Agresija tinejđera ...

U bujanju hormona , previranju emocija i fizičkih promjena , agresija je u pubertetu najjača značajka ponašanja mladih tinejđera . Roditelji su zbunjeni i najčešće se ne umiju nostiti stime , niti se na ispravan način odnositi prema toj novonastaloj pojavi koja ujedno , prividno remeti obiteljski sklad .
Vrlo su rijetki tinejđeri koje će se u tom razdoblju ponašati staloženo i mirno . Većinu tinejđera možemo opisati kao česti i vrlo ljut .

Što učiniti s agresivnim ispadima mladog odraslog bića ; tinejđera ?

Što učiniti s agresivnim ispadima mladog odraslog bića ; tinejđera ?

Moje je skromno misljenje da oni kod kuce ispolje sve ono sto ne mogu u skoli, na ulici; da je to zbog nekoga ko ih je 'napicio', nad onima koji apsolutno nikakve veze nemaju sa time a najvise ispastaju.
E, sad, meni je lakse da razumem zensko dete jer sam i sama bila devojcica.
Njih zbunjuje balansiranje, nepravda.
Skoro sam citala da je normalno da deca u tom uzrastu pocinju da cute pred roditeljima; da je to odraz odrastanja i samosnalazenja, da je to normalno.
Mozda na ispade ne treba toliko obracati paznju, koliko treba razmisljati sta je do njih dovelo.
Ali u kom pravcu treba razmisljati, ako je normalno da dete ne govori pred roditeljima?

Vidra ::

Što učiniti s agresivnim ispadima mladog odraslog bića ; tinejđera ?

Moje je skromno misljenje da oni kod kuce ispolje sve ono sto ne mogu u skoli, na ulici; da je to zbog nekoga ko ih je 'napicio', nad onima koji apsolutno nikakve veze nemaju sa time a najvise ispastaju.
E, sad, meni je lakse da razumem zensko dete jer sam i sama bila devojcica.
Njih zbunjuje balansiranje, nepravda.
Skoro sam citala da je normalno da deca u tom uzrastu pocinju da cute pred roditeljima; da je to odraz odrastanja i samosnalazenja, da je to normalno.
Mozda na ispade ne treba toliko obracati paznju, koliko treba razmisljati sta je do njih dovelo.
Ali u kom pravcu treba razmisljati, ako je normalno da dete ne govori pred roditeljima?

Djeca u svom odrastanju prolaze period i šutnje i povačenja u sebe i verbalne agresije ( prema odraslima ) , fizičke agresije ( prema stvarima .
Nije nikakvno neobično ili zabrinjavajuće ponašanje , ukoliko se roditelji umiju ispravno postaviti prema prirodnom ciklusu odrastanja svojega djeteta .
Roditelji na burne reakcije najčešće reagiraju burno , a garesija stvara agresiju i to nije ispravno rješenje i način komunikacije . Također zatvarati oči i ponašati se ignorirajuće , nije ono što treba činiti . Na djetetovu glasnu reakciju roditelj mora moći nastaviti razgovor ( nikako odustati ) ali , mirnim tonom . Na taj će način kod djeteta izazvati smirivanje i mirnoću poput one koju roditelj sam ispoljava .
Na djetetovo povlačenje u sebe i šutnju roditelj mora nastaviti komunikaciju , također mirnu i ne odustajati ali nikako prepuštati dijete samome sebi ili ga kritizirati i podizati ton . Kako će dijete prebroditi pubertetske krize ovisi uvelike o razumijevanju i količini podrške samih roditelja .