Mandrakov strip-cafe

ALAN FORD

Ridjobradi




Teškom mukom izdržavši nalet tornada, putnici na jednom španjolskom galleonu, među kojima je bio i francuski plemić Henry de Montfort
sa suprugom Brigitteom, ponadali su se da je ono najgore već iza njih.
No iskusni španjolski kapetan nije dijelio njihov optimizam. Poput
svakog iskusnog pomorca iz tog doba, a riječ je o godini 1715., znao je
da će im trebati još mnogo sreće da izbjegnu puno veću opasnost, u
usporedbi s kojom je tornado izgledao poput sitnice – trebalo je izbjeći
pirate jer su se nalazili u srcu njihova carstva - u Karibima. A taj
dan sreće im je ponestalo. Uskoro se na obzoru pojavilo jedrilje manjeg
ratnog broda, brika, koji je bio znatno brži od teškog galleona, a po
pravcu koji je uzeo vidjelo se da mu je cilj približiti se španjolskom
brodu, posada kojega je poduzela sve mjere da se pripremi za obranu od
napada. A kada se na jarbolu zavijorila crna zastava sa simbolom sokola
koji raširenih krila stoji nad mrtvačkom lubanjom, bilo je jasno da
sljedi borba na život i smrt: to je bila ratna zastava najpoznatijeg
pirata na Karibima, Riđobradog, a brzi brod kojim je upravljao bio je poznat poput njegova kapetana – to je bio čuveni "Crni Soko"!




Brik je vrlo brzo dostigao svoju nesretnu žrtvu i nakon ispaljene
topovske salve, pirati su se prebacili na protivnički brod i bitka je
završena totalnim krahom španjolaca prema kojima gusari nisu pokazali
niti trunke milosti. Za sukobe između pirata i pomorskih sila koje su
tada vladale pojedinim dijelovima Kariba karakteristična je bila stara
latinska izreka VAE VICTIS – teško pobjeđenome. Nitko
se nije imao pravo nadati milosti niti ju je bio spreman udijeliti.
Međutim u ovom konkretnom slučaju milost je ipak dana. U jednoj od
putničkih kabina zatečen je maloljetni sinčić Henrya i Brigitte – Thierry
koji je u ovom trenutku već bio siroče jer su mu roditelji stradali u
trenutku kad je topovska salva sa Crnog Sokola pogodila komandni most
španskog galleona. Ugledavši pred sobom jednooka čovjeka snažne građe,
visokog rasta, bujne riđe kose i brade, mališan se, suprotno svima
ostalima koji su i na sam pomen imena Riđobradi umirali od straha, nije
preplašio već je sa širokim osmjehom dočekao neznanca. I taj djetinji
osmjeh osvojio je i tvrdo srce čovjeka zvanog demon sa Kariba i zadržati
će momčića kao svog vlastitog posinka. Prilično neočekivano, Riđobradi
će se pokazati kao izuzetan poočim i dječačiću, kasnije mladiću Ericu LeRougeu
(jer Thierry De Montfort je prestao postojati još od onog kobnog dana
1715. godine), je nastojao pružiti sve najbolje – posebice se to
odnosilo na momkovo osobno obrazovanje. Što se tiče pomorskih vještina
tu je uistinu Eric imao najboljeg učitelja u svome poočimu, jer od koga
je mogao više naučiti ako ne od čovjeka koji je svoj život posvetio
moru, plovidbi, kojemu je njegov jedrenjak bio maltene cijeli njegov
svijet i koji je svojim odvažnim podhvatima osim što je izazivao strah i
mržnju ipak izazivao i udivljenje i zavist kod svojih protivnika. Osim
pomorskih vještina Riđobradi je od Erica učinio i vrsna strijelca i
mačevaoca, a dio opće naobrazbe pružio mu je Tronogi – Joseph Valu,
čovjek cijenjen više zbog svoje pameti i lukavosti mada ni njegova
osobna hrabrost nikad nije bila sporna a koji je sa Riđobradim plovio
već više od dvadeset godina prije nego li se Eric pojavio, s time da je
prvi njihov susret zbio na Tortugi, čuvenom gusarskom utočištu opisan u epizodi "Zlato San Kristobala".

