepustio i sakrio Ključeve u svojim prabolama. Telema je međutim ostala da živi, ali OTO prerasta u organizaciju sa možda netipičnim, ali pristupom spoznaji kroz sledbeništvo i razvijenje religijske svesti. Zato i rekoh da je OTO živeo samo za života Kroulija. Nakon njegove smrti to ni izbliza više nije Telema koju je sam Krouli nastojao da donese u svest drugog čoveka.

Priča o Krouliju je važna jer je njegovim učenjem, prožeto skoro sve što sa magijom na zapadu ima veze. Čak, nema ni jednog pravca u satanističkim paradigmama koje se njegovog učenja nisu dodirnle. Možda je i baš to razlog zašto ga smatraju "ocem modernog Satanizma", iako je to priča koju je crkva raspršila u eter. U njegovim učenjima je očito obožavanje Demona, pa i Satane, ali on sebe nikad nije smatrao satanistom, već se uvek deklarisao kao čarobnjak i okultist. Čak i OTO, i sve što se iz njega nakon Kroulija izrodilo, ne mogu se smatrati satanizmom iako ga teoretičari društva i crkveni apologeti svrstavaju u satanističke sekte. Još jedna laž da bi antagonizam živeo. Važna je ova priča o Krouliju i iz još jednog razloga, a to je nerazumevanje. Suštinska poruka Teleme se ogleda primarno u tome da se kroz "konačno delo" razbije i napusti forma. Zato je važna ona prva priča o spontanom iskustvu, da bi se razumela ona poslednja važna priča iz njegovog života po povratku sa Cejlona kad je konačno pogledao u beskraj Bezdana što se širom pred njim otvorio. Sve što je između onog prvog i ovog poslednjeg jeste Put, ali sve to gubi svoj smisao. Posle ovog iskustva Direktne Spoznaje Prirode Stvarnosti, bilo da to nazovete "prosvetljenje", samadi ili kako god, Krouli je prekinuo svaku dalju magijsku praksu. Ostale su reči koje izgleda da niko nije shvatio: "Sve ono što sam stekao, napustio sam. Spoznaju Kabale sam odbacio i smejem se Kabali na račun svoje mladenačke ludosti. Sva Magika čak i da je sve istina, ne vodi nikuda".

I zaista je tako. Sve te želje, potrebe, snovi, ambicije, namere, težnje... Sva ta magija, čini, bajalice, zaklinjanja i prizivanja, čarolije vidljive i nevidljive, sve to izgubi smisao u onom trenu kad ugledate Beskraj. Besprekorna je samo ona Staza koja samu sebe obesmisli. Sistem koji ne vodi poništenju sistema bezvredan je.

Nastavak


KO JE SATANA?


Sledi niz pitanja koja se pokreću samim pitanjem: Ko je Satana? Pokušaću da u kratkim crtama odgovoritim na svako od njih. Pre nego što odgovorim na pitanje ko je Satana, sledeći "pravac ka izvoru", najpre treba da da odgovorim na pitanje ko je "Biblijski" Bog.




Satana

Religijski okvir


Ko je Satana? Samo ime potiče iz jevrejske tradicije (ha šatan - suprotna strana) i izvorno označava Pricip Suprotnosti, osnovni Univerzalni Zakon bez kojeg nema iskre Stvaranja i postojanja uopšte. Iz ovoga je kasnije potekla ideja među satanistima da je zapravo Satana Otac i Tvorac, ali doći ćemo i do toga. Jevrejska doktrina kazuje da je u doba pre nego što je išta stvoreno Šatanael bio prvostvoreni Anđeo i dosioc Svetlosti. Kada je Bog dovršio Stvaranje, Šatanael postade ljubomoran i htede da se učini gospodarem stvorenog sveta pa Evu i Adama, krunu Božije kreacije, nagovori da okuse plod sa zabranjenog Drveta Spoznaje. Učinio je to u obličju zmije pa otuda je zmija postala simbol spoznaje. Bog se razljutio i proterao iz raja prvostvoreni par, a Šatanaela prokleo oduzimajući mu Božansku prirodu. Tada gubi i "el" iz svog imena, odrednicu Božanske prirode te postaje Šatan. No kako je prvobitno označavao Pricip Suprotnosti te ga nije mogao izgubiti, biva proglašen za Protivnika Boga i proteran sa Nebesa na Zemlju zajedno sa svojim vernim mu Anđelima i svi postaše Demoni. Otuda dolazi tvrdnja hrišćana da je Satana "vladar ovog sveta" i kako je protvnik Božiji, On je i klevetnik Boga kod ljudi koje nagovara da se odreknu Boga, nudeći im slobodu od Boga i Božansko Znanje. Na ovome je izgrađen ukupni antagonizam Satanizma u kojem Satana postaje univerzalni simbol spoznaje satanista. Ni u "Tori" niti u ostalim poučnim i kabalističkim spisima Jevreja se ne govori mnogo o Satani, Demonima i demonskim silama. O njemu se priče više nalze među jevrejskim sektama tog doba, prvenstveno Esenima i Isusovim sledbenicima. Doktrinarna uloga Satane je tek u Hrišćanstvu počela da se razvija i neguje. Mlado, tek nastalo, učenje je moralo da stvori avoj antagonizam (o čemu sam govorio na početku) kako bi moglo da opstane. Satana u Hrišćanstvu postaje sredstvo za procese "satanizacije". U početku, hrišćani su ovaj proces primenjivali samo na fariseje, a kasnije, kako se širilo Rimskim carstvom, i na sve stare religije (pagane). Kad je crkva ustoličena kao državna religija u Rimskom carstvu, proces satanizacije je primenjivan za sve neprijatelje crkve, a posebno jeretike. Među hrišćanima se u ovom smislu pojavljuju razna imena za Satanu, no to su više kvalifikacije i različite jezičke forme poput imena Đavo, Vrag, Pali Anđeo, Zli Demon, Nečastivi i mnoge duge slične ili istovetne verzije na mnogim jezicima.



Belzebub i Lucifer

Analogno poistovećivenje kao posledica neznanja


Imena Belzebub i Lucifer se u hrišćanskoj doktrini pogrešno pripisuju Satani. O Belzebubu govore neki rani esenski rukopisi do kojih su hrišćani došli, no nemajući znanje o Demonima, poistovetili su ga sa Satanom. Belzebub, je zapravo Baalzebub, veoma stari Duh iz sumerske tradicije i nikako se ne sme poistovećivati sa Satanom. Baalzebub je Demon kraljevskog dostojanstva iz mračnog nebeskog Kraljevstva Jugot (oblast mračnih nebesa iza Saturna, sfere planeta Uran, Neptun i Pluton).

Lucifer, takođe, izvorno nije Satana. I ovo poistovećivanje izvršila je Hrišćanska crkva i to po osnovu sličnosti njihovih atributa. Lucifer je staro rimsko Božanstvo i bio je personifikacija zvezde Danice (Venera) bivajući tako zvezda Večernjača koja u sumrak najavljuje dolazak Tame i zvezda Zornjača koja u svitanje najavljuje dolazak Svetlosti. I kao što mu ime samo kaže (lux-svetlost cipher-šifra) on je šifra svetlosti odnosno u prenesenom značenju, onaj koji otkriva i sakriva svetlost. Bio je sin Boginje jutarnjeg rumenila i praskozorja Aurore, a kod Grka je to Eosforos, sin Boginje Eos i titana Astreja. U hrišćanskoj doktrini se pod imenom Lucifer pojavljuje jedan od vodećih Anđela koji je zbog pobune protiv Boga bačen u pakao i postao Demon sa zvanjem Gospodar Pakla. Ova priča je izmišljena u hrišćanskom učenju kako bi se satanizovao veoma poštovan Kult Lucifera u Rimskom carstvu. Zbog sličnih atributa sa Satanom vremenom je došlo do njihovog poistovećivanja.



Šejtan i Iblis

Izvanhrišćanska doktina


Šejtan je u islamskom verovanju isto što i Šatan kod Jevreja ili Satana kod hrišćana i ima gotovo ista određenja, a razlikuje se samo u jezičkoj formi izgovaranja u arapskom, jevrejskom i latinskom jeziku.

Iblis je takođe ime iz islamskog verovanja koje se pripisuje Šejtanu kao atribut, a zapravo je poseban entitet iz stare arapske preislamske religije. Iblis je Gospodar Džina ili Đina, posebne vrste starih Duhova, koji su među muhamedancima svi oglašeni zlim duhovima, pa je njihov Gospodar Iblis poistovećen sa Šejtanom.



Ptah, Set i Enki

Pogrešne analogije kao posledica mentalne samoobmane


Ovo su bila razjašnjenja pomenutih imena Satane iz religijskih tradicija. Međutim, moderni Satanizam u svojoj samorazvijajućoj doktrini i tendenciji da svoje učenje poveže sa drevnim tradicijama, usled nedostatka sopstvene autohtonosti, počeo je da proizvodi komparativne teorije povlaćenjem analogija između Satane i starih Bogova drugih tradicija, sve u nameri da se Satana prikaže kao Bog, Tvorac, Otac, Najviša Sila Bezdana i tako dalje, a sve tradicije prikažu kao učenja koja nastaju iz jednog izvora, kome savremeni Satanizam treba da bude stožer i tako postane jedini ispravan put koji ovim posredno postaje i najstariji put. Korišćenjem metode analogija moglo bi se svako biće povezati i poistovetiti u ovakvim nastojanjima, ali to se ne može uzeti kao pravilo. Poređenja koja vrše istorija religije i uporedna teologija imaju etnološki karakter te poistovećivanja koja se pojavljuju imaju utemeljenje u dubokom i studioznom proučavanju sličnosti i razlika njihove fundamentalne prirode na ontološkom nivou. Stoga, može da bude razumljivo poređenje, na primer, Zevsa, Jupitera, Peruna i Odina. Međutim, komparacije na osnovu samo jedne ili nekoliko osobina ne mogu izvršiti analogno spajanje. Takve tendencije mogu samo da unesu opštu pometnju i ukupno nerazumevanje autohtonih tradicija. No, možda to i jeste posredni cilj ovakvih nastojanja u Satanizmu. Neznanje, Egoizam i Iluzija su "tri šićardžije" koji uvek nastoje da za svog gospodara "pometnju" ućare još koju ljudsku dušu.

Govoriću o samo tri ovakve novonastale analogije, iako ih ima mnogo više. To su poistovećivanje sa Ptahom, a kasnije Setom u egipatskoj i Enkijem u sumerkoj tradiciji. Ptah je staroegipatski Bog oblasti Memfis i predstavljao je glavno zemaljsko Božanstvo. Njegova žena je Sekmet koja se prikazuje kao lavica, a sin mu je Nefertem koji se prikazuje kao lotos. Bio je Bog zanatstva i u Starom carstvu je sa njim povezivan Džed stub pa se često u spisima naziva imenom Plemeniti Džed. Kasnije je u doba Novog carstva izjednačen sa Bogovima Donjeg sveta. Smatran je za Boga pomoću kojeg se ujedinjuju muški i ženski princip.

Elementi koji su ovde poslužili za povlačenje analogije i poistovećivanje sa Satanom su sledeći: Ptah je glavno zemaljsko Božanstvo, a za Satanu hriščanska doktrina kaže: On je vladar ovog sveta (zemlje). Ptah je kasnije izjednačen sa Bogovima Donjeg sveta, a za Satanu hriščanska doktrina kaže da je proteran sa nebesa (pad Satane) u donji svet (zemlja). Ovde treba napomenuti da u doktrini Novog carstva u Egiptu Ptah nije poistovećen sa Bogovima Donjeg sveta, već je samo izjednačen sa Njima po svom rangu i nadležnostima. Dalje, Ptah se smatra Bogom pomoću kojeg se ujedinjuju muški i ženski princip bez kojih nema iskre stvaranja potomstva, a Satana je po jevrejskom učenju predstavljao izvorni princip suprotnosti bez kojeg nema iskre Stvaranja. Odavde potiču čak i predstave Satane u muškom ali i u ženskom liku, mada najčešće u vidu hermafroditnog bića (Bafomet). To su sve analogije, međutim da li su one dovoljne da se Satana poistoveti sa Ptahom? Nisu, a evo i zašto. Satana je po jevrejskom učenju, a videćemo kasnije, i najbližem izvormom poimanju, prvostvoreni Anđeo i izvorni princip suprotnosti. Satana nije biće Zemlje iako je, po jevrejskoj doktrini zbačen sa nebesa. On se nikada nije utelovio na zemlji. Svi egipatski Bogovi su otelovljena bića na zemlji u svojim zoomorfnim ili antropomorfnim obličjima. Oni su živeli neko vreme na zemlji vršeći svoju dužnost, imali su žene i decu, da bi se potom kada završe svoju misiju, ponovo (uznesenjem) vraćali na nebesa u svoja prebivališta. Kako vidimo, Satana i Ptah ontološki ne mogu da budu jedno te isto biće, jer se Njihova fundamentalna priroda u potpunosti razlikuje, a to će tek biti jasnije kada budem govorio o tome ko je zaista Satana. Dakle, Satana nije Ptah.

Slično je i sa analogijama koje proističu iz poistovećivanja Satane i Seta. Uzgred, ovo poistovećivanje se javlja kod pojedinih, a ne svih satanističkih paradigmi. U egipatskoj tradiciji Set (Sutek, Seteš, Seteh) je drevni Bog, koji je dok je boravio na zemlji predstavljao Božanstvo pustinje. Setovi su roditelji Geb i Nut, a sestre su mu Izida i Neftis, koja mu je i žena. Brat mu je Oziris. Svog sina Tota je Set stvorio iz svoje glave. Anubis i Horus sinovi su njegovog brata. Setov deda je Šu, a baba mu je Tefnut. Pradeda mu je bio veliki Ra, Bog Sunca. Set je imao svetlu put a njegov brat Oziris tamnu. Ovo je glavna analogija ka primarnoj suprotnosti Svetlosti i Tame u jevrejskoj doktrini. Set se oženio sa Neftis, ali nisu imali dece. Zato je Neftis otišla Ozirisu i rodila mu Anubisa, ali ga je zbog izgleda odbacila. Set je zbog toga još više mrzeo Ozirisa, a izvorna mržnja je nastala kad je Geb Setu darovao pustinje, a Ozirisu Nil i plodnu Zemlju. Besni i ljubomorni Set ubio je Ozirisa i rasekao ga na komade koje je razbacao po Egiptu. Potom se bori za presto sa Horusom sinom Ozirisa i Izide. Najpe je na savetu Bogova, Ra izabrao Seta za vladara Zemlje, gde vidimo analogiju sličnu gornjoj kod Ptaha i Satane, "vladara ovog sveta". Set nije ovim bio zadovoljan i najavio je da će nastaviti borbu sve dok ne sedne na presto. Tada je Ra ponudio Setu da zajedno s njim plovi nebom u Sunčevoj lađi, što je Set i prvobitno hteo. Ovo je ujedno i najvažnija analogija jer se Satana predstavlja kao protivnik Boga, a namera mu je da se vrati na nebesa i vlada kao Bog ili, u najmanju ruku, zajedno sa Bogom. Isto kao i Ptah, Set je takođe ovaploćeni Bog na Zemlji, i da ne ponavljam, Njegova fundamentalna priroda se u potpunosti razlikuje od prirode Satane. Dakle, Satana nije Set.

Priča o Satani i Enkiju kao istom Bogu je narasprostranjenija i nastala je iz istih pobuda koje sam već objasnio. Zašto baš Enki, posle cele predhodne priče to će biti svakom jasno. Enki poznatiji pod imenom Ea je jedan od Starih Velikih Bogova u sumerskoj tradiciji koja se održala u skoro neizmenoj formi kroz sve kulture drevne Mesopotamije, Akada Asirije i Vavilona. Enki je bio zaštitnik grada Eridu, a kasnije se Njegov moćni uticaj proširio po čitavim prostranstvima Mesopotamije. Enki je Bog mudrosti, tvorac sveta kao i svih magija koje služe samo za dobrobit čoveka i Bogova koji zatraže pomoć od Njega. Enki je bio i Gospodar Abzua, slatkovodnog podzemnog mora koje se nalazi u unutrašnjosti zemlje. On je i Gospodar Podzemnog sveta, upravlja oplodnjom i rađanjem iz semena. Prema verovanju, Enki je ljudima poklonio znanje i dar vladanja (kraljevanja). Enki se često pokazuje sa rogatom krunom na glavi i obučen u kožu šarana. Njegovi simboli su koza i riba, a u astrologiji simbol mu je planeta Merkur. Enki je unuk Abzua i Tiamat, Anu mu je otac, a majka Boginja praistorijske kreativnosti Namu. Enki je Bog života i često je bio prikazivan sa dve vodene struje koje mu izlaze iz ramena i koje predstavljaju Tigar i Eufrat. Pored Njega su dva drveta koja predstavljaju principe muškog i ženskog kao aspekte prirode. Enki je Bog koji nikada ne laže i ukoliko bi bio prevaren, On bi na klevetnika bacio užasno prokletstvo. On je veliki dobrotvor i zaštitnik ljudi kojima je veoma naklonjen. Podučava ih magiji i pomaže im u svakom drugom smislu. Ne znam da li je uopšte potrebno ovde bilo šta komentarisati i obrazlagati analogije s obzirom na to da je već mnogo rečeno, a i dosta se zna o tome kako satanisti doživljavaju i opisuju Satanu. Dovoljno je reći da Satana u ontološkom smislu nije Enki. A kad smo već u sumerskoj tradiciji, najstarijoj koja nam je znana, i tradiciji sa najstarijim pisanim tekstovima, tu ćemo i ostati i dati odgovor na pitanje: Ko je zapravo Satana?


KO JE ZAPRAVO SATANA?



Satana je u jevrejsku tradiciju ušao direktno iz sumerske u vreme njihovog "ropstva", življenja pod vlašću Vavilonskog carstva. Prvobitni Pricip Suprotnosti sa kojim su ga poistovetili, de fakto, jeste suština Njegovog bića, a u skladu s tim i u duhu svog jezika, nazvaše ga imenom Šatanael. To nije Enki, Veliki Stari Bog, koji dolazi kasnije. To biće starije je i od samog Enkija. Starije od svih znanih Bogova. Njegova prvobitnost je zaista Princip Suprotnosti i On je Drevni Bog Druge Strane. Nosilac je Elementa Svetlosti i u Svetlosti boravi. Sa Svetlošću On personifikuje i sve ono što Svetlost jeste. On je Šub Nigurat, Brat Azagtotov, Njegov suvladar i saučesnik u Stvaranju. Obojica Dođoše iz Tame kad je "...Nakšir izgovorila Svoja Imena, te se uobličio Krug Bogova. I Oni su došli, Nevidljivi i Užasni. I vladali su od početka Vremena" (Knjiga Mrtvih, III-1).

