Росси́я

         Grad je nazvan prema rijeci (staroruski гра́д Моско́в, doslovno "grad na rijeci Moskvi"). Prvo rusko spominjanje grada datira u 1147. kada je Jurij Dolgoruki pozvao kneza Novgoroda-Severskog "dođi k meni, brate, u Moskvu." Devet godina kasnije, 1156., knez Jurij Dolgoruki od Rostova naredio je izgradnju drvenog zida, kremlja, obnavljanog više puta, da okružuje rastući grad. Nakon pljačke 1237.-1238., kada su Mongoli pobili stanovnike i spalili grad do temelja, Moskva se oporavila i 1327. postala glavni grad nezavisne kneževine Vladimir-Suzdalj. Povoljan položaj grada na gornjem toku rijeke Volge doprinio je stalnom rastu. Moskva se razvila u dugogodišnju stabilnu i naprednu kneževinu, poznatu kao Velika kneževina Moskva, koja je privukla veliki broj izbjeglica iz cijele Rusije. Godine 1380., knez Dimitrije I., vodio je ujedinjenu rusku vojsku do značajne, ali ne i presudne, pobjede nad Tatarima u bitci na Kulikovom polju. Samo dvije godine kasnije Moskvu je opljačkao kan Tohtamiš. Godine 1480., Ivan III. konačno je Ruse oslobodio tatarske kontrole, te Moskva postaje središtem vlasti u Rusiji. Pod Ivanom III. grad je postao prijestolnicom carstva koje će s vremenom obuhvatiti sve teritorije današnje Rusije i drugih zemalja. Godine 1571., krimski Tatari napali su i opljačkali Moskvu, spalivši sve osim Kremlja.

Godine 1609., švedska vojska pod vodstvom grofa Jacoba De la Gardie i Everta Horna započela je svoj marš od Velikog Novgoroda prema Moskvi kako bi potisnula pobunu protiv cara Vasilija Šujskog, ali povukla se početkom 1611., te je potom upala poljsko-litvanska vojska. Tokom poljsko-moskovskog rata 1605.-1618., hetman Stanislav Zolkievski ušao je u Moskvu nakon pobjede nad Rusima u bici kod Klušina. 17. vijek bio je ispunjen narodnim ustancima, kao oslobođenje Moskve od poljsko-litavskih osvajača 1612., pobuna soli 1648., pobuna bakra 1662. i moskovski ustanak 1682. Epidemije kuge pustošile su Moskvu 1570-1571. i 1654-1656. Od 1712., grad više nije bio prijestolnica Rusije, nakon što je Petar Veliki 1703. kraj obale Baltičkog mora osnovao novi grad Sankt Peterburg. Januara 1905., službeno je uvedena institucija gradskog guvernera, tj. gradonačelnika, te je Aleksandar Adrijanov postao prvi službeni gradonačelnik Moskve. Nakon ruske revolucije 1917., 12. marta 1918. Moskva je postala glavni grad Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike i manje od pet godina kasnije Sovjetskog Saveza. Tokom Drugog svjetskog rata (period od 22. juna 1941. do 9. maja 1945. u Rusiji je poznat kao veliki domovinski rat), nakon njemačkog napada na SSSR, sovjetski Državni obrambeni komitet i glavni štab crvene armije bili su smješteni u Moskvi. Godine 1941., šesnaest divizija narodnih dobrovoljaca (više od 160 000 ljudi), dvadeset pet bataljona (18 500 osoba) i četiri inženjerske pukovnije bile su formirane među Moskovljanima. Novemvra te godine, njemačka grupa armija centar bila je zaustavljena na rubu grada, i potom odbijena u bici za Moskvu. Mnoge su tvornice bile evakuirane zajedno s većinom institucija vlasti. U gradu, koji od 20. oktobra bio pod opsadom, preostali stanovnici izgradili su protutenkovske odbrane, dok je izvanredno jaka protivzračna odbrana grad spasila od većine zračnih napada. Josif Staljin odbio je napustiti grad, te su u Moskvi takođe ostali savjet narodnih komesara. Uprkos opsadi, izgradnja moskovskog metroa nastavljena je kroz rat, te je do kraja rata otvoreno nekoliko novih linija. Tačan broj i njemačkih i sovjetskih gubitaka tokom bitke za Moskvu predmet je rasprava, jer razni izvori pružaju ponešto različite procjene. Procjena ukupnih gubitaka od 30. septembra 1941., do 7. jula 1942., između je 248 000 i 400 000 za wehrmacht, i između 650 000 i 1,28 milijuna za crvenu armiju. 1. maja 1944., ustanovljena je medalja Za odbranu Moskve i 1947. medalja U spomen 800. godišnjice Moskve. U povodu 20. pobjede nad nacističkom Njemačkom, 8. maja 1965. Moskva je postala jedan od dvanaest sovjetskih gradova heroja. Godine 1980., Moskva je bila domaćin ljetnih olimpijskih igara, koje su radi sovjetske invazije Avganistana krajem 1979., bojkotirale Sjedinjene Države i nekoliko drugih zapadnih zemalja. Nakon što se krajem 1991. godine SSSR raspao, Moskva je ostala glavni grad Rusije. Takođe, 1993. u Moskvi se odigrao žestoki oružani sukob između tadašnjeg predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, kojeg je podržala ruska vojska, i ruskog parlamenta. Od tada, pojava tržišnog gospodarstva prouzročila je bujanje maloprodaje, usluga, moderne arhitekture i ekonomije. Godine 1998. grad je bio domaćin prvih Svjetskih igara mladih.

