Vincent van Gogh (Vinsent Van Gog)

Sedam je godina proživio kao namještenik u Haagu, a zatim je poslan u podružnicu Goupila u London (1873-76). U toj je trgovini slika dobio ne samo uvid u slikarstvo, već se i sam zainteresirao za slikanje te nastojao postati slikar. Prvi Van Goghovi crteži nastaju pod utjecajem idealista Milleta u Belgiji. 1881. upoznaje se sa slikarom Mauveom, a taj ga poznati slikar bodri, upućuje i prvi mu daje savjete kako bi trebao postupiti likovnim rješavanjima. Nakon kratkog boravka u Haagu odlazi u Brabant. U njegovom se likovnom izrazu tada počinje sve više i sve jasnije stavljati značajna crta humanitarne zanesenosti. Gogh se strastveno obraća prikazivanju života seljaka i radnika, koji se pate i muče na svojoj zemlji, da bi joj u svojoj bijedi istrgli nasušni hljeb. U tome razdoblju radi tamne male slike, gotovo sve u crnom. Te su slike blijede, izražajne, a uz to brutalne do karikature. Svi su ti likovi sumorni, i oni nacrtani i oni naslikani. Slikala ih je i crtala svijest osjetljive ćudi, koja je u životu od rana osjećala izolaciju i tjeskobu i redom proživljavala krize. Usred svih tih kriza i protuslovlja odlučuje se Gogh uporno i upravo strastveno za slikarstvo. Van Gogh čitavo vrijeme strastveno crta kao fanatični autodidakt koji istovremeno i traži i prima savjete sa svih strana. Štoviše, tri mjeseca boravi na akademiji u Antwerpenu, da bi nadoknadio svoje nedostatke u crtanju. No njegova ga je nemirna priroda tjerala u Pariz, kamo ga je zvao brat Théo. Početkom 1886. dolazi u Pariz i postaje đak Cormonov, te u ove četiri godine do smrti Van Gogh doživljuje svoju veliku evoluciju. Već 1887. njegova se paleta radikalno mijenja: prema prijašnjem sumornom načinu čini se ta promjena kao regeneracija. Očituju se značajke arabeske u svježim otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz potcrtani grafizam. Van Gogh traži sintezu u pojednostavljenju. Novi se način Van Goghov ispoljava sve jače i snažnije: isključuju se sjene i svaka modelacija. On primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike konturira tamnom bojom. 1888. izbacuje gotovo sliku za slikom. Uz to su se njegove boje pod mediteranskim nebom zažarile, zasjale i zablistale kao da je u njima iskričavo svjetlo samoga Sunca. Van Gogh slikao je i samo Sunce u punom žaru.

Irving Stoun - "Žudnja za životom"

Van Gog bi danas bio veoma bogat čovjek. Ta činjenica zapanjuje, ako se ima u vidu da je on tokom kartkog života bukvalno gladovao. Zašto se stalno to ističe? Taj raskorak između vrijednosti njegovih djela samo četiri godine nakon smrti i tokom njegvog života, prosto zapanjuje. Odan svom unutrašnjem pozivu, prezren od svih, on je stvarao sluki za slikom. Beskompromisno. Možda je ta riječ formula za dosezanje vrhunske umjetnosti.

"Što je neprolazno u onom što je prolazno?"

"Da li biti umjetnik znači - prodavati? Mislio sam da to znači: stalno tražiti, a nikada ne naći potpuno. Mislio sam da to znači suprotno od onoga: "znam, našao sam". Kad kažem našao sam, time mislim: "ja tražim, ja se borim, ja sam dušom i srcem uz to".

"Ljubav je način života; ona je posebna čovjeku da bi osjetio ukus svih stvari na svijetu".

"Da bi bio čovjek, potrebno je da na tebe duhne žena".
. . .

"Zašto biste vi željeli da ja patim?"