"Azagtot, Prapočetni Haos, koji nastanjuje središte beskrajnog Ništa je Nakširin mladoženja i sin. Prvi Pokretač Tame..." (Knjiga Mrtvih, III-2). "Šub Nigurat, Crni Jarac Hiljade sinova je Azagtotov Suvladar. Njegovog se lika svuda i na svakom mestu plaše" (Knjiga Mrtvih, III-6). Azgagtot i Šub Nigurat, Drevni Bogovi prvi su se manifestovali iz Nakširinog Ništa da bi se oblikovao svet. Azagtot je Pokretač Beskrajne Tame a Šub Nigurat, Njegova suprotnost, Donosilac je Iskre Svetlosti. Azagtot je "Vrhovni vid Iskonske Vatre" (Knjiga Mrtvih, III-2), a Šub Nigurat je Svetlost te Vatre.

Ovu priču o Stvaranju doslovno prenose i Jevreji: (Tora - Postanak, 1-4) "U početku stvori Bog (Nakšir) Nebo (Krug Bogova) i Zemlju (pojavni svet). A Zemlja (pojavni svet) beše bez oblika i pusta (Prapočetni Haos), i beše Tama (Azagtot) nad Bezdanom (središte beskrajnog Ništa), i Duh Božiji (Nakšir) dizaše se nad Vodom (Eter). I reče Bog (Nakšir je izgovorila...): Neka bude Svetlost (Šub Nigurat) i bi Svetlost. I vide Bog da je Svetlost dobra, i Rastavi Bog Svetlost od Tame" (Vrhovni vid Iskonske Vatre - iskra Stvaranja, Veliki Prasak). Ovo je i suština i poruke koja se prenosi u "Novom zavetu" (Jevanđelje po Jovanu, 1-5) "U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. Ona beše u početku u Bogu. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo, što je postalo. U njoj beše život, i život beše Svetlost ljudima. Svetlost zasvetli u Tami, ali Tama je ne obuze."

Šub Nigurat je Iskonska Svetlost, "druga strana" (suprotnost) Iskonskoj Tami (Azagtot) sa kojim tvori osnovni Zakon Suprotnosti iz kojeg se manifestuje (oblikuje) Univerzum (Svemir - celokupno postojanje). Šub Nigurat je Drevni Bog, Iskonska Svetlost i Iskra Stvaranja. Sve ovo jeste On, "ali i drugo jeste Šub Nigurat". Neka o tome "Knjiga" kaže sama:

"Šub Nigurat, Silni nad Silnima. Njemu je sve dozvoljeno. Da bi se spustio u Tamu ljudi, On se, kada Mu je to po volji, podigne iz svoga Prebivališta Svetla. I ovde On čini čuda, veća no što mašta može smisliti. Pravedne Spašava, dok ološe, koji smetaju Njegovim Izabranicima, Kažnjava. On je Drevni Bog Pravde i Vlasti. On je Šub Nigurat, Silni i Mračni Jarac hiljade mladića. On je Snaga i Moć Svemira. On je Svemir sam. Pazi da Ga ne uvrediš, jer ti, o čitaoče, ne smeš Ga ni zamišljati. Tajna Šub Nigurata sakrivena je u Njemu samom. Približi Mu se i razumećeš. Ali, ako se približiš nespreman, Crni će se u svom Besu podići i Hiljadu Vrištećih Rogatih podići će se sa zemlje i gordost i glupost će te raskomadati. Ovo je Šub Nigurat. Ispred Njega se baci na kolena, čoveče, ali ne traži milost, jer kod Njega milosti nema. Ako budeš dovoljno Očišćen, sam ćeš stvoriti vlastito spasenje. Šub Nigurat je iznad toga. On brine za održavanje Božanskih Svesti koje tonu u Svet običnih smrtnika. On održava budnim Plamen Znanja koji će jednoga dana osvetljavati Zemlju i Sedišta Bogova koji se vraćaju. Ovo i drugo jeste Šub Nigurat. Ne usudi se da Ga Prizoveš, jer neće doći. Ali, ako si jedan od Njegovih dragih mu Sinova, uvek je prisutan pored tebe. Idi, o čoveče, i imaj na umu ove moje Reči. I možda ćeš ga jedne Noći, u kojoj će Svet drhtati kad se Zvezde i Planete na pozadini Plamtećih Sunaca sudare, videti kako se, kao Crna Senka koja te netremice motri, urezuje u sve to. I tada ćeš razumeti. Razumećeš ono što sada ne shvataš. Ovo neka ti bude dovoljno. Šub Nigurat Jeste i uvek će da Bude. Bog koji neće nestati i koji će Nebesa i Zemlje potresti svojom Mračnom pojavom."

Pre nego što zaključim ovaj deo izlaganja imam još par napomena, takođe važnih:

Nakšir, Beskrajno i nespoznatljivo Ništa (broj 0), Azagtot, Prvi Pokretač Tame (broj 1) i Šub Nigurat, Nosilac Svetlosti (broj 2) Jesu Iskonsko Trojstvo Stvaranja. Oni su temelj svake kreacije (u atomu: Neutron 0, pozitron 1 i elektron 2). Oni su i zbirno Tri (0+1+2=3) i brojevi koji rađaju sve druge brojeve. Oni su Zakon Univerzuma.

Šub Nigurat, Crni Jarac sa hiljadu mladih (muški princip) istovremeno je i Išnigarab, Crna Koza sa hiljadu mladih (ženski princip). On je nosilac Života, seme i zemlja, sperma i jajašce. On je Tvorac Života i naš iskonski Tvorac.

Svi Drevni Bogovi spoznaju se kao neuslovljena i izvanvremenska bića. Dakle, u shvatanju prirode Drevnih Bogova ne mogu se primeniti principi polarnosti i suprotnosti u vidu određenja muško-žensko, svetlo-tama, dobro-zlo koje su karakteristike pojavnog sveta. Drevni Bogovi dolaze iz nepojavnog i borave u Onostranom koje u sebi sažima sve principe. U pojavnom smislu, Drevni Bogovi se mogu manifestovati i uzeti bilo koje pojavno obličje jer je izvorno, svaki oblik Njihov oblik. Drevni Bogovi jesu entiteti, ali je priroda njihovog bića nespoznatljiva spram ograničenog uma čoveka. Otuda čovek pribegava prikazivanju Drevnih Bogova kao dvopolna (hermafroditna) bića iako je njihova onostrana priroda iznad ovih suprotnosti. Karakterišu Ih, uslovno i simbolički rečeno, posedovanje sve tri moći, oplodnje, rađanja i samoreprodukcije. S obzirom na ovo, kad se za Šub Nigurata kaže Tvorac, prvenstveno se misli na izvorni Princip a ne na predstavu nekog lika koji nešto radi, odnosno stvara i oblikuje, Princip Stvaranja je isto tako čoveku nedokučiv i bilo bi potrebno mnogo napora da se objasni priroda Drevnih Bogova, odnosno Principa koje Oni predstavljaju. Možda bi najjednostavnije bilo, uporediti Ih sa Energijom, koja je nevidljiva, ali može poprimiti ili zaposesti bilo koji oblik. Dok je u stanju čiste Eergije, ne može se videti ali se može osetiti prisustvo. Čovek ima suštinski istu, ili bolje rečeno prirodu nalik Njihovoj te se stoga biće čovekovo smatra Kapijom između Pojavnog i Onostranog, kroz koju se Oni mogu manifestovati, bilo u vidu čiste Energije unutar samog bića čovekovog, bilo posredno izračenjem te Energije iz čoveka kao provodnika u drugi pojavni oblik. Zapravo, Drevni Bogovi su Misterija koja se ne može objasni-ti. Ta misterija zahteva Spoznaju.




Sveto Kraljevstvo Magije

Predaja sibirskih šamana govori da je nekad davno postojalo vrijeme kada su sva bića živjela zajedno s bogovima na zemlji. Nebo i zemlja bili su jedna cjelina. Vidljivi i nevidljivi svijet bili su međusobno prožeti, a smrt se nije smatrala krajem nego prijelazom u novi oblik postojanja. Tijekom vremena bića su se okretala vanjskim stvarima privučena njihovom iluzornom primamljivošću. Jedinstvo svjetova bilo je razbijeno, a čovjek osuđen boraviti u onom vidljivom.
Ipak, predaja kaže da postoje oni kojima je darovana moć komunikacije između ovih razdvojenih svjetova – šamani. Ova moć (utcha) naslijeđena je od Prvog Šamana.




ŠAMAN

Iako elemente šamanizma nalazimo kod svih naroda od Sjeverne do Južne Amerike, od Australije do jugoistočne Indije, on ključnu ulogu igra u životu naroda sa sjevera Azije, uralo-altajskih (Ostjaci, Samojedi, Tunguzi) i paleoazijskih naroda (Čukči). Općenito se smatra da je šamanizam karakterističan za tzv. primitivna društva, tj. društva kod kojih još dominira lovačko-sakupljački način života.
Riječ šaman dolazi od tunguskog ša – “znati”. Šaman je “onaj koji zna”, onaj koji ima moć liječenja bolesti i komuniciranja s nevidljivim svijetom. On pada u trans u kojem se penje na nebo ili se spušta u podzemni svijet. On komunicira s mrtvima i s dobrim i zlim duhovima. On ima iscjeliteljske sposobnosti, može hodati po vatri i ranjavati se bez ozljeđivanja. On je isto tako i pjesnik i svećenik u jednoj osobi.


