Tajna Kraljevskih lista

Ako je suditi prema Kraljevskim listama nadjenim u ruševinama sumerskih gradova Ninive i Nipura, prapovijesni kraljevi su živjeli po nekoliko stotina pa i hiljada godina!

Negdje 1975. godine kada sam pisao svoju knjigu "Tajne iscezlih civilizacija", do mojih ruku je stigao jedan broj moskovskog casopisa "Zemlja sovjeta". U njemu sam procitao zanimljiv takst pod naslovom "Koliko treba da je dug ljudski vijek". Autor teksta je navodio imena ljudi koji su u posljednjih nekoliko stoljeca dozivjeli fantasticnu starost (sirali Mislimov, 168 godina, Tomas Par, 152 godine, Li Cunk Jun, 152 godine) da bi, na kraju, dao rijec i najpoznatijim sovjetskim gerontolozima tog vremena.
- Vjerujem - izjavio je akademik Nikolaj Dubinjin - da se vec u najskorije vrijeme ljudski zivot moze znatno produziti. U narednom stoljecu ljudski ce se zivot produziti do 150 godina, i tom produzenju gotovo da nece biti kraja. Mozda ce jednog dana covjek moci da zivi i vise stotina godina. Medutim, evolucija je nemoguca bez postojanja smjene generacija. Potomci virusa pojavljuju se vec nakon dvadeset minuta poslije pocetka zivota njihovih roditelja, ljudi dobijaju djecu, otprilike u 25. godini, a sekvoja je plodna cak i kada irna - tri hiljade godina.

Otkriće u Ninivi
Vladimir Froljkis, saradnik Gerontoloskog instituta u Kijevu, formulisao je teoriju adaptaciono-regulativnog starenja. Ta teorija je veoma popularna u gerontologiji. Prema njoj, starenje je ne samo gasenje funkcija organizma, vec i nastajanje vaznih prilagodavajucih mehanizama koji ublazavaju taj proces. Ukoliko su ti mehanizmi ispoljeniji, utoliko imamo vise sanse za dug ziivot.
Proucavanje tih mehanizama je dovelo tadasnje sovjetske naucnike do vaznog otkrica. Ispostavilo se da unosenje u organizam cilibarske kiseline, jednog od prirodnih produkata razmjene materija, normalizuje u starijem uzrastu tkivnu razmjenu i ima globalno tonizirajuce djejstvo.
Istovremeno je moskovski akademik Nikolaj Emanuelj dosao do zakljucka da se covjekov zivot moze produziti za 30 do 40 odsto ukoliko se za takozvane “slobodne radikale” u organizam unesu specijalne “klopke” kao sto su antioksidant. Eksperimenti na zivotinjama potvrdili su pravilnost te pretpostavke.
Sve skupa, gerontologija jos nije na takvom stupnju da bi covjeku podarila zivot dug nekoliko stoljeca ili cak - besmrtnost!
Besmrtnost! Eliksir zivota! Eliksir vjecne mladosti!
Sve su to covjekove teznje od njegovog postanka. Medutim, u nekom davnom vremenu, postoje nagovjestaji, da su zahvaljujuci tajnim alkemijskim postupcima, neki pojedinici uspjevali da ostvare taj san.
Je li moguce?!...
Medu najzanimljivija otkrica arheologa koji su istrazivali rusevine Ninive i Nipura, cija starost doseze do vremena u kome su zivjeli Sumerci, narod koji spada medu najtajanstvenije u povijesti Zemlje, spadaju “Kraljevske liste”, sematicne tabele, koje je sudeci prema starim rukopisima izradio babilonski svecenik Berosos u III ili IV stoljecu prije nove ere. One su svojim sadrzajem naprosto zaprepastile naucnike i pred njih stavile izazov koji jos dugo nece uspjeti da rijese.

