Što će ljudi reći ?

Svijetu se ne može ugoditi
Jedan čovjek, idući iz varoši kući, jahao na magarcu, a njegov sin,
momčić od desetak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedna
žena i reče:
- To nije pravo, brate da ti jašeš a dijete da ti ide pješice; tvoje su
noge jače od njegovih!
Onda starac sjaše sa magarca, a podigne sina na sedlo. Malo dalje,
sretne ih druga žena koja reče:
- Nije lijepo od tebe, momče, da ti jašeš a otac da ti ide pješice.
Tvoje su noge mnogo mlađe.
Na to i otac i sin uzjašu magarca, pa krenu dalje. Sretne ih treća žena,
pa kaže:
- Kakva je to budalaština: dva matora magarca na jadnoj, slaboj
životinji! Trebao bi neko da uzme batinu, pa da vas obojicu stjera.
Onda otac i sin sjašu sa životinje i obojica krenu pješice: otac sa
jedne strane, sin sa druga, a magarac u sredini. Sretne ih četvrta žena
pa kaže:
- Ala ste vi tri čudna druga! Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne
bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Onda otac reče sinu:
- Mi smo obojica svakako jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše
na nama.
Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi
zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su
se žene, koje su ih susretale, jos više smijale i čudile, otac baci
magarca na zemlju, i počevši ga driješiti poviče:
- Ja sam luđi i od ovoga magarca, jer hoću cijelome svijetu da ugodim!
Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka
govore što im je drago.
Tako otac uzjaše magarca, a sin krene pješice pored njega kući ...


Koliko u životu slušamo druge i činimo kako drugi žele kao u priči iznad , a koliko osluškujemo sebe ?
Jesmo li dovoljno u svojim postupcima svoji ?
Je li nam i koliko bitnije što će drugi reći ili nam je bitnije da učinimo po svom ?

Uvek sam svoj, zato nisam mogao da se skrasim u službi gde bih imao šefove da mi baljezgaju. A i na forumima mi zbog različitog mišljenja često brišu postove, prete, pa i banuju. Naša posla

Sta ce ljudi reci? Treba razlikovati tvrdoglavog coveka od razumnog. Svoj sam, ali slusam i sta drugi govore. Odluke donosim sam.

Dragana ::

Koliko u životu slušamo druge i činimo kako drugi žele

Mislim da je to u obrnutoj proporciji sa sopstvenim samopouzdanjem i karakterom. Lično, uvek merim kvalitet saveta po kvalitetima davaoca saveta. Ako je to osoba čije mišljenje cenim, naravno da ću dobro razmotriti predlog. No, ako se radi o osobi koja ne zadovoljava neke moje normative, teško da ću se i osvrnuti na to. S druge strane, živimo među ljudima, i po nekad moramo i protiv svoje volje činiti neke stvari koje nam baš i nisu svojstvene niti ih smatramo dobrim i pametnim, ali, zbog društvenog prihvatanja ili osude, nekad smo na to čak prinuđeni.

Sam donosim odluke. Nije lose ponekad saslusati ljude cije misljenje cenim. Nije mi bitno sta ce okolina da misli ili prica, jer kao sto rece :"Svetu se ne moze ugoditi" ....

Ne interesuje me previse.
Volim saslusati ,ali da li cu i poslusati ,je samo do mene.
Pa ako i pogresim ,nikoga ne mogu kriviti.
Uvidela sam da mi je tako bolje. :slamka..: