Krsna slava i zdravice

Krsna slava ili slava je pravoslavni običaj slavljenja obiteljskog sveca. Ovaj običaj se najviše povezuje sa Srbima, koji smatraju slavu jednom od specifičnosti svoje kulture, iako slave postoje (mada nisu identične sa srpskog slavom) i u Makedoniji, u Bugarskoj samo oko Timoka. Slava se susreće i kod katolika u Boki Kotorskoj, Konavlima, južnoj Hercegovini, Dalmaciji i Bosanskom Grahovu, kod Albanaca katolika, nekih Muslimana u Bosni i Sandžaku, pravoslavnih Vlaha, Goranaca i Hrvata na Kosovu.
Pored obiteljske slave, postoje i crkvene, gradske, plemenske, pa čak i stranačke ili zanatlijske slave.
Neki autori smatraju da je slava ostatak slavenskog paganizma, koji je imao veliki broj bogova prije usvajanja kršćanstva. Pošto su Slaveni dugo živjeli u rodovskom društvenom uređenju, razumljivo je što se kod njih dugo očuvao kult predaka. Tako, na primjer, običaj slave najvjerojatnije predstavlja zamjenu obiteljskog, odnosno rodovskog poganskog zaštitnika kršćanskim svecem zaštitnikom.
Drugi vjeruju, da su Srbi usvojili ovu tradiciju u vrijeme pokrštavanja, krajem 9. stoljeća. Neki vjeruju da se sam dan masovnog krštenja uzimao kao dan sveca zaštitnika, drugi tvrde da je svako pleme usvojilo svog zajedničkog zaštitnika, dok ostali i dalje tvrde da slava samo predstavlja sveca koji je zamijenio prethodnog poganskog boga-zaštitnika. Ponekad bi se dogodilo, da se nova slava usvoji kada postoji vjerovanje da se neki svetac zalagao za neku vrstu spasenja. Novi svetac bi bio usvojen na mjestu starog, čiji dan bi se i dalje obilježavao paljenjem svijeće, ali s mnogo manje slavlja.



Pouzdano se zna da je Sveti Sava u praksu uveo obred slave, na liturgijskoj osnovi. Od vremena Svetog Save taj obred, kao i običaji koji ga prate, postupno širio, i formirao, dok nije dostigao današnju formu. Današnju formu slave je konačno uobličio mitropolit Srbije Mihailo 1862. godine.

Za razliku od većine običaja koji su zajednički za cijeli narod, svaka obitelj odvojeno slavi svog sveca. Sveca sinovi nasljeđuju od glave obitelji - obično oca. Kćeri nasljeđuju slavu samo ako ostanu u kući; udate žene obično slave muževljevu slavu.
Svaka kuća ima jednu ili dvije slave godišnje (ovisno od sveca, jer nekima su posvećena dva dana). Ipak, samo jedan je glavni dan gozbe u čast sveca zaštitnika (nije obavezno isti od dva dana za sve obitelji); drugo slavlje se naziva "mala slava", preslava ili poslužit.
Neke obitelji proslavljaju još jednog sveca, ali u manjoj mjeri (primjerice, kada je žena jedini potomak iz svoje matične obitelji, da se slava dotične obitelji ne bi izgubila).
Ako se domaćinstvo preseli daleko, uz očevu dozvolu, sin može proslavljati slavu u svom domu; obično, međutim, dokle god je živ patrijarh obitelji, njegovi sinovi proslavljaju pod njegovim krovom. Također ako ima više sinova, i oni žele osnovati svoju obitelj od slavskog kolača sin koji želi da slavi slavu, dolazi kod oca na slavu, a otac mu od kolača u desnu ruku predaje jednu četvrtinu kolača. Iduće godine i on slavi slavu u svojoj kući.

Posveta vode

U mnogim mjestima je običaj da prije slave svećenik dođe u kuću da posveti vodu, od koje će kasnije biti umiješen slavski kolač.
Domaćica priprema zdjelu s vodom, bosiljak, svijeću, kadionicu, tamjan, te pali kandilo ispred ikone. Tada svećenik posvećuje vodu kojom će biti umiješen slavski kolač. Za tu priliku je potrebno pripremiti: kadionicu, vatru ili briket specijalnog ugljena, tamjan, svijeću, svijećnjak, bosiljak i posudu čiste vode. Sve to bi se inače trebalo nalaziti na stolu, okrenuto prema ikoni slave, koja bi prema crkvenim pravilima trebala biti okrenuta prema istoku. Sveta vode se tretira kao svetinja i njome se pažljivo rukuje. Kada se uoči samog dana slave završe sve pripreme za sutrašnji dan, tom vodom i brašnom, kao i ostalim dodacima (kvasac, sol ...) mijesi se slavski kolač. U nekim mjestima slava počinje već uoči dana, večerom, jer je to liturgijski gledano već novi dan, zato što je u crkvi služena večernja služba (večernje). Ipak, to je rijetka pojava, jer se u većini slučajeva kolač reže (sječe) na sam dan slave.

Žito

Pred slavu u kući se kuha žito. Kao crkveni simbol ono podsjeća na biljne žrtve iz Starog zavjeta. Smatra se da ono predstavlja ilustriranu vezu ovozemaljskog i zagrobnog života.

Odlazak u crkvu

Kada osvane dan slave, u crkvu se nosi slavski kolač, žito i crno vino. U crkvi se vrši zajedničko posvećenje žita i blagosiljanje kruha i vina, a onda svećenik svako žito posebno prelije, i svaki kolač posebno reže. Tom prilikom slavljenik preda svećeniku prije liturgije, osmrtnicu (popis živih i preminulih članova obitelji) radi spomena i vađenja čestica na proskomidiji- živih za zdravlje, a preminulima za pokoj duše.
Kolačar (onaj tko nosi kolač u crkvu) prilaže crkvi svoje darove: tamjan, ulje, vino i sl., a u novije vrijeme i novac.

Rezanje kolača u kući

Tamo gdje je naslijeđena obiteljska praksa ili se uvodi nova, da se kolač reže u kući, treba postupiti na sljedeći način.
Još navečer, ili rano ujutro stavi se na stol sve što je potrebno za obred, a stol je za tu priliku okrenut prema ikoni, odnosno prema istoku. Na stolu trebaju biti: slavski kolač, žito, čaša crnog vina, svijeća, popis živih i preminulih članova obitelji radi molitvenog spominjanja, kadionica s briketom i šibicom ili upaljačem. Pored vina i žita se nalazi žličica, a pored slavskog kolača nož. Pred sam početak obreda se pali svijeća (može i ranije), dok je kandilo upaljeno još navečer, i gorjelo u toku noći. Kad svećenik dođe u kuću, na stolu je sve što je potrebno. Nakon uobičajnog pozdrava, domaćin priđe svijeći, prekrsti se i pripali je. Poslije toga svećenik, čita molitvu Oče naš, i tropara slave, i na kraju molitvu za posvećenje žita. Za vrijeme ovog obreda, okade se: ikona, slavski kolač, žito, vino, prostorija u kojoj se slavi, kao i prisutni članovi obitelji i gosti. Neposredno poslije obreda, ne prekidajući tijek, svećenik prelazi na rezanje slavskog kolača. Za to vrijeme počinju se pjevaju tropari.

Proslava

Slava okuplja cijelu obitelj i obično se priprema gozba, uključujući tradicionalna jela: slavski kolač i koljivo. Koljivo (ili žito) radi se od kuhane pšenice. Može se pripremiti na razne načine, ali najčešće sadrži orahe, oraščiće i / ili karanfiliće i med. Pšenica je simbol Uskrsnuća Kristova. Ovisno od toga da li slava pada za vrijeme posta, ostatak gozbe ili sadrži životinjske proizvode (mrsna slava) ili ne (posna slava).
Najčešće slave su Sveti Nikola, 19. prosinca (Nikoljdan), Sveti Juraj, 6. svibnja (Đurđevdan), Sveti Ivan Krstitelj, 20. siječnja (Jovanjdan), Sveti Dimitrije Solunski, 8. studenog (Mitrovdan) i Sveti Mihael, 21. studenog (Aranđelovdan).