Tu se Tronogi prijavio u službu Riđobradom, koji tada ne samo što je
još uvijek bio relativno nepoznat nego nije ni imao svoj vlastiti brod
te ga je bio prisiljen unajmiti od lukava španjolca Don Jorgea. Trebalo je ići istražiti sudbinu admiralskog broda španske srebrne flote "San Kristobala"
kojega je uragan odijelio od ostatka flote i kojega je vlastiti kapetan
potopio nakon što su se mornari pobunili. Lukavi don Jorge će za
polovicu plijena (kojeg ionako, kao što će se pokazati, nije imao
namjeru djeliti) Riđobradom dati truli jedrenjak imena "Soko"
sa pijeskom u buradi umjesto municije i topovskom đuladi većeg promjera
nego li su bile topovske cijevi na "Sokolu". No španjolac će saznati da
se ipak preračunao i da je krivu osobu pokušao prevariti, a biti će
kažnjen vjerojatno najskupljom topovskom kanonadom u povijesti pomorskog
ratovanja jer će Riđobradi na prevrtljiva ortaka u nedostatku topovske
đuladi ispaliti salvu zlatnika spašenih sa potonula broda. A i truli
jedrenjak će biti temeljito renoviran i obnovljen i pod nešto
izmjenjenim imenom "Crni soko" sijati će stravu gdje god se bude pojavio.

Inače to neće biti jedini put da Riđobradi ne uspjeva zadržati basnoslovni plijen koji se prevozio u sustavu konvoja zvanom Srebrna flota. U epizodi "Sablasni brod" prije nego li će se uputiti u potragu za basnoslovnim blagom čuvenog gusara Henrya Morgana planira izvesti prepad na luku Vera Kruz
na čijem sidrištu su bili privezani brodovi iz Srebrne flote. Sustav
flota s blagom razvio se u 16. stoljeću kada je Španjolska počela
primjenjivati sustav trgovine sa svojim kolonijama baziran na zakonu
koji je donjela Casa De Contraction – tadašnja
španjolska gospodarska komora, koji je kolonijama onemogućavao da trguju
sa ikim osim sa matičnom zemljom. U određenim intervalima (otprilike 2
puta godišnje) iz Španije bi krenula flotila krcata robom matice zemlje,
namjenjenoj trgovini sa kolonijama, a koja se prodavala u zamjenu za
silno zlato i srebro prikupljeno u kolonijalnim rudnicima. Flota je bila
izuzetno jaka a sastojala se od teško naoružanih galleona za zaštitu,
trgovačkih brodova – naoa, malih izviđačkih brodica, i resfuersoza – ili
opskrbnih brodova, flotu bi vodili Capitana – admiralski brod, i Almiranta
– viceadmiralski brod. Na vrhuncu snage te su flote brojile i do 100
brodova da bi postepeno taj broj padao na 55 pa i na 25 u 1640. god.
Velika opasnost bili su iznenadni udari harikena koji ako i ne bi
potopili flotu razbili bi konvoj na niz odvojenih grupica – koje su
često postajale plijen gusarima, neprijateljskim brodovima i slično.
Zadnja takva flota koja je zaplovila je bila ona iz 1778. god.