POZIV

Šaman se može postati nasljedno, kao nastavljač prakse roditelja ili rođaka, ili kad se pojave određeni znaci po kojima se može zaključiti da je ta osoba predodređena za šamanski poziv. To mogu biti tjelesni znaci poput šest prstiju na rukama ili nogama, ili psihički (neurastenija ili epilepsija). Jednako tako to može biti neka bolest za koju se smatra da je šalju duhovi kako bi slomili otpor kandidata prema šamanskom zvanju, jer se kandidati često snažno opiru tom pozivu.
Kod Samojeda dijete rođeno u "košuljici" budući je šaman. Kod Tunguza se umrli šaman javlja kandidatu u snu i traži da ga naslijedi.

Način odabira budućeg šamana manje je važan jer će kandidat doista postati prihvaćeni šaman tek kada prođe dvostruku inicijaciju: jednu ekstatičke prirode od strane duhova, a drugu kroz upućivanje od strane starijeg šamana-učitelja koji ga poučava tajnom jeziku, prenosi mu znanje o duhovima, o uzrocima i liječenju bolesti, podučava ga magijskom letu... Budući šaman prolazi napornu obuku jer mora steći veliku tjelesnu snagu i čvrstoću i biti u stanju podnijeti velike tjelesne i psihičke napore.
Inicijacija ekstatičke prirode simbolička je smrt. To je tradicionalna shema uništavanja prijašnjeg svjetovnog čovjeka, simbolična smrt i uskrsnuće. Ovaj obred prijelaza događa se u snu, transu ili u dubokoj nesvjestici. Jakutski šaman navodi da su mu udovi bili željezom odvojeni od tijela, meso skinuto s kostiju, oči izvađene iz lubanje, a onda kosti ponovno spojene. Drugi navodi da mu je njegova ptica-grabljivica-majka odnijela dušu na stablo jele da sazri. Tamo su mu zli duhovi bolesti i smrti pojeli dijelove tijela, a ptica je zatim ponovno spojila njegove kosti. Treći navodi da je gledao, nakon što su mu odvojili glavu, vlastito komadanje tijela. Slične se priče komadanja tijela navode i kod Samojeda: šaman nakon trodnevne nesvjestice govori kako je gledao kuhanje vlastitog tijela u loncu, eskimskog šamana komada i proždire neka životinja, ali meso ponovo naraste oko kostiju. Sličnu šamansku predaju nalazimo na svim kontinentima: kod australskih domorodaca, kod Jamana u Ognjenoj Zemlji, itd.
Budući šaman dobiva poduku od duhova i stječe duhove pomoćnike. Oni će mu služiti poput "novih mističnih organa", pomažući mu prilikom ekstatičkih putovanja.

Duhovi pomoćnici javljaju se uglavnom u životinjskom obliku (vuk, lisica, guska, orao), a najčešće ih je sedam na broju. Eskimski šaman sam pribavlja duhove pomoćnike ili mu oni dolaze sami, dok ih jakutski šaman nasljeđuje od drugih, umrlih šamana. Približavanje duha pomoćnika izaziva smrtni strah. Njihova prisutnost uočava se kroz podražavanje krikova životinja ili oponašanje njihovih kretnji. Oni zaposjedaju šamana i on se pretvara u duha-životinju (stavlja masku ili odjeću na sebe), dobiva novi identitet koji mu omogućuje lakše uspostavljanje veze s onostranim.
Tijekom obuke budući šaman uči tajni jezik kako bi mogao komunicirati sa životinjama. Poznavanjem tog jezika, oblačenjem odjeće oslikane likovima životinja i stavljanjem njihove maske šaman se na magičan način preobražava u tu životinju zadobivajući njezine moći.

Nakon što javno demonstrira svoje šamanske sposobnosti, budući šaman biva posvećen od šamana-učitelja i priznat od cijele zajednice. Ceremonija se izvodi nakon obreda pročišćenja, a središnji obred simboličko je uspinjanje na nebo koje je predstavljeno penjanjem po stupu s nekoliko prečki povezanih konopcima različitih boja.
Posjedovanje šamanskih sposobnosti potvrđuje se hodanjem po žeravici ili posjedovanjem unutrašnje topline. Eskimski šamani skaču u ledenu vodu i izranjaju kroz devet otvora načinjenih u ledu.


ŠAMANSKI OBRED

Šaman ima posebnu obrednu odjeću ukrašenu motivima koji u malom oslikavaju cijelu kozmografiju. Na njoj su prikazani simbolički putevi kojima šaman prolazi kada padne u trans. Budući da ova odjeća ima posebnu snagu, ne smije se nositi izvan šamanske porodice, jer bi se duhovi vezani uz nju mogli uznemiriti i nanijeti štetu cijeloj zajednici. Posebnu ulogu ima šamanska kapa, jer je bez nje cijeli obred samo parodija. U šamansku opremu idu i željezni kolutovi i drugi metalni ukrasi: lanci, štit od bakra, željezne ploče i štapovi u obliku kosti... Tu su još i zrcala ("da se vidi duša pokojnika"), štap s konjskom glavom, trake i pramenovi u obliku zmija, različite maske kako ga duše umrlih ne bi prepoznale, ptice za let na drugi svijet... Neizostavna oprema sibirskog šamana svakako je bubanj uz čiji se zvuk šaman približava kozmičkom drvu - središtu svijeta. On mu omogućuje let i hvatanje duhova.


ŠAMANSKA ULOGA U ZAJEDNICI

Iako šaman nije jedina osoba koja ima magijsko-religijsku funkciju, jer svaki je domaćin poglavar domaćeg kulta, on je onaj koji uspostavlja narušeni ritam, intervenira kod neobičnih pojava i osigurava da duša umrlog ne uznemiruje zajednicu. Općenito, šaman osigurava sklad dviju razina zbilje. Arhajski čovjek štuje mrtve i od njih traži zaštitu. Opasnost prijeti samo od tek preminulih, jer oni ponekad odbijaju prihvatiti svoje novo stanje. U tu svrhu poduzima se niz mjera prilikom sahrane: s groblja se ide drugim putem od onog kojim se do njega došlo, nakon posjeta groblju se pere ili se čuvaju prilazi selu. Ako i uz sve ove mjere pokojni nastavlja opsjedati selo i odbija napustiti svijet, šaman ga prati do sela mrtvih i pokazuje mu put kroz carstvo sjena. On zna kako pronaći mjesto prolaza - "most" između svjetova. Pokojnik prelazi u novi svijet i tamo pronalazi svoj novi dom, a šaman poznajući put vraća, priča o događajima i prenosi poruke što ih mrtvi šalju živima.


ŠAMANSKO LIJEČENJE

Najčešći uzrok bolesti je otmica duše od strane zlih duhova, zlog šamana ili mrtvih. Bolest može nastati i unošenjem magičnog predmeta u tijelo. Šaman bolest liječi tako što nastoji pronaći njen uzrok – nastoji pronaći izgubljenu dušu kako bi je vratio natrag. On je najprije doziva preko duhova pomoćnika, a ako ne uspije na taj način, onda sam kreće u potragu za njom boreći se protiv zlog duha koji ju je oteo.


SLIKA SVIJETA

Šaman se može kretati kroz sve tri kozmičke razine jer poznaje tajnu prekida razina. On preko središnje osi, preko koje bogovi silaze na zemlju, a mrtvi odlaze u podzemni svijet, komunicira s božanstvima, dušama mrtvih i duhovima.

On nastoji ponovno uspostaviti ravnotežu u zajednici do koje je došlo narušavanjem s one strane postojanja, jer samo on ima moć osobno sudjelovati u održavanju ravnoteže zajednice na kozmičkom planu. Svojim posredništvom povezuje zajednicu s univerzumom. Ideja središta svijeta je univerzalno raširena ideja, a savršeno je uklopljena i u šamansku ideologiju. Na vidljivoj razini središte je predstavljeno pomoću osi – drveta ili središnjeg stupa šatora.


Kroz obrede šaman ostvaruje psihološki prijelaz s profane na sakralnu razinu stvarnosti. On na taj način omogućuje povratak u vrijeme prvobitnog Stvaranja. Kroz ovu dramu ab initio on otkriva tajnu prirodu svega postojećeg.

Šamansko djelovanje je putovanje u središte, put u nutrinu stvari, spoznaja o unutrašnjoj međupovezanosti i međuovisnosti svega. Nakon što je dosegao središte kao mjesto sjedinjenja božanskog i ljudskog, djelujući na temelju vlastitog ekstatičkog iskustva, šaman postaje živi posrednik između vidljivog i nevidljivog.

Nova Akropola

Druidizam


Riječ druid(eng. druid, starokeltski druwis ili druwids) najvjerovatnije potiče iz ranih indo-evropskih jezika i označava "hrast/jak" i "znanje", mada neki smatraju da je još i starija. Pojavljuje se u staroirskom kao druí, od čega nastaje "čarobnjak" (draoi) u suvremenom irskom jeziku, kao i "volšebnik" (druidh) i "čarobnjak" (draoidh) u škotskom geliku. Također se smatra sa postoji veza između druida i druhyus koji se spominju u indijskoj Rig Vedi, u antičkom keltskom svijetu označava svečenićku klasu. Druidizam se prakticirao na području zapadne Europe, sjeverno od Alpa i na britanskom otočju sve do prevlasti kršćanstva. Druidi su štovali mnogo bogova, ali i prirodu i njezine elemente. Utjecaj druida bio je i socijalni i religijski. Osim što su obavljali dužnosti svećenika, bili su filozofi, suci, liječnici i učitelji.



Spominju ih grčki i rimski pisci ( Diogen, Laertije, Gaj Julije Cezar, Plinije, Diodor Sicilski i Tacit). O njihovom učenju zna se malo, a neodređeni podaci sačuvali su se u usmenoj predaji, u welških pisaca i u irskom folkloru, gdje su nastale legende o njihovoj učenosti i filozofiji. Druidi su prinosili žrtve, često i ljudske, a nisu znali za hramove ni likove bogova.

