Vukovar

... moj rodni grad. Prelepi Vukovar.
Vukovar nema svoga dijalekta. Kad slušate Vukovarce kako govore, zapazit ćete da, doduše, pomalo otežu, ali da se njihovo narječje inače jedva razlikuje od književne štokavice. Dapače, u tome su prilično širokogrudni, pa zato hladnokrvno miješaju ikavske, ekavske i ijekavske riječi. Tamo se, na primjer, kaže mleko i lepo, ali se isto tako uvijek kaže grijati, sijati. Tu je i šokačka ciglja i srijemski čokot i književna općina. U Vukovaru se prepleću razni jezični utjecaji, ali ta mješavina jedva da se može prepoznati kao specifično vukovarska.

I to je na svoj način u redu: kakav je položaj Vukovara, takav mu je i govor. Jer, teško je, na primjer, reći gdje se Vukovar nalazi, u kojoj pokrajini. Mnogi će reći da je to Slavonija, kazat će to i mnogi Vukovarci; a opet, Vukovar je središte Srijemske županije, pa se nitko u tom gradu neće odreći ni te srijemske pripadnosti. A oni koji najviše drže do preciznosti i vole kuriozitete, reći će ovako: Vukovar se zapravo nalazi na međi Srijema i Slavonije, pa ga Vuka, tekući kroz samo njegovo središte, dijeli na srijemski i slavonski dio. I to će onda biti nov dokaz o graničnom položaju toga grada.

Netko se drugi možda i neće s tim složiti, pa će dokazivati nešto sasvim deseto, i po svoj prilici neće ništa dokazati. A nije ni čudo: Vukovar se, izgleda, i ne da geografski precizno smjestiti, jer on je i Srijem i Slavonija, a graniči s Bačkom, pa je tako više toga u isto vrijeme. Je li onda čudo što je i njegovo narječje mješavina? Je li čudo što govor Vukovaraca najviše nalikuje na govor nekoga tko se mnogo selio, pa je svuda gdje je živio ponešto pokupio?

A kad se Vukovarci počnu doista seliti — radi posla, školovanja, ili iz obiteljskih razloga — onda im taj njihov govor posve određuje sudbinu i način života. Budući da nemaju izrazitoga dijalekta, oni lako prihvaćaju govor sredine u kojoj se nađu, pa ih vrlo brzo i ne možete razlikovati od starosjedilaca. Je li vam se ikad dogodilo da po govoru prepoznate Vukovarca, kao što bez greške prepoznajete Dubrovčanina ili Ličanina? Dakako da nije, a ja vas uvjeravam da i neće.
A što je još važnije, oni po govoru ne prepoznaju ni jedni druge kad se susretnu negdje izvan zavičaja. Zbog toga ostaju jedni drugima nepoznati: u Zagrebu, recimo, živi mnogo Vukovaraca, ali niti se poznaju niti se kada susreću. Oni se ne ponašaju kao ljudi iz istoga kraja: niti jedni drugima pomažu, niti su jedni prema drugima sentimentalni, niti se, uopće, vladaju kao da su jedni drugima zemljaci, sa svim onim što uz tu riječ kod nas ide. Nije to zato što bi njima nedostajalo ljubavi prema zavičaju i ljudima iz zavičaja; obratno, teško je igdje naći takvih lokalpatriota kakvi su Vukovarci. Ne, to je zbog njihova govora, koji im ne dopušta da drugačije postupaju.

er, navikavši se od rođenja na onu svoju vukovarsku jezičnu mješavinu, oni ne samo da lako prihvaćaju govor sredine u kojoj žive, nego isto tako, ako ne još i lakše, prihvaćaju književni jezik. Prihvaćaju, dakle, nešto što ne pripada nikome posebno, nešto što je opće i zajedničko, što je službeno i što je neka vrijednost kojoj svi treba da teže. Oni se diče time što govore onako (ili gotovo onako) kako se govori na radiju, pa lako postaju spikeri ili glumci, ali se još više diče time što preko jezika usvajaju i sve druge opće vrijednosti.