Život prije Potopa
To i nije nikakvo cudo, jer, kako objasniti njihov sadrzaj sto se odnosi na broj godina koje se pripisuju vladavini prapotopnih sumerskih kraljeva. U njima doslovno stoji:
“Kaida je kraljevska cast sisla s nebesa, Eridu je postao sjediste kraljevstva. U Eridu je Aliulim vladao 28.000 godina kao kralj. Alalgar je vladao 36.000 godina - dva su kralja vladala 64.000 godina. Eridu je bio napusten i njegovo je kraljevstvo bilo prenijeto u Badtibiru.
U Badtibiru, Enmenluanna je vladao 43.200 godina. Emengalanna je vladao 28.000 godina; Dumuzi, pastir, je vladao 36.000 godina - tri su kralja vladala 108.000 godina. Badtibira je bila napustena i njeno je kraljevstvo preslo u Larak.
U Laraku je Ensipazianna vladao 28.800 godina - jedan je kralj vladao 28.800 godina. Larak je bio napusten i njegovo je kraljevstvo preslo u Sippar.
U Sipparu je Enmeduranna vladao 21.000 godina kao kralj. Sippar je bio napusten i njegovo je kraljevstvo preslo u suruppak.
U surruppaku je Ubar-Tutu vladao 18.600 godina kao kralj...
Svega skupa, u pet gradova, osam kraljeva je vladalo 241.200 godina.
I onda je Potop bio na Zemlji...”
Tada nahrupi opsti potop, zapisao je 1949. godine K. V, Keram u svom romanu o arheologiji “Bogovi, grobovi i ucenjaci”. Dogodi se novo stvaranje ljudskog roda od plemena Ut-napistia. I kraljeve, sto se sada spominju, kasniji babilonski ucenjaci, koji oko 2100. godine pr. n. e. pisu svoje hronike, broje kao apsolutno istorijske licnosti. Buduci da se u redovima tih vladara nalazi vise njih, koji u legendi, nastaloj u isto vrijeme, zive kao bogovi i polubogovi, i buduci da se o prvoj dinastiji nakon Potopa jos tvrdi da njezina 23 kralja zajedno vladahu 24.510 godina, tri mjeseca i tri i po dana, nije cudno, sto zapadni istrazivaci nisu ispocetka vjerovali “Kraljevskim listama”.
Nije cudo narocito stoga, jer se do danasnjih dana arheolozima nije posrecilo da imaju i jedno kraljevsko ime prije osme dinastije poslije Potopa. Ali, kada je Leonard Vuli, engleski arheolog-amater, vlastitim ocima vidio kako neprestano izlaze na vidjelo stari slojevi najstarije kulture, on je poceo sve vise vjerovati zapisima svestenika Berososa.
U brezuljiku El Obeid kod Ura, u Kaldeji, Vuli je otkrio hram boginje majke Nin-kursag, sto sa stubovima, terasom, prednjom dvoranom, obilnim mozaicima, skulpturama lavova i jelena, bijase najstarija gradevina na svijetu. U tom hramu Vuli nade i jedno zlatno zrnce. Na njemu je jasno pisalo A-ani-pada!

