Rock'n'roll iza "gvozdene zavese"

Za razliku od bendova sa engleskog govornog podrucja o kojima znamo gotovo sve,bendovi koji su postojali i stvarali u drzavama Istocne Evrope za vreme komunizma su prilicna nepoznanica...Otvorio sam ovu temu gde cu predstaviti neke od njih.

Za pocetak, grupa KINO



Grupa Kino je jedna od najpoznatijih sovjetskih rok grupa 1980ih, iz Lenjingrada. Frontmen grupe je bio Viktor Coj. Sačinjavali su je: Juri Dimitrijevič Kasparjan, Igor Tihomirov, Georgi Gurjanov i Viktor Coj.

Grupa je obrazovana u ljeto 1981. godine u tadašnjem Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu, pod prvobitnim imenom „Harin i hiperboloidi“ (rus. Гарин и гиперболоиды. U njegov sastav su ušli Viktor Coj, Aleksej „Riba“ Ribin i Oleg Valjinski. Nakon što je Valjinski napustio grupu, promijenjeno joj je ime u „Kino“, a u sastav je ušao i gitarista Juri Kasparjan.

Grupi su pomagali (i podržavali je) muzičari iz grupa „Akvarijum“ i „Zoopark“. Vođa „Akvarijuma“ Boris Grebenščikov producirao je prva dva albuma za „Kino“.

Godina 1983. grupa se zbog umjetničkih neslaganja Coja i Ribina raspala, a zatim ponovo krenula sa radom u sastavu: Viktor Coj i Juri Kasparjan. 1984. u grupu je ušao bubnjar Georgi Gurjanov, a kao bas-gitarista im je pomagao član „Akvarijuma, Aleksandr Titov. U toku 1986. godine u sastav grupe je ušao basista Igor Tihomirov, a Aleksandr Titov se za stalno vratio grupi „Akvarijum“. Na taj način došlo je do konačnog sastava grupe, koja je kao takva postojala do 15. avgusta 1990. godine. Grupa je imala veliku popularnost u podzemlju Lenjingrada, a bila je poznata i u drugim republikama tadašnjeg SSSR. Učestvovala je na rok festivalima (Litvanika-87), ali je stekla današnju slavu nakon izlaska filma „Assa“, Sergeja Solovjova, na čijem kraju na scenu izlazi Viktor Coj i pjeva pjesmu „Хочу перемен!“ (Hoću promjene!). U to vrijeme menadžer i producent grupe bio je Juri Ajzenšpis, a Coj se pojavio u još par filmova, uključujući „Igla“.

U to vrijeme grupa je držala koncertne turneje po Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji, a 1989. godine se krenuli u Njujork, gdje je prikazana premijera filma „Igla“ i održan mini-koncert. Nakon toga, na festivalu „Zlatni vojvoda“ (rus. Золотой Дюк), Viktor Coj je proglašen glumcem godine, a film „Igla“ je zauzeo drugo mjesto na spisku sovjetskih filmova. Uslijedilo je putovanje u Pariz, gdje je vršena obrada albuma „Последний герой“ (Posljednji heroj), a u jesen 1990. godine grupa je putovala u Tokio, gdje je zaključen dogovor o promociji grupe u Japanu.

24. juna 1990. godine grupa je održala koncert u prepunoj sali Velike sportske arene „Lužnjiki“. Organizatori su organizovali podzrav, a zapaljen je i olimpijski plamen. (Vlada pogrešno mišljenje da je olimpijski plamen na tom stadionu tada upaljen tek drugi put u istoriji: na olimpijadi 1980. i na tom koncertu. Međutim, ranije te iste godine, u avgustu, olimpijski plamen je paljen na Moskovskom mirovnom muzičkom festivalu koji se takođe održavao na tom stadionu). To je, međutim, bio posljednji koncert u istoriji grupe.

U julu 1990. godine, grupa „Kino“ je započela rad na novom albumu, koji su planirali producirati u Francuskoj, gdje je ranije uspješno obrađen njihov „Последний герой“. Ovaj album, međutim, nije doživio svoj svršetak — Viktor Coj je poginuo u automobilskoj nesreći na starom putu Jurmala-Talsi, na putu za Tukums. Nezavršeni album su Kasparjan, Tihomirov i Gurjanov zajedno dovršili i nazvali „Чёрный“ (Crni), potpuno crnog omota, u znak žalosti zbog Coja. U decembru te godine „Crni album“ je predstavljen u lenjingradskom rok-klubu. Oko mjesec dana poslije toga, na prvom kanalu televizijske kompanije „VID“ je prikazana prezentacija albuma iz moskovskog doma omladine, a nakon toga grupa „Kino“ je zvanično prestala da postoji.

Muzičari grupe „Kino“ ponovo su se sastali 2001. godine i u saradnji sa Vjačeslavom Butusovim objavili album „Zvёzdnый padl“.

Fantastican bend...