U svakom slučaju upad Riđobradog u Vera Kruz ima dosta sličnosti sa još čuvenijim prepadom Henrya Morgana na Panamu
izvršenog kojih 30 godina ranije – 1670. godine. Napad na Panamu čuveni
velšanin izvršio je nakon dugačkog marša skroz đunglu i preko visokih
planina – podhvat u kome jedan još čuveniji pomorac kao što je Sir Francis Drake
nije uspio - i nakon mnogobrojnih teških bitaka Panama, grad
neizmjernog bogatstva i luksuza (sva bogatstva iz rudnika u Peruu
dopremala su se u taj grad da bi odatle krenula za matičnu zemlju), će
biti osvojena. Grad će nakon bitke biti potpuno razoren i današnji grad
istog imena izgrađen je kilometrima dalje od orginalne lokacije. A
napadači? Oni su se vratili neizmjerno bogati – u to vrijeme 50 funti je
bilo veliko bogatstvo – a samo Henry Morgan je kao svoj dio plijena
dobio 4000 zlatnih pezosa (pieces – of – eight) ili oko 1000 funti (uz
to oduševljeni engleski monarh učiniti će ga zamjenikom guvernera
Jamajke) dok je običan mornar dobio oko 200 funti kao svoj dio. Napad na
Vera Cruz je Riđobradi zamislio na isti način – obilaznim putem kroz
đunglu i iznenadnim napadom na grad iz zaleđa – sa kopna – a ne sa
morske strane svladati iznenađene vojnike gradskog garnizona i prije
nego li se iznenađeni španjolci snađu dokopati se plijena i nestati u
đungli… Međutim, zahvaljujući izdaji jednog od svojih oficira
španjolskog porijekla (normalno do izdaje je došlo ne stoga što je
španjolac želio spasiti svoje sunarodnjake u Vera Cruzu, nego se želio
riješiti Riđobradog i sam preuzeti potragu za legendarnim Morganovim
blagom) pothvat je gotovo potpuno tragično završio. Crni Soko, na kojem
je španjolac preuzeo komadu je otplovio a španjolci su nemilosrdno
gonili dio posade koji je učestvovao u napadu na Vera Cruz i svi će
izginuti osim Riđobradog kome će upomoć priteći Eric i spasiti ga.
Neraskidiva veza stvorila se između oca i sina i jedan drugome će, ne
razmišljajući o opasnosti redovito priskakati u pomoć kada god se za to
ukaže potreba.

Tronogi, od događaja sa "San Kristobalom" vjerni pratilac
Riđobradog, pružiti će Ericu sa svoje strane i dio opće naobrazbe iz
latinskog i aritmetike, ali bilo je jasno da će mladiću trebati
školovanje. I dobiti će najbolje bez obzira na rizik. I to je prvi upad
riđobradog u Kartagenu, na obalama današnje Kolumbije –
ujedno i sjedištu njegova smrna neprijatelja – španjolskog potkralja.
Kartagena je bila pravi biser u imperijalnoj kruni Španjolske. Grad je
podignuo 1533. godine španjolski istraživač Pedro de Heredia i uskoro je
postao glavna točka na kojoj se skupljalo blago novog svijeta prije
nego li će se zaputiti prema matičnoj monarhiji. Kako je grad počeo
trpiti učestale prepade pirata (među ostalima samo ga je sir Francis
Drake pljačkao tri puta), donesena je odluka da se grad utvrdi. Radovi
na utvrđivanju su trajali 200 godina i potrošeno je 245 tona zlata ali
su rezultati bili impresivni učinivši od Kartagene jedan od najjačih
gradova novog svijeta. Zadnja opsada koju je Kartagena uopće doživjela
je bila 1741. godine kada je izdržala opsadu u trajanju tri mjeseca , i
protivnik englez Edward Vernon mada je imao 25000 ljudi
i 186 brodova nije uspio pokoriti grad. Upravo nam taj podatak o
zadnjoj uopće opsadi Kartagene pomaže da točnije odredimo razdoblje
djelovanja Riđobradog, smjestivši ga na kraj 17 i početak 18. stoljeća
unatoč određenim nedosljednostima u pojedinim avanturama.

