Leonardo da Vinči

Leonardo da Vinci bio je talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer.
Ukratko - najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka - višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Osim u umjetnosti, dao je doprinose anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici, astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici proizvodnje oružja, urbanistici.
Njegove Posljednja večera (1495-97) i Mona Lisa (1503-06) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Leonardo da Vinci je bio prvi umjetnik koji je afirmirao tehniku slikanja sfumato, a posebno je vidljiva na njegovim remek djelima.
U vrijeme humanizma i renesanse, svestranost je bila visoko postavljena kvaliteta, no nije bez razloga bila rijetka. Leonardova svestranost bila je njegova duhovna snaga, koja je u njemu generirala neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oči bile njegov glavni put do znanja; za Leonarda, vid je bio čovjekovo najviše osjetilo zato što vid sam pretvara činjenice u iskustva, odmah, korektno, i sa sigurnošću. To znači da svaki promatrani fenomen postaje predmet znanja. Saper vedere ("znati kako vidjeti") postaje glavna tema njegovih proučavanja čovjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost sezala je u svako područje u kojem se koristilo grafičko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt, ali i inženjer. Njegov veličanstven intelekt, neuobičajena snaga opservacije, te majstorstvo crtanja vodili su ga u promatranje same prirode, koju je proučavao metodično i konzistentno, pri čemu su umjetnost i znanost bile jednako zastupljene.
Leonardovo je djelo sažetak toga izvanrednog perioda ljudske povijesti koji je poznat kao talijanska renesansa, perioda velikog kulturnog napretka i velikih projekata. Leonardova djela odraz su čovjeka toga doba, onoga što je osjećao i činio, strojeva koje je gradio kako bi moglao podizati crkve, palače, zamkove; strojeve za vođenje rata, za rad, za proizvodnju i trgovinu svih onih roba čija je dostupnost bila od vrlo velike važnosti za vladare i njihove dvorove. No kako bilo, još važnije, Leonardovi izumi svjedoče tko je i što on bio - čovjek kojeg je oblikovao najomiljeniji i najstimulativniji grad toga doba, Firenca.
Njegove ideje sadržane su u više od 6.000 Leonardovih zapisa

Najpoznatije delo je svakako MONA LISA. Za vreme oba svetska rata ovo delo je moralo biti sklonjeno.Postavljena je u Louvre. 1956 jedan posetilac je znatno ostetio bacivsi na nju liselinu .Od tada se cuva u ovom francuskom muzeju u staklenoj vitrini u kojoj se jako pazljivo vodi racuna o stepenu vlaznosti .


Kao napoznatije delo u slikarstvu ova slika je dozivela mnogobrojne analize.Najinteresantnija od svih je teorija da je to ustvari autoportret. Dva istrazivaca su odvojeno jedan od drugog proveli iscrpnu analizu i utvrdili da se linije Mona Lizinog lika POTPUNO podudaraju sa Leonardo da Vinci-jevim autoportretom iz starih dana .

Leonardo je najslavniji intelektualac renesansnog perioda zahvaljujuci mnostvu njegovih interesovanja: od vojne arhitekture, anatomije, geometrije, astronomije, gradevinarstva, hidraulike, fizike i opste tehnike.
I pored njegovog inzenjerskog, naucnog i pronalazačkog rada danas je Leonardo da Vinči poznat kao jedan od najvaznijih slikara.




Jedna od prvih Leonardovih slika ponarudzbi bilo je oslikavanje murala Tajne večere (1495-1498.) u refaktoriju milanske Santa Maria dele Gracije. U njoj je oslikan Isus sa svojim apostolima. Zbog ingeniozne kompozicije i upotrebe perspektive kao i zbog naročite psihološke dubine ova je slika . Za razliku od ostalih umetnika, Leonardo koristi senku da bi nam suptilno predočio lik izdajnika, Jude.

Nazalost, slika je naslikana u eksperimentalnoj fresko-tehnici i znacajno je propala vec posle pedesetak godina po zavrsetku rada, ali cak i u takvom oronulom stanju i dalje ima znacajan uticaj na istoriju umetnosti.