Francuska invazija Rusije 1812., Moskovski požar

Demonim za stanovnika Moskve je Moskvić. Prema popisu iz 2002., grad naseljava 10 382 754 ljudi, međutim, taj podatak uzima u obzir samo prijavljene stanovnike. Najnovija procjena 1. januara 2010. je 10 562 098 stanovnika. Istog datuma, stanovništvo Moskovske regije bilo je 17 314 776 stanovnika.

U vrijeme službenog popisa iz 2002., etnički sastav grada bio je: istočnoslavenski 9 121 573, 87,853% (ruski 8 808 009 [84.833%], ukrajinski 253 644 [2,401%], bjeloruski 59 353 [0,572%]), kavkaski - 326 385, [3,144%] (armenski 124 425 [1,198%], azerski 95 563 [0,920%], gruzijski 54 551 [0,525%], čečenski 14 481 [0,139%], osetski 10 581 [0,102%], povolški i permski narodi 217 467, [2,095%] (tatarski 166 177 [1,600%], mordvinski 23 970 [0,231%], čuvaški 16 011 [0,154%]), srednjeazijski 87 656, [0,844%] (tadžički 35 385 [0,381%], uzbečki 24 321 [0,234%]), židovski (Aškenazi) 79 359, [0,764%], azijski 0,84%, neizjašnjeni 417 126, 4,018%.

U službeni broj stanovništva Moskve ubrojeni su stanovnici sa stalnim boravkom. Prema ruskoj saveznoj službi za migracije, u Moskvi službeno živi i 1 800 000 povremenih stanovnika, s privremenim prebivalištem na temelju vize ili druge dokumentacije. Broj neslužbenih povremenih stanovnika, bez odgovarajuće dokumentacije, procjenjuje se na dodatnih milion ljudi. Radi niskog nataliteta i visoke stope mortaliteta, od pada Sovjetskog Saveza broj stanovnika Rusije smanjio se za oko 700 000 ljudi godišnje 2003., broj umrlih bio veći od broja rođenih za oko 49 400.

