Ko je trenutno na forumu
Imamo 184 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 184 Gosta :: 2 ProvajderiNema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 359 dana Sub Okt 05, 2024 7:41 am
Zadnje teme
Kontrolni panel
Profil |
Članstvo |
Privatne poruke |
Ostalo |
Traži
Zanimljivi članci, video snimci...
+44
Iceman
Batista
Avramova
furija
bad_lieutenant
Epitaf
Miškica
Cleopatra
Thabit
madam mim
Mojra
Ledena
Johnny-Azra
country girl
Komsinica
digitalmandrak
alija
Strelac
MisisM
Jovanamilutin
Loreal
laza
Enna
Istina ex Natasha
Mesrine
MoonGirl
Time
Idejan
Marea
paket
jelena
Qbin
Noelia
IceQueen
Vulin
Fi Pi
inspy
Vidra
cvjeticanin
Fristajlo
Orhideja
L2
Prince
slavena
48 posters
Strana 7 od 20
Strana 7 od 20 • 1 ... 6, 7, 8 ... 13 ... 20
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
PREDIZBORNI BLOG ‘VELIKOG BRATA’: Dragi moji birači, uvijek ću vam lagati, a vi ćete mi uvijek aplaudirati!
Četvrtak | 27.09.2012.
Dragi moji, glupi birači, ne postoji nikakva demokratija, vi ste samo jedna obična maska, bezlična masa i privid da vi, kao bajagi, nešto birate i odlučujete. Postoji samo robovlasništvo, koje s vremana na vrijeme promijeni oblik… Blog komentar našeg čitatelja, alias ‘Velikog brata’, na predstojeće izbore i predizborna obećanja
glasači
ODLUČIO sam i ovog puta da učestvujem na izborima i naravno da pobijedim. Ne trebam vam se posebno predstavljati, ja sam glup i nepismen ali naučio sam vladati vama. Draga mi je politika i vlast, a vladam vama zato što sam to naučio kroz vijekove, jer i vi ne koristite razum nizašto pa ni prilikom izbora onih koji će vama vladati. Ja i druge velike vođe, moja sabraća, također imamo presudnu ulogu u tome da vam zabranjujemo mišljenje od izlaska iz jedne rupe (maternice), do ulaska u drugu rupu (grob), ostavivši vas u prvoj, najvećoj i po svoj prilici za vas nerješivoj dilemi, da li izlaskom zaplačete žaleći ugođaj prve ili zbog neugode ovog svijeta i trenutnog saznanja da vas čeka druga, mnogo neugodnija. Vaše pravo ljudsko mišljenje je vijekovima sputano stotinama ograda i zapreka od arhetipskog mitskog, religijskog, kolektivnog, istorijskog, tako da je to uvijek doprinos meni i mome vladanju. Cjelokupnom poviješću vlada glupost, zato što vi uvijek iznova birate glupe i egoistične poput mene.
Vaše pravo ljudsko mišljenje je vijekovima sputano stotinama ograda i zapreka od arhetipskog mitskog, religijskog, kolektivnog, istorijskog, tako da je to uvijek doprinos meni i mome vladanju. Cjelokupnom poviješću vlada glupost, zato što vi uvijek iznova birate glupe i egoistične poput mene.
Evo zašto ponovo treba da izaberete mene, biću potpuno jasan, iskren i otvoren:
DRAGI MOJI, glupi birači, ne postoji nikakva demokratija, vi ste samo jedna obična maska, bezlična masa i privid da vi, kao bajagi, nešto birate i odlučujete. Postoji samo robovlasništvo, koje s vremana na vrijeme promijeni poneki oblik na kugli zemaljskoj i vi ste oni koji ga čine bitno sadržajnim. Ma šta bismo ja i moja sabraća bez vas takvih. Nama bi bilo otpisano.
Ukoliko me i ovaj put izaberete nudim vam sljedeće:
• privid slobode svakog pojedinca, pod kojim ću ja vladati neprikosnoveno apsulutistički kao i do sada
• potpuno neodgovornu vlast, jer bi bilo iluzorno i gluplje i od samog mene da sam sebi odgovaram
• nudim vam poniznost i pokornost meni i time ćete potpuno uživati u neslobodi i produžetku moje vladavine i robovlasništva
glasači
U cilju vladanja uvijek ću vam lagati, a vi ćete mi uvijek aplaudirati...
Držat ću vas bez posla, ionako je posao prirodna prinuda, ko je u njemu našao zadovoljstvo, tek toliko ću vam davati da vas održavam u golom životu...
Ubijat ću u vama svaku moguću pojavu trunke osjećaja hrabrosti, pravde, moralnosti, poštenja i iskrenosti, jer su to i onako samo šuplja skolastička nadmudrivanja...
Obećavam vam i sljedeće:
• u cilju vladanja uvijek ću vam lagati, a vi ćete mi uvijek aplaudirati
• držat ću vas bez posla, ionako je posao prirodna prinuda, ko je u njemu našao zadovoljstvo, tek toliko ću vam davati da vas održavam u golom životu
• ubijat ću u vama svaku moguću pojavu trunke osjećaja hrabrosti, pravde, moralnosti, poštenja i iskrenosti, jer su to i onako samo šuplja skolastička nadmudrivanja
• nudit ću vam jednoumlje, zatvorenost, čoporsku organizaciju zajednice, gdje će svako režati na svakoga, apsolutnu netoleranciju prema svemu drugom i drugačijem, gdje vas samo na moj mig mogu natjerati da vodite ratove
• napravit ću zakone takve da ja nikada ne mogu odgovarati nizašto, što omogućuje moju vječnu vladavinu
• one stvari za koje smatram da vi ne treba da znate držat ću u strogoj tajnosti
• insistirat ću na apsolutnoj nacionalnoj netoleranciji i stalnom huškanju, potpirivanju mržnje, naoružavanju, stvaranju kriza i vođenju ratova
• obećavam vam da ćete prevazići abecedne gluposti o ekonomskom razvoju, podizanju fabrika, uređenju životnog prostora, zdravog razvoja poljoprivrede, korištenja razuma, i valjda za svagda prihvatiti da je pravi cilj potpuna ekološka zagađenost koja će prouzročiti sve nove i nove bolesti, čime ćete se uvijek iznova sami sobom baviti, razvijati medicinu, čto će život činiti zanimljivim
• s vremena na vrijeme zabavljat ću vas pokretanjem kojekakvih akcija u stilu očistimo planetu za jedan dan od onoga čime je vijekovima zagađivana, računajući i ono radioaktivno, što je za mene izuzetno zabavno jer radite upravo onako kako ja želim, vi ćete i dalje skupljati kese i papiriće, čistiti planetu za jedan dan, ne koristeći pri tom razum i ne dodirujući uzroke pogrešnog načina rada i života, zatim planeta će gorjeti godinu dana od silne upotrebe energije, a vi ćete po jedan minut gasiti sijalice i kušati planetarni mrak koji bi uistinu mogao i nastati
• nudim vam odbijanje ulaska u evropsku zajednicu, jer ona je mračna, zavirite joj samo u prošlost, dva svjetska rata je započinjala, ko bi joj više vjerovao
• zaboravite riječ pravda, kada mi date glas o tome - samo ja odlučujem
• savladali smo i lekciju prava i sloboda (da se oko toga dalje ne zamaramo, bit ćete potpuno neslobodni) koja počinje od ekonomske neslobode i neimanja materijalnih stvari i novca, i naučite jednom zauvijek da je lijepo biti neslobodan, da ne koristim neku neugodnu riječ, zapitajte se kako je samo meni teško vladati vama i nositi teret slobode vlastitog izbora i odluke
• sve ono što niste vi, to sam ja; sve vaše projicirane želje, htijenja, žudnje , tlapnje prenesene su na mene, pa vi vidite kako je teško biti političar-vladar, da ne govorim o mukama u upravljanju novcem i imovinom koju ste prenijeli na mene.
I evo, na kraju, zašto na predstojećim opštinskim izborima treba da glasate za mene:
• moji programski ciljevi su najbolji
• iskren sam prema vama
• ja sam glup, ali iskreno vam kažem da volim politiku i vlast, koji mi bez mnogo truda i nikakve odgovornosti donose to odvratno materijalno bogatstvo koje nije vrijedno jedan mrven duha i pogleda zvjezdanog neba, za što nemam vremena; to je neuporedivo sa vašim vječnim robovskim mirom i spoznajom da je apsolut negdje izvan materijalnog
Ja sam griješan, odlučio sam se za materijalno i iako sam nepismen i glup, dugotrajnim iskustvom savladao sam vještinu vladanja, a uz to sam zavolio novac, materijalna uživanja pa čak može se reći i hedonizam, što se ne može mjeriti sa vašom duhovnom srećom...
• ja sam griješan, odlučio sam se za materijalno i iako sam nepismen i glup, dugotrajnim iskustvom savladao sam vještinu vladanja, a uz to sam zavolio novac, materijalna uživanja pa čak može se reći i hedonizam, što se ne može mjeriti sa vašom duhovnom srećom
• mnogi skloni materijalnoj strani života, može se reći iz humanih zanimanja, sa zakletvom na humanizam, kao recimo ljekari, pohrlili su u prljavu politiku i vladanje ljudima u zanesenosti za materijalnim bogatstvom, vi to dobro znate, zaobići ćete ih i glasati za mene koji nemam skrivenih namjera
• slijede ih i mnogi drugi koji su napustili svoja ugodna i lijepa zanimanja zarad politike i bogatstva, čiju prevrtljivost prepoznajete, te ćete i njih eliminirati i kazniti neizborom
• politika i vladanje odavno ne zahtijevaju nikakvo znanje o čovjeku i društvu, to sam prvi otkrio ja, i to mi vi uvijek iznova priznajete
• nepogrješivo ću vas i dalje voditi putem zatiranja razuma, a o umu da i ne govorimo, sve će ići njihovom stranputicom, jer vi to tako volite.
Vi ćete mene slijediti i glasati za mene kao i uvijek!
Vaš Veliki brat vas neizmjerno voli.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)
Četvrtak | 27.09.2012.
Dragi moji, glupi birači, ne postoji nikakva demokratija, vi ste samo jedna obična maska, bezlična masa i privid da vi, kao bajagi, nešto birate i odlučujete. Postoji samo robovlasništvo, koje s vremana na vrijeme promijeni oblik… Blog komentar našeg čitatelja, alias ‘Velikog brata’, na predstojeće izbore i predizborna obećanja
glasači
ODLUČIO sam i ovog puta da učestvujem na izborima i naravno da pobijedim. Ne trebam vam se posebno predstavljati, ja sam glup i nepismen ali naučio sam vladati vama. Draga mi je politika i vlast, a vladam vama zato što sam to naučio kroz vijekove, jer i vi ne koristite razum nizašto pa ni prilikom izbora onih koji će vama vladati. Ja i druge velike vođe, moja sabraća, također imamo presudnu ulogu u tome da vam zabranjujemo mišljenje od izlaska iz jedne rupe (maternice), do ulaska u drugu rupu (grob), ostavivši vas u prvoj, najvećoj i po svoj prilici za vas nerješivoj dilemi, da li izlaskom zaplačete žaleći ugođaj prve ili zbog neugode ovog svijeta i trenutnog saznanja da vas čeka druga, mnogo neugodnija. Vaše pravo ljudsko mišljenje je vijekovima sputano stotinama ograda i zapreka od arhetipskog mitskog, religijskog, kolektivnog, istorijskog, tako da je to uvijek doprinos meni i mome vladanju. Cjelokupnom poviješću vlada glupost, zato što vi uvijek iznova birate glupe i egoistične poput mene.
Vaše pravo ljudsko mišljenje je vijekovima sputano stotinama ograda i zapreka od arhetipskog mitskog, religijskog, kolektivnog, istorijskog, tako da je to uvijek doprinos meni i mome vladanju. Cjelokupnom poviješću vlada glupost, zato što vi uvijek iznova birate glupe i egoistične poput mene.
Evo zašto ponovo treba da izaberete mene, biću potpuno jasan, iskren i otvoren:
DRAGI MOJI, glupi birači, ne postoji nikakva demokratija, vi ste samo jedna obična maska, bezlična masa i privid da vi, kao bajagi, nešto birate i odlučujete. Postoji samo robovlasništvo, koje s vremana na vrijeme promijeni poneki oblik na kugli zemaljskoj i vi ste oni koji ga čine bitno sadržajnim. Ma šta bismo ja i moja sabraća bez vas takvih. Nama bi bilo otpisano.
Ukoliko me i ovaj put izaberete nudim vam sljedeće:
• privid slobode svakog pojedinca, pod kojim ću ja vladati neprikosnoveno apsulutistički kao i do sada
• potpuno neodgovornu vlast, jer bi bilo iluzorno i gluplje i od samog mene da sam sebi odgovaram
• nudim vam poniznost i pokornost meni i time ćete potpuno uživati u neslobodi i produžetku moje vladavine i robovlasništva
glasači
U cilju vladanja uvijek ću vam lagati, a vi ćete mi uvijek aplaudirati...
Držat ću vas bez posla, ionako je posao prirodna prinuda, ko je u njemu našao zadovoljstvo, tek toliko ću vam davati da vas održavam u golom životu...
Ubijat ću u vama svaku moguću pojavu trunke osjećaja hrabrosti, pravde, moralnosti, poštenja i iskrenosti, jer su to i onako samo šuplja skolastička nadmudrivanja...
Obećavam vam i sljedeće:
• u cilju vladanja uvijek ću vam lagati, a vi ćete mi uvijek aplaudirati
• držat ću vas bez posla, ionako je posao prirodna prinuda, ko je u njemu našao zadovoljstvo, tek toliko ću vam davati da vas održavam u golom životu
• ubijat ću u vama svaku moguću pojavu trunke osjećaja hrabrosti, pravde, moralnosti, poštenja i iskrenosti, jer su to i onako samo šuplja skolastička nadmudrivanja
• nudit ću vam jednoumlje, zatvorenost, čoporsku organizaciju zajednice, gdje će svako režati na svakoga, apsolutnu netoleranciju prema svemu drugom i drugačijem, gdje vas samo na moj mig mogu natjerati da vodite ratove
• napravit ću zakone takve da ja nikada ne mogu odgovarati nizašto, što omogućuje moju vječnu vladavinu
• one stvari za koje smatram da vi ne treba da znate držat ću u strogoj tajnosti
• insistirat ću na apsolutnoj nacionalnoj netoleranciji i stalnom huškanju, potpirivanju mržnje, naoružavanju, stvaranju kriza i vođenju ratova
• obećavam vam da ćete prevazići abecedne gluposti o ekonomskom razvoju, podizanju fabrika, uređenju životnog prostora, zdravog razvoja poljoprivrede, korištenja razuma, i valjda za svagda prihvatiti da je pravi cilj potpuna ekološka zagađenost koja će prouzročiti sve nove i nove bolesti, čime ćete se uvijek iznova sami sobom baviti, razvijati medicinu, čto će život činiti zanimljivim
• s vremena na vrijeme zabavljat ću vas pokretanjem kojekakvih akcija u stilu očistimo planetu za jedan dan od onoga čime je vijekovima zagađivana, računajući i ono radioaktivno, što je za mene izuzetno zabavno jer radite upravo onako kako ja želim, vi ćete i dalje skupljati kese i papiriće, čistiti planetu za jedan dan, ne koristeći pri tom razum i ne dodirujući uzroke pogrešnog načina rada i života, zatim planeta će gorjeti godinu dana od silne upotrebe energije, a vi ćete po jedan minut gasiti sijalice i kušati planetarni mrak koji bi uistinu mogao i nastati
• nudim vam odbijanje ulaska u evropsku zajednicu, jer ona je mračna, zavirite joj samo u prošlost, dva svjetska rata je započinjala, ko bi joj više vjerovao
• zaboravite riječ pravda, kada mi date glas o tome - samo ja odlučujem
• savladali smo i lekciju prava i sloboda (da se oko toga dalje ne zamaramo, bit ćete potpuno neslobodni) koja počinje od ekonomske neslobode i neimanja materijalnih stvari i novca, i naučite jednom zauvijek da je lijepo biti neslobodan, da ne koristim neku neugodnu riječ, zapitajte se kako je samo meni teško vladati vama i nositi teret slobode vlastitog izbora i odluke
• sve ono što niste vi, to sam ja; sve vaše projicirane želje, htijenja, žudnje , tlapnje prenesene su na mene, pa vi vidite kako je teško biti političar-vladar, da ne govorim o mukama u upravljanju novcem i imovinom koju ste prenijeli na mene.
