Vesti iz sveta astronomije...

Nove letjelice za Beidou

Raketom Dugi Marš 3B, osamnaeste minute ranog jutra 12. januara, po našem vremenu, iz kineskog svemirskog centra Xichang lansirane su dvije letjelice kineskog sustava za globalno pozicioniranje – Beidou.



Radi se o 26. i 27. letjelici kineskog sustava globalnog pozicioniranja, no sve lansirane letjelice nisu operativne. Kina želi potpunu operativnost Beidou sustava (Veliki Medvjed) proširiti na cijeli planet za što će im trebati letjelice treće generacije u ukupom broju od preko 30 letjelica.

Za 2018. predviđeno je lansiranje osamnaest tih letjelica. Program Beidou započet je 1994.a potpuno operativan treba postati 2020.

Nakon lansiranja dio prvog stupnja rakete nosača pao je u blizini svemirskog centra te je uz eksploziju preostalog goriva došlo i do manjeg požara. Svjetski mediji prenjeli su ovaj detalj kao „kritiku“ kineskog svemirskog programa no padovi prvog stupnja raketa nosača nedaleko mjesta lansiranja nisu „novost“ već pravilo. U Rusiji malobrojni stanovnici stepe već desetljećima svoju egzistenciju osiguravaju reciklažom materijala koji preostaju nakon pada dijelova raketa na zemlju.

U ovom trenutku na planeti postoje četiri aktivna globalna sustava pozicioniranja, kineski Beidou, ruski Glonass, američki GPS i europski Galileo (ovaj potonji doduše samo na prostoru Europe).

Autor: Marino Tumpić

10 razloga zašto ne bi trebalo živeti na Marsu (8)

Mars je fascinantna planeta, najsličnija Zemlji od svih planeta, koja bi možda mogla da nam pomogne da shvatimo poreklo života na Zemlji. Ali iako je bio sličan Zemlji u prvih nekoliko stotina miliona godina, danas ne liči na nju. Zemlja ostaje daleko najgostoljubivije mesto za stanovanje u solarnom sistemu. Najsurovija mesta na Zemlji, kao npr. Antarktik, čak i u sred zime gostoljubuvija su od bilo kog mesta u solarnom sistemu. Kosmičke kolonije i Mesečevi polovi mnogo su lakši za život od Marsa i lakše ih je napraviti samoodrživim. Zašto je to tako? Čitaj dalje da saznaš više o tome...

8 Dosadni pejzaž za neuvežbano ljudsko oko

Svakako da na nekim fotografijama Marsov pejzaš može da izgleda zadivljujuće. Ali sve one su digitalno izmenjene i sa promenjenom količinom belog spektra, da bi geolozi lakše prepoznavali tipove stena. Ljudskom oku crvenkasto-siva ili braon boja izgledaju mutno. Tamo je nebo slične boje. Ljudima će biti jako teško da utvrde šta je kakve boje i sve će im izgledati slično.





Naučnici verovatno neće imati previše šanse da vrše direktna istraživanja iz sigurnosnih razloga a i zato što će uvek trebati dosta vremena obući skafander i pripremiti se za šetnju. Uglavnom će se kontakt sa planetom vršiti kroz prozore, što će uskoro postati jako dosadno i zamorno od sivog i jednobojnog krajolika i neba.

Autor: Draško Dragović

https://t.co/W6toTIXpjc

A P O D...

Virgin Galactic na putu ka cilju

Drugi primjerak Virgin Galactic-ova suborbitalnog svemirskog broda tipa SpaceShipTwo, VSS Unity, obavio je uspješni let 11. januara pri čemu su piloti Mark Stucky i Michael Masucci iskušavali ponašanje letjelice do maksimalnih brzina od 0.9M koje letjelica postiže bez korištenja raketnog pogona.



Bio je to prvi let VSS Unity-a od avgusta prošle godine. U međuvremenu su konstruktori izvršili nekoliko preinaka na letjelici u cilju poboljšanja sigurnosti i upravljivosti letjelice. Nakon otpuštanja od matičnog broda (specijalnog aviona White Knight Two) VSS Unity je nastavio let poput jedrilice. Iako na letjelici nije bio montiran raketni motor, njegove komponente i gorivo je u volumensko-masenom obliku odglumio specijalni rezervoar sa vodom. U drugoj fazi leta VSS Unity-a voda je izbačena iz rezervoara kako bi se vidjelo ponašanje letjelice u konfiguraciji „pun/prazan“ rezervoar goriva.

Virgin Galactic zasad nije obznanio datum testiranja ove letjelice sa raketnim motorom. VSS Unity namijenjen je za turističke letove iznad Karmanove granice svemira. Dva pilota i šestero putnika na visinu od 15 km ponijeti će White Knight Two a zatim će VSS Unity vlastitim raketnim motorom krenuti na visine od preko 110 km te se polako, poput jedrilice u zadnjoj fazi leta vratiti na pistu Virgin Galactic-ove Svemirske luke America u Kaliforniji.

