Ko je trenutno na forumu
Imamo 34 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 34 Gosta :: 1 ProvajderNema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 309 dana Pon Jan 09, 2012 11:51 pm
Zadnje teme
Kontrolni panel
Profil |
Članstvo |
Privatne poruke |
Ostalo |
Traži
In memoriam
Strana 1 od 1
In memoriam
Oni se nikada ne zaboravljaju.
Dušan Gerzić Gera - Intervju (3.kanal)
Dušan Gerzić Gera - Intervju (3.kanal)
____________________________________________________________________________________
Πάντα ῥεῖ
Метнуше замку ногама мојим и стегоше душу моју,
ископаше преда мном јаму и сами падоше у њу. (Псалм Давидов, 57.6)
Davidova- Administrator
- Broj poruka : 2797
Datum upisa : 18.05.2017
Lokacija : ZE-BG
Re: In memoriam
Dusan Gerzic Gera - Retrospektiva 1961-1998
Fantastična retrospektiva.
Fantastičan članak Petra Pece Popovića:
Fantastična retrospektiva.
Fantastičan članak Petra Pece Popovića:
Kao mladi čovek neverovatne energije umeo je svuda da pođe i stigne. Studirao je dizajn, disao Beograd punim plućima, svirao bubnjeve, radio kao di-džej, predvodio VIA Talas, vozio velike motore, oslikavao tela članova EKV, organizovao upade na žurke od Senjaka do Novog Beograda, neumorno jurio cure.
On je dete, čudo i ishodište beogradskog talasa, bolje reći svitac sa vrha magičnog gejzira; izašao iz pukotine starih vrednosti i nove vizuelnosti, i osećajnosti koja je tada bila zahtevnija od svakog rama na koji se zatezalo slikarsko platno, papira po kojem se crtalo, tela na kome su se farbali tajni hijeroglifi, ili zvuka koji je šikljao iz gradskog asfalta. Gera je voleo da gluvari, znajući da je stvar u detaljima, i bio deo šarmantnog Beograda u svetskim tokovima, dok je trotoare grada tretirao kao veliki moderni salon, a njihovu čaroliju poneo je kao prtljag za kasnije životne avanture. Njegova pozitivna i raskošna pojava zapravo je neponovljiv performans, trijumf usamljenosti u gužvi, vešta izmaknutost od strogosti škole i njenih kanona.
Neodoljivo je težio da bude prisutan u svemu što je tražilo učešće. S velikom cegerom energije špartao je gradom afirmišući novu poetiku svoje generacije, ali i Beograda s početka osamdesetih. Pripadao je onima što nisu znali da se štede. Oličenje svega što je duh vremena podrazumevao: muzike, fotografije, mode, pojavâ, crteža, tatua, učestvovanja u događanjima. Kada je završio Fakultet likovnih umetnosti, znao je da ga život i umetnost teraju u svetske prestonice, jer je dovoljno pesama i slika sazrevanja već imao u glavi. Nije pripadao školi, pravcu, pokretu -- bio je i ostao autentično svoj, znajući da savršenstvo nije u običajima nego u neočekivanom skladu starih stvari i novog. Vizuelnost potkulture: grafita, tatua, crtanja po koži, stripa i roka uneo je u ličnu umetnost savršeno svestan gustine svojih kostiju i snova. Prvu samostalnu izložbu priredio je u Njujorku, gde osim svog komada Vizantije i evropske egzotike svetu prvi predstavlja otvorenu slutnju raspada udaljene Otadžbine.
Kako nijedna azbuka na svetu nije moguća od jednog slova, tako je različitost moćna zastava slobode. Kako se neposrednost, kao i tik, kašalj ili siromaštvo, ne mogu sakriti, tako se pravi talenat ni maljem ne da izbiti iz umetnika. Gera nije pripadao redu poklonika opštih mesta; naprotiv, u svakom izazovu umetnosti tragao je za svojom pozicijom. Njegovim crtežima i slikama se putovalo, njegovi stvorovi i bikovi nosili su oplemenjen prastrah. Bio je originalan, neponovljiv. Sa švedskog stola umetnosti prisvojio je drskost da ostane ličan -- nomad bez definitivnog odredišta u potrazi za autentičnim svetom čiju će putanju karakterisati raznovrsni i raznorodni tragovi. Nesputani šareni fragment Beograda, namerno je i uredno, kao i svaki gradski mangup od formata, propuštao svoje svetske šanse. Znajući da je dvadeseti vek beznadežna, konačna kompilacija, hrabro je kroz svoje delo sumirao iskustva evropske civilizacije, lične korene, veliko znanje i svoju posebnost. Pri tome, za njega je sve bilo preko reda, munjevito, solistički opasno i nepredvidivo.