I evo, na kraju, zašto na predstojećim opštinskim izborima treba da glasate za mene:
• moji programski ciljevi su najbolji
• iskren sam prema vama
• ja sam glup, ali iskreno vam kažem da volim politiku i vlast, koji mi bez mnogo truda i nikakve odgovornosti donose to odvratno materijalno bogatstvo koje nije vrijedno jedan mrven duha i pogleda zvjezdanog neba, za što nemam vremena; to je neuporedivo sa vašim vječnim robovskim mirom i spoznajom da je apsolut negdje izvan materijalnog
Ja sam griješan, odlučio sam se za materijalno i iako sam nepismen i glup, dugotrajnim iskustvom savladao sam vještinu vladanja, a uz to sam zavolio novac, materijalna uživanja pa čak može se reći i hedonizam, što se ne može mjeriti sa vašom duhovnom srećom...
• ja sam griješan, odlučio sam se za materijalno i iako sam nepismen i glup, dugotrajnim iskustvom savladao sam vještinu vladanja, a uz to sam zavolio novac, materijalna uživanja pa čak može se reći i hedonizam, što se ne može mjeriti sa vašom duhovnom srećom
• mnogi skloni materijalnoj strani života, može se reći iz humanih zanimanja, sa zakletvom na humanizam, kao recimo ljekari, pohrlili su u prljavu politiku i vladanje ljudima u zanesenosti za materijalnim bogatstvom, vi to dobro znate, zaobići ćete ih i glasati za mene koji nemam skrivenih namjera
• slijede ih i mnogi drugi koji su napustili svoja ugodna i lijepa zanimanja zarad politike i bogatstva, čiju prevrtljivost prepoznajete, te ćete i njih eliminirati i kazniti neizborom
• politika i vladanje odavno ne zahtijevaju nikakvo znanje o čovjeku i društvu, to sam prvi otkrio ja, i to mi vi uvijek iznova priznajete
• nepogrješivo ću vas i dalje voditi putem zatiranja razuma, a o umu da i ne govorimo, sve će ići njihovom stranputicom, jer vi to tako volite.
Vi ćete mene slijediti i glasati za mene kao i uvijek!
Vaš Veliki brat vas neizmjerno voli.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)
Idejan- Super član
- Broj poruka : 5951
Datum upisa : 21.09.2011
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
PRAVI SRBIN I NACIONALISTA: Bora Čorba postao ČETNIČKI vojvoda
Petak | 28.09.2012.
Vrhovne vojvode Ujedinjenog ravnogorskog pokreta u selu Ba pokraj Valjeva dodijelile frontmenu grupe Riblja čorba titulu vojvode
corba vojvoda
Vrhovne vojvode Ujedinjenog ravnogorski pokreta juče su Bori Đorđeviću, frontmenu rok benda Riblja čorba, dodijelile titulu počasnog vojvode!
U porti Crkve Svetog proroka Ilije u selu Ba kod Valjeva, poznatom po održavanju četničkog kongresa 1944. godine, vrijeme kao da je stalo. Saborci đenerala Draže i dalje puštaju brade, vrhovni komandanti četničkih divizija im prave društvo, mladi četnici skandiraju: „Čiča, Čiča... Živela Srbija!“
Kako kažu, Boru Čorbu su izabrali zato što je pravi Srbin i nacionalista i kao poklonik četničke ideologije zaslužuje da ponese zvanje vojvode.
- Ovo je velika stvar. Ovde sam s patriotama koje iskreno vole svoju zemlju. Krajnje je vrijeme da se izbriše slika o četnicima kao negativcima, strašnim stvorenjima koja nose krvavu kapu. Srećan sam što su vojvode Ravnogorskog pokreta ujedinjene i što smo napokon pokazali da Srbi mogu da se slože! - rekao je Bora za Kurir, dok su se pozadini čule rodoljubive pjesme Kraljeve vojske u otadžbini.
Gozba je bila bogata, pila se rakija, al’ je svečanost prošla bez gibanice! Nije to četnički običaj.
DEPO PORTAL - BLIN/a.k.
Poveži preko diggfacebooktwittergoogledelicious
Petak | 28.09.2012.
Vrhovne vojvode Ujedinjenog ravnogorskog pokreta u selu Ba pokraj Valjeva dodijelile frontmenu grupe Riblja čorba titulu vojvode
corba vojvoda
Vrhovne vojvode Ujedinjenog ravnogorski pokreta juče su Bori Đorđeviću, frontmenu rok benda Riblja čorba, dodijelile titulu počasnog vojvode!
U porti Crkve Svetog proroka Ilije u selu Ba kod Valjeva, poznatom po održavanju četničkog kongresa 1944. godine, vrijeme kao da je stalo. Saborci đenerala Draže i dalje puštaju brade, vrhovni komandanti četničkih divizija im prave društvo, mladi četnici skandiraju: „Čiča, Čiča... Živela Srbija!“
Kako kažu, Boru Čorbu su izabrali zato što je pravi Srbin i nacionalista i kao poklonik četničke ideologije zaslužuje da ponese zvanje vojvode.
- Ovo je velika stvar. Ovde sam s patriotama koje iskreno vole svoju zemlju. Krajnje je vrijeme da se izbriše slika o četnicima kao negativcima, strašnim stvorenjima koja nose krvavu kapu. Srećan sam što su vojvode Ravnogorskog pokreta ujedinjene i što smo napokon pokazali da Srbi mogu da se slože! - rekao je Bora za Kurir, dok su se pozadini čule rodoljubive pjesme Kraljeve vojske u otadžbini.
Gozba je bila bogata, pila se rakija, al’ je svečanost prošla bez gibanice! Nije to četnički običaj.
DEPO PORTAL - BLIN/a.k.
Poveži preko diggfacebooktwittergoogledelicious
Idejan- Super član
- Broj poruka : 5951
Datum upisa : 21.09.2011
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Nije lako biti cetnik:
USTAVNI SUD SRBIJE: Četnici nisu više izjednačeni s partizanima
Subota | 29.09.2012.
Ustavni sud Srbije ocijenio je kao neustavnu uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005. prema kojoj se članovi Ravnogorskog (četničkog) pokreta smatraju učesnicima Narodnooslobodilačkog rata u Drugom svjetskom ratu, piše beogradski dnevnik "Danas" u vikend izdanju
Draža MihailovićPrema toj odluci Suda, članovima Ravnogorskog pokreta uskraćeno je pravo na borački dodatak, invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na banjsko i klimatsko liječenje o trošku države i pravo na ortopedska i druga pomagala.
Međutim, kako je prenio ovaj list, ravnogorci i dalje imaju pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju.
Prema odluci Suda, članovi Ravnogorskog pokreta imaju pravo i na dobijanje "Ravnogorske spomenice 1941." i to pod uslovom da su u Jugoslovensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, stupili u periodu od 17. aprila 1941. do 31. decembra te godine.
Da bi bili nosioci te spomenice potreban je i dokaz da službu nisu prekidali do 15. maja 1945. godine, to jest do oslobođenja.
Prema nezvaničnim podacima, do 31. jula 2007., kada je bio krajnji rok za dobijanje spomenice, podnijeto je oko 3.000 zahtjeva, prenio je "Danas".
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)
USTAVNI SUD SRBIJE: Četnici nisu više izjednačeni s partizanima
Subota | 29.09.2012.
Ustavni sud Srbije ocijenio je kao neustavnu uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005. prema kojoj se članovi Ravnogorskog (četničkog) pokreta smatraju učesnicima Narodnooslobodilačkog rata u Drugom svjetskom ratu, piše beogradski dnevnik "Danas" u vikend izdanju
Draža MihailovićPrema toj odluci Suda, članovima Ravnogorskog pokreta uskraćeno je pravo na borački dodatak, invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na banjsko i klimatsko liječenje o trošku države i pravo na ortopedska i druga pomagala.
Međutim, kako je prenio ovaj list, ravnogorci i dalje imaju pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju.
Prema odluci Suda, članovi Ravnogorskog pokreta imaju pravo i na dobijanje "Ravnogorske spomenice 1941." i to pod uslovom da su u Jugoslovensku vojsku u otadžbini, odnosno u Ravnogorski pokret, stupili u periodu od 17. aprila 1941. do 31. decembra te godine.
Da bi bili nosioci te spomenice potreban je i dokaz da službu nisu prekidali do 15. maja 1945. godine, to jest do oslobođenja.
Prema nezvaničnim podacima, do 31. jula 2007., kada je bio krajnji rok za dobijanje spomenice, podnijeto je oko 3.000 zahtjeva, prenio je "Danas".
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)
Idejan- Super član
- Broj poruka : 5951
Datum upisa : 21.09.2011
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
NAJNOVIJE ISTRAŽIVANJE: Saznajte gdje žive muškarci sa najvećom prosječnom dužinom penisa
Ponedjeljak | 01.10.2012.
Najnovije istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta u Ulsteru pod vodstvom profesora dr. Richarda Lynna, a koje je objavljeno u časopisu Personality and Individual Differences, pokazalo je tko su "svjetski velikani"
Banana - 11
Istraživanje je obuhvatilo 113 zemalja, mjereni su penisi u erekciji, a ustanovljeno je da muškarci iz Republike Kongo sigurno stoje na prvom mjestu s prosječnom veličinom od 18,03 centimetara, slijed Ekvador (17,78), Gana (17,27) i Kolumbija sa 17,02, prenosi Index.
Prvi Europljani na ovoj su listi Islanđani sa 16,51, a u stopu ih prate Talijani (15,57) i Šveđani (14,99)
Dr. Lynn otprije je poznat po svojim kontroverznim teorijama, a jedna od njih i da su neke rase, zahvaljujući evoluciji, postale inteligentnije od drugih, a neki mu zamjeraju i to što je u ovom slučaju koristio prije prikupljene podatke, piše Telegraph.
Međutim, i sam Lynn priznaje da nalazi sa stranica s koje je prikupljao podatke nisu potvrdili drugi akademici, a činjenica da je svoje podatke prikupljao s interneta i da je riječ o nepotvrđenim podacima, daje naslutiti da je riječ o istraživanju na koje se ne treba previše oslanjati.
Cijela lista izgleda ovako:
Republika Kongo - 18.03
Ekvador - 17,78
Gana - 17,27
Kolumbija - 17,02
Island - 16,51
Italija - 15,75
Južna Afrika - 15,24
Švedska - 14,99
Grčka - 14,73
Njemačka - 14,48
Novi Zeland - 13,92
Velika Britanija - 13,92
Kanada - 13,92
Španjolska - 13,92
Francuska - 13,46
Australija - 13,21
Rusija - 13,21
SAD - 12,95
Irska - 12,7
Rumunjska - 12,7
Kina - 10,92
Indija - 10,16
Tajland - 10,16
Južna Koreja - 9,65
Sjeverna Koreja - 9,65
Ponedjeljak | 01.10.2012.
Najnovije istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta u Ulsteru pod vodstvom profesora dr. Richarda Lynna, a koje je objavljeno u časopisu Personality and Individual Differences, pokazalo je tko su "svjetski velikani"
Banana - 11
Istraživanje je obuhvatilo 113 zemalja, mjereni su penisi u erekciji, a ustanovljeno je da muškarci iz Republike Kongo sigurno stoje na prvom mjestu s prosječnom veličinom od 18,03 centimetara, slijed Ekvador (17,78), Gana (17,27) i Kolumbija sa 17,02, prenosi Index.
Prvi Europljani na ovoj su listi Islanđani sa 16,51, a u stopu ih prate Talijani (15,57) i Šveđani (14,99)
Dr. Lynn otprije je poznat po svojim kontroverznim teorijama, a jedna od njih i da su neke rase, zahvaljujući evoluciji, postale inteligentnije od drugih, a neki mu zamjeraju i to što je u ovom slučaju koristio prije prikupljene podatke, piše Telegraph.
Međutim, i sam Lynn priznaje da nalazi sa stranica s koje je prikupljao podatke nisu potvrdili drugi akademici, a činjenica da je svoje podatke prikupljao s interneta i da je riječ o nepotvrđenim podacima, daje naslutiti da je riječ o istraživanju na koje se ne treba previše oslanjati.
Cijela lista izgleda ovako:
Republika Kongo - 18.03
Ekvador - 17,78
Gana - 17,27
Kolumbija - 17,02
Island - 16,51
Italija - 15,75
Južna Afrika - 15,24
Švedska - 14,99
Grčka - 14,73
Njemačka - 14,48
Novi Zeland - 13,92
Velika Britanija - 13,92
Kanada - 13,92
Španjolska - 13,92
Francuska - 13,46
Australija - 13,21
Rusija - 13,21
SAD - 12,95
Irska - 12,7
Rumunjska - 12,7
Kina - 10,92
Indija - 10,16
Tajland - 10,16
Južna Koreja - 9,65
Sjeverna Koreja - 9,65
Idejan- Super član
- Broj poruka : 5951
Datum upisa : 21.09.2011
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
55+
by Vedrana Rudan
Objavljeno: October 1st, 2012
Sutra uvečer u 21.00 nastupit ću u emisiji “Emisija”, na trećem programu Haertea. Voditeljica i urednica Jelena Jindra, Borut Šeparović i ja razgovarat ćemo kako danas u Hrvatskoj žive ljudi koji imaju 55+.
Često sam nastupala na teveu, ponekad i turbonekvalificirana za temu o kojoj sam govorila. Teve je slika, bitno je kako izgledaš, ljudi ispred ekrana rijetko čuju što oni u studiju govore.
Sat nakon emisije, da ih ubiješ, ne bi znali što je bila tema ali zapamte da voditeljica ima krive noge, gošća je debela, gost nije oprao kosu.
Nastup na teveu je stres nad stresovima zato bježim od njega. Ponekad mi ipak vrag ne da mira, pa… Sve ću vam ispričati.
Nazvala me Jindra i zamolila da joj budem gošća. Isuse Kriste! Što ću obući? Teve svakome doda deset kilograma a ja ih već imam dovoljno viška.
Dakle, sedamdeset i dvije plus deset, osamdeset i dvije. Kako se obući da izgledaš kao da imaš šezdeset i tri? Crno. Crno je ono pravo. Ali, jebeni studio izgleda poput mračne pećine, žmirkat će neonska tamnoplava cijev, ako se ucrnim izgubit ću se.
Svijetlo, dakle. Bijelo. U istoj sam emisiji pred par dana vidjela gošću u bijeloj haljinici. Doduše, curica u bijelom imala je 20-, mršava poput travke, lijepa poput mlade koja čeka ispred crkve da je tata u nekom američkom filmu otprati do oltara.
Što bih ja morala sebi učiniti da bih izgledala poput uznemirene nevjeste? Otac mi je mrtav godinama, nema me tko uvesti u crkvu. Pred oltarom ne ne čeka mladoženja koji nervozno gleda na sat.