Jasno je i zašto: kako je s govorom, tako je i sa svim ostalim, premda sve od govora počinje. Vukovarci silno vole svoje lokalne specijalitete (štuku i Vuku, kotlić i fraklić, vino i ino), ali ne misle da su njima presudno određeni. Zato ih nećete čuti da time gnjave svoje sugovornike, kao što ih nećete vidjeti na zavičajnim skupovima gdje javno sline o sebi i o svome gradu kao o nečemu najboljem pod kapom nebeskom. Oni vjeruju da ih svijetu približava ono što taj svijet može razumjeti, i ono što je u njihovoj zavičajnoj prtljagi svjetsko. A to je prije svega govor, a s njime i čitav svjetonazor. Zato su u javnosti uvijek na strani općih vrijednosti, dok ono što je lokalno ostavljaju za po kući, kao što kod kuće konzumiraju fine zalogaje iz rodnog kraja.
Volim Vukovar.

[img][URL=http://imageshack.us/photo/my[/img]

Zamalo ove godine da odem u Vukovar, ali sledeće idem sigurno. Sestra mi tamo ima kuću pa dolazi u obilazak inače živi u Australiji. Nas nešto puno toga veže. Ostalo ćemo na pp.

Orhidejo, steta sto nisi bila, jer Vukovar vredi posetiti, Vukovar je grad sa dusom.

Znam mila moja, ali meni uvijek bio zanimljiv njihov govor, ekavica i ijekavica malo otegnuta ili mi se čini. Mogla sam da vam budem snaja tamo, ali nije bilo suđeno.
Kažem ti ove godine smo se trebale sastati tamo, i ona je došla iz Australije, dogovorimo se sve a onda nakon par dana zove iz Australije i kaže da se vratila jer je bio smrtni slučaj u porodici. Sve nekako iznenada i zbog toga smo odlučile sastati se sledeće godine. A kad se čujemo telefonom onda ispod sat i po nema stajanja i s njom promjenim sve emocije od suza do smijeha. Tako Vukovar ima nešto, što nemaju drugi definitivno, nadam se da ću svoje posjete tom gradu nastaviti i u ova sad vremena jer se gradi. Kad sam vidjela Derventu srušenu 95 srce mi se steglo, tad mi je neko rekao i Vukovar je takav. Preplakala sam put do BG jer sam oba grada zavoljela i bila u njima.

Ja sam pored Vukovara prolazio brodom '92. kada sam bio u vojsci(Ratno Recna Flotila)...Strava i uzas...Jedina zgrada koja je ostala cela i kojoj ni crep nije falio je bila jedna kafana na obali...Nju su izgleda cuvale obe zaracene strane ::

Grad je u velikoj meri obnovljen,postavicu slike cim nadjem vremena...

Evo nekoliko fotki za pocetak...

jako lepo. I Slavenin tekst je sjajan.

Jao, tek sad vidim sve ovo.
Predivno, Digi, hvala ti mnooogoo. :lila:
Slike su prelepe, kao da sam sad tamo.
Mada , bila sam pre par dana, ali uvek mogu jos i jos, nikad mi ne dosadi moj prelepi grad.

@ Orhidejo, a kako sam tek ja plakala?!
Mada, necu sad ni ikad vise o tome, u stvari ne zelim.
Hocu samo o lepome, jer Vukovar to i zasluzuje.

inspy ::jako lepo. I Slavenin tekst je sjajan.

Slavka, ovde imas gomilu slika

Digi, hvala.
Mada , znam ja za to, ali mi postavljanje slika ne ide nesto od ruke, nesto koci.

Ondak cu ja da postavljam... :cheers:

Stare slike i razglednice ...

Digi ,zaista predivne slike postavljas. Hvala na trudu.