Moskva je sjedište Ruske pravoslavne crkve. Pravoslavlje je tradicionalna religija Rusije i prema zakonu donesenom 1997. smatra se dijelom ruske "istorijske baštine". Ostale religije zastupljene u Moskvi uključuju Islam, Protestantizam, Starovjernike i Judaizam. Moskovski patrijarh, poglavar ruske Pravoslavne crkve, živi u Samostanu Danilov. Moskva je do 1917. nazivana "gradom 1600 crkava " ("город сорока сороков церквей"). Godine 1918. Rusija je postala sekularna država i vjera gubi svoju poziciju u društvu. Od raspada SSSR-a 1991. mnoge od uništenih crkava obnovljene su, te se mnogi ljudi vraćaju tradicionalnim religijama. Tako su komunističke vlasti 1931. godine srušile i zapalile katedralu Hrista Spasitelja i na njenom mjestu izgradile bazene. Katedrala je ponovo sagrađena i završena 2000. godine. Dok se muslimansko stanovništvo procjenjuje na 1,2 do 1,5 miliona, u gradu su samo četiri džamije. Iako je izgradnja još jedne džamije odobrena na jugoistoku grada, aktivisti su blokirali gradnju. Neki nacionalisti pozivali su na "čistu Moskvu", bez Muslimana i stranaca.  

Биће још речи о географском положају Москве и културним знаменитостима и личностима културе.
Неке фото се понављају но није грешка, фото су различите и све красне.

     Jedan od najznačajnijih umjetničkih muzeja u Moskvi je Galerija Tretjakov, koju je osnovao Pavel Tretjakov, koji je gradu donirao veliku privatnu zbirku. Tretjakovska galerija smještena je u dvije zgrade, staroj i novoj galeriji. Stara Tretjakovska galerija sadrži djela klasične ruske tradicije, kao radove čuvenog slikara Ilije Rjepina, i djela ranih ruskih slikara ikona, kao rijetke originale Andreja Rubljova s početka 15. vijeka.  Nova Tretjakovska galerija, osnovana u sovjetsko doba, uglavnom sadrži djela sovjetskih umjetnika, ali ima i ponešto zajedničkog sa starom galerijom u postavi umjetnosti početka 20. vijeka. Nova galerija uključuje i malu rekonstrukciju spomenika trećoj internacionali Vladimira Tatljina i izbor drugih avangardnih djela umjetnika kao što su Kazimir Maljevič i Vasilij Kandinski.


Takođe značajan muzej u Moskvi je i Državni muzej lijepih umjetnosti Aleksandra Puškina, kojeg je između ostalih osnovao i otac Marine Cvetajeve. Svojim konceptom, Puškinov muzej sličan je British Museumu u Londonu, zbirke su presjek svjetske civilizacije, s mnogim odlijevima antičkih skulptura. Ipak, sadrži i poznate slike iz svih većih zapadnih razdoblja umjetnosti, kao djela Claudea Moneta, Paula Cézannea i Pabla Picassa.


Državni muzej lijepih umjetnosti Aleksandra Puškina

Državni istorijski muzej Rusije (Государственный Исторический музей) smješten je između Crvenog i Manježnog trga. Raspolaže s kolekcijama u rasponu od predmeta predistorijskog plemena koja su nastanjivala današnju Rusiju, do umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti stečenih od strane pripadnika dinastije Romanov, ukupno nekoliko miliona eksponata.

Politehnički muzej (Политехнический музей) osnovan 1872., najveći je tehnički muzej u Rusiji, s velikom postavom istorijskih izuma i tehnoloških dostignuća, uključujući i humanoidnog automata iz 18. vijeka i prve sovjetske računare. Zbirka sadrži više od 160 000 eksponata. Muzej-panorama Borodinske bitke na Kutuzovskoj aveniji, posjetiteljima pruža priliku iskustva na bojnom polju s dioramom od 360°. Muzej je dio velikog istorijskog memorijala u spomen pobjede u ratu protiv Napoleonove vojske 1812., koji uključuje i slavoluk podignut 1827., i vojni muzej sa statuama i vojnom opremom.