Postoji li uopće mladoženja kome bi se ruke tresle u očekivanju nevjeste u bijelom i u 60+? U kojoj bi on morao biti ako bi mu takav komad izazivao treskavicu? 80+? Takvima ruke drhte i izvan crkve.
Ne, nikako bijelo! Neka stilistica je rekla Jindri da mi poruči kako je posljednji hit, to super izgleda na ekranu, nešto “plavozeleno”. “Nešto”? Što? Haljina? Bluza? Hlače?
Ovaj sam vikend bila u Benkovcu. Obišla sam sve dućane. Jedino što sam našla “plavozeleno” bile su hulahopke za unučicu. Sebi sam kupila za sto kuna vunenu tuniku boje zemlje za po doma. Ionako sam stalno doma.
Ali ja sutra moram blistati, ne smijem biti obučena kao za po doma. Ni u Zadru nema plavozelenog. Narančasto? Stilistica mi je poručila, narančasto je super.
Prijateljica Lela napravila mi je od mreže narančastu majicu. Mreža? Ne mogu doći na teve u emisiju o 55+ u 60+ odjevena u narančastu mrežu. Treba imati obzira prema gledateljima i djelatnicima hitne pomoći koji bi morali odjuriti na Prisavlje.
Nešto moram nositi ispod mreže. Crno! To će mi skinuti bar pola kilograma. Bodi! Bodi steže, mreža skriva. Oko vrata na kome mi je otisnut datum proizvodnje bit će vesela ogrlica.
Dakle, pokrila sam tijelo, nadlaktice, podlaktice, ostaju ruke. Ruke su mi bile stare i kad sam imala 20+ ali tada nisam odlazila na teve. Danas…Danas zaista izgledaju kao 80+.
Košćate, plave žile debele poput užeta, nokti polomljeni od rada u vrtu, nokat na palcu crn jer mi je muž priklještio prst vratima automobila. Slučajno? Trk na manikuru.
Cura 20+ nalijepila mi je umjetne nokte a onda ih premazala lakom u boji mreže koja će pokrivati bodi koji će stezati obješeno tijelo.
Da, moram zapamtiti, stolice u studiju imaju kotačiće, izgledaju poput invalidskih kolica, moram sjediti uspravno da gledatelji ne pomisle da i inače sjedim u kolicima. Ne se grbiti!
Frizeru! Farbanje kose, feniranje. Iza uha? Ispred uha? “Imate krasno lice, gospođo, nitko vam ne bi dao šezdeset i sedam, morate otkriti lice, stavite kosu iza uha”, rekla mi je Jasna, 25+. Iza uha!
Naočale. U ladicama imam desetak naočala ali sve su stare bar 20+. Nešto me mora “dignuti”. Trk u najbolji dućan u Rijeci. Šahini. Neću kupiti nove okvire ali mogu trkeljati kako će to gospodinu biti reklama, ja ću svima u mojoj ulici reći da su to njegovi okviri…
Htjela sam narančaste okvire. Dečko u prodavaonici, 18+, rekao mi je: “Narančasta je topla boja, ne možete biti sva u narančastom…” Sutra će optičarski konzilij Šahini odlučiti koja boja okvira će biti dovoljno hladna da me svede na 59+.
Prije emisije ulazak u prostoriju gdje će, nadam se, sjediti gospođa Višnja pa će uz pomoć kistova, vate, tuševa, pudera, kapi, ruža, sjajila, rumenila, sjenila… Učiniti čudo.
A onda mi preostaje samo moliti boga da režiser ne bude lik koji perverzno uživa muškarcima u studiju snimati dlake u nosu i ušima a ženama brkove.
“Imam li brkove”, pitala sam kćer. “Mama, nemaš!” “Stavi naočale.” “Ne nosim naočale.”
Ulazak u studio.Izlazak iz studija. Kako sam izgledala? Debelo? Umorno? Nafrakano? Mreža u mojim godinama? Gdje mi je bila pamet?
by Vedrana Rudan
Objavljeno: October 1st, 2012
Sutra uvečer u 21.00 nastupit ću u emisiji “Emisija”, na trećem programu Haertea. Voditeljica i urednica Jelena Jindra, Borut Šeparović i ja razgovarat ćemo kako danas u Hrvatskoj žive ljudi koji imaju 55+.
Često sam nastupala na teveu, ponekad i turbonekvalificirana za temu o kojoj sam govorila. Teve je slika, bitno je kako izgledaš, ljudi ispred ekrana rijetko čuju što oni u studiju govore.
Sat nakon emisije, da ih ubiješ, ne bi znali što je bila tema ali zapamte da voditeljica ima krive noge, gošća je debela, gost nije oprao kosu.
Nastup na teveu je stres nad stresovima zato bježim od njega. Ponekad mi ipak vrag ne da mira, pa… Sve ću vam ispričati.
Nazvala me Jindra i zamolila da joj budem gošća. Isuse Kriste! Što ću obući? Teve svakome doda deset kilograma a ja ih već imam dovoljno viška.
Dakle, sedamdeset i dvije plus deset, osamdeset i dvije. Kako se obući da izgledaš kao da imaš šezdeset i tri? Crno. Crno je ono pravo. Ali, jebeni studio izgleda poput mračne pećine, žmirkat će neonska tamnoplava cijev, ako se ucrnim izgubit ću se.
Svijetlo, dakle. Bijelo. U istoj sam emisiji pred par dana vidjela gošću u bijeloj haljinici. Doduše, curica u bijelom imala je 20-, mršava poput travke, lijepa poput mlade koja čeka ispred crkve da je tata u nekom američkom filmu otprati do oltara.
Što bih ja morala sebi učiniti da bih izgledala poput uznemirene nevjeste? Otac mi je mrtav godinama, nema me tko uvesti u crkvu. Pred oltarom ne ne čeka mladoženja koji nervozno gleda na sat.
Postoji li uopće mladoženja kome bi se ruke tresle u očekivanju nevjeste u bijelom i u 60+? U kojoj bi on morao biti ako bi mu takav komad izazivao treskavicu? 80+? Takvima ruke drhte i izvan crkve.
Ne, nikako bijelo! Neka stilistica je rekla Jindri da mi poruči kako je posljednji hit, to super izgleda na ekranu, nešto “plavozeleno”. “Nešto”? Što? Haljina? Bluza? Hlače?
Ovaj sam vikend bila u Benkovcu. Obišla sam sve dućane. Jedino što sam našla “plavozeleno” bile su hulahopke za unučicu. Sebi sam kupila za sto kuna vunenu tuniku boje zemlje za po doma. Ionako sam stalno doma.
Ali ja sutra moram blistati, ne smijem biti obučena kao za po doma. Ni u Zadru nema plavozelenog. Narančasto? Stilistica mi je poručila, narančasto je super.
Prijateljica Lela napravila mi je od mreže narančastu majicu. Mreža? Ne mogu doći na teve u emisiju o 55+ u 60+ odjevena u narančastu mrežu. Treba imati obzira prema gledateljima i djelatnicima hitne pomoći koji bi morali odjuriti na Prisavlje.
Nešto moram nositi ispod mreže. Crno! To će mi skinuti bar pola kilograma. Bodi! Bodi steže, mreža skriva. Oko vrata na kome mi je otisnut datum proizvodnje bit će vesela ogrlica.
Dakle, pokrila sam tijelo, nadlaktice, podlaktice, ostaju ruke. Ruke su mi bile stare i kad sam imala 20+ ali tada nisam odlazila na teve. Danas…Danas zaista izgledaju kao 80+.
Košćate, plave žile debele poput užeta, nokti polomljeni od rada u vrtu, nokat na palcu crn jer mi je muž priklještio prst vratima automobila. Slučajno? Trk na manikuru.
Cura 20+ nalijepila mi je umjetne nokte a onda ih premazala lakom u boji mreže koja će pokrivati bodi koji će stezati obješeno tijelo.
Da, moram zapamtiti, stolice u studiju imaju kotačiće, izgledaju poput invalidskih kolica, moram sjediti uspravno da gledatelji ne pomisle da i inače sjedim u kolicima. Ne se grbiti!
Frizeru! Farbanje kose, feniranje. Iza uha? Ispred uha? “Imate krasno lice, gospođo, nitko vam ne bi dao šezdeset i sedam, morate otkriti lice, stavite kosu iza uha”, rekla mi je Jasna, 25+. Iza uha!
Naočale. U ladicama imam desetak naočala ali sve su stare bar 20+. Nešto me mora “dignuti”. Trk u najbolji dućan u Rijeci. Šahini. Neću kupiti nove okvire ali mogu trkeljati kako će to gospodinu biti reklama, ja ću svima u mojoj ulici reći da su to njegovi okviri…
Htjela sam narančaste okvire. Dečko u prodavaonici, 18+, rekao mi je: “Narančasta je topla boja, ne možete biti sva u narančastom…” Sutra će optičarski konzilij Šahini odlučiti koja boja okvira će biti dovoljno hladna da me svede na 59+.
Prije emisije ulazak u prostoriju gdje će, nadam se, sjediti gospođa Višnja pa će uz pomoć kistova, vate, tuševa, pudera, kapi, ruža, sjajila, rumenila, sjenila… Učiniti čudo.
A onda mi preostaje samo moliti boga da režiser ne bude lik koji perverzno uživa muškarcima u studiju snimati dlake u nosu i ušima a ženama brkove.
“Imam li brkove”, pitala sam kćer. “Mama, nemaš!” “Stavi naočale.” “Ne nosim naočale.”
Ulazak u studio.Izlazak iz studija. Kako sam izgledala? Debelo? Umorno? Nafrakano? Mreža u mojim godinama? Gdje mi je bila pamet?
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
obavezno citanje:
http://www.depo.ba/front/ispovijest-ekonomskog-ubice-kako-se-ubijaju-male-zemlje-i-utjeruju-u-duznicko-ropstvo
https://www.youtube.com/watch?v=DgRUx9H-YP0&feature=player_embedded#!
http://www.depo.ba/front/ispovijest-ekonomskog-ubice-kako-se-ubijaju-male-zemlje-i-utjeruju-u-duznicko-ropstvo
https://www.youtube.com/watch?v=DgRUx9H-YP0&feature=player_embedded#!
Idejan- Super član
- Broj poruka : 5951
Datum upisa : 21.09.2011
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Rat!
by Vedrana Rudan
October 4, 2012 at 7:04 pm
Priznajte, pojma nemate gdje je Sirija. Ni na karti je ne biste znali naći. Ni ja. Sirija je zemlja tamo daleko gdje Ameri love Asada onako kako su lovili Gadafija.
Ne znate tko je Asad? On je životinja koja ždere živu dječicu sirijskih "pobunjenika". Između Gadafija i Asada ipak ima razlike, drastične. Asad je žilaviji od svoga pokojnoga, raščerečenoga kolege.
Zato Ameri, vječni borci za mir i demokraciju, nikako da Asadu dođu glave, raspore mu trbuh, nabiju ga na kolac ili mu debelim užetom stegnu tanki vrat.
Koliko god "pobunjenicima" isporučivali oružja toliko oružja Asadu isporučuju nepoznati prijatelji. Rusi? Kinezi? Iako je Kissinger Obami ne tako davno rekao da odustane od Sirije jer je "Sirija oduvijek bila ruska", crni lutak bjelji od najbljeljeg američkog nacića ne može odustati.
Izbori su na vratima, Ameri vole u sedlu gledati čvrstog momka, neka je i crnac. Čitava ova banalna priča ne bi nas Hrvate i Hrvatice trebala mnogo uzbuđivati.
Nije nas uzbudila ni frka oko Libije, Tunisa, Afganistana, Jemena, Iraka, Gaze...Tko jebe pobijene ljude u dalekim vukojebinama. Briga nas što rade Ameri i Izraelci u Gazi, ne crkavaju tamo u blatu, smradu i žici naša djeca. Mi smo, hvala na pitanju, dobili rat, četnici više ne stanuju ovdje, svoji smo na svome.
Da, i demokratska smo zemlja. Dokazali smo to djelom, ne pričom. Svake godine Zagrebom šeću homoseksualci a poznato je da demokracija stanuje samo tamo gdje oni slobodno šeću.
Čujte, da nam je netko rekao, dok smo pokapali našu djecu poginulu u okolici Zadra, Dubrovnika, u Vukovaru, da je naš jezivi rat samo uvod u novi rekli bismo mu da je lud.
Da nam je netko tada rekao da će djeca poginule djece krenuti u rat u Siriji rekli bismo mu...Ništa ne bismo rekli, ima svakakvih budala. Kad, drage moje mame Hrvatice, evo nama novog rata.
Sirija je navodno granatirala Tursku, navodno ubila četvoricu ili petoricu a možda i šestoricu Turaka. Učinila je, ako je učinila, nije to najbitnije, zločin koji vapi do neba jer je Turska članica NATO-a. Sigurno znate, tko napadne bilo koju čanicu NATO-a napao je NATO. Da smo mi NATO to ste valjda čuli.
Doduše...Nije uvijek sve tako prosto. Ista ta Turska nedavno je svojim brodovima prevozila pomoć Gazi. Izraelci su Turke potamanili poput zečeva. I tada je Turska bila NATO pa ipak NATO nije krenuo na Izrael. Što Izrael ima a Sirija nema? Što Izrael nema a Sirija ima?
Elem, oni Sirijci koji su ubili ili nisu ubili one Turke napali su Hrvatsku. Pa će naša djeca za koji dan, tjedan ili mjesec krenuti u Siriju u boj za narod svoj.
Rat k'o rat. Sve smo to prošli, navikli smo da nam na vrata stižu leševi voljene djece. Međutim, ovaj će rat za nas Hrvate ipak biti malo drugačiji.
U Siriji za demokraciju neće ginuti samo Hrvati. Bit će tamo djece iz čitavog svijeta. Negdje sam pročitala što Ameri rade sa leševima poginulih vojnika u Afganistanu. Postoji posebna postrojba koja puni crne vreće mesom koje sa ratišta dobiva u vrećama.
Rijetko se kad u vreći koja krene na adresu roditelja ili žene nađe tijelo u komadu. Uglavnom su u njoj crne ruke, bijele noge, bijela glava, crni prst. Kad stave vreću u cinčani kovčeg, izjavila je žena koja je radila u toj postrojbi, vreća se uvijek na sredini savije jer u njoj nema kičme.
Eto, u ovom ćemo ratu mi bake i mi majke morati imati na umu, kad nam iz Sirije dopreme leš, da to neće biti leš našeg djeteta nego sedamdesetak kila pitaj boga čijeg mesa.
Da li će nam to biti utjeha? Ipak u vreći nije meso našeg mesa? Ili će nas to prestraviti? Gdje je meso našeg mesa?
Drage Hrvatice, dragi Hrvati. Njemačke, engleske, turske, francuske, američke..., tko bi ih sve nabrojio, majke navikle su da im NATO isporučuje meso u limenom sanduku. Nikad ne postavljaju suvišna pitanja.
Zato, Hrvatice i Hrvati, trk, kupiti grob! Da NATO meso ima gdje počivati u miru.
by Vedrana Rudan
October 4, 2012 at 7:04 pm
Priznajte, pojma nemate gdje je Sirija. Ni na karti je ne biste znali naći. Ni ja. Sirija je zemlja tamo daleko gdje Ameri love Asada onako kako su lovili Gadafija.
Ne znate tko je Asad? On je životinja koja ždere živu dječicu sirijskih "pobunjenika". Između Gadafija i Asada ipak ima razlike, drastične. Asad je žilaviji od svoga pokojnoga, raščerečenoga kolege.
Zato Ameri, vječni borci za mir i demokraciju, nikako da Asadu dođu glave, raspore mu trbuh, nabiju ga na kolac ili mu debelim užetom stegnu tanki vrat.
