''Cogito ergo sum''

Enna ::
Jupii znači postojim u više dimenzija zbog radi orgazma!

Zašto mi ovo zvuči nekako orgazmično uvrnuto?

When a programmer is learning a new language, the first exercise in any
tutorial is invariably to program a little window with the output “Hello, world!”
The cum shot is like this exercise: it is the “Hello, world!” of the orgasm pro-
gram. It is almost as though the orgasm is of dubious ontological status until the
white paste of ejaculate declares its existence across the face of the victim. The
cum shot is the cogito ergo sum of the orgasm: I cream therefore I am. In this
sense. Mercury de Sade’s vision of ejaculating across the surface of an extrater-
restrial being serves a dual purpose: the existence of the orgasm cannot be
known until it reveals itself in the cum shot, and the existence of the alien can-
not be known until it reveals itself in the close encounter. Might an absolute
proof not consist in the union of these two certainties? Who would doubt the
existence of an orgasm that shouted its existence in the face of an extraterres-
trial? And who would doubt the existence of an alien so tangible that a man can
ejaculate on it?

Zatim sam pažljivo proučavao, Šta sam, i vidio sam, da mogu pretpostaviti, da nemam tijela i da ne postoje ni svijet ni mjesto, gdje se nalazim, ali da ne mogu zato pretpostaviti, da ja ne postojim i da, naprotiv, baš iz toga, što namjeravam sumnjati o istini drugih stvari, slijedi veoma očito i veoma sigurno, da ja postojim. Da sam pak samo prestao misliti, premda bi sve ostalo, što sam ikada predočivao, bio istinito, ne bih imao nikakva razloga misliti, đa sam postojao. Iz toga sam spoznao, da sam supstancija, koje je čitava bit ili priroda u tome da samo misli i kojoj za bivanje nije potrebno nikakvo mjesto niti zavisi od bilo koje materijalne stvari. Prema tome je ovo ja, t. j. duša, koja me čini onim, što jesam, potpuno različna od tijela i može se čak lakše spoznati nego tijelo, a da njega i nema, ona bi ipak ostala upravo to, što jest.
Onda sam općenito razmišljao, šta se traži od neke postavke, da bude istinita i izvjesna; pošto sam, naime, upravo našao jednu, za koju sam znao, da je takva, mislio sam, da moram i znati, u Čemu je ova izvjesnost. I uočivši, da mi u ovoj postavci: mislim, dakle jesam, baš ništa drugo ne jamči, da govorim istinu, osim đa vidim vrlo jasno, kako moramo postojati, dal bismo mislili, došao sam do uvjerenja, da mogu postaviti opće pravilo, da su stvari, koje shvaćamo sasvim jasno ii sasvim razgovijetno, potpuno istinite. Ali kod toga postoji izvjesna poteškoća, naime da se pravilno uoči, koje su to stvari, koje shvaćamo razgovijetno.

.Dekart se bavio potragom za takvom istinom da bi dobio primer koga treba slediti i u saznanju ostalih stvari. Tako on ustanovljava četiri pravila metode kojih se treba pridržavati u nauci:

1. Treba prihvatati samo one istine koje saznajemo potpuno jasno i razgovetno.
2. Složenije probleme treba razložiti na jednostavne i lakše shvatljive delove.
3. Ono što ostane neobjašnjeno treba objasniti pomoću ovih prostijih stvari.
4. Na kraju treba još jednom preći ceo proces, da bi se izbegle moguće greške.

Pomoću ovih pravila možemo da napredujemo u nauci sigurni da dolazimo do pouzdanih znanja. Dekart je smatrao da se ova pravila uspešno primenjuju u matematici, i da njene metode treba proširiti ka ostalim naukama.

inspy ::нагласак је на LITTLE madness..... (баш ми фали Наопака).

Marea ::Nije sloboda da ides gdje pozelis....Sloboda je da uvijek mozes biti ono sto jesi. Izgleda otrcana fraza, ali nije jednostavna, i tako je...

Ja radim, i kad ne zelim, ja shvatam da to ne zelim, i zato mi nije ni "moranje".