Boljšoj teatar

Moskva je također jedno od središta scenske umjetnosti u Rusiji, uključujući balet i film. U gradu postoje 93 pozorišta, 132 kinematografa i 24 koncertne dvorane, među kojima se posebno ističu čuveni Boljšoj teatar, te Mali teatar, Vahtangov teatar i Moskovski umjetnički teatar. Tokom sezone repertoari su opsežni i moderne interpretacije klasičnih opera i kazališnih djela vrlo česte.


Moskovski međunarodni dom muzike (Московский международный Дом музыки), otvoren 2003., poznat je po izvedbama klasične muzike. U svetlanovskoj dvorani nalaze se najveće orgulje u Rusiji.
U Moskvi postoje i dva velika cirkusa, Veliki moskovski državni cirkus i Moskovski cirkus na Cvjetnom bulevaru "Jurij Nikulin". Sovjetski filmovi obilježili su istoriju filma te je studio Mosfilm bio centar snimanja mnogih sovjetskih klasičnih filmova. Međutim, uprkos trajnoj prisutnosti i ugledu međunarodno priznatih ruskih filmaša, nekad vrlo aktivni studiji danas se znatno manje koriste. Manje poznati i istorijski filmovi prikazuju se u kinu Salut, gdje se redovno prikazuju filmovi iz fonda Muzeja kinematografije. Državni muzej arhitekture "Šusev", nazvan po arhitektu Alekseju Šusevu, nalazi se u blizini Kremlja.

Moskovski kremlj (Московский Кремль) je najpoznatiji ruski kremlj, istorijsko utvrđeno središte Moskve na malom brežuljku iznad rijeke Moskve u blizini Crvenog trga. Uključuje nekoliko palača, četiri crkve, kongresnu dvoranu, zidine i kule, te niz znamenitosti, između ostalih palaču senata, službenu rezidenciju Predsjednika Rusije i ranije lidera Sovjetskog Saveza, veliku kremaljsku palaču, oružarnu, arsenal, Car top, Car zvono, itd. Prostor kremlja, na blagoj uzvisini kraj rijeke, obuhvatao je prvo izvorno naselje grada Moskve, prirodno utvrđenje koje je stanovništvu davalo veliku prednost u odbrani svog naselja. Tako povoljna geostrateška pozicija bila je presudna da se naselje razvije u tako snažno gradsko središte, dominantno nad susjedima i konkurentskim gradovima. Već sredinom 12. stoljeća podignut je drveni bedem s istočne, najslabije zaštićene strane naselja, koji je spajao obale rijeka Moskve i Negline, te je po prvi puta uobličen i danas prepoznatljiv kremaljski utvrđeni trokut. Godine 1589., izgrađen je zid oko novopripojenog naselja koje se razvilo sjeverno od Kremlja, nazvanog Belgorod. U tadašnjim se izvještajima za utvrđeno sjedište cara u samom središtu Moskve upotrebljava naziv "Kremlj", koji se koristi i danas. Tokom više od osam vijekova, izgled Kremlja više se puta mijenjao, Za današnji izgled najzaslužniji su Ivan I., Ivan III., Katarina II. i Nikola I.