“Otkrit ću ti, Gilgamešu...”
Medutim, nekoliko dana kasnije, engleski istrazivac pronade i jednu plocu od krecnjaka na kojoj je klinastim pismom pisalo da je zgradu posvetio “A-ani-pada, kralj Ura, sin Mes-ani-pada, kralja Ura”.
Ovo otkrice svojevremeno je izazvalo pravu senzaciju. Jer, ime Mes-ani-pada se navodilo i u “Kraljevskim listama” za koje se dugo vjerovalo da su proizvod mastovitog babilonskog svecenika Berososa.
Sada, poslije otkrica Leonarda Vulija, moralo se povjerovati da su “Kraljevske liste” istinite, a kraljevi koji se u njima pominju - istorijske licnosti!
Besmrtnost! Eliksir mladosti!
Jesu li to samo puika zelja i prazne rijeci, sto se tako cesto pojavljuju u rukopisima i mitologijama drevnih naroda? Ili su, mozda, prastari alkemicari-gerontolozi doista mogli izuzetnim licnostima svog naroda podariti vjecnu mladost i zivot dug nekoliko hiljada godina?
U cuvenom “Eipu o Gilgamesu”, za koji mnogi danasnji naucnici tvrde da opisuje povijesne dogadaje, nasao sam i ovaj stih u kome Ut-napisti savjetuje Gilgamesa kako da otkrije tajnu besmrtnosti:
“Otkrit cu ti, Gilgamesu, jedinu tajnu stvar, a to sto cu ti reci jeste tajna bogova. Postoji biljka, koja raste ispod vode i ona ima bodlje poput trna ili ruze. Ona ce raniti tvoje ruke, ali ako ti uspije uzeti je, onda ce tvoje ruke drzati ono, sto Covjeku vraca vjecitu mladost!...”
U jednom drugom rukopisu “Rasiprava o eliksiru preciscenom u devet kazana” pronadenom u jednoj kineskoj pecini, a ciji autor je vjerovatno zuti car (oko 26. stoljeca p. n. e.) kaze se da je “cinober” (zivin sulfid) bio koristen u transmtutaciji i u pripremanju “zlatnog napitka”, to jest - Eliksira mladosti!

Nastavak

Zivjeti kao Metuzalem

U Knjizi postanka navodi se cijela lista starozavjetnih licnosti koji su, navodno, živjeli duže od stotinu godina. Medju njima i legendarni Metuzalem, koji je umro sa - 962 godine!

Pored fascinantnih sumerslkih “Kraljevskih lista” i Stari zavjet biljezi sjecanja na nevjerovatno dugovjecne ljude. U “Knjizi postanka” kaze se da je Adam (Adem a.s.) u 130. godini dobio sina Seta, a da je dozivio 930 godina. Njegov sin Set zivio je 912 godina, a u 105. godini dobio je sina Enosa, koji je zivio 905 godina. U devedesetoj godini Eonos je dobio sina Kenana, koji je umro u 910. godini zivota. Ali, i Kenan je za sobom ostavio sina. Dobio ga je u sedamdesetoj godini zivota i nazvao ga Mahalel. Ni Mahalel nije imao kratak zivotni vijek. U 65. godini rodio mu se sin Jered, a on je zivio 895 godina. Jered je svog sina Henoka dobio u 162. godini, a umro je u 962. godini zivota...
I tako se lista dugovjecnih biblijskih otaca nastavlja preko Henoka, koji je dozivio 365 godina, njegovog sina Metuzalema sto je zivio 962 godine. sve do Noe (Nuh a.s.), koji je umro u starosti od 950 godina.

Smrt je neprirodna!
Naravno, tesko je povjerovati starim zapisima, ali je sigurno da su nasi prastari preci, kao konacno i mi danas, dosta vremena, vjestine i energije potrosili u traganju za odgovorom da li covjek doista moze postati besmrtan.
U svojoj zanimljivoj knjizi “Svemirska veza”, autori, bracni par Alan i Sali Landsburg navode da su stari Indijci upotrebljavali tigrove testikule za lijecenje starosti. Ahil je navodno jeo kostanu srz medvjeda. Hebrejski kralj David (Daud a.s.) se lijecio drevnim nacinom gerakomije, to jest, spavanjem s mladim djevicama, u nadi da ce mu njihova tjelesna toplina i dah povratiti mladenacku krepkost.
Hebreji i Sirijci su pili i kupali se u krvi mladih ljudi, u nadi da ce na taj nacin povratiti svoju mladalacku snagu. Rimljani su u areni lizali svjeze prolivenu krv gladijatora i sisali krv pomijesanu s mlijekom iz grudi mladih ropkinja. Mnogi narodi su kao eliksir mladosti upotrebljavali srca u okrsajima zarobljenih neprijatelja. Pa, ipak, besmrtnost je ostala tajna.
- Smrt je neprirodna - kaze poznati hemicar dr Linus Pauling, dobitnik dviju Nobelovih nagrada. - Teoretski, covjek je besmrtan. Njegovo tjelesno tkivo nadoknaduje samo sebe. On je stroj koji sam sebe popravlja. Pa ipak, on stari i umire, a razlozi tome jos uvijek su tajna!
U prirodi, isticu mnogi naucnici, jedino "bi ribe mogle da budu besmrtne. Naravno, kada bi zivjele u idealnim uslovima - u cistoj i nezagadenoj vodi i daleko od svojih neprijatelja kojima sluze za hranu. Medutim, buduci da to nije tako i one imaju svoj zivotni vijek. Istina, on je mnogo duzi od ljudskog, ali je jos uvijek daleko od beskonacnog!
Ima nekih cinjenica koje ukazuju da su Egipcani, mozda, poznavali tajnu besmrtnosti, tvrde Alan i Sali Landsburg. Veoma rano u svojoj istoriji oni su razvili vrlo djelotvornu lijecnicku znanost, koja je stigla do takvog stupnja, da su je dijelili na specijalnosti. Uz to, njihova magija bila je tako mocna da je uspjevala ozivljavati umrle!