Još jedanput pokazavši koliko mu je stalo do posinka Riđobradi
neustrašivo upada u Kartagenu i otima profesore matematike, jezika,
prirodnih znanosti, stavivši sve na kocku samo da Ericu obezbjedi
školovanje kakvo zaslužuje. Među otetima naći će se i sin španskog
potkralja Don Enrique, uz njegova oca sigurno najveći neprijatelj Riđobradog s kojim će se susresti još dva puta – u epizodi Španska klopka
kada pokušavaju se osvetiti Riđobradom i Ericu za ovaj prvi prepad u
Kartagenu, ali i za strahoviti pomor španskih brodova na Karibima za
koje je bio odgovoran Riđobradi. Niz spletaka španjolaca dovesti će do
uništenja prvog Crnog sokola ali će i luka u Kartageni platiti
strahovitu cijenu. Don Enriquea srećemo još jednom kao upravitelja
zatvora u Matagordi, Texas, iz kojega Eric oslobađa zarobljene Francuze
da bi ih odveo u još opasniju misiju proboj do opkoljenoga
Fort-de-Francea, na Martiniqueu, kojeg englezi opsadom žele primorati na
predaju.



Za naše junake Martinique će se pokazati sudbinski važan jer će probojem opsade Fort–de-Francea i uništenjem britanskog linijskog bojnog broda «Achilles»
(Kobac u tajnoj misiji) te potpunom obustavom opsade zbog neometanog
haranja gusarske flote po engleskim kolonijalnim posjedima (Pritječe u
pomoć), Eric, ali i Riđobradi zaslužiti kraljev oprost s time da će Eric
postati i službeno francuski kapetan a Riđobradi će dobiti Letter of Marque
(Kraljevsko pismo) kojim se u slučaju rata Francuke sa nekom od
kolonijalnih sila s posjedima u Karibima, bivši pirat ovlaščuje da vrši
prepade i napade na posjede te sile. Kako je Riđobradom njegova riječ i
jedina svetinja on će je do kraja i ispoštivati i od običnog pirata
postati kraljevski gusar sa već spomenutim ovlaštenjem. No što se tiče
pomoći u kronološkom određivanju djelovanja Riđobradog opsada Fort – de –
Francea nam gotovo i ne pomaže jer su se od 1635. kada su francuski
kolonisti prispjeli na otok pa do 1763. kada je definitivno proglašen
francuskim, između Engleza i Francuza neprekidno odvijali sukobi zbog
prevlasti nad tim otokom i jedno desetak puta je prelazio iz ruke u
ruku. Epizoda "Slijepi putnik" je jedna od dve epizode
koja unosi najviše nedoumica u kronologiju djelovanja Riđobradog; naime
Eric se tada nalazi u Londonu gdje je pohađao Kraljevsku pomorsku
akademiju pod imenom Joao de Sao Martin, uz savršeno
krivotvorene dokumente za koje se pobrinuo stari lisac Tronogi, a kao
pratnja mu je povjeren đinovski crnac imenom Baba,
čovjek koji će ga od tada vjerno pratiti u svim avanturama. Kao godina
Ericova boravka u Londonu navedena je 1773. Ako bi tu godinu uzeli kao
točnu nijedna druga godina navedena u ranijim epizodama ne bi bila
moguća, primjerice ako je Riđobradi Erica usvojio 1715. nemoguće je da
je na studijama u Londonu u 1770-ima, jer bi onda imao već 60 –ak
godina. Drugi problem na koji nailazimo je vrsta pištolja koji koriste
naši junaci u stripu. Riječ je o modelu iz 1740. godine a kako je
Riđobradi isti model koristio već 50-ak godina ranije to je isto malo
problematično, ali se može pripisati greški autora.