Druidizam je vjerovanje starih Kelta koji su nastanjivali Galiju i britanske otoke od drugog stoljeca prije nove ere do drugog stoljeca našeg vremena, a koje je izvan mocnog Rimskog carstva opstalo još dva, tri stoljeca nakon toga.

Druidizam se zasniva na dubokom vjerovanju u besmrtnost duše koja nakon smrti prelazi u tijelo novorođenčeta tvoreći tako neprekinuti ciklus života. Drevna svjedočanstva nas podsjećaju da su postojale tri vrste druida: proroci, odnosno božji posrednici, filidi, odnosno bardi, odnosno keltski narodni pjesnici, i svećenici. Iatodobno, postojali su i ženski proroci ili vještice. Međutim, one nisu uživale iste privilegije kao muški članovi druidske zajednice.


Svete šume

Druidi su bili izvanredni poznavaoci magije, astrologije i mističnih moći biljaka i životinja - poštovali su i smatrali svetim hrastovo stablo i imelu (osobito imelu koja je rasla na hrastu), a njihovi najvažniji magični rituali odvijali su se u prirodi, najčešće u hrastovim šumama, koje su smatrali duboko svetim. Arheolozi vjeruju da su megalitske kamene građevine, poput Stonehengea, zapravo služili kao druidski oltari i hramovi.
Poznato je da su druidi poveli svoj narod u borbu protiv rimskih osvajača, ali je njihova moć s vremenom oslabljena pobunom galskih ratnika, koji su im bili zavidni na ugledu koji su uživali među stanovništvom. Vjeruje se da su sve veći prodori Rimljana i permanentno pokrštavanje, koje su sprovodili u osvojenim krajevima, doveli su do nestanka drudske religije.


Druidska vjerovanja

Druidi su bili politeisti, ali su puno pažnje posvećivali i elemetima prirode, kao što su Sunce, Mjesec i zvjezde, tražeći u njima "znakove". Također su poštovali hrast, izvjesne šumarke, vrhove određenih brda, kao i neke potoke, jezera i vrste biljaka - praktikovali su izvjesne oblike animizma. Vatra je smatrana simbolom nekoliko božanstava i bila je povezana sa Suncem i pročišćenjem.

Danas je malo toga poznato o druidskoj praksi. Izgleda da je bila duboko tradicionalna. Druidsko učenje se sastojalo iz velikog broja stihova koji su učeni napamet i tvrdilo se da je potrebno dvadeset godina da se završi obuka. Postojao je vrlo napredan druidski centar na otoku Englesi (Anglesey, Ynys Môn), koje se nalazi na, kako su vjerovali, magičnom jezeru u Wellsu. Druidi širom Europe su odlazili tamo na obuku.

Međutim, budući da je njihovo učenje bilo usmeno, pod navalom Rimljana i pokrštavanjem Kelta, nije preživio ni jedan jedini stih, čak ni u prevodu. Čak i legende koje su preostale nisu čisto druidske, već je u njima uticaj Rimljana i/ili krišćanstva.


Druidi u Britaniji i Irskoj

O opstanku druida u Britaniji nakon rimskog osvajanja govori Nenije, ali nažalost često mješa događaje i legende i to na takav način da je nemoguće utvrditi šta je povjesna činjenica, a šta ne.

On tvrdi da je vojskovođa Vortigern pozvao dvanaest druida da mu pomažu nakon što ga je biskup Germanus od Oksere ekskomunicirao.

U irskoj literaturi se druidi često spominju, a njihova finkcija na ostrvima odgovara onoj koju su imali u Galiji, mada su čak i u ranim periodima bardi uzurpirali neke od mnogobrojnih druidskih dužnosti. Često se prikazuju kao savjetnici kraljeva.

Prema jednoj legendi Bec mac Dé ("mali sin boga"), najveći prorok među druidima, je predvidio smrt Diarmaid mac Cearbhaill, posljednjeg poganskog Visokog kralja Irske, mnogo preciznije nego tri kršćanska sveca.

U Ulsterskom ciklusu, Katbanda, glavnog druida na dvoru ulsterskog kralja Konkobara, prati uvjek stotinu mladih koji žele učiti od njega. Bio je prisutan na rođenju tragične heroine Deirdre, i prorekao joj sudbinu.


Stonehenge




Mnogi ljudi vjeruju da su druidi konstruisali Stonehenge, kameni kompleks na jugu centralne Engleske. Međutim, njegova gradnja je započeta oko 3500. godine p.n.e, a dovršen oko 1500. godine p.n.e., gotovo milenij prije naseljavanja Kelta. Ova veza je prvi put uspostavljena u XVI stoljeću, zbog nemoći da se obajsni porijeklo Stonehengea.

Ovo, ipak, ne isključuje mogućnost da su ga druidi koristili za svoje rituale, tretirajući ga kao centar moći.

Merlin

Nakon što je nekoliko stoljeća igrao istaknutu ulogu u keltskoj legendi, Merlin se ponovno pojavio u 12. i 13. stoljeću, otkada se opisuje manje-više onakvim kakav je i danas.

Geffroi de Monmouth, velški učenjak, biskup i autor djela Vita Merlini (Merlinov život) iz 1148.g., i Robert de Boron, anglonormanski pjesnik koji je koncem 12. st. napisao Merlina, zaslužni su za obnavljanje Merlinova lika, koji se do tada smatrao bretonskim prorokom iz keltske legende; pretvorili su ga u sina demona i djevice, pridodali mu nadnaravne moći, i uveli u legendu o kralju Arturu, čak navodeći njega, a ne Artura, kao osnivača vitezova Okrugloga stola u 6. stoljeću.

Merlin se navodno rodio u Walesu oko 470.g., nekoliko godina prije Artura. Otac mu je bio rimski sudac, a majka vestalka (djevičanske svećenice posvećene rimskoj božici ognjišta Vesti), koja se kasnije povukla iz reda. U Rimskom se carstvu takav čin kažnjavao smrću pa je Merlinova majka, kako bi spasila život, tvrdila da je bezgrešno začela, te sucima objasnila da su dijete koje nosi odabrali bogovi. Kada se dijete rodilo, nazvala ga je Ambrozije, što znači besmrtan (budući da je ambrozija mitska hrana bogova).

Ambrozije je kasnije postao Merlin, a bio je ne samo bard, pjesnik, glazbenik i pjevač, već i druid, vidovnjak, čarobnjak i savjetnik Ambroziju Aurelijanu, kraljeviću koji je oslobodio britanski otok suprotstavivši se, negdje koncem 5. st., kralju i protjeravši njegove saske saveznike.

Prema legendi, britanskog su kralja jednoga dana njegovi vidovnjaci i čarobnjaci upozorili da mu se prijestolje našlo u opasnosti. Tvrdili su da je osoba za to odgovorna zapravo zao duh koji se suprotstavlja njegovim namjerama pod krinkom dječaka rođenog bez oca. Vladarevi vojnici krenuli su u potragu za tim djetetom te pred kralja doveli Ambrozija, budućeg Merlina, koji je tom prilikom iznio svoje prvo proročanstvo. Pred kraljem, njegovim vidovnjacima i čarobnjacima, otkrio je da se ispod zamka nalazi veliko jezero, te da je na njegovu dnu školjka u kojoj su dvije zmije: jedna crvena, a druga bijela. Kada su se njegove riječi pokazale točnima, školjku su razbili, a zmije oslobodili. Bijela je potom žestoko napala crvenu i u tri ju je navrata gotovo nadvladala. No crvena je nakon nekog vremena ipak stekla prednost i otjerala bijelu zmiju. Ambrozije je objasnio da bijela zmija simbolizira stijeg kralja i njegovih saveznika Sasa, a crvena britanski stijeg. Predvidio je i da će, nakon što ih izdajnički kralj triput nadvlada, Briti napokon ustati i protjerati tiranina i njegove barbare. Tako je doista i bilo, te je, prema legendi o Arturu, to proglašeno prvim Ambrozijevim čudom i prvim pravim proročanstvom. I tako je britanski bard postao druidom Merlinom.

U keltskoj legendi druid nije bio tek svećenik koji štuje drveće, izvore, stijene, mitska šumska stvorenja i duhove vatre, zraka, zemlje i vode. On je ujedno i liječnik, iscjelitelj, filozof, astrolog, čarobnjak, vidovnjak, pjesnik, glazbenik i učitelj, a imao je i značajan utjecaj u politici. Stoga se Merlina smatralo ključnim likom druidizma. Ostalo su učinile mašta i fantazija.

Nakon smrti Ambrozija Aurelijana, kraljevića koji je oslobodio Britaniju, Merlin je postao bardom njegova nasljednika, kralja Artura, kojemu je bio i vidovnjak, astrolog, čarobnjak i politički savjetnik. Pomagao je kralju tijekom junačkoga otpora, rata koji je koncem 6. st. opustošio zemlju, i tijekom kojeg su Briti, koji su se sklonili u Wales i u Cornwall, sa sjevera zemlje protjerali barbarske horde Sasa, Juta i Angla, koje su zauzele njihov otok. Pobjede kralja Artura bile su toliko dojmljive da su začudile njegove suvremenike, koji su ih pripisali njegovim nadnaravnim moćima.