Prvi veliki kremaljski vladar bio je Ivan I. (1328.-1340.), koji je od Zlatne Horde uspio dobiti titulu velikog kneza Rusije i funkciju sakupljača poreza. Za vrijeme svoje vladavine izgradio je prve crkve i hramove u samom kompleksu Kremlja i obnovio i osnažio bedeme. Umjesto borovih klada, Ivan III. podigao je masivne zidine od hrastovih stabala i kule koje su služile kao osmatračnice. Crkva Spasitelja jedina je od građevina iz te i starijih faza razvoja Kremlja koja je uspjela da se održi i do danas. Veliki knez Dimitrije I. Donski postavio je 1367. godine temelje prvim kamenim zidinama Kremlja. Dimitrijeve zidine probijene su već 1368. prilikom tatarske opsade Moskve kada je uništeno sve unutar i u okolici Kremlja. Razaranje i pustošenje je bilo skoro potpuno, kremaljske crkve i dvorci i svi važni pisani dokumenti iz tog i ranijeg perioda bili su spaljeni, a moskovska naselja potpuno uništena. Međutim, uprkos tom strašnom razaranju, Kremlj je brzo obnovljen a nove građevine, podignute na temeljima starih, bile su bogato ukrašene freskama i pozlatama najboljih tadašnjih zanatlija i slikara kao Teofana, Prohora i Andreja Rubljova. Ivan III na svoj je dvor doveo mnoge rimske i carigradske arhitekte, slikare, pisce i druge majstore raznih grana umjetnosti, te je u Kremlj prenijeta mješavina bizantskog i talijanskog kulturnog utjecaja, što se odrazilo i na izgled same tvrđave. Godine 1485., započela je velika rekonstrukcija Kremlja. Prema projektu talijanskog arhitekta Aristotela Fioravantija podignut je novi zid od crvene opeke sa osamnaest kula, koji stoji i danas. Postavši u 15. stoljeću sjedištem careva, Kremlj je dobio monumentalan izgled, stvaran rukama najvećih majstora svog vremena. Osnovni oblik, iz doba Ivana III i Vasilija III održao se tokom narednih vijekova uprkos većem broju izmjena, rušenja i novih gradnji, koje ipak nisu izmjenile osnovnu strukturu. Petar Veliki bio je prvi ruski vladar koji je nakon četiri vijeka, 1713., sjedište trona premjestio iz Moskve u novu prijestolnicu Sankt Peterburg. Nakon preseljenja sovjetske vlade u Kremlj 1918., sve do 1955. bio je zatvoren za javnost. U to doba neki su od vjerskih objekata srušeni, te su na njihovom mjestu podignuti zgrada vojne škole i kongresna dvorana.

Katedrala Hrista Spasitelja (Храм Христа Спасителя) je saborni hram Ruske pravoslavne crkve. Prvobitni hram podignut je u čast pobjede ruskog naroda nad Napoleonom, prema projektu arhitekta Konstantina Tona. Zdanje iz 19. vijeka srušeno 1931. godine, radi izgradnje nikad dovršene palače Sovjeta. Hram je obnovljen od 1990. do 2000. prema crtežima i starim fotografijama.
Staljinovi neboderi (Сталинские высотки), grupa od sedam nebodera izgrađenih između 1947. i 1953. u tzv. staljinističkom stilu, elaboriranoj kombinaciji baroka i gotike tehnologijom izgradnje američkih nebodera. Izgrađeni su za razne namjene, od hotela i stambenih zgrada, do čuvene glavne zgrade univeziteta Lomonosov.

Crveni trg (Красная площадь) najpoznatiji moskovski gradski trg. Odvaja Kremlj od stare istorijske trgovačke četvrti Kitaj-gorod. Smatra se središnjim moskovskim trgom i srcem cijele Rusije. Osim Kremlja, na Crvenom trgu nalaze se i crkva Vasilija blaženog i Lenjinov mauzolej. God. 1991., zajedno je s Kremljem, uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine.

Novodjevičanski manastir

Novodjevičanski manastir (Новоде́вичий монасты́рь), jedan od najpoznatijih manastira i klaustara u Moskvi i cijeloj Rusiji. Godine 2004. godine upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Toranj Ostankino (Останкинская телебашня), radiotelevizijski toranj izgrađen 1967. od prednapregnutog armiranog betona. Visok 540 m, kada je izgrađen bila je to najviša građevina na svijetu.

Spomenik osvajačima svemira (Монумент Покорителям космоса), dio je Memorijalnog muzeja kozmonautike. 107 metarski titanijski obelisk, u obliku ispuha raketnog motora, podignut je 1964. u čast sovjetskih postignuća u svemirskim istraživanjima.