Drevna znanja
Grcki istoricar Herodot objasnjava da se svaki egipatski lijecnik bavio samo jednom bolescu. “U svim mjestima ima mnogo Ijekara. Neki su za oci, neki za glavu, jedni za zube, drugi za probavne organe i druge unutrasnje bolesti...”
Ali, u vrijeme kada je Herodot stigao u zemlju ipiramida (5. st. p. n. e.), egipatska medicina je bila vec svedena na pseudoritualisticki egzorcizam. Lijecnici su lijecili svoje pacijente tako da su iz njih radije istjerivali demone, nego li da su trazili fizikalne uzroke i lijekove za njihove bolesti. Medutim, hiljadama godina ranije lijecenje je bilo sasvim droigacije.
Edvin Smitov papirus, star najmanje 5000 godina, podsjeca na hirurski udzbenik, koji zapocinje sa seriozmim esejom o srcu i krvotoku. Sljedecih 48 poglavlja posveceno je raspravi o ranama i ozljedama po anatomskom rasporedu. Svako poglavlje sadrzi pet dijelova: priroda rane, ispitivanje simptoma, dijagnoza, lijecenje i prognoza, koja govori o tome koliko su sanse da se pacijentu spasi zivot!
Medu mnogim nalazima otkrivenim u starim egipatskim grobnicama ima i citav niz razlicitog pribora koji podsjeca na instrumente savremene hirurgije. Pronadena su klijesta razlicitih vrsta i velicina, skalpeli i hvataljke. Drevni egipatski Ijekari bili su dobri hirurzi, tvrdi Herodot, koji je detaljno opisao hirurske zahvate koji su ukljucivali i otvaranje lobanje.
U Dolini Kraljeva (pronadeno je nekoliko mumija sa izvanredno napravljenim mostovima i vjestackim zubima, a zapisi o bitkama u kojima su popisani mrtvi i ranjeni, govore da su egipatski vojni hirurzi znali nacin da zatvore ranu kako bi potpuno sprijecili infekciju. Za tu svrhu upotrebljavali bi jednu vrstu gljivice koja je rasla u tihim vodama. Bila je to, u stvari, prastara verzija savremenog penicilina!
Pomenimo i to da su Ijekari Zemlje faraona znali i za uzajamni odnos zivcanog sistema i pokreta ljudskih udova, sto im je omogucavalo da shvate uzroke paralize. Istovremeno, njihovi carobnjaci poznavali su cudesne obrede ozivljavanja mrtvih. Jedan stari obred sahranjivanja (ili ozivljavanja) zavrsava se ovim obecanjem:
“Ponovo zivis, uvijek iznova ozivljavas, opet si mlad, mlad si ponovo i zauvijek...”