Potkraj života, približno oko 560.g., Merlin je bio svjedok bratoubilačkog rata između velških i škotskih Brita, no ovoga je puta bio nemoćan. Ta je epizoda imala kobne posljedice po njegovo duševno zdravlje, kao i po njegovu vjeru u ljude. Vratio se u divljinu i nedugo zatim umro kao pustinjak negdje u šumama Cornwalla, okružen duhovima prirode. Druid, prorok i čarobnjak Merlin postao je junak legendi, a pretskazao je, između ostalog, rođenje kralja Artura, otpor Brita i poraz barbarskih osvajača.

Legenda se ubrzo proširila i izvan britanskog otočja, širom kršćanskoga svijeta. Nedugo nakon Arturove i Merlinove smrti papa Grgur Veliki poslao je nekolicinu redovnika benediktinaca da pokrste Brite. Tijekom stoljeća koje je uslijedilo, potraga za svetim Gralom pridala je novu dimenziju legendi o Arturu i Merlinu, postavši tako glavnom težnjom i ciljem vitezova Okrugloga stola. Kršćani su legendarne podvige arturovskih junaka isprepleli s biblijskim pričama, da bi na taj način lakše širili nauk o Kristu.


Čarobni štapić iz svete šume (Holly Wood)


Ovdje nije na odmet spomenuti i teoriju poznatog istraživača drevnih religija Jordana Maxwella koji tvrdi da još uvijek imamo druide, evo citata iz njegove knjige 'Mreža Moći':
'Poznato je da su drevni keltski druidi imali čarobne štapove. A pomoću čarobnih štapova obmanjivali bi ljude ili bi ih njima znali začarati. Čarobni štapovi su se izrađivali od drveta božikovine (engl.holly wood).
Stoga smatram da je Hollywood sjedište 'današnjih druida' koji se služe filmskom industrijom (čarobnim štapom) kako bi manipulirali našim mislima i pripovijedali nam razne priče...'


The Majka

Preneseno nam je Kabalističkom tradicijom da je Indija bila naseljena potomcima Kaina, a u kasnijim razdobljima su tu migrirali potomci Abrahama i Keturaha; u svakom slučaju ona je, prije svega, zemlja zazivanja zlih duhova i iluzionističkih čuda. Tamo se upražnjava crna magija, jednako kao i originalna tradicija bratoubojstva, nametnuta vladavinom moćnih nad slabima, koju su nastavile dominantne kaste i okajale parije. Za Indiju možemo reći da je mudra majka svih idolatrija.

Dogme njihovih gimnosofista (isposnici, Jaini, Yogiji, op.prev.) bili bi ključevi najviših mudrosti da ne otvaraju još više vrata koja vode u degradaciju i smrt. Zaprepašćujuće bogatstvo Indijskog simbolizma, s obzirom na to koliko je podržano primordijalnom svježinom svojih poetskih koncepata, gotovo da sugerira kako je ono prethodnik svim drugima. Ali korijenje njezina drveta, čini se, progutano je zmijom pakla.
Božansko obožavanje đavla, protiv kojeg smo već dali energični protest, prikazano je u svoj svojoj veličini. Užasni Trimurti Bramana sadrži u sebi tvorca, uništavatelja i održavatelja. Njihov Adhi-nari, koji predstavlja božansku majku ili nebesku prirodu, također se naziva Bohani, kojoj nitkovi ili davitelji daju zavjetne darove svojim ubojstvima. Vishnu, održavatelj, inkarnira se samo kako bi uništio slabijeg đavola, koji je uvijek vraćen nazad u život intervencijom Shive ili Rudre, boga smrti.

Mi smo svjesni da je Shiva postavljanje Kaina u poziciju božanskog, ali u cijeloj toj mitologiji nema ničega što bi podsjetilo na blagost Abela. Misterije Indije su bez sumnje grandiozne u svojoj poetičnosti i jedinstveno duboke u svojim alegorijama; ali one su Kabala u profanaciji, i stoga toliko daleko u ostvarivanju duše i njezina puta do konačne mudrosti. Brahmanizam, sa svojim učenim teorijama, zaranja je u bezdane ludila.

Od lažnog Kabalizma Indije gnostici su posudili svoje sanjarije – naizmjence užasne i bestidne. Također, indijska magija manifestira se na pragu okultnih nauka s tisuću deformacija, koji užasavaju razumne umove i provociraju anateme svih budnih Crkvi. Upravo je to lažno i opasno znanje, toliko često pobrkano od strane neukih i sveznalica s istinskom znanosti, koja je sve što nosi ime ezoternog uključila u opću osudu, čemu se sam autor ovih stranica iskreno predbilježio prije nego je dosegao ključ magijskog hrama. Za teologe Veda, Bog se manifestira samo kao sila; svi napreci i sva otkrivenja su determinirana osvajanjem; Vishnu se inkarnira u monstruozne vodene zmajeve i u ogromne divlje veprove, koji modeliraju primordijalnu zemlju svojim njuškama.



Ovdje bi mogli primijetiti prisustvo svetih brojeva i proročanske izračune Magova. Gimnosofistički i Zoroastrijanski inicijati crpli su iz istih izvora, ali lažni i crni Zoroaster ostao je gospodar teologije u Indiji. Završne tajne ove degenerirane doktrine su panteizam i njegove legitimne posljedice, bivajući apsolutni materijalizam lažno se prikazujući kao apsolutna negacija materije. Ali je li uopće bitno da li je duh materijaliziran ili je materija oduhovljena ako se ustvrdi jednakost i čak istovjetnost tih dvaju pojmova? Posljedice takvog panteizma su, međutim, pogubne za etiku: nema zločina niti vrlina u svijetu gdje je sve Bog.

Prema tim učenjima moramo uočiti progresivnu degradaciju Brahmana u fanatično mirno prihvaćanje događaja i stvari bez potrebe za njihovom promjenom; ali za sada kraj još nije dosegnut.
Njihov veliki magijski ritual, indijska knjiga okultizma, poznatija kao Oupnek'hat (ovo je naziv za specifičan prijevod Upanishada od strane Anquetila Duperrona, op.prev.), poučava ih fizičkim i moralnim načinima konzumiranja djela koje ih omamljuje te postupnom dolasku do tog mahnitog ludila koje su njihovi čarobnjaci nazvali „božanskim stanjem“. Djelo o kojem govorimo je praotac svih grimoara i najčudesnije među drevnim spisima Goecije (crnomagijska knjiga, op.prev.) Podijeljena je na 50 poglavlja i to je tama posuta zvijezdama. Suptilne maksime su izmiješane s lažnim proročanstvima. Ponekad kao da čitamo Evanđelje po Ivanu, kada naiđemo, na primjer, na sljedeće u jedanaestom i četrdesetosmom dijelu:
„Anđeo vatre stvaranja je riječ Božja, čija je riječ stvorila zemlju i vegetaciju koje je iz nje izniklo, zajedno s toplinom koja potiče dozrijevanje. Riječ stvoritelja je sama Stvoritelj te je također i njegov jedini sin.“
S druge strane sljedeća maštanja su dostojna samo najekstravagantnijih ekstremnih heretika:
„Materija bivajući samo obmanjujući privid, sunce, zvijezde i sami elementi su geniji (duhovi), dok su životinje demoni, a čovjek je čisti duh obmanut iluzijom tijela.“

Možda smo dovoljno govorili o dogmi, sada možemo prijeći na magijski ritual Indijskih čarobnjaka.
„Kako bi postali Bog, dah se mora zadržati – tj. bolje da kažemo, mora se udahnuti što je dulje moguće, te ispuniti se njime potpuno – a na drugom koraku, uzvišeni OM mora se izgovoriti 40 puta dok ste u ovom stanju. Izdah, na trećem koraku, slijedi polako, a dah biva mentalno upućen kroz nebesa kako bi ostvario kontakt s univerzalnim eterom. Oni koji bi uspjeli u ovim vježbama moraju biti kao slijepi, gluhi i nepokretni kao cjepanica. Položaj tijela je na koljenima i zglobovima, s licem okrenutim sjeveru. Jedna nosnica je zatvorena prstom, zrak se udiše na drugu, koja se tada isto zatvara, akciju prati koncentracija na ideju da je Bog stvoritelj, da je on u svim životinjama, u mravima jednako kao i u slonu. Um mora biti uronjen u tim mislima. OM se isprva recitira 12 puta, a poslije tokom svakog udisanja 80 puta, a poslije koliko god je puta moguće. Ovaj režim mora biti nastavljen 3 mjeseca – bez straha, bez lijenosti, jedući i pijući malo. U četvrtom mjesecu deve (sanskrtski naziv za anđele, op.prev.) će se manifestirati; u petom zadobit ćete sve kvalitete božanstva, u šestom bit ćete spašeni i postat ćete Bog.“

Ono što je sigurno jest da će u šestom mjesecu fanatik, koji je dovoljno imbecilan da ustraje u takvoj praksi, biti mrtav ili lud. Ukoliko, međutim, zaista preživi ovu vježbu mističnog disanja Oupnek'hat ga ne ostavlja u sretnoj spomenutoj poziciji, nego ga usmjerava na nova iskustva.
„Krajem pete zatvorite anus, i povucite dah odozdo prema gore desnom stranom; neka cirkulira 3 puta oko drugog centra tijela; tada ga dovedite u trbuh, koji je treći centar; tada u četvrti, koji je središte srca; potom do grla; i napokon do šestog, koji je korijen nosa. Tamo zadržite dah: postao je dah univerzalne duše.“