Koliko god "pobunjenicima" isporučivali oružja toliko oružja Asadu isporučuju nepoznati prijatelji. Rusi? Kinezi? Iako je Kissinger Obami ne tako davno rekao da odustane od Sirije jer je "Sirija oduvijek bila ruska", crni lutak bjelji od najbljeljeg američkog nacića ne može odustati.
Izbori su na vratima, Ameri vole u sedlu gledati čvrstog momka, neka je i crnac. Čitava ova banalna priča ne bi nas Hrvate i Hrvatice trebala mnogo uzbuđivati.
Nije nas uzbudila ni frka oko Libije, Tunisa, Afganistana, Jemena, Iraka, Gaze...Tko jebe pobijene ljude u dalekim vukojebinama. Briga nas što rade Ameri i Izraelci u Gazi, ne crkavaju tamo u blatu, smradu i žici naša djeca. Mi smo, hvala na pitanju, dobili rat, četnici više ne stanuju ovdje, svoji smo na svome.
Da, i demokratska smo zemlja. Dokazali smo to djelom, ne pričom. Svake godine Zagrebom šeću homoseksualci a poznato je da demokracija stanuje samo tamo gdje oni slobodno šeću.
Čujte, da nam je netko rekao, dok smo pokapali našu djecu poginulu u okolici Zadra, Dubrovnika, u Vukovaru, da je naš jezivi rat samo uvod u novi rekli bismo mu da je lud.
Da nam je netko tada rekao da će djeca poginule djece krenuti u rat u Siriji rekli bismo mu...Ništa ne bismo rekli, ima svakakvih budala. Kad, drage moje mame Hrvatice, evo nama novog rata.
Sirija je navodno granatirala Tursku, navodno ubila četvoricu ili petoricu a možda i šestoricu Turaka. Učinila je, ako je učinila, nije to najbitnije, zločin koji vapi do neba jer je Turska članica NATO-a. Sigurno znate, tko napadne bilo koju čanicu NATO-a napao je NATO. Da smo mi NATO to ste valjda čuli.
Doduše...Nije uvijek sve tako prosto. Ista ta Turska nedavno je svojim brodovima prevozila pomoć Gazi. Izraelci su Turke potamanili poput zečeva. I tada je Turska bila NATO pa ipak NATO nije krenuo na Izrael. Što Izrael ima a Sirija nema? Što Izrael nema a Sirija ima?
Elem, oni Sirijci koji su ubili ili nisu ubili one Turke napali su Hrvatsku. Pa će naša djeca za koji dan, tjedan ili mjesec krenuti u Siriju u boj za narod svoj.
Rat k'o rat. Sve smo to prošli, navikli smo da nam na vrata stižu leševi voljene djece. Međutim, ovaj će rat za nas Hrvate ipak biti malo drugačiji.
U Siriji za demokraciju neće ginuti samo Hrvati. Bit će tamo djece iz čitavog svijeta. Negdje sam pročitala što Ameri rade sa leševima poginulih vojnika u Afganistanu. Postoji posebna postrojba koja puni crne vreće mesom koje sa ratišta dobiva u vrećama.
Rijetko se kad u vreći koja krene na adresu roditelja ili žene nađe tijelo u komadu. Uglavnom su u njoj crne ruke, bijele noge, bijela glava, crni prst. Kad stave vreću u cinčani kovčeg, izjavila je žena koja je radila u toj postrojbi, vreća se uvijek na sredini savije jer u njoj nema kičme.
Eto, u ovom ćemo ratu mi bake i mi majke morati imati na umu, kad nam iz Sirije dopreme leš, da to neće biti leš našeg djeteta nego sedamdesetak kila pitaj boga čijeg mesa.
Da li će nam to biti utjeha? Ipak u vreći nije meso našeg mesa? Ili će nas to prestraviti? Gdje je meso našeg mesa?
Drage Hrvatice, dragi Hrvati. Njemačke, engleske, turske, francuske, američke..., tko bi ih sve nabrojio, majke navikle su da im NATO isporučuje meso u limenom sanduku. Nikad ne postavljaju suvišna pitanja.
Zato, Hrvatice i Hrvati, trk, kupiti grob! Da NATO meso ima gdje počivati u miru.
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Zašto nismo Srbi?
by Vedrana Rudan
Objavljeno: October 10th, 2012
Trenutno je u Srbiji veeeeelikaaaa frka. Gledala sam na Tijanićevoj teve emisiju o “niklovanju Srbije.” Priča je jednostavna.
Neka njihova lopina namjerava razrovati Šumadiju, srce Srbije, u potrazi za niklom. Srpska firma je već našla i stranog partnera čije ime ne otkriva jer je to “poslovna tajna.”
Ne bi to bila velika priča da se zbog nje čitava Srbija nije digla na noge. Najprije se oglasio Emir Kusturica i postavio pitanje koliko ima smisla razoriti kraj stvoren za razvoj turizma i poljoprivrede. Pokrenuo je lavinu.
U Srbiji trenutno nema običnog čovjeka koji nije digao glas protiv ideje da mu se komad zemlje pretvori u izvor ogromnih prihoda za domaće i strane razbojnike.
Ne žele otrovanu vodu, zrak, zemlju, prozivaju ministre a novinari su na prvoj crti bojišnice. Emisija koju sam gledala ni u ludom ludilu nikad ne bi mogla osvanuti na Hrvatskoj teve.
U studiju je bio predstavnik investitora, političar kome ništa sveto nije, predstavnici ogorčenih građana, u anketama su obični ljudi glasno i jasno rekli što misle o još jednom zločinu koji prijeti njihovoj zemlji.
Ja, građanka Hrvatske, nisam mogla vjerovati ni očima ni ušima. Mi koji smo, je li, u posljednje vrijeme turbo civilizirani, da nismo ne bi nas primili u Evropu, mi…
Mi nikad, nikad i nikad nećemo na Hrvatskoj teve vidjeti emisiju o gradnji Plomina 3. U studiju nećemo vidjeti Čačića, ekologe, predstavnike građana Istre, suvislu voditeljicu, nećemo čuti vapaj stanovnika istarskih sela čije će živote Plomin 3 pretvoriti u umiranje na rate.
Nikad nećemo čuti što će Plomin 3 učiniti Hrvatskoj, istarskoj zemlji, njenom zraku, plućima stanovnika, istarskoj vodi, turizmu, poljoprivredi…
Već se godinama pitam zašto smo mi građani Hrvatske krotki poput ovaca? Da smo “divljaci” poput Srba, da se borimo za čist zrak, vodu, zemlju, zdraviju budućnost naše djece, da sve to tražimo urlajući i lupajući šakom po stolu ne bismo vidjeli Evropu?
Traženje pravde i prozivanje razbojnika je znak divljaštva? Bolje je pristojno crknuti nego urlajući poslati strane i domaće ubojice u krasni kurac?
Zašto nismo Srbi? Da smo Srbi Plomin 3 nikad ne bi rak izrigao na istarska sela, gradove, brda, doline, rijeke i more. Da smo Srbi Hrvatska teve dala bi priliku i običnim ljudima da kažu što misle o razaranju njihovog zavičaja. Da smo Srbi smjeli bismo na teve reći što mislimo o domaćim i stranim kriminalcima koji će nam podaviti djecu.
Zašto, zašto, zašto je to tako? Zašto šutimo poput Židova ispred krematorija u Aušvicu? Hrvatska je nama koji na računima nemamo milijarde ukradenih kuna jedino mjesto za život.
Pa ipak, kad nam ga žele pretvoriti u pakao, ostajemo bez teksta? Zato jer nemamo svoga Emira Kusturicu? Ili ipak zato jer smo oduvijek bili i ostali hrvati?
Hrvati malim slovom? Biti hrvat je prije svega karakterna osobina. Naravno da je ovo objašnjenje suvišno. Znamo mi nas. Znaju i oni nas. Nas kukavice koje će dovijeka tiho crkavati u maloj zemlji za veliki rak.
by Vedrana Rudan
Objavljeno: October 10th, 2012
Trenutno je u Srbiji veeeeelikaaaa frka. Gledala sam na Tijanićevoj teve emisiju o “niklovanju Srbije.” Priča je jednostavna.
Neka njihova lopina namjerava razrovati Šumadiju, srce Srbije, u potrazi za niklom. Srpska firma je već našla i stranog partnera čije ime ne otkriva jer je to “poslovna tajna.”
Ne bi to bila velika priča da se zbog nje čitava Srbija nije digla na noge. Najprije se oglasio Emir Kusturica i postavio pitanje koliko ima smisla razoriti kraj stvoren za razvoj turizma i poljoprivrede. Pokrenuo je lavinu.
U Srbiji trenutno nema običnog čovjeka koji nije digao glas protiv ideje da mu se komad zemlje pretvori u izvor ogromnih prihoda za domaće i strane razbojnike.
Ne žele otrovanu vodu, zrak, zemlju, prozivaju ministre a novinari su na prvoj crti bojišnice. Emisija koju sam gledala ni u ludom ludilu nikad ne bi mogla osvanuti na Hrvatskoj teve.
U studiju je bio predstavnik investitora, političar kome ništa sveto nije, predstavnici ogorčenih građana, u anketama su obični ljudi glasno i jasno rekli što misle o još jednom zločinu koji prijeti njihovoj zemlji.
Ja, građanka Hrvatske, nisam mogla vjerovati ni očima ni ušima. Mi koji smo, je li, u posljednje vrijeme turbo civilizirani, da nismo ne bi nas primili u Evropu, mi…
Mi nikad, nikad i nikad nećemo na Hrvatskoj teve vidjeti emisiju o gradnji Plomina 3. U studiju nećemo vidjeti Čačića, ekologe, predstavnike građana Istre, suvislu voditeljicu, nećemo čuti vapaj stanovnika istarskih sela čije će živote Plomin 3 pretvoriti u umiranje na rate.
Nikad nećemo čuti što će Plomin 3 učiniti Hrvatskoj, istarskoj zemlji, njenom zraku, plućima stanovnika, istarskoj vodi, turizmu, poljoprivredi…
Već se godinama pitam zašto smo mi građani Hrvatske krotki poput ovaca? Da smo “divljaci” poput Srba, da se borimo za čist zrak, vodu, zemlju, zdraviju budućnost naše djece, da sve to tražimo urlajući i lupajući šakom po stolu ne bismo vidjeli Evropu?
Traženje pravde i prozivanje razbojnika je znak divljaštva? Bolje je pristojno crknuti nego urlajući poslati strane i domaće ubojice u krasni kurac?
Zašto nismo Srbi? Da smo Srbi Plomin 3 nikad ne bi rak izrigao na istarska sela, gradove, brda, doline, rijeke i more. Da smo Srbi Hrvatska teve dala bi priliku i običnim ljudima da kažu što misle o razaranju njihovog zavičaja. Da smo Srbi smjeli bismo na teve reći što mislimo o domaćim i stranim kriminalcima koji će nam podaviti djecu.
Zašto, zašto, zašto je to tako? Zašto šutimo poput Židova ispred krematorija u Aušvicu? Hrvatska je nama koji na računima nemamo milijarde ukradenih kuna jedino mjesto za život.
Pa ipak, kad nam ga žele pretvoriti u pakao, ostajemo bez teksta? Zato jer nemamo svoga Emira Kusturicu? Ili ipak zato jer smo oduvijek bili i ostali hrvati?
Hrvati malim slovom? Biti hrvat je prije svega karakterna osobina. Naravno da je ovo objašnjenje suvišno. Znamo mi nas. Znaju i oni nas. Nas kukavice koje će dovijeka tiho crkavati u maloj zemlji za veliki rak.
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Vedrana Rudan
Objavljeno: October 17th, 2012
Čitav se život pitam što je sreća. Kako je prepoznati? Uhvatiti za glavu ili rep i reći, eto, to je to!
Uvijek mi je bilo jednostavnije definirati nesreću. Ne želim nabrajati što je sve za mene bilo ili još uvijek jest, nesreća. Popis bi bio dugačak.
Jedna od nesreća često su mi bila djeca. “Da se još jedanput rodim nikad ne bih imala djecu.” To su moja djeca i svi oko mene slušali preko trideset godina.
Djeca su davež. Ili su zdrave bebe pa ti piju krv bez slamke ili su bolesne pa umireš od užasa. Školovanje. Susret sa učiteljima. Tko može ikad zaboraviti onaj užas kad nakon razgovora sa razrednicom odbauljaš doma i odlučiš, odrobijati ću ih!
Odrobijat ću ga! Neka me na smrt osude ali on idući dan dočekati neće! Tri topa u drugom pologodištu četvrtog razreda srednje škole. Zašto sam ga rodila?
Da ga nema sad bih lakirala nokte na nogama i jedino bi me do bijesa dovodila vata među mojim prstićima koja bi se pomaknula previše lijevo ili desno.
A velike ljubavi njihove? Prva cura, druga cura, treća cura, četvrta…Dečko broj jedan…Ni jedna majka neće, kad govori o svojoj kćeri, krenuti dalje od broja jedan. Osim kad razgovara sama sa sobom i proklinje dan kad joj je ginekolog čestitao.
Školarine, stanarine, maturalna putovanja u Španiju a ti nemaš ni za struju. Pa otplatiš jedno putovanje a onda moraš još jedno jer su djeca odlučila da će umjesto na maturalni ples krenuti u Prag.
Cijena astronomska jer moraš platiti i putovanje i proviziju za profesora koji je izabrao agenciju. Osjećaš se bespomoćno i bijesno a onda pomisliš, da nemam djece…Sama sam kriva. Digneš kredit, onda osam mjeseci otplaćuješ riganje tvoga zlata na Karlovom mostu.
Jebena djeca! Kome ona trebaju? Kad odrastu jedva čekaju da crkneš da konačno usele u ono što si ti čitav život gradio. I da, imaju fakultete, samo ti znaš koliko su koštali, ali nemaju plaću od koje mogu živjeti.
Ti si kriva. Da si im na vrijeme rekla da samo kriminalci mogu živjeti od svoga rada bilo bi lakše i tebi i njima. Vjenčanja. Da li je njihov izbor najbolji mogući?
Okom zle ptičurine gledaš svaki pokret partnera svoje djece. Griješe? Ne griješe? Djeca su davež, tlaka prevelika, bacanje u vjetar najboljih godina života.
A opet…Kad su bili majušni, imaš fotografije, sitnim su zubima grizli tvoju bradu. Smijali su se glasno dok njihov smijeh ne bi prešao u štucanje.
Prvi koračići. Ulazak u prvi razred, stručak poljskog cvijeća na klupi tvoje male kćeri. Pismo mami za neki od Dana žena, otisak u gipsu stopala i malih ruku.
Sinovljeva ručica u tvojoj ruci dok čekate da puran koga svakoga dana odlazite gledati izađe iz nekakvog kokošinjca. A on jednoga dana ne izađe. Ali se ukaže susjeda i tvom sinu kaže kako su purana ispekli za ručak.
Plač. Urlanje. Kako djetetu objasniti zašto se ubilo pa ispeklo ono što se do jučer tako neodoljivo glasalo? Tako glasalo da su tvome sinu suze od smijeha dolazile na oči.
Spavanje sa malim sinom na trbuhu. I tako cijelu noć. Gledanje u plavokosu kćer kako tiho spava. Šetnja Korzom sa kćerkom. Uspravljaš leđa, uvlačiš trbuh i ti si još uvijek lijepa jer si autorica te ljepote.
Stupanje uz sina visokog dva metra koji te pita da li ti je neugodno jer si tako mala. A ti si uvijek mislila da je žena visoka metar i sedamdeset i devet, na petama, žirafa.