Pištolj, model 1740. flintlock pištolj (kubura)-izrađen Hawkins iz Londona
Treći i definitivno najzagonetniji problem je pojava kapetana Morgana u epizodi «Ostrvo izgubljenih brodova».
Taj Morgan ne može biti čuveni Henry Morgan između ostalog i stoga što
je on umro 25. kolovoza 1688., što bi činilo da se eventualno Riđobradi u
počecima svoje karijere i mogao sresti sa njime, ali nikako Eric. A
upravo Eric zatiče kapetana Morgana na posjedu svog oca na Tortugi. Još
iz epizoda «Sablasni Brod», «Potraga za Blagom» i «Blago Crvenobradog»
saznajemo da je Riđobradi došao u posjed basnoslovnog Morganova blaga,
što je još jedan dokaz ili da je Morgan u «Ostrvu izgubljenih brodova»
imenjak čuvena gusara ili je riječ o grešci autora pri čemu sam skloniji
prvoj varijanti. Na kraju spomenute epizode «Slijepi putnik» Eric
doznaje po prvi put da mu Riđobradi nije pravi otac, i dobiva papire
kojima može dokazati svoje plemičko podrijetlo i preuzeti imanje de
Montfortovih u Francuskoj. Međutim zavjera njegovog podla rođaka grofa D'Argua
– lišava Erica dokumenata, samim time i pravog obiteljskog imena, koje
nikad više neće moći dokazati, a i sam je Eric u smrtnoj opasnosti i da
ga njegov poočim odvažnim upadom u zloglasnu tamnicu Bastilleu
nije izvukao. To bi bio kraj avantura za tog mladića – no kao što mu je
poočim rekao iako je izgubio obiteljsko ime, bio je dovoljno mlad,
sposoban i pametan da si sam stvori drugo – i uistinu kapetan Eric
LeRouge će postati i poznato i prizanto ime diljem Francuske.

Još jedan vjerni i poznati učesnik u avanturama je i sam brod – Crni
soko. U stvari tri se broda kriju pod istim imenom – prvi i drugi "Crni
soko" bili su brzi jedrenjaci tipa brik. To su bili jedrenjaci srednje
veličine sa dva jarbola s križnim jedrima i jednim sošnim jedrom na
krmenom jarbolu, a osobito su ih koristili pirati radi njihove brzine.
Crni soko I stradao je u epizodi “Zamka za Riđobradog” kada je eksplodirao usred Kartagene razorivši čitavu luku. Crni Soko II pao je u ruke piratu Alvarezu u epizodi “Gusar bez lica” ali ga je Eric sa svojim Kobcem pronašao i uništio spasivši i svog poočima iz zarobljeništva. No Crni Soko III koga prvi put susrećemo u epizodi “Zarobljenica Maura”
je priča za sebe. To je fenomenalan ratni stroj nikada do tada viđen na
morima i koji je od nekoliko različitih klasa brodova u sebi
iskombinirao najbolje karakteristike, nešto slično vidjeti će se tek 2
stoljeća kasnije kada će se pojaviti klasa Panzerschiff (Džepni bojni brod) koji će isto biti hibrid najboljih osobina dotadašnjih klasa brodova i isto namjenjen gusarenju.



Svoju će snagu Crni Soko III (građen prema posebnim nacrtima dva
stara iskusnika, Riđobradog i Tronogog u Amsterdamu) iskazati u epizodi «Pakleni brod»
kada uništavaju Alžir, gnijezdo maurskih pirata i vlastitim snagama
probija se na otvoreno more. Poseban dojam ostaviti će njegova dva
ogromna topa prikladno nazvana Gog i Magog. Postoje
različite legende o tome ko su bili Gog i Magog. U krščanstvu su Gogom i
Magogom nazivali sve narode drugih religija kada bi zaprijetili
provalom u krščanske zemlje bilo da su to bili avari, mongoli,huni,
turci, ali mi se nekako čini logičnim da je to preuzeto iz Kurana gdje
se spominju dva čudovišta koja razaraju zemlju i tek ih je Dhu'l-Qarnayn
zauistavio blokiravši ih ogromnim zidom podignuvši ga između dviju
planina a napravivši ga taljenjem ogromnih komada željeza i
kombinirajući ga sa mjedi koji je bio takav da ga čudovišta nisu mogla
ni potkopati ni uspeti se preko njega. To je vjerojatno sasvim prikladno
ime za dva ogromna topa u utrobi Crnog sokola, topova koji su se mogli
okretati za 180° oko svoje osi. Osim topova posebno iznenađenje su bile
"đavolje orgulje", 25 musketa koje su bile zajedno povezane i smještene
kod koša u snasti čineći tako preteču mitraljezu Gatling.

