Utrka bez kraja ...

Potvrda za dokazivanjem ; utrka bez kraja .


Mnogi ljudi imaju snažnu potrebu za dokazivanjem svojih sposobnosti ili postignuća pred: šefovima, profesorima, prijateljima, partnerima, roditeljima... Pred svima onima koje doživljavaju važnima , moćnima ili istaknutima. Čovjek to radi kako bi dobio potvrdu odnosno pečat na kojem kao da piše piše: sposoban , pametan , uspješan , hrabar ili nešto peto, što zapravo, sam za sebe ne može sa sigurnošću tvrditi.
Neprestanim dokazivanjima izlazi na vidjelo nesigurnost , jer , kada je netko siguran u svoje kvalitete , onda mu za to ne treba dokaz ,, odozgo´,,.


Potreba za stalnim dokazivanjem ... U čemu je problem osobe koja ima stalnu potrebu za dokazivanjem ? Nesigurnost , nedostatak samopouzdanja , osjećaj manje vrijednosti ili nešto peto ? Srećete li se s takvim ljudima , ljudima kojima neprestance morati potvrđivati postupke ; vi kao nadređeni su svom poslu , suradnici u radu , kao prijatelji , partneri ? Jeste li i sami takvi ?

Srećem ljude koji rade s puno entuzijazma a da bi to mogli raditi, moralo je proći dosta godina učenja da bi postigli željene i vredne rezzultate. Tu nema govora o nesigurnosti ali, šta ako to što je neko vredan i stručan uradio ostane skriveno pred svetom? Koja je svrha postignutog? Čovek ne traži od drugoga dokaz jer je siguran u to što je uradio, ali afirmacija mu je svakako potrebna. Konačno, i dete u školi dobija ocenu za naučenu lekciju pa prema tome, zbog čega čoveku ne bi bio priznat njegov rad. Ovde ne govorimo o prosečnom tipu već nadprosečnom.

Potreba za dokazivanjem, želja za hvalom, neprekidna hvala i sl. jeste nešto sasvim drugo i uglavnom je bez osnova.

Ako sliku koju sam završila pokažem prijatelju i pri tom sam potpuno zadovoljna, nije isto ako prijatelj da pozitivinu kritiku ili negativnu. I dalje ću biti zadovoljna ali ću biti još zadvoljnija ako se zadovoljstvo udvostruči.