Široki raspon Gerinih umetničkih radova danas obnavlja snažan utisak o autentičnom predstavniku generacije radoznalih umetnika što je u promenama razvezanih osamdesetih dala nemerljiv doprinos u definisanju estetičke i duhovne fizionomije vremena Beograda; Gera je to isto ponosno preadresirao u Njujork, Toronto i Pariz. Na njegovim radovima mogu se primetiti uticaji umetnika bliskog nerva iz nekih ranijih vremena, verovatno zbog kratkotrajnog kursa u Veličkovićevoj postakademskoj pariskoj klasi, momenti „slikarstva okrutnosti", ali i beogradske Mediale pedesetih. Kakav epilog: Šejka, Tošković, Dado i Glavurtić, dopunjeni atmosferom Gerinog vremena -- grafitima, kolorističkom ekspresijom i mešanjem nedodirljivih civilizacija: rokenrola, splina Pariza, vizantijskog plavog traga i dva milenijuma Evrope u sudaru s njujorškim ikonama Novog sveta -- to je vrednost koja zaslužuje dodatna razmatranja. Gera je dosegao neočekivane kombinacije sanjanog i stvarnog, rezonskog i spiritualnog, fizičkog i metafizičkog, ostavljajući iza sebe setni dokument za nova tumačenja kraja prošlog veka.
Taj kraj dvadesetog veka i celog milenijuma bolni je psihodelični epilog naših iskustava, mahom gubitničkih. Predeo dragih žrtava je ogroman. Miri, VD-u, Milanu, Bojanu, Subi, Čavketu, Gera se pridružio naglo i neočekivano. Osvojivši na svoj način Njujork i Pariz, zauvek je nestao u Beogradu 1998.
Na reveru života nosio je višebojnu ružu radoznalosti. Takva oduvek, i dan-danas, raste na Brdu njegovog detinjstva. Ako je jedna raskošna priča surovo prekinuta -- ostaje vreme da Gerinu ostavštinu optoči sjajem koji zaslužuje. Sjajem naknadne pravde.
____________________________________________________________________________________
Πάντα ῥεῖ
Метнуше замку ногама мојим и стегоше душу моју,
ископаше преда мном јаму и сами падоше у њу. (Псалм Давидов, 57.6)
Davidova- Administrator
- Broj poruka : 2797
Datum upisa : 18.05.2017
Lokacija : ZE-BG
Re: In memoriam
Nažalost, samo 462 prikaza.
Milan Konjović
Divan sa Konjovićem. Miroslav Josić Višnjić 28. januar 1991.
Slede dve retrospektiva božanstvenih slika velikog Milana Konjovića. Drugi su videli njegovu genijalnost bolje nego što smo mi, nažalost.
Milan Konjović 28 January 1898 – 20 October 1993
Milan Konjovic.wmv
Milan Konjović
Divan sa Konjovićem. Miroslav Josić Višnjić 28. januar 1991.
Slede dve retrospektiva božanstvenih slika velikog Milana Konjovića. Drugi su videli njegovu genijalnost bolje nego što smo mi, nažalost.
Milan Konjović 28 January 1898 – 20 October 1993
Milan Konjovic.wmv
____________________________________________________________________________________
Πάντα ῥεῖ
Метнуше замку ногама мојим и стегоше душу моју,
ископаше преда мном јаму и сами падоше у њу. (Псалм Давидов, 57.6)
Davidova- Administrator
- Broj poruka : 2797
Datum upisa : 18.05.2017
Lokacija : ZE-BG
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Feb 19, 2024 3:30 pm od djuro
» Koliko se uopšte razumemo?
Uto Jan 23, 2024 9:05 am od djuro
» Kakav je pravi hriscanin?
Pon Jan 15, 2024 5:27 pm od djuro
» Dekadencija zapadne civilizacije
Sub Jan 13, 2024 7:26 pm od djuro
» Reći šta o drugima misliš
Sub Jan 13, 2024 7:12 pm od djuro
» Kako je propalo društvo...
Pet Dec 29, 2023 6:28 pm od djuro
» Prostitucija
Pet Dec 29, 2023 6:19 pm od djuro
» Dobra strana stresa
Pet Dec 29, 2023 6:10 pm od djuro
» Laganje i kleveta
Pet Dec 29, 2023 6:05 pm od djuro
» Kako podnosite negativnu kritiku?
Pet Dec 29, 2023 6:02 pm od djuro
» Ratovi devedesetih
Pon Avg 07, 2023 2:11 pm od andjeo01
» Šta trenutno slušaju vaše komšije iz vaših zvučnika? :affraid:
Čet Maj 11, 2023 5:27 pm od andjeo01
» Odavno nisam čuo/čula
Sre Maj 03, 2023 9:06 pm od Johnny-Azra