Brojevi njihovih telefona na zaslonu tvoga. Spoznaja da te danas nitko ne naziva osim muža i tvoje djece. Da te nitko i ne zanima osim njih. Kako je lijepo imati posla sa odraslim ljudima koji znaju toliko toga o čemu ti pojma nemaš.
Staviti fotku na zaslon mobitela, srediti ti web stranicu, govore engleski i talijanski i njemački. Pročitali su knjige za koje ti nikad čula nisi, mnogo znaju o muzici, filmu.
O djeci razgovaraju drugačije nego si to ti činila. Ne uzdišu, ne pušu, ne kukaju, ne govore okolo, da se još jednom rodim…A za rođendan svoje kćeri…
Danas? Zašto danas? Ne znam. Dogodilo se danas. Prvi sam put u životu svome sinu rekla da sam sretna, presretna zapravo, što imam njega i njegovu sestru.
Zašto danas? Zato jer mi je sin na mobitelu pokazao kako izgleda naslovnica njegove knjige koja će izaći za koji dan. A kći mi je poslala fotografiju torte koju je kćeri ispekla za rođendan.
Koja torta! Na Pipi Dugu Čarapu. Nikad nisam uspjela saznati kako se rade torte. Kako može od jaja, brašna i pitaj boga čega još nastati torta i još na Pipi?
Kako može dijete, moje dijete, napisati knjigu koja se meni sviđa iako ju je napisao moj sin. Evo, to se dogodilo danas.
Ponosna sam na sebe. Rodila sam dvoje krasnih ljudi. I sigurna sam, ništa što sam u životu postigla ne da se usprediti sa srećom koju sam osjetila danas dok sam razgovarala sa svojim sinom piscem i sa svojom kćeri koja je svojoj kćeri satima pekla tortu. Ta mlada žena prije bi umrla nego rekla, da se još jedanput rodim…
Da li to meni za sreću treba malo ili jako, jako mnogo? Da se još jedanput rodim…Da, sigurna sam, otišla bih slušati onoga purana i gristi tortu na Pipi.
Objavljeno: October 17th, 2012
Čitav se život pitam što je sreća. Kako je prepoznati? Uhvatiti za glavu ili rep i reći, eto, to je to!
Uvijek mi je bilo jednostavnije definirati nesreću. Ne želim nabrajati što je sve za mene bilo ili još uvijek jest, nesreća. Popis bi bio dugačak.
Jedna od nesreća često su mi bila djeca. “Da se još jedanput rodim nikad ne bih imala djecu.” To su moja djeca i svi oko mene slušali preko trideset godina.
Djeca su davež. Ili su zdrave bebe pa ti piju krv bez slamke ili su bolesne pa umireš od užasa. Školovanje. Susret sa učiteljima. Tko može ikad zaboraviti onaj užas kad nakon razgovora sa razrednicom odbauljaš doma i odlučiš, odrobijati ću ih!
Odrobijat ću ga! Neka me na smrt osude ali on idući dan dočekati neće! Tri topa u drugom pologodištu četvrtog razreda srednje škole. Zašto sam ga rodila?
Da ga nema sad bih lakirala nokte na nogama i jedino bi me do bijesa dovodila vata među mojim prstićima koja bi se pomaknula previše lijevo ili desno.
A velike ljubavi njihove? Prva cura, druga cura, treća cura, četvrta…Dečko broj jedan…Ni jedna majka neće, kad govori o svojoj kćeri, krenuti dalje od broja jedan. Osim kad razgovara sama sa sobom i proklinje dan kad joj je ginekolog čestitao.
Školarine, stanarine, maturalna putovanja u Španiju a ti nemaš ni za struju. Pa otplatiš jedno putovanje a onda moraš još jedno jer su djeca odlučila da će umjesto na maturalni ples krenuti u Prag.
Cijena astronomska jer moraš platiti i putovanje i proviziju za profesora koji je izabrao agenciju. Osjećaš se bespomoćno i bijesno a onda pomisliš, da nemam djece…Sama sam kriva. Digneš kredit, onda osam mjeseci otplaćuješ riganje tvoga zlata na Karlovom mostu.
Jebena djeca! Kome ona trebaju? Kad odrastu jedva čekaju da crkneš da konačno usele u ono što si ti čitav život gradio. I da, imaju fakultete, samo ti znaš koliko su koštali, ali nemaju plaću od koje mogu živjeti.
Ti si kriva. Da si im na vrijeme rekla da samo kriminalci mogu živjeti od svoga rada bilo bi lakše i tebi i njima. Vjenčanja. Da li je njihov izbor najbolji mogući?
Okom zle ptičurine gledaš svaki pokret partnera svoje djece. Griješe? Ne griješe? Djeca su davež, tlaka prevelika, bacanje u vjetar najboljih godina života.
A opet…Kad su bili majušni, imaš fotografije, sitnim su zubima grizli tvoju bradu. Smijali su se glasno dok njihov smijeh ne bi prešao u štucanje.
Prvi koračići. Ulazak u prvi razred, stručak poljskog cvijeća na klupi tvoje male kćeri. Pismo mami za neki od Dana žena, otisak u gipsu stopala i malih ruku.
Sinovljeva ručica u tvojoj ruci dok čekate da puran koga svakoga dana odlazite gledati izađe iz nekakvog kokošinjca. A on jednoga dana ne izađe. Ali se ukaže susjeda i tvom sinu kaže kako su purana ispekli za ručak.
Plač. Urlanje. Kako djetetu objasniti zašto se ubilo pa ispeklo ono što se do jučer tako neodoljivo glasalo? Tako glasalo da su tvome sinu suze od smijeha dolazile na oči.
Spavanje sa malim sinom na trbuhu. I tako cijelu noć. Gledanje u plavokosu kćer kako tiho spava. Šetnja Korzom sa kćerkom. Uspravljaš leđa, uvlačiš trbuh i ti si još uvijek lijepa jer si autorica te ljepote.
Stupanje uz sina visokog dva metra koji te pita da li ti je neugodno jer si tako mala. A ti si uvijek mislila da je žena visoka metar i sedamdeset i devet, na petama, žirafa.
Brojevi njihovih telefona na zaslonu tvoga. Spoznaja da te danas nitko ne naziva osim muža i tvoje djece. Da te nitko i ne zanima osim njih. Kako je lijepo imati posla sa odraslim ljudima koji znaju toliko toga o čemu ti pojma nemaš.
Staviti fotku na zaslon mobitela, srediti ti web stranicu, govore engleski i talijanski i njemački. Pročitali su knjige za koje ti nikad čula nisi, mnogo znaju o muzici, filmu.
O djeci razgovaraju drugačije nego si to ti činila. Ne uzdišu, ne pušu, ne kukaju, ne govore okolo, da se još jednom rodim…A za rođendan svoje kćeri…
Danas? Zašto danas? Ne znam. Dogodilo se danas. Prvi sam put u životu svome sinu rekla da sam sretna, presretna zapravo, što imam njega i njegovu sestru.
Zašto danas? Zato jer mi je sin na mobitelu pokazao kako izgleda naslovnica njegove knjige koja će izaći za koji dan. A kći mi je poslala fotografiju torte koju je kćeri ispekla za rođendan.
Koja torta! Na Pipi Dugu Čarapu. Nikad nisam uspjela saznati kako se rade torte. Kako može od jaja, brašna i pitaj boga čega još nastati torta i još na Pipi?
Kako može dijete, moje dijete, napisati knjigu koja se meni sviđa iako ju je napisao moj sin. Evo, to se dogodilo danas.
Ponosna sam na sebe. Rodila sam dvoje krasnih ljudi. I sigurna sam, ništa što sam u životu postigla ne da se usprediti sa srećom koju sam osjetila danas dok sam razgovarala sa svojim sinom piscem i sa svojom kćeri koja je svojoj kćeri satima pekla tortu. Ta mlada žena prije bi umrla nego rekla, da se još jedanput rodim…
Da li to meni za sreću treba malo ili jako, jako mnogo? Da se još jedanput rodim…Da, sigurna sam, otišla bih slušati onoga purana i gristi tortu na Pipi.
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Šalterskoj službenici u WC-u zafalio jedan papir
Šalterske službenice su te koje drugima ukazuju na nedostatak papira
NOVI SAD, 13. oktobar 2012, (Njuz) – Milici Mitrović (32),
šalterskoj službenici iz Pokrajinskog zavoda za zdravstveno osiguranje u
Novom Sadu, juče je u ranim popodnevnim časovima zafalio jedan papir u
toaletu, saznaje Njuz.
Milica je, kako je rekla u izjavi za Njuz, najčešće ta koja
svakodnevno stotinama ljudi govori da im nedostaje jedan papir kako bi
završili željenu proceduru, ali se po prvi put desilo da njoj zafali
jedan papir.
- Naprosto ne mogu da verujem da se od svih ljudi na svetu, upravo
meni ovo desilo – izjavila je Milica Mitrović – Godinama već govorim
ljudima da vode računa o papirima i da mi se nepojavljuju nespremni pred
očima i onda mi se ovako nešto desi. Jako me je sramota – dodala je
Milica.
Šalterska službenica je objasnila da u Pokrajinskom zavodu radi samo
jedna WC kabina te da se zbog toga ispred toaleta često formira veliki
red i dugo se čeka.
Kada je napokon njen broj došao na red, gospođa Mitrović je uočila da
joj fali jedan papir bez kojeg nikako ne može da završi ono zbog čega
je došla i shvatila je da će morati ponovo da dođe kasnije ili neki
drugi dan.
- Nakon ove neprijatnosti imaću mnogo više razumevanja u budućnosti
za stranke koje se pojave bez kompletne zahtevane papirologije, decidno
je izjavila ova šalterska službenica.
Šalterske službenice su te koje drugima ukazuju na nedostatak papira
NOVI SAD, 13. oktobar 2012, (Njuz) – Milici Mitrović (32),
šalterskoj službenici iz Pokrajinskog zavoda za zdravstveno osiguranje u
Novom Sadu, juče je u ranim popodnevnim časovima zafalio jedan papir u
toaletu, saznaje Njuz.
Milica je, kako je rekla u izjavi za Njuz, najčešće ta koja
svakodnevno stotinama ljudi govori da im nedostaje jedan papir kako bi
završili željenu proceduru, ali se po prvi put desilo da njoj zafali
jedan papir.
- Naprosto ne mogu da verujem da se od svih ljudi na svetu, upravo
meni ovo desilo – izjavila je Milica Mitrović – Godinama već govorim
ljudima da vode računa o papirima i da mi se nepojavljuju nespremni pred
očima i onda mi se ovako nešto desi. Jako me je sramota – dodala je
Milica.
Šalterska službenica je objasnila da u Pokrajinskom zavodu radi samo
jedna WC kabina te da se zbog toga ispred toaleta često formira veliki
red i dugo se čeka.
Kada je napokon njen broj došao na red, gospođa Mitrović je uočila da
joj fali jedan papir bez kojeg nikako ne može da završi ono zbog čega
je došla i shvatila je da će morati ponovo da dođe kasnije ili neki
drugi dan.
- Nakon ove neprijatnosti imaću mnogo više razumevanja u budućnosti
za stranke koje se pojave bez kompletne zahtevane papirologije, decidno
je izjavila ova šalterska službenica.
Goran Mirković
http://www.njuz.net/salterskoj-sluzbenici-u-wc-u-zafalio-jedan-papir/#ixzz29yoUrgGL
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Čoveku plata trajala do kraja meseca
Nastavnik ne ume da objasni kako mu je ovo pošlo za rukom
BEOGRAD, 4. oktobar 2012, (Njuz) – Ranko Mijailović,
nastavnik iz Kaluđerice, uspeo je da dočeka početak novog meseca a da
ne potroši celu platu primljenu u prethodnom mesecu, zbog čega je za
vrlo kratko vreme privukao veliku pažnju u svom naselju a potom i u
čitavoj javnosti.
Ovaj tridesetpetogodišnji profesor srpskog jezika ima platu od 42.000
dinara, redovno plaća stanarinu i račune, a za Njuz kaže da mu nije
jasno kako nije uspeo da potroši celu platu već do 12. septembra.
- Platu sam primio 5. septembra, platio sam sve račune i izveo devojku
na kolače. U uobičajenim okolnostima, to bi bila dovoljna garancija da
ću sigurno potrošiti plati najkasnije do 12. u mesecu, ali sada se to
nije desilo. A nije da nisam trošio. Hleb sam kupovao svakog drugog
dana, paštetu u crevu svaki dan, kupio sam i nekoliko flaša soka, pola
kilograma viršli na meru, pa čak i jednu čokoladu sa rižom. Može se reći
da nisam štedeo – kaže Mijailović za Njuz.
Prema rečima sagovornika koji nije krio zaprepašćenje, sledećeg
meseca će se potruditi da novac potroši u uobičajenom roku inače će biti
evidentno da „nešto nije u redu“.
- Na ruku mi ide to što je dosta proizvoda i usluga poskupelo, tako
da se nadam da će mi to pomoći da celu platu potrošim i pre 12. oktobra.
Jednostavno nije normalno da plata traje toliko dugo. U komšiluku sam
već načuo da se priča kako nešto muvam i kako sam pare nabavio ko zna
gde. Ne želim da stradaju moj ugled i poštenje zato što nisam u stanju
da potrošim platu onako kako je troši sav normalan svet – rezignirano je
zaključio Mijailović.
Nastavnik ne ume da objasni kako mu je ovo pošlo za rukom
BEOGRAD, 4. oktobar 2012, (Njuz) – Ranko Mijailović,
nastavnik iz Kaluđerice, uspeo je da dočeka početak novog meseca a da
ne potroši celu platu primljenu u prethodnom mesecu, zbog čega je za
vrlo kratko vreme privukao veliku pažnju u svom naselju a potom i u
čitavoj javnosti.
Ovaj tridesetpetogodišnji profesor srpskog jezika ima platu od 42.000
dinara, redovno plaća stanarinu i račune, a za Njuz kaže da mu nije
jasno kako nije uspeo da potroši celu platu već do 12. septembra.
- Platu sam primio 5. septembra, platio sam sve račune i izveo devojku
na kolače. U uobičajenim okolnostima, to bi bila dovoljna garancija da
ću sigurno potrošiti plati najkasnije do 12. u mesecu, ali sada se to
nije desilo. A nije da nisam trošio. Hleb sam kupovao svakog drugog
dana, paštetu u crevu svaki dan, kupio sam i nekoliko flaša soka, pola
kilograma viršli na meru, pa čak i jednu čokoladu sa rižom. Može se reći
da nisam štedeo – kaže Mijailović za Njuz.
Prema rečima sagovornika koji nije krio zaprepašćenje, sledećeg
meseca će se potruditi da novac potroši u uobičajenom roku inače će biti
evidentno da „nešto nije u redu“.
- Na ruku mi ide to što je dosta proizvoda i usluga poskupelo, tako
da se nadam da će mi to pomoći da celu platu potrošim i pre 12. oktobra.
Jednostavno nije normalno da plata traje toliko dugo. U komšiluku sam
već načuo da se priča kako nešto muvam i kako sam pare nabavio ko zna
gde. Ne želim da stradaju moj ugled i poštenje zato što nisam u stanju
da potrošim platu onako kako je troši sav normalan svet – rezignirano je
zaključio Mijailović.
Nenad Milosavljević
http://www.njuz.net/coveku-plata-trajala-do-kraja-meseca/#ixzz29ypVOxhD
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Zbog mesta u autobusu potukli se nemoćni starac i lepo vaspitana devojka
BEOGRAD,
12. oktobar 2012, (Njuz) – U autobusu na liniji 56, na stanici kod Ade
ciganlije, jutros oko devet časova zbog mesta za sedenje potukli su se
nemoćni starac i lepo vaspitana devojka, javlja reporter Njuza.