Ovo se jednostavno čini kao autohipnotička metoda induciranja određenog moždanog zagušenja. Ali autor teksta nastavlja:
„Razmišljajte stoga o velikom OM, što je Stvoriteljevo ime i to je onaj univerzalni, čisti i nedjeljivi glas koji ispunjava sve stvari. Ovaj glas je sam Stvoritelj, koji postaje zvučan osobi koja kontemplira na 10 načina. Prvi zvuk je kao onaj vrapčića; drugi je dvostruko jači od prvog u tonu; treći je kao zvuk čembala; četvrti je kao mrmor velike školjke; peti se može usporediti s pjesmom indijske lire; šesti je poput zvuka instrumenta imenom tal; sedmi nalikuje zvuku bacabou flaute; osmi je kao onaj instrumenta zvan pakaoudj, kada se svira rukom; deveti je kao zvuk male trube, a deseti kao onaj grmljavine. Svakim ovim zvukom onaj koji kontemplira prolazi kroz različita stanja, a na desetom postaje Bog. Na prvi zvuk dlake cijelog tijela se usprave; na drugi njegovi ekstremiteti omlitave; na trećem kroz cijelo tijelo osjeća iscrpljenost koja slijedi nakon ljubavnog snošaja; na četvrtom mu se vrti u glavi kao da je opijen; na petom životna sila utječe nazad u njegov mozak; šestim sila se spušta u njega i njome se hrani; na sedmom postaje majstor vizija, može vidjeti u srca drugih i čuti najudaljenije glasove; na devetom postaje toliko eteričan da može proći gdje god želi i može vidjeti sve a da ne bude viđen, kao anđeli; na desetom postaje univerzalni nedjeljivi glas. On je veliki stvoritelj, vječno biće, oslobođen svega te postavši savršeni mir on širi mir svijetu.“

Ono što je zamjetljivo u ovim vrlo čudim odlomcima jest njihov iscrpljujući opis fenomena koji karakteriziraju lucidni somnabulizam kombiniran s kompletnom praksom auto-hipnoze; to je umjetnost induciranja ekstaze tenzijom volje i zamorom živčanog sistema. Stoga preporučamo slijednicima mesmerizma (hipnotizma, op.prev) pažljivo proučavanje misterija Oupnek'hata. Postupna primjena narkotika i uporaba skale obojanih diskova proizvest će efekte analogne ovima opisanih od strane indijskih čarobnjaka. M. Ragon je dao recept za to u svojem djelu Tajna Masonerija.

Oupnek'hat daje jednostavne metode gubljenja svijesti i dolaska u ekstazu; jedna je da gledate s oba oka u vrh nosa i da održavate ovaj položaj, ili radije grimasu, dok se ne desi paraliza optičkog živca. Sve takve prakse su jednako bolne, opasne i apsurdne; mi smo daleko od toga da ih preporučimo bilo kome; ali ne sumnjamo da, u kraćem ili dužem vremenu, ovisno o senzibilnosti osobe, doista induciraju ekstazu, katalepsiju pa čak i letargičnu nesvjesticu. Kako bi se zadobila vizija i fenomen drugog uvida, mora se doseći stanje koje je blisko onome spavanja, smrti i ludila. U tome se Indijski čarobnjaci ističu te se možda njihovim tajnama moraju pripisati čudne moći određenih američkih medijuma.

Crna magija se može definirati kao umjetnost induciranja umjetne manije u nama i u drugima; ali ona je također i prije svega znanost trovanja. Ono što je međutim generalno nepoznato, a otkriveno je u našim danima zahvaljujući g. Du Potetu, jest to da je moguće uništiti život naglim zagušivanjem ili povlačenjem Astralnog svjetla. Ovo se može desiti kada, kroz serije gotovo nemogućih vježbi, sličnih ovima koje su opisali indijski čarobnjaci, naš živčani sustav, izložen svim vrstama tenzija i umora, postane neka vrsta galvanskog članka, sposoban kondenzirati i snažno projicirati tu svjetlost koja opija ili uništava.
Nismo, međutim, na kraju Oupnek'hata i njegovih magijskih čuda; postoji konačni arkanum koji je tamni hijerofant povjerio svojim inicijantima kao vrhovnu tajnu; ona je zapravo sjena i obrnuta strana velike misterije Visoke magije. Velika arkana istinskih magova je apsolutnost u moralnosti i posljedično u usmjerenju aktivnosti i u slobodi. S druge strane, ona Oupnek'hata je apsolutnost u nemoralnosti, u fatalnosti i u smrtnoj pasivnoj kontemplaciji, iskazano je kako slijedi u indijskom djelu:
„Zakonito je lagati kako bi se ostvario brak, kako bi se uzvisile vrline Brahmana ili dobre kvalitete krave. Bog se zove istina, i u njemu tama i svjetlost su jedno. Tko god je upoznat s ovom istinom nikad ne laže, jer kada poželi lagati, njegova laž postaje istina. Koji god grijeh počini, koje god zlo napravi, on nikada nije kriv; ako počini dvostruko ubojstvo roditelja; ukoliko ubije Brahmana iniciranog u misterije Veda; drugim riječima, što god napravi, njegova svjetlost neće biti smanjena, jer Bog kaže: Ja sam univerzalna duša, u meni su dobro i zlo, koji su obuzdani jedno drugim; onaj koji ovo zna ne može griješiti, jer on je univerzalan jednako kao i Ja sam.“

Takve doktrine su nekompatibilne s civilizacijom i osim toga je Indija, imobiliziravši svoju društvenu hijerarhiju, ugradila anarhiju u kaste gdje je društveni život pitanje razmjene. Sada, razmjena je nemoguća gdje sve pripada malobrojnima, a ništa ostalima. Što društvene gradacije znače u naizgled civiliziranoj državi gdje nitko ne može pasti niti se uzdići? Tu se na koncu pokazuje odgađana kazna bratoubojstva; to je ona koja uključuje njezinu cijelu rasu i osuđuje je na smrt. Doći će neka druga nacija, ponosna i egoistična, ona će žrtvovati Indiju, kako nam istočnjačke legende govore da je Kaina ubio Lamek. Neka se nevolja ipak sruči i na samog Kainovog ubojicu! kažu sveti proroci Biblije.


Hermetizam Portal

Od najstarijih vremena Indijci praktikuju ljubavnu magiju. To mistično naslijeđe vodi porijeklo jos iz vedskom vremena u kome su astrologija i tajna učenja igrali veoma vaznu ulogu!

Jedna od najpopularnijih u Indiji jeste spolna ili ljubavna magija, pise istrazivač Idriz Shah. Ovaj termin (poznat kao 'strikarmani') obuhvata sve poznate oblike veza sa suprotnim polom. Muskarci odlaze kod praktičara da bi zasluzili ljubav zene koju zele uzeti; zene koje zele djecu, kupuju hamajliju u tu svrhu; oni koji su već u braku, prizivaju duhove da stisaju neslogu ili da osiguraju pomirenje.



Za buđenje strasne ljubavi kod zene

Ova se bajalica govori sto je moguće vise puta u toku punjenja Meseca i vjeruje se da je uvijek uspjesna:

''Svemoćnom strijelorn ljubavi probadam tvoje srce, o, zeno!

Ljubav koja nelagodu stvara, koja će te preplaviti, ljubav prema meni! Ta strijela koja leti istinski i pravo, u tebi će razgoriti zelju. Njen vrh je od moje ljubavi, a njen dzilit moja odlučnost da te posjedujem! Eto, srce je tvoje probodeno. Strijela je pogodila kući. Ovim sam vjestinama savladao tvoju snebivljivost, ti si se promjenila! Dođi k meni pokorna, bez ponosa, kao sto sam i ja bez njega, kao sto sam i ja pun zudnje! Tvoja će majka biti nemoćna da spriječi tvoj dolazak, a ni otac te tvoj neće moći da spriječi! Ti si sva u mojoj vlasti.

O, Mitra, o, Varuna, lisite je snage volje! Ja, samo ja, imam vlast nad srcem i umom moje voljene!''

Ovu bajalicu prati izrada i mahanje strijelom koja je fizički pandan imaginarne ljubavne strijele. Kao i s drugim činima ove vrste, obred moze da izvodi ljubavnik ili opsjenar.

Za buđenje strasti muskarca

Postoji veoma veliki broj ovakvih čini. U principu, one slijede obrazac sličan onome koji koristi suprotni spol. Izgleda da je glavna razlika u činjenici da se moraju ponoviti sedam puta, a zenama se uvijek, zbog nekog nepoznatog razloga, preporučuje da nikada ne povjere drugim zenama svoje magijske aktivnosti. Bajalica počinje ovim riječima:

''Opsjednuta sam zarkom ljubavi prema tom muskarcu: ova mi ljubav dolazi od Apsarasa koji je uvijek pobjednik. Neka taj muskarac zudi za mnom, neka me zeli, neka izgara od zelje za mnom! Neka ova ljubav izađe iz duha i uđe u njega. Neka me pozeli kao sto nista pozelio nije! Volim ga, zelim ga: on mora osjetiti isto za mene!

O, Maruce, neka ga ljubav ispuni; o, Duse vazduha, ispuni ga ljubavlju; o, Agni, neka gori od ljubavi za mene!...''

Vrlo često se koriste i sledeće čini:

''Snagom i zakonima Varune pozivam zarku silu ljubavi u tebi, za tebe.Zudnju, moćnog duha ljubavi kojeg svi bogovi stvorise u vodi, pozivam i molim da tvoju ljubav osigura za mene! Indrani je magnetisao vode ovom ljubavnom silom. I nju ja pozivam po zakonima Varune, da te razgore! (ponavlja se dva puta) Volit će me gorućom zudnjom!...''

Odbijanje takođe pruza mnogo prilika za upraznjavanje magije. U slučaju da zena napusta muza ili da zavoli nekog drugog, ova se bajalica ponavlja barem 49 puta i to uveče, sve dok se dotična ili dotični ne vrati.