Prva epizoda ovog popularnog stripa pojavila se u magazinu "Pilote" 1959. gdje su oba autora (Hubinon i Charlier)
bili i jedni od osnivača i pokretača tog magazina (Charlier će biti i
urednik redakcije uz još jednog čuvenog scenarista Rene Goscinnya), a
rad na Riđobradom gusaru im je i prva zajednička suradnja u tom
časopisu, a već su prije surađivali u magazinu "Spirou" na stripu "Buck
Danny", ž kao i na početku karijere u kratkom stripu "L' Agonie du
Bismarck" ("Agonija Bismarcka" – o potapanju njemačkog bojnog broda)
gdje je zanimljivo da je čuveni scenarista Charlier ne samo pisao
scenarij već je crtao i brodove i avione.


Victor Hubinon & Jean-Michel Charlier

Do 1969. godine Hubinon je izradio osamnaest epizoda Riđobradog (
nezavršivši epizodu "Gusar bez lica"), gdje će ga zamijeniti prvo Jije, a zatim Gaty i Patrice Pelleren. Charlier će i sa novim crtačima surađivati na Riđobradom sve do 25 epizode LES REVOLTES DE LA JAMAIQUE
– a nakon nje i on se povlači iz tog stripa. Dvije godine kasnije ('89)
umire i Charlier i svjet stripa time gubi jednog velikog scenarista i
izvrsna pripovjedača.



Khair–ed–Din – da li i Riđobradi Gusar?

Nakon opsežnog istraživanja u pokušaju da slavnom liku iz stripa
Victora Hubinona i Jean Michel Charliera pridodam stvarnu povjesnu
ličnost po kojoj je mogao biti kreiran (uzevši u obzir da je Hubinon -
crtač koji je nevjerojatno pazio na detalje, koji je volio povjest i
koji je opsežno istražio period u koji je smjestio svog junaka)-jedini
lik koji najvećim dijelom odgovara junaku iz stripa, iako ne po svemu
jeste Hizir Barbarossa (1465-1546) slavni turski
pomorac, admiral, vojskovođa i iznad svega gusar. Hizir ce zahvaljujući
nizu uspješnih pothvata uglavnom protiv Španjolaca koje je strahovito
mrzio (prva sličnost sa Ridjobradim kome su također Španjolci bili
smrtni neprijatelji) biti prozvan Khair-ed-din
(Hajredin) ili Božji dar. Kao i junaku iz stripa i njegov sin biti će
uspješan pomorac i gusar, a nakon što mu brat (isto čuveni gusar) pogiba
u pokušaju otimanja Alžira od Španaca - Hajredin se obraća turskom
sultanu Selimu koji mu pruža podršku i Hajredin uspijeva preoteti Alžir
1529. iz ruku Španjolaca i do 1830. kada je osvojen od strane Francuza
biti će prijestolnica piratima. Hajredin će u nizu uspješnih bitaka
zauzeti i Tunis, koji će ipak biti izgubljen kada ga španski kralj Karlo V
ponovno osvoji, ali će zato zauzeti Mallorcu i Nicu. Poput junaka iz
stripa i on će od gusara postati onaj koji se bori za svog kralja (u
ovom slučaju sultana).

Također je kao i junak iz stripa imao osobinu rijetku među gusarima –
lojalnost! Nakon napuštanja aktivnog pomorskog života odlazi u Konstantinopol gdje ima visoki položaj koji drži do smrti, a čak postoje teorije da je zapravo bio Francuz, pa će povjesničar Pierre Bourdeille De Brantome zapisati:


"Ako je točno da je bio Francuz, onda je svojoj zemlji učinio veliku
čast, a ako nije točno, onda je vrijedan hvale bez obzira na porijeklo
jer je zapanjivao krsćane, arape i maure i ratujući s njima na moru i
kopnu sve ih sebi potčinio".

COMIC STRIP

Nastavljamo sa Stripotekom...