"Zato što će to napraviti od vas pravog umjetnika. Što više patite treba da ste sve zahvalniji za to. Od toga postaju najbolji slikari. Prazan stomak je bolji od punog, Van Gog, a slomljeno srce je bolje od sreće. Nikada to nemojte zaboraviti. Čovjek koji nikada nije bio nesrećan, nema šta da slika, Van Gog. Sreća je tupava; ona je dobra samo za krave i trgovce. Umjetnici uspijevaju kada pate; ako ste gladni, obeshrabreni i bijedni, budite za to zahvalni. Bog je dobar prema vama. Siromaštvo uništava slabog. Ali ne jakog. Ako siromaštvo može da vas uništi, onda ste slabić i treba da padnete. Čak i kad bih vas smatrao za najvećeg slikara svih vremena! Ako glad i patnje mogu da ubiju čovjeka, onda on nije zaslužio da bude spašen. Jedini umjetnici koji treba da žive na ovom svijetu su oni ljudi koje ni Bog ni Đavo ne mogu ubiti dok ne kažu sve što su htjeli. Kažem vam, bol je jedina potpuna stvar na ovom svijetu".

"Uvijek sam smatrao da kad jedan umjetnik izlaže svoj rad publici, ima pravo da zadrži za sebe unutrašnje borbe svog privatnog života, koje su neposredno i fatalno povezane sa čudnim teškoćama stvaralačkog rada".

"Vincente, ako pokušaš da stigneš suviše rano, samo ćeš ubiti sebe kao umjetnika. Junak dana ne ostaje dugo junak dana. Za umjetnost važi ona stara poslovica: "Dobar glas je važniji od svega". Bolje je da uložiš više truda u ozbiljno učenje nego da se razviješ u vrstu slikara u modi koji će laskati publici".

_____________________________

"Za svog kratkog i rastrzanog vijeka Vincent van Gogh (1853.-1890.) uspio je prodati samo jednu sliku... Točno sto godina kasnije "Portret doktora Gacheta" prodan je za 82,5 milijuna dolara u aukcijskog kući Christie's u New Yorku, postavši najskuplje platno na svijetu, a ne treba zanemariti ni činjenicu da se još tri njegova platna nalaze među 12 najskupocjenijih slika na tržištu. Ovi podaci sami po sebi ne bi bili bitni da tako groteskno ne proturječe životu jednog umjetnika koji je više od ičega bio prožet patnjom i nerazumijevanjem svoje okoline... Izlišno je rekapitulirati sve etape Vincentova života, koje je Stone u svojoj biopovijesti rasvijetlio fotografski precizno, pa i pjesnički uvjerljivo, kad je takvo što bilo potrebno. Sklonost isposništvu, kojom je nesretni slikar zauzdavao svoj temperament, bila je vidljiva u svemu. Znao je raditi po 18 sati dnevno, a za provansalskih godina ustajao je prije zore, prteći pribor i hodajući kilometrima da bi našao što bolje mjesto za slikanje u pleneru. Nesreće koje su ga pratile uvećavala je neimaština, a kontakti sa ženama u pravilu su završavali fijaskom... Već odavno život i djelo tog nizozemskog umjetnika nadišli su okvire kunsthistoričarske struke, prerastajući u mit koji ni poslije toliko godina ne gubi na snazi."

Iz pogovora Zdravka Zime

Umjetnik i njegov "alter ego": Autoportret Vincenta van Gogha (1853-1890)
Self-Portrait, Musee d'Orsay, Paris



Najskuplje djelo Vincenta van Gogha "Portrait dr Gacheta"

Dr Gachetov tužan "pogled u prazno" , pored sveznalice ili očajnika ne ostavlja nas mirnim niti nakon više od 100 godina posliije.

Starry Night Over the Rhone (1888) Musée d’Orsay, Paris

Moja tiha opsesija... Starry night u Museum of Modern Art (MOMA) u New York-u