Dan Brown- Da Vinčijev kod


Lik Sir Leigh Teabing u romanu objašnjava, tajnu o Svetom gralu, počinjući tvrdnjom da je lik prikazan s Isusove desne strane na Leonardovoj Posljednjoj večeri Marija Magdalena, a ne apostol Ivan. Nadalje objašnjava kako je Marija Magdalena bila zapravo supruga Isusa Krista te kako je, u vrijeme njegova raspeća, bila trudna s njegovim djetetom. Teabing objašnjava kako je izostavljanje kaleža (za što se mislilo da je zapravo Sveti gral) bilo namjerno, te kako je Leonardo znao da je Marija Magdalena zapravo Sveti gral i kako prenosi Isusovu lozu u formi djeteta. Teabing tu tezu dokazuje položajem tijela Isusa i Marije Magdalene koja tvore slovo "V", simbol svete ženstvenosti. Izostavljanje apostola Ivana objašnjeno je činjenicom da se o Ivanu govori kao o "učeniku kojega je Isus volio", što je šifra za Mariju Magdalenu. Teabing je također naglasio kako je boja njihove odjeće upravo suprotna: Isus ima crvenu tuniku i plavi plašt, dok Ivan/Marija ima plavu tuniku i crveni plaštšto možda simbolizira dvije polovice njihovog braka.

Kako roman objašnjava, tajne Svetoga grala, koje čuva Sionski priorij su sljedeće :

Sveti gral nije kalež, nego žena po imenu Marija Magdalena, koja time prenosi Isusovu lozu (krv).
Starofrancuski izraz za Sveti gral, San gréal, zapravo je igra riječima Sang réal, što znači "kraljevska krv".
Relikvije grala sastoje se od dokumenata koji svjedoče o potomstvu, kao i od samih kostiju Marije Magdalene.
Te relikvije sakrio je Sionski priorij u tajnu kriptu, moguće ispod temelja Kapele Rosslyn.
Crkva je istinu o Mariji Magdaleni i Isusu kristu prikrivala više od 2000 godina. Ta je istina prikrivana zbog straha od svete ženstvenosti koja bi dovela u pitanje crkveno prvenstvo apostola Svetog Petra. Uz to bi dokazala i da je Isus bio samo ljudske, a ne božanske prirode.
Marija Magdalena bila je plemićke krvi (preko plemena Benjaminovog) i supruga Isusa Krista (potomka plemena Davidovog). Podatak da je bila prostitutka fabricirala je sama Crkva kako bi sakrila stvarnu prirodu njihova odnosa. U vrijeme raspeća, bila je trudna. Nakon raspeća bježi u Galiju, gdje joj pomoć pružaju Židovi iz Marseillea. Marija Magdalena rodila je kći po imenu Sara. Loza Isusa i Marije Magdalene postala je franačka Merovinška dinastija.
Tajna o postojanju loze bila je zapisana u dokumentima koje su Križari otkrili nakon osvajanja Jeruzalema 1099. godine. Sionski priorij i templarski viteški red osnovani su radi čuvanja te tajne.
Prema romanu, tajna Svetoga grala povezana je uz Leonardovo djelo na sljedeći način:

Leonardo da Vinci bio je Veliki meštar Sionskog priorija te je tako znao za tajnu. Tajna je u stvari otkrivena na njegovoj fresci Posljednja večera, gdje se ne uočava nikakav stvarni kalež. Osoba koja sjedi s desna Isusu nije muškarac, već žena, njegova supruga Marija Magdalena. Mnoge kasnije reprodukcije nisu omogućavale, sve do 1954. kada je restauracija stvorila izvorni da Vincijev original, uočavanje ženskih karakteristika na liku Ivana/Marije.
Androginija Mona Lise zapravo je simbol koji predstavlja svetu uniju muškarca i žene, odnosno brak Isusa i Marije Magdalene. Takva povezanost muškarca i žene bila je dugo godina prijetnja uspostavljenoj moći Crkve. Sam naziv slike zapravo je anagram imena "Amon L'Isa", što je referenca na Amona i Izidu, "oca" i "majku" u egipatskoj mitologiji.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Da_Vincijev_kod

Studija