Stvarnost ...

U početku nije bilo ničega . Jednom je , nekako iz ničega odnosno toga ništavila , nastalo sve . Iz toga vvibrirajućega ništavila izronili su materija , energija , prostor , vrijeme , svijest - um ...
Bez promatranja i svjesnosti , dakle čovjeka , nema stvarnosti ... Um , svjesnost i sam čovjek ključ su stvarnosti ...
Slijedi činjenica , kako bez čovjeka i ljudskoga uma , stvarnost ne bi postojala . Jer bi u tom slučaju nedostajao i promatrač , procjenitelj , mjeritelj ... Drugim riječima ne postoji ništa , ne postoji stvarnost i sve je ništavilo . Ni atom ne postoji dok svijesni promatrač ne odluči promotriti ga . Čin promatranja i mjerenja ljudskoga uma stvaraju čitav svemir ... Samo svijesna bića - ljudi mogu biti promatrači i stvaratelji stvarnosti . Bez čovjeka na planetu postojala bi samo bezlična šireća rupa bez smisla i mogućnost bez ikakvih događaja ...
I da se uz navedene činjenice , vratimo na sam početak stvaranja ... Kako je moguće da nešto nematerijalno i nesvijesno izroni svijesno i iskustvo ? Teško moguće da je naš svijesni um nastao ni iz čega , zar ne ? Tek tako ... slučajno ... Iz navedenoga slijedi ; bez čovjeka na Zemlji nema ničega ... Nije li naš zadatak na Zemlji u tom smislu , mnogo veći no što mislimo ?

Tema je lepa i mislim da nema coveka koji se kad tad nije upitao ako ne o smislu bitisanja coveka u ovom neshvatljivo cudesnom svemirskom prostoru , a ono o smislu svog sopstvenog zivota. U sustini su pitanja nas obicnih ljudi jednostavna pitanja. Koliko smo se puta zapitali :cemu sve ovo, zasto ..zbog cega ..ima li ovo smisla..To obicno nisu pitanja sa kojima trazimo odgovor na smisao postojanja uopste, vec pitanja smisla nasih bitnih,pa cak i manje bitnih postupaka ,opredjeljenja , nasih cinjenja ili necinjenja.
O svemu nevidljivom govori kvantna fizika i tvrdi ( prim.nisam strucnja dakle otprilike ) da kvantna energija izaziva kvantne fluktuacije, koje iz nicega stvaraju parove cestica.
Nas um jeste neka vrsta energije, ali ne nezavisne u poimanju.Um drustvenog coveka ne moze a da ne misli u kontinuitetu.To znaci da je sve ono sto je do sada misljeno ( teorija o arhetipskom misljenju ),neka pocetna ili istorijska svest , hteli mi to ili ne, ugradena u misli svakog coveka.Individualnost daje smer kretanja i boju nasim zivotima.I u tom vrtlogu nastaje neki nas pojedinacni smisao.

A smisao postojanja coveka ,covecanstva .Kako god je ovaj svet nastao cinjenica je da traje i da se produzava.Nije samo rec o muskarcu i zeni,vec o svemu sto se u prirodi zacinje,rada,umire.Kakav je smisao tog kruga - da li samo produzenje vrsta ili tek neminovni redosled dogadanja -nastavak neke prve slucajnosti ..BEZ ODREDENOG SMISLA ..TO SAM BOG ZNA..ILI sve je sadrzano u pocetku stvaranja.Zato covek insistira na razumevanju tog pocetka.
Moje misljenje je da je sve ovo jedna CAROBNA igra energije.

Dragana ::...
Slijedi činjenica , kako bez čovjeka i ljudskoga uma , stvarnost ne bi postojala . Jer bi u tom slučaju nedostajao i promatrač , procjenitelj , mjeritelj ... Drugim riječima ne postoji ništa , ne postoji stvarnost i sve je ništavilo . Ni atom ne postoji dok svijesni promatrač ne odluči promotriti ga . Čin promatranja i mjerenja ljudskoga uma stvaraju čitav svemir ... Samo svijesna bića - ljudi mogu biti promatrači i stvaratelji stvarnosti . Bez čovjeka na planetu postojala bi samo bezlična šireća rupa bez smisla i mogućnost bez ikakvih događaja ...

Npr. vi se kupljete u moru, a "primeti" vas Carcharodon carcharias (verovali li ne ima tu moć),
šta mislite koliko stvarno vas dotična jedinka "doživljava" i kakva bi mogla biti vaša stvarnost - sudbina
nakon tog čina?

Da skratim, el' to homo sapiens jedini daje smisao ovom prostor-vremenu, tj univerzumu?

Ovako ja razmišljam: šta bi bilo da nema ničega osim nas?

P.S. Obožavam plićak, dubinu sam omrzla zbog Spilberga.

Potrebno je samo da ne opaziš nešto i toga u stvari nema, kontaš?

Kontam.

Dragana ::U početku nije bilo ničega . Jednom je , nekako iz ničega odnosno toga ništavila , nastalo sve . Iz toga vvibrirajućega ništavila izronili su materija , energija , prostor , vrijeme , svijest - um ...
Bez promatranja i svjesnosti , dakle čovjeka , nema stvarnosti ... Um , svjesnost i sam čovjek ključ su stvarnosti ...
Slijedi činjenica , kako bez čovjeka i ljudskoga uma , stvarnost ne bi postojala . Jer bi u tom slučaju nedostajao i promatrač , procjenitelj , mjeritelj ... Drugim riječima ne postoji ništa , ne postoji stvarnost i sve je ništavilo . Ni atom ne postoji dok svijesni promatrač ne odluči promotriti ga . Čin promatranja i mjerenja ljudskoga uma stvaraju čitav svemir ... Samo svijesna bića - ljudi mogu biti promatrači i stvaratelji stvarnosti . Bez čovjeka na planetu postojala bi samo bezlična šireća rupa bez smisla i mogućnost bez ikakvih događaja ...
I da se uz navedene činjenice , vratimo na sam početak stvaranja ... Kako je moguće da nešto nematerijalno i nesvijesno izroni svijesno i iskustvo ? Teško moguće da je naš svijesni um nastao ni iz čega , zar ne ? Tek tako ... slučajno ... Iz navedenoga slijedi ; bez čovjeka na Zemlji nema ničega ... Nije li naš zadatak na Zemlji u tom smislu , mnogo veći no što mislimo ?

Prvi pogrešan korak u pogrešnoj aktivnosti oduzimanja i traćenja sopstvenog vremena jeste zadati sebi temu za razmišljanje sa pogrešnim startom
Pitanja koja postavljaš su sasvim na mestu, i ona, čak i bez odgovora, upućuju na besmisao tog nametnutog modela nastanka Svega Što Postoji - da je sve nastalo ni iz čega.