Nova izdanja

Mart, 2012.

Ovih dana izašla je knjiga sarajevskog književnika Mirka Marjanovića pod naslovom “Čuvar obiteljske katedrale” sa mnoštvom priča od kojih je jedna posvećena našem cijenjenom saradniku i dragom prijatelju Dragutinu Ivoševiću Marshallu.

Sa zadovoljstvom prenosimo priču pod naslovom “DRUG MARŠAL, ANDRIĆ I PONEŠTO JOŠ” uz jednu Marshallovu fotografiju iz mladjih dana, upravo iz vremena koje priča oslikava:

Stalno su ga te dvije poruke prijatelja iz Beograda vraćale jednoj knjizi, objavljenoj davne sedamdeset sedme u tome gradu, ispod čijih je mnogih rečenica bilo bezbroj tragova njegove grafitne olovke. Njezin je autor punih sedam godina, od 1968. pa do 1975, u ulozi strpljivog slušatelja svoga mudrog sugovornika, bilježio sve što ga je karakteriziralo i kao čovjeka i kao pisca, i kao intelektualca, diplomatu, političara, zaljubljenika u Bosnu, njezine ljude i njezinu povijest. Ta mu je knjiga gotovo sve govorila o svom glavnom junaku, nobelovcu Andriću, kojega je njezin autor u tome razdoblju na taj način strpljivo portretirao isključivo njegovim riječima. Ali, u njoj nije bio samo portret njegova unutarnjeg života, već i portret njegove umjetnosti, živi izvor svih sadržaja njegovog ljudskog i stvaralačkog lika. Kad god se u ratu osjećao izgubljenim, tražio je izlaz u njoj, i na najteža pitanja nalazio je odgovore upravo u njoj.

Zaustavljen na tim porukama svog prijatelja koje su ga vraćale u godine nastanka i tiska te knjige, i toga je dana bio s njom. Neka je tajna veza postojala između tih poruka i te knjige, njezina autora, jasenovačkog stradalnika s Kozare, i njezina glavnog junaka, upravo u godini u kojoj je slavljena pedeseta obljetnica njegove Nobelove nagrade, ali nije znao koja. Odlučio je potražiti stranice kojih je u toj knjizi bilo najviše presavijenih, i dok je to činio postepeno je utvrđivao i tu vezu: njezin je autor sasvim zaboravljen kao Sarajlija, zajedno s prijateljem koji mu se, nakon toliko godina šutnje, iznenada javio mailom, a o njezinome glavnom junaku, Andriću, baš u toj njegovoj godini, svašta se piše i govori. Poruke mu, dakle, oživljavaju i prijatelja koji ih je poslao, i autora knjige i njezina glavnog junaka istovremeno. U momentima pretrage njezinih stranica knjigu je doživljavao i kao škrinju, prepunu dragocjenosti koje čuvaju sve osobine duha jednog velikog čovjeka, jedne stamene ličnosti, nesklone idolatriji. Zašto je tako gurnuta u stranu i posve zaboravljena, zajedno sa svojim autorom, još nije mogao utvrditi.

Na ekranu monitora već su bili ispisani i autor te knjige i njezin naslov:
dalje...