Tropari

Tropari su kratke pjesme od nekoliko strofa, koje su posvećene glavnoj temi slave (prazniku ili svecu). Nekada su tropari bili nezaobilazan dio slave, do su danas nešto rjeđa pojava. Danas se tropari pjevaju skoro samo prilikom rezanja kolača u kući.

Zdrav mi bio, krsnu slavu slavio,
krsna slava tebi pomogla kad god molio gospoda Boga.
Slavu slavio, sveću prislužio, sofru postavio,
a oko nje braću, sestre, kumove i prijatelje sastavio.
Ove godine slavio kako mog'o i umeo
dogodine, kako od srca poželeo.
Da Bog da i milost božija ..
Amin bože daj.

Slavska-Ajde bože pomogni, što arno Bog neka daje sreću i zdravlje,
na čije smo dobro bogu pomoglo.
Slavu slavili, slavu nezaboravili, uvek sve srećno i veselo nalazili,
jedno drugog pominjali.

Slavska-Nazdravljanje
Ajd' domaćine srećna ti slava,
srećan bio slavu ne zaboravio,
mnogo godina i leta
neka se rodi pšenica belica
i u kući dečica.

Zdravica

Veoma značajan element slavskog ceremonijala je ustajanje u slavu, dizanje i napijanje zdravica. To je, po opštem shvatanju, kao i prekada, najsvečaniji čin. Ustajanjem u slavu se izražava prvobitno poštovanje Sunca, jer se svi učesnici obreda okreću prema istoku.
Dalje, ustajanje u slavu, sem izuzetaka, obavlja se pre podne, dok sunce, odnosno dan, napreduje. Ako se ovome doda okretanje krsnog kolača "naoposun" to jest ,za Suncem, onda se krsno ime s razlogom može povezati sa kultom Sunca, čega inače nema u kultu pokojnika.

Veliku građu o Slavi u narodu sabrao je Vuk Karadžić i on je to činio u vreme kada su mnogi naši običaji, pa i slavski, bili vrlo sveži. Najbolji pokazatelj za to su zdravice koje se izgovaraju u određenom trenutku.

Na primer, u zdravici se kaže:
Citat:
"U čije se zdravlje vino pilo, sve mu zdravo i veselo bilo, rodilo mu i žito i vino, ponajviše pšenica belica i u kući sve muška dečica".


Gost se, prilikom ulaska u kuću, u pozdravu obraća domaćinu rečima: "Slavio ga (krsno ime) mnogo ljeta u zdravlju i veselju". Ta želja se izražava i u drugim zdravicama u kojima se na Slavi ne oskudeva:
Citat:
"Ko je proslavljao ove godine, proslavljao je i do godine, punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i njegova deca"...


Na Kosovu, na primer, gosti ispijaju po jednu veliku čašu za zdravlje domaćinovo i svih njegovih ukućana, a isto tako za plodnost (berićet) i napredak svake vrste.

Gost kaže:
Citat:
"Ovu kalenicu ćemo da pijemo za domaćinovo zdravlje.
Bog neka da njemu i njegovim sinovima, ćerkama, snahama, unucima, unukama i svemu porodu njegovom zdravlje i sreću ... svaki berićet u polju i domu, da su mu puni ambari sa žitom, guvna sa slamom i senom, torišta sa ovcama i govedima, kravama i kobilama, bivolicama i volovima, tejacima i ždrebicima ..."

Slično ovome i u Slavoniji je svaka kuća imala svoga patrona kome se gosti i ukućani mole, zajedno sa kumovima i prijateljima, za ekonomski napredak kuće i za zdravlje ukućana. U ovom ceremonijalu ima i druge narodne simbolike.

Koljivo se na primer u nekim krajevima uzima sa obe ruke da bi Gospod oberučke davao zdravlje i napredak u kući i domaćoj čeljadi. Zdravice se inače menjaju unakrst "da bi godina ukrstila sa rodom i berićetom".

Zanimljiva je i jedna zdravica iz Metohije koja glasi:
Citat:
"Neka se preliju bačve sa vinom, domovi sa žitom i zdravljem, a polja sa rodom i berićetom"

Pošto se malo otpije, u istu času dolivaju još vina "da mlađi rastu", pa se zdravica produži:
Citat:
"Ovako za omlađije, neka Bog omladi u domu, u toru i na svakom mestu, neka Bog mladež izvede na dobar put, te neka budu bolji od njihovih starijih".

