Bosiljak

Bosiljak (ocimum basilicum lat.)



Sinonimi: Basilicum citratum Rumph. — Basilicum indicum L.

Narodni nazivi: basiljak — bašilek — bažulek — bosil — bosilek — bosilje — fesligen — fasliđan — misliđen — murtela — pitomi vesligen — vesligen — vesliđan.

Opis biljke: jednogodišnja je biljka, grmasto razgranjena, visine 40-60cm. Listovi su s dugim peteljkama, nešto jajasti po rubu cjeloviti ili malo nazubljeni. Cvjetovi su višebojni, bijeli, ružičasti ili purpurni i razvijaju se u velikom broju na gornjem dijelu stabljike ili na izdancima. Cvjetni vjenčić je dvousnat.

Miris i okus biljke je aromatičan i ugodan. Vrijeme cvatnje: kraj lipnja do rujna.

Stanište: prvobitna domovina bosiljka je Indija, no dijelovi biljke nađeni su u grobnicama piramida oko 3500. pr. n. e. U starom Rimu bio je bosiljak, za vrijeme vladanja Cezara, vrlo cijenjena ljekovita, začinska i ukrasna biljka.

U 12. stoljeću monasi su je donijeli u srednju Evropu, gdje se brzo udomaćila i danas se dosta uzgaja u vrtovima. Rijetko dolazi u divlje rastućem stanju sjevernije od Alpi. Biljka daje prednost humoznim i bogato gnojenim tlima te sunčanim i od vjetra zaštićenim položajima. Bosiljak je vrlo osjetljiv na niske temperature radi toga se smije zalijevati samo vodom temperature zraka, a nikako svježom bunarskom vodom.

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Ocimi basilici ili Herba Basilici) i to na jakom podnevnom suncu, prirezivanjem biljke tik iznad zemlje. Mogu se sabirati i sami listovi. Najčešće su dvije žetve i to u srpnju i drugoj polovini rujna. Prva žetva daje ljekovitiju drogu. Sušenje čitave biljke obješene u malim snopićima vrši se u sjeni, na prozračnom mjestu ili na tavanu ako ne dopire čađa. Pojedinačni listovi suše se na drvenim rešetkama, a u manjim količinama i na čistom papiru. Potpuno suha droga sitno se izreže i mora se čuvati u dobro zatvorenim kutijama u koje ne prodire zrak niti svjetlo. Ako se kod spremanja droge nebi tako postupilo, bosiljak bi uskoro izgubio svoju ljekovitu i začinsku vrijednost.

Ljekovite i djelotvorne tvari do sada utvrđene; eterično ulje, cineol, metil-kalvikol, tanin, jedan glikozid i jedan kiseli saponin. Čitav niz tvari još nije bliže istražen.

Ljekovito djelovanje: biljku bosiljka, odnosno listove, treba pohvaliti kao sredstvo protiv nadimanja, a ne manje i kao sredstvo za jačanje želuca i poticanje teka. Bosiljak se s uspjehom može uzimati kod katara želuca, upale crijeva, kod pojave trovanja u području želuca i crijeva, želučanih grčeva, povraćanja, kod nadutosti i začepljenja. Gotovo potpuno je nepoznata ljekovita primjena kod hripavca, pri čemu se ljekovito djelovanje može proširiti i na bolesti pluća. Kod početnih stanja i pojava tuberkuloznih bolesti može se računati na zapaženi uspjeh, no bolest mora biti pod kontrolom liječnika.

Konačno, treba još napomenuti da bosiljak pruža mogućnost ljekovite primjene kod mnogih bolesti mokraćnih organa, kao i kod upale bubrega, katara mjehura, ili bolnog mokrenja. Kod bijelog cvijeta, tj. prekomjernog lučenja iscjetka iz rodnice uslijedit će isto tako ozdravljenje.

Kao čaj miješaju se cvjetovi, listovi i gornji sasvim nježni dijelovi stabljike ili se upotrebljavaju sami listovi. Čaj se priprema kao preljev i to jedna čajna žlica za 1 šalicu, a pije se nezaslađen u gutljajima i to 2-3 šalice dnevno. Čaj se može zasladiti medom samo kod upotrebe kao plućni čaj ili čaj protiv kašlja.

Primjena u pučkoj medicini: pučka medicina preporuča kod upale bubrega čajnu mješavinu od jednakih dijelova bosiljka i listova breze (br. 33) i to pripremamo kao čajni preljev, 1 čajnu žlicu za 1 šalicu, 2 do 3 šalice dnevno, u gutljajima i nezaslađeno.

Od mnogih vrsta masti bosiljka, nazvane i "kraljevska mast", preporučuje se slijedeće: 9 dijelova svježeg soka bosiljka, 3 dijela kikiriki ulja, 3 dijela voska, 3 dijela kalofonija, 3 dijela ovčjeg loja i 2 dijela terpentina. Sve se lagano ugrije, dobro izmiješa i pohrani u posudu koja je nepropusna za svjetlo i zrak. Ova mast je vrlo dobra za rane.

U prirodnom liječništvu preporuča se uživanje čaja od bosiljka kao sredstvo za pobuđivanje spolnog nagona (afrodizijaci).

Izvana se upotrebljava kao čajni oblog kod teško zacjeljivih rana, kod gnojenja i zgnječenja tkiva (kontuzija).

Listovi bosiljka močeni u jakoj rakiji i stavljeni kao oblog na gnojne rane, uz obnovu obloga svaka 2 do 3 sata, izvlače gnoj, a time nestaje otrovanje krvi. Čaj od bosiljka jako je obljubljen kao sredstvo za grgljanje kod bolova u vratu i prsnom košu.

Primjena u liječenju životinja: kod grčevitih napadaja ranije su trljani konji rakijom bosiljka. Bosiljak je izvanredna paša za pčele, pa bi mnogo bosiljka trebalo biti posađeno oko svake košnice. Čaj od bosiljka zaslađen medom vrlo je vrijedno piće za pčele pa se stavlja pred košnice u plitkim posudama. Pčele pri tom ostaju zdrave i otporne na pčelinju grižu. Med kojim zaslađujemo pčelinji čaj od bosiljka mora biti iz drugog pčelinjaka.

Primjena u kuhinji: bosiljak je omiljena kuhinjska mirodija. Svježi sitno narezani listovi pridodaju se juhama te jelima od meda i ribe. Kod pripreme kiselih krastavaca može se dodati malo bosiljka. Najaromatičniji miris imaju listovi u početku cvatnje.

Izvor: google

obožavam bosiljak kao začin. jedini je problem što ga i muhe obožavaju.

Zar od bosiljka muve ne beže?

izgleda da je moj bio neki naopak. :D

Moguće je. Ništa onda, ti pored bosiljka stavi malo plave boje, kažu da muve ne mogu da ih podnesu, odmah se naježe i odlepršaju na sigurno.

ne volim plavu boju. možda sam i ja muha.

Ne volim je ni ja ali se može naći podnošljiva nijansa makar dok bosiljak ne ubereš do nove setve.

sjetit ću se toga kad se sjetim kupiti saksijicu začina.