Prema rečima očevidaca, posle kraće svađe starac je pesnicom
nekoliko puta udario devojku u glavu a ona je njega ugrizla za ruku i
udarila u predelu prepona.
Jedan od svedoka, koji je insistirao na anonimnosti zbog straha od
osvete jer svakodnevno koristi ovu liniju, opisao je za Njuz šta se
tačno dogodilo.
- Sukob je izbio zbog sedišta pored mene pa mogao sve lepo da vidim. U
autobusu nije bila gužva, nekoliko ljudi je stajalo, a među njima
stariji gospodin, rekao bih da je penzioner,koji je delovao prilično
slabašno i devojka od oko 20 godina. Kada je putnik, koji je bio bliže
devojci, ustao ona je sela. Starac je zbog toga protestovao, ona se
izvinila i ljubazno mu objasnila da ga nije videla a zatim mu je
ponudila mesto. Kada je seo, stariji gospodin je devojku zakačio torbom
nako čega se ona pobunila – ispričao je svedok događaja.
- Penzioner je rekao da ona „nema mrvicu kućnog vaspitanja jer ne
poštuje bolesnog i nemoćnog čoveka“ nakon toga je ustao i udario je u
glavu. Devojka je odgovorila da je ona izuzetno lepo vaspitana,
opsovala mu je „sve živo i mrtvo“ i ugrizla ga je za podlakticu. Starac
je, uprkos tome, nastavio da je udara i sve se okončalo tako što ga je
ona udarila nogom u prepone i istrčala iz autobusa. Bilo je užasno,
nije mi jasno kakvi su to ljudi koji mogu da se biju dok ih mi
posmatramo – zapitao se očevidac događaja.
Na pitanje zbog čega nije reagovao i razdvojio učesnike tuče, on je
izjavio kako se taj sukob njega nije ticao jer je on vaspitan da se ne
meša u tuđe stvari a uz to je imao i svoje mesto koje je zauzeo „dok se
neka baba nećkala da l’ da sedne“.
BEOGRAD,
12. oktobar 2012, (Njuz) – U autobusu na liniji 56, na stanici kod Ade
ciganlije, jutros oko devet časova zbog mesta za sedenje potukli su se
nemoćni starac i lepo vaspitana devojka, javlja reporter Njuza.
Prema rečima očevidaca, posle kraće svađe starac je pesnicom
nekoliko puta udario devojku u glavu a ona je njega ugrizla za ruku i
udarila u predelu prepona.
Jedan od svedoka, koji je insistirao na anonimnosti zbog straha od
osvete jer svakodnevno koristi ovu liniju, opisao je za Njuz šta se
tačno dogodilo.
- Sukob je izbio zbog sedišta pored mene pa mogao sve lepo da vidim. U
autobusu nije bila gužva, nekoliko ljudi je stajalo, a među njima
stariji gospodin, rekao bih da je penzioner,koji je delovao prilično
slabašno i devojka od oko 20 godina. Kada je putnik, koji je bio bliže
devojci, ustao ona je sela. Starac je zbog toga protestovao, ona se
izvinila i ljubazno mu objasnila da ga nije videla a zatim mu je
ponudila mesto. Kada je seo, stariji gospodin je devojku zakačio torbom
nako čega se ona pobunila – ispričao je svedok događaja.
- Penzioner je rekao da ona „nema mrvicu kućnog vaspitanja jer ne
poštuje bolesnog i nemoćnog čoveka“ nakon toga je ustao i udario je u
glavu. Devojka je odgovorila da je ona izuzetno lepo vaspitana,
opsovala mu je „sve živo i mrtvo“ i ugrizla ga je za podlakticu. Starac
je, uprkos tome, nastavio da je udara i sve se okončalo tako što ga je
ona udarila nogom u prepone i istrčala iz autobusa. Bilo je užasno,
nije mi jasno kakvi su to ljudi koji mogu da se biju dok ih mi
posmatramo – zapitao se očevidac događaja.
Na pitanje zbog čega nije reagovao i razdvojio učesnike tuče, on je
izjavio kako se taj sukob njega nije ticao jer je on vaspitan da se ne
meša u tuđe stvari a uz to je imao i svoje mesto koje je zauzeo „dok se
neka baba nećkala da l’ da sedne“.
Soko Sokolović
http://www.njuz.net/zbog-mesta-u-autobusu-potukli-se-nemocni-starac-i-lepo-vaspitana-devojka/#ixzz29yq4K24s
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Nestala stolica koja je čekala Srbiju u EU
Poslednja fotografija nestale stolice
BRISEL, 25. septembar 2012, (Njuz) – Stolica koja je u
sedištu Evropske unije u Briselu čekala Srbiju nestala je, saznaje Njuz
iz diplomatskih izvora.
Kako prenosi naš izvor, stolica je nestala nakon što je specijalni
izaslanik EU Miroslav Lajčak u petak u Beogradu rekao da Srbiju čeka
prazna stolica u Evropskoj uniji.
- U petak posle podne, pred kraj radnog vremena, sve je bilo u redu i
sve stolice su bile na svom mestu. Međutim, da nešto nije u redu
primećeno je u subotu pre podne kada je portir briselske zgrade u kojoj
je sedište Evropske unije krenuo u redovni obilazak – priča detalje naš
izvor.
Kako on kaže, portir je prošao pored prostorije u kojoj je oko
okruglog stola uvek 29 stolica, 27 za članice EU, jedna za Hrvatsku,
koja od 1. januara postaje punopravni član Unije, i jedna prazna stolica
koja čeka Srbiju.
- Kako je ispričao portir, koji je inače veoma iskusan, na prvi
pogled sve je delovalo uobičajeno pa je nastavio obilazak. Međutim,
nešto ga je kopkalo, vratio se i prebrojao 28 stolica. Ona namenja
Srbiji je nestala, a ostale su bile pomerene tako da se nedostatak jedne
stolice ne primeti – priča detalje ovaj izvor iz vrha Evropske
komisije.
Na pitanje zašto EU zvanično ne objavi da je nestala stolica koja je
čekala Srbiju, naš izvor kaže da se ovako nešto još nije dogodilo i da
se u EU razmatraju mogućnosti kako da se što bezbolnije izađe iz ove
krize.
Poslednja fotografija nestale stolice
BRISEL, 25. septembar 2012, (Njuz) – Stolica koja je u
sedištu Evropske unije u Briselu čekala Srbiju nestala je, saznaje Njuz
iz diplomatskih izvora.
Kako prenosi naš izvor, stolica je nestala nakon što je specijalni
izaslanik EU Miroslav Lajčak u petak u Beogradu rekao da Srbiju čeka
prazna stolica u Evropskoj uniji.
- U petak posle podne, pred kraj radnog vremena, sve je bilo u redu i
sve stolice su bile na svom mestu. Međutim, da nešto nije u redu
primećeno je u subotu pre podne kada je portir briselske zgrade u kojoj
je sedište Evropske unije krenuo u redovni obilazak – priča detalje naš
izvor.
Kako on kaže, portir je prošao pored prostorije u kojoj je oko
okruglog stola uvek 29 stolica, 27 za članice EU, jedna za Hrvatsku,
koja od 1. januara postaje punopravni član Unije, i jedna prazna stolica
koja čeka Srbiju.
- Kako je ispričao portir, koji je inače veoma iskusan, na prvi
pogled sve je delovalo uobičajeno pa je nastavio obilazak. Međutim,
nešto ga je kopkalo, vratio se i prebrojao 28 stolica. Ona namenja
Srbiji je nestala, a ostale su bile pomerene tako da se nedostatak jedne
stolice ne primeti – priča detalje ovaj izvor iz vrha Evropske
komisije.
Na pitanje zašto EU zvanično ne objavi da je nestala stolica koja je
čekala Srbiju, naš izvor kaže da se ovako nešto još nije dogodilo i da
se u EU razmatraju mogućnosti kako da se što bezbolnije izađe iz ove
krize.
Bane Grković
http://www.njuz.net/nestala-stolica-koja-je-cekala-srbiju-u-eu/#ixzz29yquu7FZ
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Emigrant rekao da mu je drago što se u novoj državi ne oseća kao kod kuće
DUBAI,
29. septembar 2012, (Njuz) – Srđan Novaković, tridesetogodišnji bivši
student arhitekture u Novom Sadu koji je pre šest meseci emigrirao u
Dubai, izjavio je za Njuz da mu je drago što se u novoj državi ne oseća
kao kod kuće.
- Ovde je zaista sve drugačije i nema nikakve sličnosti sa životom u
Srbiji, što je super jer sam od toga i pobegao – rekao je Srđan.
Novaković je izjavio za Njuz da mu je posebno drago što je, za
razliku od toga kako se snalazio u Srbiji, u novoj državi uspeo da
pronađe posao u rekordnom roku bez ikakvih veza i naprosto i dalje ne
može da veruje da umesto izgovora „biće, čekam da mi legnu neke pare“ od
svog poslodavca svakog prvog u mesecu dobija platu u celosti isplaćenu
na ruke.
- Izuzetno mi je drago što, za razliku od situacije kod kuće, komšije
i prijatelji mi ne pitaju svaki treći dan da li imam sto evra da im
pozajmim, a naročito me raduje i to što od svoje plate mogu da platim
kiriju i jedem čitav mesec, a da ne moram svaki dan da idem kod
roditelja na ručak – dodao je bivši student arhitekture.
Novaković je još rekao da mu je izuzetno drago što ga na šalterima ne
vraćaju zbog jednog papira, a i što ga je lekar gledao zabezeknuto kada
mu se u ordinaciji pojavio sa viskijem i kafom u ruci.
DUBAI,
29. septembar 2012, (Njuz) – Srđan Novaković, tridesetogodišnji bivši
student arhitekture u Novom Sadu koji je pre šest meseci emigrirao u
Dubai, izjavio je za Njuz da mu je drago što se u novoj državi ne oseća
kao kod kuće.
- Ovde je zaista sve drugačije i nema nikakve sličnosti sa životom u
Srbiji, što je super jer sam od toga i pobegao – rekao je Srđan.
Novaković je izjavio za Njuz da mu je posebno drago što je, za
razliku od toga kako se snalazio u Srbiji, u novoj državi uspeo da
pronađe posao u rekordnom roku bez ikakvih veza i naprosto i dalje ne
može da veruje da umesto izgovora „biće, čekam da mi legnu neke pare“ od
svog poslodavca svakog prvog u mesecu dobija platu u celosti isplaćenu
na ruke.
- Izuzetno mi je drago što, za razliku od situacije kod kuće, komšije
i prijatelji mi ne pitaju svaki treći dan da li imam sto evra da im
pozajmim, a naročito me raduje i to što od svoje plate mogu da platim
kiriju i jedem čitav mesec, a da ne moram svaki dan da idem kod
roditelja na ručak – dodao je bivši student arhitekture.
Novaković je još rekao da mu je izuzetno drago što ga na šalterima ne
vraćaju zbog jednog papira, a i što ga je lekar gledao zabezeknuto kada
mu se u ordinaciji pojavio sa viskijem i kafom u ruci.
Goran Mirković
http://www.njuz.net/emigrant-rekao-da-mu-je-drago-sto-se-u-novoj-drzavi-ne-oseca-kao-kod-kuce/#ixzz29yrb6EQy
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Student u septembarskom roku uspeo da pređe četiri igrice
Student bolje prošao nego u junskom roku
BEOGRAD , 20. septembar 2012. (Njuz) – Predrag
Vujanić, student treće godine prava iz Beograda uspeo je u septembarskom
roku da pređe četiri igrice na mobilnom telefonu. Ovim je Predrag
zabeležio bolji uspeh nego u junskom roku kada je prešeo samo tri
igrice, saznaje Njuz.
- Obično imam normu da pređem minimum tri nivoa dnevno, ali zapravo
sve zavisi od toga koliko je igrica obimna. Najbitnije mi je da nađem
mir kako bih potpuno mogao da se koncentrišem i posvetim igranju. Mom
uspehu je dosta pomoglo i to što sam sa jednim kolegom išao u
Univerzitetsku biblioteku, gde sam provodio između osam i deset sati
dnevno – objašnjava Predrag.
Ovaj mladi student je ponosan što je sve igrice prešao iz prvog puta i
što nije pao ni na jednom nivou, a kao poseban uspeh ističe to što je u
jednoj igrici dobio najveću ocenu kao najbolji igrač. Predrag dodaje
kako se nije ni nadao da će oboriti svoj rekord iz junskog roka, jer je u
junu imao ceo mesec da igra igrice, dok ih je u septembru za to imao
samo dve nedelje.
- Ceo jul i avgust nisam uopšte igrao igrice. Pomislio sam da sam se i
pomalo zasitio toga. Kako se septembar bližio, žalja mi se opet javila.
Ima neko nepisano pravilo da već tri godine svake jeseni oborim
rezultate koje postignem u junu. Očigledno mi više leže jesenji rokovi, a
ako nešto ne pređem iz prvog puta u septembru, uvek sebi dam još dva
roka u oktobru – zaključio je Vujanić.
On nam je rekao da u svom mobilnom telefonu uvek ima nekoliko igrica
„viška“ koje bi voleo nekad da pređe i da je čar u tome da „što više
igrica prelaziš, to ti se otvaraju nove neistražene oblasti koje želiš
da otkriješ“.
Predrag nam je otrio da se često ugleda na svog kolegu sa godine koji
po roku može da pređe i po osam igrica i da se nada da će i on beležiti
takav uspeh kad dođe u njegove godine.
Student bolje prošao nego u junskom roku
BEOGRAD , 20. septembar 2012. (Njuz) – Predrag
Vujanić, student treće godine prava iz Beograda uspeo je u septembarskom
roku da pređe četiri igrice na mobilnom telefonu. Ovim je Predrag
zabeležio bolji uspeh nego u junskom roku kada je prešeo samo tri
igrice, saznaje Njuz.
- Obično imam normu da pređem minimum tri nivoa dnevno, ali zapravo
sve zavisi od toga koliko je igrica obimna. Najbitnije mi je da nađem
mir kako bih potpuno mogao da se koncentrišem i posvetim igranju. Mom
uspehu je dosta pomoglo i to što sam sa jednim kolegom išao u
Univerzitetsku biblioteku, gde sam provodio između osam i deset sati
dnevno – objašnjava Predrag.
Ovaj mladi student je ponosan što je sve igrice prešao iz prvog puta i
što nije pao ni na jednom nivou, a kao poseban uspeh ističe to što je u
jednoj igrici dobio najveću ocenu kao najbolji igrač. Predrag dodaje
kako se nije ni nadao da će oboriti svoj rekord iz junskog roka, jer je u
junu imao ceo mesec da igra igrice, dok ih je u septembru za to imao
samo dve nedelje.
- Ceo jul i avgust nisam uopšte igrao igrice. Pomislio sam da sam se i
pomalo zasitio toga. Kako se septembar bližio, žalja mi se opet javila.
Ima neko nepisano pravilo da već tri godine svake jeseni oborim
rezultate koje postignem u junu. Očigledno mi više leže jesenji rokovi, a
ako nešto ne pređem iz prvog puta u septembru, uvek sebi dam još dva
roka u oktobru – zaključio je Vujanić.
On nam je rekao da u svom mobilnom telefonu uvek ima nekoliko igrica
„viška“ koje bi voleo nekad da pređe i da je čar u tome da „što više
igrica prelaziš, to ti se otvaraju nove neistražene oblasti koje želiš
da otkriješ“.
Predrag nam je otrio da se često ugleda na svog kolegu sa godine koji
po roku može da pređe i po osam igrica i da se nada da će i on beležiti
takav uspeh kad dođe u njegove godine.