Način osiguravanja povratka zene

''Naredio sam Nebu, Zemlji i svemu da miruju. Prizivam duha koji ima moć da sve stvari umiru. Svim sredstvima preko Agnija, natjeraj je da mi se vrati! Ove se moćne čini ne mogu ponistiti. Na sto i hiljadu načina ti ćes mi se vratiti!...''

Kao i kod većine drugih naroda, glavna briga mnogih pojedinaca u Indiji jeste da dovedu mladu. Prema Atarva Vedi to je samo po sebi jednostavno.

Čini za dobijanje zene

Uzimajući stap od bambusa ili onaj sa sedam čvorova, čarobnjak na vrh njega stavlja metalnu udicu koja simbolički predstavlja Indrinu udicu. "Klijent" sjeda na zemlju ispred gospodara, ne izgovarajući ni jedne riječi. Čarobnjak tada izgovara sljedeću bajalicu:

''Primam na sebe snagu, snagu stotinu ljudi. Uzimam ovu snagu u ime duha koji ovamo dolazi, koji sada dolazi, koji je dosao. O, Indra, daj mi tu snagu! Kao sto Asvins uze Suriju, dijete Savitarovo, da mu nevjesta bude, tako je sudbina odredila da će ovamo doći zena za ovog čovjeka! Indra, tom zlatnom udicom dovedi ovamo zenu za onoga ko je zeli!...''

Iako se od neposvećenih ne očekuje da upraznjavaju ove obrede, u opticaju je veliki broj manje-vise ispravnih verzija stampanih Veda. Mnoge su nekompletne, ali sve imaju čini ljubavne magije koje koriste hiljade indijskih laika. Kod zena je omiljena ova bajalica za sticanje muza:

Čini za sticanje muza

''Ja trazim muza. Sjedeći ovdje raspletene kose, ja podsjećam na osobu pred ogromnom procesijom koji trazi muza za ovu nevjestu bez zenika. O, Arjamane! Ova zena ne moze vise da izdrzi da gleda brakove drugih zena. Sad, poslije ovog obreda, druge će zene doći na njeno svadbeno veselje! Datar drzi Zemlju, planete, nebo. O, Datare, stvori za mene udvarača, stvori mu muza!...''


Ljubavne bajalice

Uz svaku nakanu u ljubavi i braku u Indiji postoje konkretne bajalice, koje - kako se vjeruje - svaku zelju čine realnom i ostvarivom. U tajanstvene moći bajalica ni danas se u Indiji ne sumnja!



U Indiji postoji veoma veliki broj ljubavnih magija. One obično slijede uspostavljeni obrazac poistovjećivanja prizivača s nekom natprirodnom silom, smatra istrazivac Idriz Shah. Nakon deklamovanja tvrdnje da je on (ili ona) obdaren magijskom moći, obavezno se priziva duh da pruzi usluge izvođaču. Neke čarolije uključuju i iskopavanje biljke pogodnim čarobnim riječima.

Bajalicu koju ovdje objavljujemo koristi zezna protiv suparnice da bi bila sigurna da se ona neće udati:

''Moć ove zene, njeno bogatstvo, njene prednosti, sve dođose k meni. Ona ih vise ne posjeduje. Ona će, poput planina, sjedeti u kući svojih roditelja ineće se udati! O, Jama, veliki kralju, ova će zena pripadati tebi, nikome drugom. Ona će morati ostati u majčinom domaćinstvu iti u domaćinstvu svog oca ili brata! Ona će samo za tebe odrzavati kuću, kralju Jama: tebi je, evo, predstavljam! Ostat će sa svojom familijom sve dok joj kosa ne otpadne! O, zeno, tvoju sam sreću sakrila kao u duboku kutiju. Ovo radim u ime Asite i Kasjape i Gaje. Sve će ostati skriveno!...''

Mađije protiv suparnika

U slučaju da se zena plasi da bi je druga mogla istisnuti iz muzevljevog ili udvaračevog srca koriste se sledeće čini. Vadeći biljku s uzdignutim lisćem, zena iznad nje čita sljedeću formulu: ''Ja kopam ovu biljku istinski, ovu moćnu biljku za određenu svrhu. Ova trava posjeduje moć; moć da izbaci zenu koja mi je suparnica; moć da dobijem ili zadrzim muza. O, biljko s tako uspravnim lisćem, tako lijepa, neka ovaj muskarac bude samo moj. Neka moja rivalka odleti; upotrijebi snagu koju imas, kao i snagu duhova. Veća sam od druge, vaznija sam, snaznija. Protejrajmo je zajedno, daleko je otjerajmo, dalje od svega u nadama njenim. Puna sam snage. Ti si, o, biljko isto svemoćna u ovom. Zajedno ćemo lako savladati ovu zenu! O, muskarče! Ja sam te omađijala vrlinom ove biljke. Nista nije jače od sile koju sam prizvala i na tebe prenijela. Tvoje misli neće nikada odlutati od mene; one će me pratiti kao sto voda slijedi svoj utvrđeni tok, kao tele svoju majku!...''

Bajlica za sina!

Nakon sto se dobije muz ili zena, sljedeći logičan potez prema vedskoj magiji jesu čini za osiguranje rođenja sina, a jedna od bajalica glasi ovako:

''Gle, sjeme se pomijesalo, a to je put ka rođenju sina. To je uredio Pragapati, Pragapati, Anumati, Sinivali, oni ga napravise. Pragapati će urediti da se zenska djeca rađaju kod drugih - nama će napraviti sina!..''

Čini za sprečavanje pobačaja

''Bas kao sto Zemlja stvara ziva bića, tako će i dijete uspjesno da se stvori! Tvoj zametak, kao zametak planina, biće čuvan i dijete će biti zdravo rođeno!...''

Pod istim ovim naslovom dolaze recepti za magiju mrznje.

Čini da zena ostane besplodna

U drustvu u kojem su brakovi s mnogo zena česti, rođenje djeteta jednoj zeni neizbjezno joj donosi čvrsći polozaj nego zenama bez djece. Shodno tome, mnoge zene se nadaju da će one jedine rađati djecu, iako je zena mnogo u domaćinstvu. Ako muz dovede kući jos jednu zenu, njene suparnice u haremu ponavljače ovu bajalicu:

''O, Gatavedas, spriječi one koji su na putu da se rode! Tvoju utrobu, o, zeno, ovim sam magičnim činima začarala i ona je naopako okrenuta i neće stvorili potomstvo! Ti si besplodna, uzimam ovaj kamen koji pred-stavlja tvoju neplodnost!...''

Čini protiv ljubomore

U isto vreme, zena koja zna za ljubomoru druge zene, pokusat ce ojačati svoj polozaj ovom bajalicom:

''Tu ljubomoru koju prema meni osjećas, taj snazni osjećaj ja unistavam. Vatru ljubomore ja razgonim kao sto vjetar razgoni pozar. Kao sto je smrt sigurna, kao sto su mrtvi mrtvi, tako je i tvoja mrznja mrtva! Istisnula sam ljubomoru iz tvog srca kao sto se iz mjehura istisne vazduh...''

Čarobnjak koji je često plaćen prema tome koliko čini baci, često potstiče svog klijenta da zbog veće sigurnosti upotrijebi vise madjija u istu svrhu. Zena čiji muz gubi interes za nju upotrijebit će jedne čini za povratak njegove ljubavi, a druge za sopstveno uljepsavanje.

Magija za uljepsavanje

''Aratija, tog demona koji me čini ruznom, ja odbacujem. Sav nedostatak ljepote otkloniće moćni Varuna i Mitra. Arjamane, ruke moje uljepsaj, učini me srećnom. Sreća je cilj zbog kojeg je zena stvorena! Neka sva ruznoća nestane uz pomoć duha Savitara! Sve nepozeljne stvari uma, tijela i izgleda, sve će nestati. Sve mane, svaki nedostatak ljepote, sve je to otjerano!...''

Bajalica muskosti

Muskost se smatra toliko vaznom da posebni iscjelitelji sav zivot posvećuju proučavanju njegovog nastajanja. Da bi se obezbijedio ovaj cilj pjevaju se divne pjesme u toku pripremanja čini. Postoji vjerovatnoća da psiholoski momenat u svemu ovome igra veliku ulogu. Upotrebljavaju se dvije biljke: mucuna pruritus i koren biljke feronia elephantum. One se vade uz izgovaranje sljedećih riječi:

,,O travo, tebe isčupase bikovi" - karakteristični deo simbolike koji se nalazi u mnogim indijskim magijskim obredima - "Ti si bik koji obiluje silinom strasti: i za takvog bika ja te danas vadim!..." Za čupanje biljke koristi se gvozdeni raonik - a biljska je jedna od gore navedenih.

Često se desava da se vade obe biljke, negdje u isto vrijeme. Posto se zgnječe i namoče u vodu, tečnost iz njih pomijsa se s malo mlijeka. Sjedeći na tučku ili kocu, pacijent pije smjesu, ponavljajući ovu bajalicu muskosti:

''Ti si biljka koju Varuna za sebe izvadi od Gandarve, ti moćna i strasna travo koju mi isčupasmo. Usas, Surja, Pragapati, svi su sa mnom: svi će mi dati silu koju trazim; ona ima toplinu vatre. Kao muzjak antilope, o Travo, ti imas svu snagu koja postoji, kao brat velikog Some...''

Ova pjesma zavrsava crtanjem i prizivanjem svih moći Indre koje se porede sa strasnom zivotinjskom silinom.


Astro Arca.com