_________________

Да Бог да, гдје се крсни колач ломио ове године, ту и догодине. У дому се ломио, а на њиви родио, да Бог да и милост Божја: које су га руке градиле, оне се красиле и распознавале међу другима као Даница звезда међу звјездама. Да Бог да и милост Божја: колико у колачу има зрнаца, онолико у нашега господара и домаћина по земану мушких глава, и синоваца, браће и братића, среће и живота, здравља и весеља, а у кући и даље Бог нам дао изобиље.

PESMA SRPSKOJ SLAVI.

Kada Srbin Slavu slavi
on uz kolač sveću stavi.

Pa preliva kolač vinom
i sve sveti svetim činom.

Kolač mu je slika Oca,
svakog dobra davaoca,
sveća mu je slika Sina,
slika Duha - slika vina,

Pred Trojicu Srbin stane,
pa skrušeno on uzdane:
Care večni, blagoslovi,
svi su Tvoji dari ovi.

Narod složi i umnoži,
neki svi ljudi budu Božji,
nek svi slave ime Tvoje,
Tvoga suda nek' se boje.

Ko' hleb nek'su srcem blagi,
kao sveća dušom pravi,
kao vino nek' su jaki;
Blagi, pravi, jaki, zdravi.

Čisti kolac-vera čista;

Sveća-nada što nam blista;
a vino je ljubav krasna-
Istina je i tu jasna.
O, Trojice, Bože jaki,

Šta ti dajem ja nejaki?
Sve je ovo Tvoja slika,
bleda slika Tvoga lika.

Neka svetac moj Te moli,

On do Tebe bliže stoji,
zato njemu palim sveću,
daj nam, Bože, dobru sreću!

Sve je moja bogomolja:
Neka bude Tvoja volja!
Svakom živom Ti pomozi!
Pa i meni ne odmozi.

Amin.

Zdrav mi bio krsnu slavu slavio
krsna slava tebi pomogla kad god molio gospoda boga.
Slavu slavio, sveću prslužio, sofru postavio,
a oko nje braću, sestre, kumove i prijatelje sastavio.
Ove godine slavio kako mog'o i umeo
dogodine, kako od srca poželeo.
Da bog da i milost božija ..
Amin bože daj.

Sveti je dan nek takav i bude, GOSPODA slavi a voli ljude. Podigni čašu takav je red,u čaši vino u duši med. Da dugo slaviš u zdravlju i sreći da ti posed bude sve veći i veći. Ovo je zdravica iz duše prava SREĆNA TI DOMAĆINE KRSNA SLAVA

U čije se zdravlje vino pilo, sve mu zdravo i veselo bilo, rodilo mu i žito i vino, ponajviše pšenica belica i u kući sve muška dečica!

Nemoj danas nista da te brine,
Sretna slava domacine,
Na stolu je slavski kolac zito i vino,
Trpeza je postavljena fino,
(ime slave) se vecno slavi,
Živi bili i da ste zdravi!

Slavski dan Vam srećan domaćine, da imate goste fine, da zdravica dugo kruži, da se vino dobro služi, da u domu cveta sloga, da je zdravlje dar od Boga! Da se vazda pesma ori, da se mudra reč zbori, nek je slava srećna svima, da slavite vekovima!

Ko je proslavlja ove godine, proslavljao je i do godine, punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, neka ga prate ljubav, sreća i dobrota.

Neka se preliju bačve sa vinom, domovi sa žitom i zdravljem, a polja sa rodom i berićetom. Srećna Slava!

Sretna ti slava domacine!
Da ti vinogradi budu puni grozdja a podrumi puni vina,
Da ti se njivom psenica zlati,
Da ti se ambari napune kukuruzom,
Da ti se u kuci deciji smeh i pesma ore,
Da ti ukucani budu uvek siti,
Da tvojim domom vlada zdravlje, sloga i ljubav,
Da ti je sretno i bericetno!

Срећан Никољдан свима који данас славе