Drevna svjedočanstva
Besmrtnost i svemir, tvrde Landsburgovi, bile su teme koje se permanentno javljaju u prastarom Egiptu i vidljivo su upisane na spomenicima zapadne obale Nila. Putovanje u besmrtnost imalo je fizicki znacaj, jer tek nakon sto je obavio putovanje preko Nila, u Dolinu kraljeva, faraon je postajao uistinu ziv.
I kod drugih drevnih naroda medicinske nauke bile su veoma popularne i razvijene. U Babilonu, koji je nastavio tradicije zagonetnih Sumeraca, postojale su skole za Ijekare, a finansirala ih je drzava.
U jednom kineskom dokumentu starom 23 stoljeca tvrdi se da su se drevni hirurzi sluzili i najslozenijim hirursikim presadivanjima pojedinih organa i dijelova tijela:
“Jednog je dana Cen Au Cao, hirurg, pozvao svoje prijatelje Cena i Caia. Dao im je opojno pice i oni su bili tri dana bez svijesti. Zatim ih je Cao operisao i otvorio njihove zeluce i ispitao njihova srca. Nakon sto im je uklonio i zamijenio njihove organe, dao im je cudesni lijek i dva su covjeka posla izlijecena kucama...”
U jedinom drugom dokumentu, hronici “Hu Han Su”, staroj oko 1.800 godina, zabiljezen je jos jedan slican hirurski zahvat:
“Najprije bi dao pacijentu da proguta neki prasak od konoplje pomijesan s vinom, i cim su nastupile opijenost i nesvjestica, nacinio bi rez na trbuhu ili ledima i isjekao bolesnu izraslinu. Ako su stomak ili utroba bili ugrozeni dio, on bi temeljito ocistio te organe poslije upotrebe noza i uklonio zaraznu tvar koja je izazvala upalu. Zatim bi zasio ranu i primijenio neku cudesnu mast od koje bi rana zacijelila kroz cetiri ili pet dana, a poslije mjesec dana pacijent je ponovo bio potpuno zdrav.”
Neki istrazivaci drevne proslosti, kao sto su braca Erik i Kraig Umland, vjeruju da su i preci Maja bili vjesti i hirurzi i da su vrlo cesto cak presadivali i srce! Ovaj zakljucak oni zasnivaju na ritualu koji se dugo zadrzao medu daleko primitivnijim narodima Azteka i Toltelka - vadenju srca!
- Azteci i Tolteci su to vidjeli od Maja, koji su srce presadivali. Medutim, vjerujuci da Maje na taj nacin udobrovoljuju svoje bogove, i oni su to prihvatili nadajuci se da ce jedinoga dana postati veliki i mocni kao i Maje. Na taj nacin su ljudske zrtve postali sastavni dao religije Azteka i Tolteka i u tome su, kako su najbolje znali oponasali postupke Maja...
I preci Inka, koji nisu nista manje zagonetni od Maja, imali su dobre Ijekare. Njihovi hirurzi su jos prije 4500 godina vrlo uspjesno vrsili operacije na mozgu! Njihovi pacijenti nisu osjecali bol, jer su Inke za anesteziju koristili razne droge - kokain, kinin, beladonu...

Nastavak

Pitanja bez odgovora
Kako objasniti prastare magijske vještine uz pomoc kojih su drevni magi uspijevali svoje živote produžavati po volji? Za neke od njih se kažu da su za života uspjeli postati besmrtni i da su dosegli mudrost bogova.

Zanimljivo otkrice izvrsila je 1969. godine Marmajajanska naucna ekspedicija, koja je u nekadasnjoj sovjetskoj Srednjoj Aziji vrsila istrazivanje za racun Turkmenskog antropoloskog drustva. Ugledni naucnici, koji su sacinjavali ovu ekspediciju, otkrili su velik broj ljudskih skeleta starih oko stotinu hiljada godina na kojima su nadeni tragovi uspjesnih operacija grudnog kosa. To je, nakon prve nevjerice, otvorilo pitanje kakva su sve medicinska znanja posjedovali nasi praprapreci.
Prastari indijski hirurzi uspjesno su presadivali noseve ratnika, koji su ove dijelove svoga tijela izgubili u bitkama, a sasvim je sigurno da su izvanredno poznavali i zakone metabolizma, cirkulacije krvi, zivcanog sistema, genetike...