Podsjetimo se kako je prva letjelica ovog tipa, VSS Enterprise, izgubljena je u udesu 31. oktobra 2014. pri čemu je poginuo kopilot Michael Alsbury.

Autor: Marino Tumpić

Gde su sateliti

http://www.astronomija.org.rs/posmatranja/11909-gde-su-sateliti

https://t.co/mqhbT7Q8fQ

A P O D...

Filmski neizvjesna završnica Google Lunar XPrize-a



Ima li pobjednika u Googleovom izazovu prema Mjesecu

Kada je Google pred svjetsku javnost 2007. godine postavio izazov; dajemo 30 milijuna USD „timu iz garaže“ koji na Mjesečevu površinu spusti lander i rover, njime prijeđe put od 500m te pošalje HD video sa njegove površine mnogi su se samo nasmijali i odmahnuli glavom. Deset godina kasnije više se nitko ne smije, Google Lunar XPrize (GLXP) promijenio je naše poimanje svemirskih misija i mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju. Gdje je GLXP danas?



Nakon objave natjecanja GLXP-u se javilo preko stotinu timova. Predselekcija je ubrzo taj broj srezala na tridesetak timova koji su krenuli u povijesnu avanturu. Tijekom vremena i zahtjeva koje je Google postavljao pred timove neki od njih su odustali, neki nisu izvršili postavljene zadatke, a bilo je i diskvalificiranih. U polufinalu se prije dvije-tri godine našlo šesnaest timova. Decembar 2016. bio je s administrativne strane priče kraj za sve one timove koji nisu ispunili zahtjevne propozicije Googlea. To je između ostalog značilo i imati „u ruci“ Ugovor sa nekom od tvrtki koje rade rakete kojima će se Mjesečeva misija dopremiti na naš prirodni satelit. U finalu je tako preostalo samo pet timova; japanski Hakuto, indijski Team Indus, izraelski Space IL, američki Moon Express te međunarodni Team Synergy Moon u kojem kao važna sastavnica nastupa i hrvatski dio tima - Astronomska udruga Vidulini sa partnerima iz BIH, Astronomsko društvo Plejade iz Tuzle.



GLXP je odredio 31. decembar 2017. kao rok za lansiranje odnosno 31. mart 2018. kao sveukupni zadnji rok za lansiranje/slijetanje na Mjesec u smislu ispunjavanja uvjeta i mogućnosti osvajanja nagrade/a. Posljednji mjeseci, tjedni, dani puni su turbulencija i događanja oko GLXP-a. Indijsko-japanska ekipa imala je ugovor sa ISRO (Indijska svemirska agencija) o lansiranju njihova landera odnosno japanskog rovera u zajedničkoj misiji na Mjesec, no 09. januara ove godine ISRO je jednostrano poništio taj ugovor. Time su nade Indijaca i Japanaca o pobjedi u GLXP gotovo sigurno potonule. Nešto bliže nama, Izraelski tim SpaceIL sam je sebi zadao autogol. Iako su u ruci gotovo imali „laganu“ verziju lander-rover konfiguracije i potpisan ugovor o lansiranju htjeli su više. Uspjeli su pronaći financijska sredstva te krenuli u prepojektiranje i izradu „teške“ verzije misije na Mjesec. Naposljetku su za to potrošili znatno više od planiranih sredstava a novac za plaćanje rakete i lansiranja jednostavno se istopio. Time su i izraelci ostali na Zemlji. U utrci sada ostaju samo američki Moon Express sa raketom Rocket Lab-a te naš Team Synergy Moon sa raketom Inter Orbital Systems-a. I jedni i drugi imamo vrlo malo vremena na raspolaganju i neizvjesno je hoćemo li uspjeti napraviti nemoguće. Deset godina nakon starta GLXP-a svijet i svemir su se promijenili. Onoliko koliko se naša svakodnevnica promijenila nakon što su prve društvene mreže krenule u naše živote najmanje se višestruko od toga promijenilo poimanje svemira. Privatne rakete i svemirske letjelice prije deset godina bile su eonima daleko. Danas su one stvarnost. U svijetlu GLXP-a i onoga što slijedi u narednim tjednima, mjesecima ili godinama svakako je rađanje novog svemirskog doba, Svemira dostupnog svakome. Tko će pobijediti u GLXP-u? Administrativno ćemo to vidjeti početkom proljeća, realno gledano – mi (Team Synergy Moon – Astronomska udruga Vidulini) smo već pobijedili samim time što smo izborili finale a u ovom trenutku „borimo se“ još samo sa jednim konkurentima, našim američkim prijateljima iz tima Moon Express. Borba je to Davida i Golijata, Amerikanci su u svoju desetgodišnju odiseju uložili za nas nevjerojatnu količinu novca (preko 100 milijuna USD!). U ovom trenutku u javnosti još uvijek ne možemo plasirati posljednja događanja, pregovore, kombinatoriku koja se upravo odvija diljem cijelog svijeta. U svakom slučaju malo tko u našem timu spava više od koji sat dnevno (Nebojša Stanojević, direktor cijelog TSM uopće više ne spava ) a napišemo li jednog dana knjigu o ovome ona će biti sve samo ne „dosadno“ štivo.