Jasmina Gavrilov
http://www.njuz.net/student-u-septembarskom-roku-uspeo-da-prede-cetiri-igrice/#ixzz29ys4eAsw
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Lepa devojka saznala da se pića u klubovima plaćaju
Marija je mislila da devojke samo greškom plaćaju piće ako su pijane
NOVI SAD, 24. jun 2012, (Njuz) – Marija Tomić (23), klupska
igračica iz Novog Sada, sinoć je saznala da se piće u lokalima ne dobija
besplatno, već da mora da se plati.
Novosađanka atraktivnog izgleda, koja od petnaeste godine, kada je
počela da izlazi, nijednom do sada nije platila piće, zbunila se sinoć
kada joj je konobar prišao i zatražio od nje da plati tri džin tonika
koja je popila.
- Čovek svaki dan nauči nešto novo – izjavila je Marija – Konobar je
više puta kružio oko mene, pa sam pomislila da hoće da me muva i da će
mi dati nekoliko pića od njega i barmena.
Marija kaže da je od samog početka večeri osetila da nešto nije
uredu, jer je po prvi put u životu nije neki mušakrac pitao šta želi da
popije, već je sama morala da naručuje.
- Tek kad mi je stigao račun, setila sam se da sam u nekoliko navrata
viđala devojke kako plaćaju piće u klubovima, za šta sam pomislila da
su pogrešile jer su se napile – rekla je Marija, koja kaže da joj je
dovoljan šok bio kada je prošlog meseca otkrila da može i da odbije piće
koje joj ponudi neko „ko joj se baš ni najmanje ne sviđa“ i da joj ovo
novo saznanje „totalno nije trebalo“.
- Šta je sledeće, hoću li možda saznati da se i taksi plaća – pita se ova Novosađanka.
Marija je mislila da devojke samo greškom plaćaju piće ako su pijane
NOVI SAD, 24. jun 2012, (Njuz) – Marija Tomić (23), klupska
igračica iz Novog Sada, sinoć je saznala da se piće u lokalima ne dobija
besplatno, već da mora da se plati.
Novosađanka atraktivnog izgleda, koja od petnaeste godine, kada je
počela da izlazi, nijednom do sada nije platila piće, zbunila se sinoć
kada joj je konobar prišao i zatražio od nje da plati tri džin tonika
koja je popila.
- Čovek svaki dan nauči nešto novo – izjavila je Marija – Konobar je
više puta kružio oko mene, pa sam pomislila da hoće da me muva i da će
mi dati nekoliko pića od njega i barmena.
Marija kaže da je od samog početka večeri osetila da nešto nije
uredu, jer je po prvi put u životu nije neki mušakrac pitao šta želi da
popije, već je sama morala da naručuje.
- Tek kad mi je stigao račun, setila sam se da sam u nekoliko navrata
viđala devojke kako plaćaju piće u klubovima, za šta sam pomislila da
su pogrešile jer su se napile – rekla je Marija, koja kaže da joj je
dovoljan šok bio kada je prošlog meseca otkrila da može i da odbije piće
koje joj ponudi neko „ko joj se baš ni najmanje ne sviđa“ i da joj ovo
novo saznanje „totalno nije trebalo“.
- Šta je sledeće, hoću li možda saznati da se i taksi plaća – pita se ova Novosađanka.
Goran Mirković
http://www.njuz.net/lepa-devojka-saznala-da-se-pica-u-klubovima-placaju/#ixzz29ysQEvf0
MoonGirl- Napredni član
- Broj poruka : 863
Datum upisa : 24.04.2012
Godina : 30
furija- Prijatelj foruma
- Broj poruka : 8033
Datum upisa : 09.08.2012
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Ciganska posla
Objavljeno: October 26th, 2012
by Vedrana Rudan
Jedne naše novine, ne znam da li i jedine, objavile su vijest da se u Berlinu otkrio spomenik Ciganima žrtvama holokausta. Tom je činu bila prisutna i luda Angela Merkel.
Usudila se reći kako su u Njemačkoj u koncentracijskim logorima stradali i Cigani, nije naglasila da su u postotku u odnosu na njihov broj stradali najviše jer bi to bilo previše.
Nevjerojatno, prvi put otkako je završio Drugi svjetski rat Nijemci su se brončano ispričali za spaljenu ili umlaćenu čokoladnu siročad. Dirljivo.
Evropljani su saznali, aleluja, aleluja, da su kroz pakao koncentracijskih logora bauljali Cigani, preci današnjih Cigana koji nastavljaju bauljanje spaljenih djedova i baki.
Dok je pred šezdeset godina za Cigane Auschwitz bio jedno od nekoliko stratišta danas im je Evropa otvorila logore u svakom svom gradu ili selu.
Francuzi ih trpaju u avione i šalju u njihovu "domovinu". Talijani ih skidaju sa autobusa i na sred ceste prebijaju boga u njima.
Hrvati, uskoro i formalno Evropljani, također su u trendu. Cigančići mogu u "naše" škole samo uz pomoć vojske.
Cigani su u percepciji svakog "civiliziranog" Hrvata i Hrvatice oni koji kradu kokoši, bakar i ostale rude. Žene se u desetoj, siluju djevojčice i nikako ne žele milom izaći iz baraka na kraju grada.
Postaju sve bahatiji, misle da su ljudi, kako je to Hitler dobro skužio, i ne pada im na kraj pameti da sami zapale svoje nastambe.
Naravno da ih zato moraju paliti civilizirani esesovci 21. vijeka koji hrabro i uporno plamenom žele očistiti svoje zemlje od smeća tamne kože i još tamnijih očiju.
U toj i takvoj Evropi Merkel je odlučila slikati se pokraj novog i jedinog spomenika koji unučad nacista podsjeća da njihovi djedovi i poneka baka nisu rezali kose, čupali zlatne zube i pravili sapun samo od Židova.
Naravno da je uspoređivanje tragedije Židova sa tragedijom Cigana čisti antisemitizam, ali...Netko se zabunio pa su pred neki dan i Cigani postali ljudi na dan otkrivanja onog spomenika.
Čujem vas. Ne znam ja tko su oni, nikad nisam živjela ni s njima ni pokraj njih, nemam ni kokoši ni bakrene žice. To, dragi moji, jednostavno, nije istina.
Žive pedesetak metara dalje od mene, moji susjedi imaju kokoši koje se ne trzaju histerično kad Ciganin prođe pokraj njihovog kokošinjca. Želim reći, nisam normalna Hrvatica i presretna sam što se najzad taj spomenik otkrio.
Naravno da to Ciganima nimalo neće pomoći. Nacistička Evropa ostat će nacistička. Fašistička Amerika ostat će fašistička. Fašistički Izrael ostat će fašistički. I nije bitno što se američki Cigani zovu crnci a židovski Palestinci.
Da se Hitler digne iz groba veselo bi zaurlao:"Yeeeeeees!"
Objavljeno: October 26th, 2012
by Vedrana Rudan
Jedne naše novine, ne znam da li i jedine, objavile su vijest da se u Berlinu otkrio spomenik Ciganima žrtvama holokausta. Tom je činu bila prisutna i luda Angela Merkel.
Usudila se reći kako su u Njemačkoj u koncentracijskim logorima stradali i Cigani, nije naglasila da su u postotku u odnosu na njihov broj stradali najviše jer bi to bilo previše.
Nevjerojatno, prvi put otkako je završio Drugi svjetski rat Nijemci su se brončano ispričali za spaljenu ili umlaćenu čokoladnu siročad. Dirljivo.
Evropljani su saznali, aleluja, aleluja, da su kroz pakao koncentracijskih logora bauljali Cigani, preci današnjih Cigana koji nastavljaju bauljanje spaljenih djedova i baki.
Dok je pred šezdeset godina za Cigane Auschwitz bio jedno od nekoliko stratišta danas im je Evropa otvorila logore u svakom svom gradu ili selu.
Francuzi ih trpaju u avione i šalju u njihovu "domovinu". Talijani ih skidaju sa autobusa i na sred ceste prebijaju boga u njima.
Hrvati, uskoro i formalno Evropljani, također su u trendu. Cigančići mogu u "naše" škole samo uz pomoć vojske.
Cigani su u percepciji svakog "civiliziranog" Hrvata i Hrvatice oni koji kradu kokoši, bakar i ostale rude. Žene se u desetoj, siluju djevojčice i nikako ne žele milom izaći iz baraka na kraju grada.
Postaju sve bahatiji, misle da su ljudi, kako je to Hitler dobro skužio, i ne pada im na kraj pameti da sami zapale svoje nastambe.
Naravno da ih zato moraju paliti civilizirani esesovci 21. vijeka koji hrabro i uporno plamenom žele očistiti svoje zemlje od smeća tamne kože i još tamnijih očiju.
U toj i takvoj Evropi Merkel je odlučila slikati se pokraj novog i jedinog spomenika koji unučad nacista podsjeća da njihovi djedovi i poneka baka nisu rezali kose, čupali zlatne zube i pravili sapun samo od Židova.
Naravno da je uspoređivanje tragedije Židova sa tragedijom Cigana čisti antisemitizam, ali...Netko se zabunio pa su pred neki dan i Cigani postali ljudi na dan otkrivanja onog spomenika.
Čujem vas. Ne znam ja tko su oni, nikad nisam živjela ni s njima ni pokraj njih, nemam ni kokoši ni bakrene žice. To, dragi moji, jednostavno, nije istina.
Žive pedesetak metara dalje od mene, moji susjedi imaju kokoši koje se ne trzaju histerično kad Ciganin prođe pokraj njihovog kokošinjca. Želim reći, nisam normalna Hrvatica i presretna sam što se najzad taj spomenik otkrio.
Naravno da to Ciganima nimalo neće pomoći. Nacistička Evropa ostat će nacistička. Fašistička Amerika ostat će fašistička. Fašistički Izrael ostat će fašistički. I nije bitno što se američki Cigani zovu crnci a židovski Palestinci.
Da se Hitler digne iz groba veselo bi zaurlao:"Yeeeeeees!"
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Piše: Ana Gram
16.12.2007
Ljubim te u avatar
Besna sam. Odavno nisam bila tako ljuta na sebe i na druge.
Kako se bliži nova godina, imam utisak da su IT magovi, a i ceo svet, uključujući mene poludeli. Gde god da se nakačim na netu, doživljavam revolucionarni progres koji ustvari predstavlja ogromne i mnogobrojne korake ka noćnim morama korisnika. To je kao kad se lekar razboli, pa mora u bolnicu. Tako i ja, kada se nađem na strani korisnika, sve vidim jasno.
Probala sam danas da ubacim kategorije za moje postove. Imam ih 189 pre ovog. Nemate pojma koliko je to mukotrpan posao. Dobro što mora da se ulazi u svaki post iz arhive, ali tek posle sledi iznenađenje... Čim otvorite stari post, arhiva se premota na početak, a kad sačuvate post, bez ikakvog menjanja teksta, u njemu se kao kancer nenormalno namnože prazni redovi. I naravno da sam najviše ljuta na sebe, jer sam „obradila“ skoro polovinu postova i onda zaključila da je ceo posao nemoguća misija.
Drugi slučaj: esnips – mestašce gde mnogi od nas drže muziku za blogove. Pokušala sam juče da pokupim jedan fajl, ali više ne može. Uveli su neki sistem zaštite u kome su sve pesme zaštićene od download-a, sem ako vlasnik ne kaže drugačije. To znači da svaki od korisnika esnips-a mora da ulazi u svaku već sačuvanu pesmu i da označi da dozvoljava njen download. Komentari korisnika na ovo obaveštenje su toliko žestoki, da ljudi zaduženi za naš MojBlog treba da budu srećni koliko smo mi fini. I koliko vidim, samo jedan dan je bio dovoljan da silni ljudi pokupe svoje krpice, tj. empetrijeve (koja nova reč) i odu sa esnips-a.
Sve u svemu, šta je najgore? Napolju je konačno sneg, zimska idila, romantika, novogodišnja euforija, a ja umesto da uživam, bakćem se glupostima. Ko mi je kriv! Osećam se kao avatar. I to onaj u Internet značenju, egzemplar otuđenosti. Skoro je ovde bilo postavljeno pitanje: Šta uopšte znači avatar? Reč potiče iz Hinduizma i znači otelotvorenje božanskog bića, ili najkraće inkarnaciju. I cela ta ideja da se jedan tako uzvišen istočnjački pojam tresne o patos i koristi u zapadnoj civilizaciji kao sličica na netu mi je posebno bljutava (naročito u periodima moje preosetljivosti, koji baš i nisu tako kratki). A u Internet svetu avatar znači predstavu naše ličnosti.
Problem je u tome što ponekad ne znam u kom sam svetu i da li uopšte JESAM u bilokom. Čini mi se da već duže vreme sve samo prolazi pored mene. I ljudi koji me okrznu kao da sam nevidljiva. A volela bih da, ako treba i stanem, ukopam se i čekam nešto. Ali kao da nemam šta da čekam. Praznina i ćutanje me pritiskaju. Dugo sam mislila da je Miljkovićev epitaf: „Ubi me prejaka reč“ moj osnovni problem. Ali sada znam da nije tako.
Ne ubija mene prejaka reč nego predugo ćutanje.
16.12.2007
Ljubim te u avatar
Besna sam. Odavno nisam bila tako ljuta na sebe i na druge.
Kako se bliži nova godina, imam utisak da su IT magovi, a i ceo svet, uključujući mene poludeli. Gde god da se nakačim na netu, doživljavam revolucionarni progres koji ustvari predstavlja ogromne i mnogobrojne korake ka noćnim morama korisnika. To je kao kad se lekar razboli, pa mora u bolnicu. Tako i ja, kada se nađem na strani korisnika, sve vidim jasno.
Probala sam danas da ubacim kategorije za moje postove. Imam ih 189 pre ovog. Nemate pojma koliko je to mukotrpan posao. Dobro što mora da se ulazi u svaki post iz arhive, ali tek posle sledi iznenađenje... Čim otvorite stari post, arhiva se premota na početak, a kad sačuvate post, bez ikakvog menjanja teksta, u njemu se kao kancer nenormalno namnože prazni redovi. I naravno da sam najviše ljuta na sebe, jer sam „obradila“ skoro polovinu postova i onda zaključila da je ceo posao nemoguća misija.
Drugi slučaj: esnips – mestašce gde mnogi od nas drže muziku za blogove. Pokušala sam juče da pokupim jedan fajl, ali više ne može. Uveli su neki sistem zaštite u kome su sve pesme zaštićene od download-a, sem ako vlasnik ne kaže drugačije. To znači da svaki od korisnika esnips-a mora da ulazi u svaku već sačuvanu pesmu i da označi da dozvoljava njen download. Komentari korisnika na ovo obaveštenje su toliko žestoki, da ljudi zaduženi za naš MojBlog treba da budu srećni koliko smo mi fini. I koliko vidim, samo jedan dan je bio dovoljan da silni ljudi pokupe svoje krpice, tj. empetrijeve (koja nova reč) i odu sa esnips-a.
Sve u svemu, šta je najgore? Napolju je konačno sneg, zimska idila, romantika, novogodišnja euforija, a ja umesto da uživam, bakćem se glupostima. Ko mi je kriv! Osećam se kao avatar. I to onaj u Internet značenju, egzemplar otuđenosti. Skoro je ovde bilo postavljeno pitanje: Šta uopšte znači avatar? Reč potiče iz Hinduizma i znači otelotvorenje božanskog bića, ili najkraće inkarnaciju. I cela ta ideja da se jedan tako uzvišen istočnjački pojam tresne o patos i koristi u zapadnoj civilizaciji kao sličica na netu mi je posebno bljutava (naročito u periodima moje preosetljivosti, koji baš i nisu tako kratki). A u Internet svetu avatar znači predstavu naše ličnosti.
Problem je u tome što ponekad ne znam u kom sam svetu i da li uopšte JESAM u bilokom. Čini mi se da već duže vreme sve samo prolazi pored mene. I ljudi koji me okrznu kao da sam nevidljiva. A volela bih da, ako treba i stanem, ukopam se i čekam nešto. Ali kao da nemam šta da čekam. Praznina i ćutanje me pritiskaju. Dugo sam mislila da je Miljkovićev epitaf: „Ubi me prejaka reč“ moj osnovni problem. Ali sada znam da nije tako.
Ne ubija mene prejaka reč nego predugo ćutanje.
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Piće „tongsul“ pravi se od psećih, pilećih ili ljudskih fekalija, sve zavisi od toga šta vam je „pri ruci“. Vlasnik restorana u kome se ovo piće prodaje ističe da je veoma lekovito i da je sastojak za poslednju flašu pripremao od fekalija svoje dece
Tongsul ili “piće od fekalija” je korejsko vino koje se pravi od mnoštva različitih sastojaka, ali najbitnije su, verovali ili ne, fekalije! U zavisnosti od toga šta vam je pri ruci, mogu se iskoristitipseće, pileće ili ljudske, nakon čega se ta smesa ostavlja tri meseca “da odstoji”, kako bi došlo do fermentacije proizvoda.
Ovo krajnje bizarno piće, koje mnogi konzumiraju zbog njegovog “lekovitog dejstva”, više zvuči kao urbana legenda, ali je ipak istina.
Naime, kako bi istražio njegovo poreklo, jedan novinar iz Japana uputio se u restoran “Dokdo” u Koreji u kome se ovo piće pravi i prodaje. Upitavši vlasnika za detaljniji način pravljenja, ostao je u šoku.
- Tačno je, “tongsul” se pravi od fekalija u kombinaciji sa lekovitim biljkama. Međutim, ne preporučujem vam da ovo pokušate sami da napravite kod kuće – rekao je vlasnik i dodao da je kao sastojak za poslednju flašu koristio fekalije svoje dece.
Komšije bi vas izbacile iz zgrade zbog neprijatnog mirisa, to je sigurno, zato izmet prvo treba da ugrejete u mikrotalasnoj da bi se lakše razložio. Pored toga, veoma bitan sastojak su i kosti od mačića – objasnio je vlasnik.
Flaša ovog lekovitog pića košta 65 američkih “zelembaća”, a prema rečima novinara koji je posetio ovaj restoran, ono zaista nema nikakav miris, ni približan fekalijama. Što se tiče ukusa, kako sam priznaje, nije se još usudio da ga proba.
Pogledajte video-snimak celog putešestvija japanskog novinara, koji je u Južnu Koreju otišao samo da bi napravio reportažu o “tongsulu”:
Tongsul ili “piće od fekalija” je korejsko vino koje se pravi od mnoštva različitih sastojaka, ali najbitnije su, verovali ili ne, fekalije! U zavisnosti od toga šta vam je pri ruci, mogu se iskoristitipseće, pileće ili ljudske, nakon čega se ta smesa ostavlja tri meseca “da odstoji”, kako bi došlo do fermentacije proizvoda.
Ovo krajnje bizarno piće, koje mnogi konzumiraju zbog njegovog “lekovitog dejstva”, više zvuči kao urbana legenda, ali je ipak istina.
Naime, kako bi istražio njegovo poreklo, jedan novinar iz Japana uputio se u restoran “Dokdo” u Koreji u kome se ovo piće pravi i prodaje. Upitavši vlasnika za detaljniji način pravljenja, ostao je u šoku.
- Tačno je, “tongsul” se pravi od fekalija u kombinaciji sa lekovitim biljkama. Međutim, ne preporučujem vam da ovo pokušate sami da napravite kod kuće – rekao je vlasnik i dodao da je kao sastojak za poslednju flašu koristio fekalije svoje dece.
Komšije bi vas izbacile iz zgrade zbog neprijatnog mirisa, to je sigurno, zato izmet prvo treba da ugrejete u mikrotalasnoj da bi se lakše razložio. Pored toga, veoma bitan sastojak su i kosti od mačića – objasnio je vlasnik.
Flaša ovog lekovitog pića košta 65 američkih “zelembaća”, a prema rečima novinara koji je posetio ovaj restoran, ono zaista nema nikakav miris, ni približan fekalijama. Što se tiče ukusa, kako sam priznaje, nije se još usudio da ga proba.
Pogledajte video-snimak celog putešestvija japanskog novinara, koji je u Južnu Koreju otišao samo da bi napravio reportažu o “tongsulu”:
furija- Prijatelj foruma
- Broj poruka : 8033
Datum upisa : 09.08.2012
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Бирам да рециклирам...furija ::Piće „tongsul“
Fristajlo- Legendarni član
- Broj poruka : 19643
Datum upisa : 17.03.2010
Lokacija : Beograd
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
Kazna za trogodisnjaka koji piski u dvoristu
Svi oni koji imaju malu decu, neminovno su nekada bili suočeni s činjenicom da ona često moraju vršiti malu nuždu na najneočekivanijim mestima i prilikama. Ukoliko je to na javnom mestu, u prirodi, obično se sakriju iza nekog grma ili drveta i obave to što moraju. I niko na to ne obraća pažnju, svi znamo da su to deca i kad se mora – mora se. To nam je bilo normalno, sve do sada.
Naime, jednog dana, maleni trogodišnji dečak Dilan Vorden, iz Piedmonta, Oklahoma, SAD, igrao se u svom dvorištu ispred svoje kuće i setio se da mora da piški. Kako ga roditelji upravo uče da za obavljanje nužde koristi nošu ili toalet umesto da to obavlja u pelenu, dečak se uspeo setiti da to što mora da obavi, mora obaviti na način na koji ga uče. Svi roditelji koji odvikavaju svoju decu od pelena znaju da ovaj proces nije jednostavan i ne događa se preko noći, stoga je činjenica da se trogodišnje dete setilo uputstava vrlo pohvalna.
Tako je maleni Dillan bio suočen sa svojom prirodnom potrebom, a kako toaleta nije bilo u blizini, on se snašao, lepo svukao svoje pantalone i krenuo da piški. Umesto nagrade što to neće činiti u pantalone, duga ruka zakona ga je zaustavila u nameri obavljanje nužde i odredila kaznu za „javno uriniranje“ u iznosu od 2500 dolara!
Dečakova majka, Ešli Vorden, objašnjava:
„Dilan je, pretpostavljam, skinuo pantalone da bi napolju piškio, kad ga je policajac zaustavio, a od mene je zatražio lične dokumente i rekao mi je da će mi napisati kaznu za mokrenje u javnosti„.
„Zapitala sam: stvarno? Pa on ima samo tri godine! „, navodi dečakova baka Dženifer Vorden. Na to je policajac odgovorio: „To je mokrenje u javnosti“. Baka je nastavila: „Ali mi smo na svom posedu“, a policajac je izjavio: „Izloženo je pogledu javnosti“. Lokalni mediji izveštavaju da porodica zapravo živi u običnoj, ruralnoj ulici.
Ovo ne samo da zapanjuje naš um, nego i prkosi logici i razumu na svakom nivou.
Nakon dobijanja priznanice o kazni, porodicu Vorden je podnela pritužbu policiji, no oni su pritužbu odbili pa porodica mora ići na sudsko saslušanju u decembru. Vardenovi planiraju da se bore protiv tužbe jer, na kraju krajeva, njihov sin i nije izvršio radnju za koju su tuženi. Da ponovimo, policajac ga je zaustavio u nameri.
Moguće je da će se na sudu naći i neko zdravog razuma ko će optužnicu odbaciti, nadamo se.
Čini nam se da se pravo na privatnost i posed narušava svakim danom sve više i više. Naravno da sve ima svoju meru, i da se čak ni na svom vlastitom posedu ne možemo ponašati baš kako god želimo, odnosno, svojim ponašanjem ne smemo uznemiravati javnost. Ali pitamo se, koga li je mogla uznemiriti slika malenog dečaka koji pokušava piškiti u svom dvorištu?
Zamislite samo kako li se tek dete prepalo kad mu je prišao policajac? Kakvu li mu to poruku šalje – ako piškiš doći će ti čika policajac i uhapsiti te? Dete bi moglo zaključiti da su telesne potrebe nešto sramotno i kažnjivo te da je onda bolje da piški u gaće. Sigurno bi bilo bolje da je policajac prišao i pohvalio dete što se uči da pravilno vrši nuždu, te ga je mogao uputiti da potraži toalet u kući, ako već mora išta da napravi.
Patokracija u američkom društvu je sve vidljivija, a poznato je koliko uticaja SAD ima na svekolika zbivanja u svetu. Kako smo skloni kopiranju svih novotarija, iskreno se nadamo da će naš um uspeti da odoli uticaju patokracije i vladavine zla nad društvom. Takođe, iskreno se nadamo da će ljudi uskoro početi da obraćaju pažnju na anomalije oko nas te da ćemo ih konačno početi da uklanjamo, a ne kao do sada tolerišemo.
Autor: Irena Dujmušić, Matrix World
Svi oni koji imaju malu decu, neminovno su nekada bili suočeni s činjenicom da ona često moraju vršiti malu nuždu na najneočekivanijim mestima i prilikama. Ukoliko je to na javnom mestu, u prirodi, obično se sakriju iza nekog grma ili drveta i obave to što moraju. I niko na to ne obraća pažnju, svi znamo da su to deca i kad se mora – mora se. To nam je bilo normalno, sve do sada.
Naime, jednog dana, maleni trogodišnji dečak Dilan Vorden, iz Piedmonta, Oklahoma, SAD, igrao se u svom dvorištu ispred svoje kuće i setio se da mora da piški. Kako ga roditelji upravo uče da za obavljanje nužde koristi nošu ili toalet umesto da to obavlja u pelenu, dečak se uspeo setiti da to što mora da obavi, mora obaviti na način na koji ga uče. Svi roditelji koji odvikavaju svoju decu od pelena znaju da ovaj proces nije jednostavan i ne događa se preko noći, stoga je činjenica da se trogodišnje dete setilo uputstava vrlo pohvalna.
Tako je maleni Dillan bio suočen sa svojom prirodnom potrebom, a kako toaleta nije bilo u blizini, on se snašao, lepo svukao svoje pantalone i krenuo da piški. Umesto nagrade što to neće činiti u pantalone, duga ruka zakona ga je zaustavila u nameri obavljanje nužde i odredila kaznu za „javno uriniranje“ u iznosu od 2500 dolara!
Dečakova majka, Ešli Vorden, objašnjava:
„Dilan je, pretpostavljam, skinuo pantalone da bi napolju piškio, kad ga je policajac zaustavio, a od mene je zatražio lične dokumente i rekao mi je da će mi napisati kaznu za mokrenje u javnosti„.
„Zapitala sam: stvarno? Pa on ima samo tri godine! „, navodi dečakova baka Dženifer Vorden. Na to je policajac odgovorio: „To je mokrenje u javnosti“. Baka je nastavila: „Ali mi smo na svom posedu“, a policajac je izjavio: „Izloženo je pogledu javnosti“. Lokalni mediji izveštavaju da porodica zapravo živi u običnoj, ruralnoj ulici.
Ovo ne samo da zapanjuje naš um, nego i prkosi logici i razumu na svakom nivou.
Nakon dobijanja priznanice o kazni, porodicu Vorden je podnela pritužbu policiji, no oni su pritužbu odbili pa porodica mora ići na sudsko saslušanju u decembru. Vardenovi planiraju da se bore protiv tužbe jer, na kraju krajeva, njihov sin i nije izvršio radnju za koju su tuženi. Da ponovimo, policajac ga je zaustavio u nameri.
Moguće je da će se na sudu naći i neko zdravog razuma ko će optužnicu odbaciti, nadamo se.
Čini nam se da se pravo na privatnost i posed narušava svakim danom sve više i više. Naravno da sve ima svoju meru, i da se čak ni na svom vlastitom posedu ne možemo ponašati baš kako god želimo, odnosno, svojim ponašanjem ne smemo uznemiravati javnost. Ali pitamo se, koga li je mogla uznemiriti slika malenog dečaka koji pokušava piškiti u svom dvorištu?
Zamislite samo kako li se tek dete prepalo kad mu je prišao policajac? Kakvu li mu to poruku šalje – ako piškiš doći će ti čika policajac i uhapsiti te? Dete bi moglo zaključiti da su telesne potrebe nešto sramotno i kažnjivo te da je onda bolje da piški u gaće. Sigurno bi bilo bolje da je policajac prišao i pohvalio dete što se uči da pravilno vrši nuždu, te ga je mogao uputiti da potraži toalet u kući, ako već mora išta da napravi.
Patokracija u američkom društvu je sve vidljivija, a poznato je koliko uticaja SAD ima na svekolika zbivanja u svetu. Kako smo skloni kopiranju svih novotarija, iskreno se nadamo da će naš um uspeti da odoli uticaju patokracije i vladavine zla nad društvom. Takođe, iskreno se nadamo da će ljudi uskoro početi da obraćaju pažnju na anomalije oko nas te da ćemo ih konačno početi da uklanjamo, a ne kao do sada tolerišemo.
Autor: Irena Dujmušić, Matrix World
furija- Prijatelj foruma
- Broj poruka : 8033
Datum upisa : 09.08.2012
Vidra- Legendarni član
- Broj poruka : 10650
Datum upisa : 25.03.2010
Lokacija : Bgd
Re: Zanimljivi članci, video snimci...
"Poznati hrvatski barmen Jure Vojković, povodom rođendana generala Ante Gotovine, tehnikom karving izrezbario je imena naših postrojbi, rođendansku čestitku i portret generala Gotovine."
:google:
----------------
Ne znam kako je reagovao general, al' ja bih sve to pojela. Čuj general od lubenice. ::
:google:
----------------
Ne znam kako je reagovao general, al' ja bih sve to pojela. Čuj general od lubenice. ::
Avramova- Legendarni član
- Broj poruka : 69578
Datum upisa : 07.03.2010
Strana 7 od 20 • 1 ... 6, 7, 8 ... 13 ... 20
Similar topics
» Zanimljivi video klipovi
» Zanimljivi linkovi, slike, zezalice...
» Video klipovi
» Forum paparazzo video
» Omnibus "Video V. Poezija" - Natalija Ž. Živković
» Zanimljivi linkovi, slike, zezalice...
» Video klipovi
» Forum paparazzo video
» Omnibus "Video V. Poezija" - Natalija Ž. Živković
Strana 7 od 20
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Čet Jun 27, 2024 12:11 am od Johnny-Azra
» Moje otkriće
Čet Jun 27, 2024 12:02 am od Johnny-Azra
» Sta pevusite ovih dana?
Čet Jun 27, 2024 12:01 am od Johnny-Azra
» Podseća me
Sre Jun 26, 2024 11:57 pm od Johnny-Azra
» Ne može da vam dosadi
Sre Jun 26, 2024 11:56 pm od Johnny-Azra
» Ne kvarite mi temu dok se opustam...
Sre Jun 26, 2024 11:54 pm od Johnny-Azra
» Poklanjam ti pesmu
Sre Jun 26, 2024 11:44 pm od Johnny-Azra
» Moj hit danas
Sre Jun 26, 2024 11:37 pm od Johnny-Azra
» Odavno nisam čuo/čula
Sre Jun 26, 2024 11:32 pm od Johnny-Azra
» Accessories
Sub Jun 22, 2024 12:09 pm od Iskra69
» Muzika koja u vama izaziva jezu..
Sre Maj 29, 2024 10:48 am od hanijbanij
» Muzika i igra Rusije
Pet Maj 10, 2024 2:51 pm od Davidova
» Sta je to sto ljude cini ljudima?
Sub Maj 04, 2024 9:05 pm od hanijbanij