Vedska znanja
U kontraverznoj “Rig-Vedi”, jednom od svezaka cuvene “Samhite”, koja je stara najmanje 5000 godina i koja potice iz riznice prastarih znanja legendarne vedske kulture, kaze se da su vedski Ijekari znali uspjesno da uklone posljedice izazvane otrovnim gasovima, da su uspjesno obavljali carske rezove, vrsili operacije mozga i lijecili mnoge bolesti, koje i danasnja znanost smatra neizljecivim.
Drevmi vedski Ijekari poznavali su dijagnoze za cak 1120 bolesti, koristili su se plasticnom hirurgijom, a na raspolaganju su imali najmanje 121 hirurski instrument!
Njihovi susjedi Tibetanci stoljecima su proucavali situaciju, odnosno trenutak umiranja, zapravo, sta covjek osjeca u trenutku kada ga napusta “dusa”, a kineski car Cin-Si (259—210 g. pr. n. e.) posjedovao je neobicno ogledalo koje je moglo da osvijetli kosti i unutrasnje organe ljudskog tijela; dakle, instrument nalik danasnjem - rentgenskom aparatu!
U “Nei Cingu”, jedinstvenoj knjizi iz oblasti medicinskih nauka, koja je napisana prije gotovo, pet hiljada godina, naucnici su otkrili i ovaj pasus:
“Srce nadzire cjelokupnu krv u ljudskom tijelu i upravlja njome. Krv tece neprekidno u krugu i nikada ne stoji. Ona ne moze, a da ne tece bez prestanka, poput toka rijeke ili Sunca i Mjeseca na njihovim putanjama.”
Daleko je znacajniji starokineski pojam o jinu i jangu, dvije uvijek suiprotsavljene zivotne sile, koje svoj izvor imaju u astronomskom shvacanju reda stvari. U “Huang-ti nei cingu”, prastaroj knjizi zutog Cara o unutrasnjem lijecenju, doslovnos se kaze:
“Nacelo jin i jang je temeljno nacelo cijelog Svemira. Ono je korijen i izvor zivota i smrti. Preko svoga medudjelovanja i kroz svoje razlicite funkcije, jin i jang, pozitivna i negativna strana prirode, napadaju bolescu one, koji se suprotstavljaju prirodnim zakonima. U svrhu postupanja i lijecenja neke bolesti mora se traziti njihovo porijeklo.”

Mudrost jina i janga
Inace, porijeklo jina i janga nalazi se u taoistickoj legendi o stvaranju. Jang predstavlja pozitivni pol: aktivnost, muzevnost, koje su utjelovljene u nebesima, svjetlu, tvrdoci i toplini. Jin je, medutim, negativan: pasivan, zenski, a svoje utjelovljenje nalazi u Mjesecu, Zemlji, tami, hladnoci i vlazi. U tijelu se jin nalazi na desnoj, a jang na lijevoj strani.
Odvajkada jin i jang su Kinezima dinamika postojanja. Zajednickim djelovanjem oni upravljaju planetarna i vode ih kroz godisnja doba i, dabome, vrse svoj uticaj na sve zivo u beskonacnom Svemiru. Bolest kod pojedinca uzrokuje poremecaj ravnoteze izmedu jina i janga, a smrt nastupa tek onda, kada se ta ravnoteza toliko poremeti da se obustavi njihov tok.
Besmrtnost je, medutim, bar prema ovim prastarim kineskim nacelima, moguca tako dugo, dok traje ovaj neobicni tok i dok se odrzava razumna ravnoteza izmedu polova!
Sve do prije dvadesetak godina naucnici su sa posprdnim smijeskom gledali na teoriju o jinu i jangu. Medutim, odskora ova teorija se nalazi pod prizmom vrlo serioznih znanstvenih istrazivanja i vec su dobijeni i konkretni rezultati. Otkriveno je, naime, da dvije razlicite hemikalije koje se nalaze u gotovo svakoj ljudskoj stanici, podesavaju ili nadziru stotine pa i hiljade funkcija na nivou stanica, djelujuci i permanentno se suprotsavljajuci jedna drugoj.

Znanstveni izazovi
Djelovanje jina i janga je vec utvrdeno u tako razlicitim procesima, kao sto su prisilno grcenje srca, zatim skupljanje ili sirenje krvnih zgrusaka i krvnih sudova prilikom dizanja ili spustanja krvnog pritiska!
- Ocaran sam teorijom jina i janga i smatram da je tacna, mada ne mogu da shvatim kako su drevni kineski naucnici dosli do nje. Nema sumnje da se mnoge reakcije tijela, koje se svode na nacelo “ukljuciti-iskljuciti”, jedino mogu objasniti posredstvom djelovanja ovih dviju suprotnih sila!...
Ovo su rijeci farmakologa dra Nelzona Goldberga sa Utniverziteta Minesota, covjeka koji je medu prvima poceo ozbiljno da proucava kinesku teoriju o jinu i jangu. O ovoj teoriji, naravno, uskoro ce se jos mnogo cuti.
Medutim, lista zbunjujucih znanja nasih praprapredaka ovdje se ne zavrsava. Naprotiv, mozda ovdje zapocinju. sta je sa alkemijskim recepturama, za koje znamo da su postojale, a koje obecavaju vjecnu vitalnost i mladost? Kako objasniti prastare magijske vjestine uz pomoc kojih su drevni istocnjacki carobnjaci uspjevali svoje zivote produzavti po volji? Za neke od njih se kazu da su za zivota uspjeli postati besmrtni i da su dosegli mudrost bogova. Koliko u takvim tvrdnjama ima istine? Kakve su tajne skrivale magijske i alkemijske knjige sto su zauvijek nestale u pozaru Aleksandrijske biblioteke?
Pred savremenim istrazivacima i znanstvenicima nesumnjivo stoje mnoga iskusenja...
Vrijeme ce mozda dati adekvatne odgovore!

Pokus s besmrtnosću
Jednoga dana uputio se Tao-ucitelj Wei Po Yang u planinu sa svoja tri ucenika i svojim bijelim psom. Ucitelj je bio pripravio “zlatni lijek” koji je navodno sadrzavao i Eliksir besmrtnosti. Najprije je malo cudesnoga lijeka dao psu, koji je istog trena uginuo. Zatim Wei Po Yang rece svojim ucenicima: “zivjeti, a ne probavsi ovaj lijek, nije nista bolje no od njeg umrijeti. Moram ga popiti!” Ucinivsi receno, ucitelj ispusti dusu kao i pas maloprije.
Ucenici se duboko razalostise, a dvojica se uputise po lopate kako bi ukopali ucitelja. No, treci ucenik, koji se zvao Yii, bio je mudriji. Misljase kako je Wei Po Yang zacijelo znao sto mu je ciniti.
Sloga i Yu popije malo lijeku i prerninuo. Malo kasnije Wei Po Yang ozivi, jer je necistoca njegova lijeka izazvala tek kratkotrajnu smrt. Tada uze lijek davsi ga jos malo psu i uceniku Yii. Oba se nakon nekoliko casaka probudise i udose u besmrtnost.
Wei Po Yang zivio je u 2. stoljecu n. e. Smatra se kako je on napisao knjigu “Ts'an-t'ung'ch'i” (“Tri sjedinjena i medusobno uskladena puta"). Ova je rasprava ucinila taoizam dosljednim filozofskim sustavom. Izmedu ostaloga, u raspravi se spominju i “pilule besmrtnosti”. Kako Wei pise, one su izuzetno djelotvorne, premda tako majusne da mogu stati na ostricu noza.