Autor: Marino Tumpić

Fantomska čestica

http://www.astronomija.org.rs/nauka/fizika/11910-fantomska-cestica

https://t.co/yJNNbiZrf0

A P O D...

https://t.co/jP9h4EL9Ke

A P O D...

10 razloga zašto ne bi trebalo živeti na Marsu (9)

http://www.astronomija.org.rs/sunev-sistem-74117/planete-43591/mars-43753/11914-10-razloga-zasto-ne-bi-trebalo-ziveti-na-marsu-9

https://t.co/WhqmAYlHOQ

A P O D...

Ima li MU69 mesec?!

http://www.astronomija.org.rs/misije/11920-ima-li-mu69-mesec

MARS

http://www.astronomija.org.rs/sunev-sistem-74117/planete-43591/mars-43753/11918-mars

https://t.co/wyiFlTRsf9

A P O D...

MARS (2)

http://www.astronomija.org.rs/sunev-sistem-74117/planete-43591/mars-43753/11924-mars-2

https://t.co/YrKlAjhdp4

A P O D...

Tramp gasi Međunarodnu kosmičku stanicu 2025.

http://www.astronomija.org.rs/misije/iss/11927-tramp-gasi-medunarodnu-kosmicku-stanicu-2025

https://t.co/ARsHLZS7HH

A P O D...

Habl - 4K

Maunt Vilson teleskop od 100 inča - PDF verzija


Pogled na MVO i istočni deo Los Anđelesa sa solarnog tornja visine 46 metara. Levo je kupola teleskopa od 100 inča, desno kupola teleskopa od 60 inča.

O čuvenom Hukerovom teleskopu na planini Vilson iznad Los Anđelesa pisali smo više puta, a prof. Milan Mijić je nedavno napisao i jedan zanimljiv i vredan članak o njemu, ali kroz svedočanstvo Dona Nikolsona, jednog od pionira posmatrača i gotovo vršnjaka slavnog teleskopa. Sada taj tekst možete da preuzmete i u PDF verziji.

Maunt Vilson teleskop od 100 inča i njegov skoro vršnjak Don Nikolson

Preuzmite PDF verziju
http://www.astronomija.org.rs/images/stories/opservatorije/Maunt_Vilson/Nikolson/Don-MWO.pdf

https://t.co/C75vdEpkBT

A P O D...

https://t.co/g5c0v4K21V

A P O D...

Sutra pun (super)Mjesec, plavi Mjesec i pomrčina Mjeseca

Zadnji puta se ovako nešto dogodilo 1982. godine.



Sutra (31.01.2018.) očekuje nas pravi nebeski gem, set i meč. Pun Mjesec se događa jednom svakog kalendarskog mjeseca, s izuzetkom februara u kome se ponekad dogodi da izostane, što proizilazi iz razlike trajanja lunarnog i kalendarskog mjeseca.

Svake dvije godine i devet mjeseci se u nekom mjesecu mogu dogoditi i dva puna Mjeseca. Početkom januara već smo imali pun Mjesec a k tome i u perihelu (kada je najbliže Zemlji). Mediji su takav puni Mjesec prozvali superMjesec. Sutra, srijeda 31. januara, imamo i drugi pun Mjesec u januaru koji se također događa u perihelu i spada u „kategoriju“ superMjeseca. Drugi puni Mjesec u istom kalendarskom mjesecu naziva se još i plavi Mjesec, Vučji Mjesec... Kao da sve to nije dovoljno za zadnji dan januara na sceni je i potpuna pomrčina Mjeseca u vremenu od 11:51 do 17:08 po našem vremenu (GMT+1).



Mjesec se za nas u to vrijeme nalazi ispod horizonta te pomrčina, nažalost, nije vidljiva iz naših krajeva. Tek zadnje trenutke pomračenja našeg prirodnog satelita Zemljinom polusjenkom moći ćemo na kraju događanja vidjeti. U ovom nebeskom događanju u potpunosti će uživati stanovnici Grenladna, sjeverne Amerike, Azije, Australije i otočja Tihog oceana.

Slijedeća pomrčina Mjeseca iz naših će krajeva biti vidljiva u noći sa 27. na 28. jula i to kao potpuna.

Autor: Marino Tumpić

Još malo o američkim zastavama na Mesecu

http://www.astronomija.org.rs/istorija-70162/11935-jos-malo-o-americkim-zastavama-na-mesecu