Ko je trenutno na forumu
Imamo 50 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 50 Gosta :: 1 ProvajderNema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 309 dana Pon Jan 09, 2012 11:51 pm
Zadnje teme
Kontrolni panel
Profil |
Članstvo |
Privatne poruke |
Ostalo |
Traži
Nemački Padobranci
2 posters
Ideja forum :: NAUKA :: Militaria :: Vojna istorija
Strana 1 od 1
Nemački Padobranci
Nemački Padobranci
Pre svega kada su padobranci Trećeg Rajha u pitanju
interesantno je da nisu bili pod komandom kopnene vojske (Heer) što je u
drugim armijama praksa, već pod komandom vazduhoplovstva. Za ovo je
odgovoran Gering jer je on stvorio prvu padobransku jedinicu pa su i
kasnije oformljene jedinice stavljane pod njegovu komandu.
STVARANJE PADOBRANSKIH JEDINICA
Prva padobranska jedinica Nemačkog vazduhoplovstva stvorena je novembra
1935. od delova puka „General Göring“. Od oko 600 dobrovoljaca stvoren
je prvi bataljon prvog padobranskog puka (I Bataillon/ Fallschirmjäger
Regiment I). Uviđajući prednost ovakvih jedinica odlučeno je da se
stvori eksperimentalna padobranska četa ( Fallschirm Infanterie
Kompanie) koja je ubrzo proširena do jačine bataljona i predata je
Luftwaffe-u gde je postala 2. bataljon prvog padobranskog puka. Ceo puk
stavljen je pod komandu General-majora Kurta Študenta u okviru 7.
padobranske divizije. Do avgusta 1939. u okviru 7. padobranske bilo je
dva padobranska puka sa pomoćnim jedinicama. Za potrebe blitzkriega na
zapadnom frontu formirana je jurišna jedinica Koch ( prema vođi jedinice
majoru Vitcigu Kohu - Witzig Koch ) koja je zauzela i onesposobila
belgijsko utvrđenje Eben Emael. Kasnije je u 7. padobranskoj po ugledu
na Kohov puk postojao poseban jurišni puk pored ostalih jedinica.
Fallschirmjäger
OBUKA I OPREMA
Svi kandidati za padobranske jedinice morali su da izvrše šest skoka
kako bi dobili padobransku značku (Fallschirmschützenabzeichen) kao
obeležje da su završili obuku za padobranca. Prvi skok svaki padobranac
vršio je sam dok je poslednji, šesti skok zajedno vršilo 9 aviona (Ju52)
punih padobranaca (18 vojnika po avionu). Skokovi su se međusobno
razlikovali tako je npr prvi skok vršen sa visine od 600 stopa (pola
minuta pada) dok je poslednji vršen sa visine od oko 400 stopa. Padobran
su pakovali sami padobranci uz pomoć odabranog druga što je dovelo do
stvaranja jakih veza izmeču padobranaca i do stvaranja jakog osečanja
odgovornosti. Za razliku od američkih i britanskih pa i padobrana pilota
luftwaffe-a padobrani nemačkih padobranaca nisu bili vezani za vojnika
sa dva već sa samo jednim kablom i to na sredini leđa što je dovelo do
toga da padobranac bude okrenut licem zemlji i da mora da se dočeka na
laktovima i kolenima. Sve ovo dovelo je do pojave nekoliko problema. Pre
svega opasnost od povrede pri dodiru sa zemljom bila je velika a kao
drugi veliki problem uzima se nemoguđnost da se skok izvede zajedno sa
oružjem, a pored ovoga nije postojala ni najmanja naznaka kontrole
padobrana pri skoku. Oružja su bacana u posebnim kanisterima tako da je
jedinica bila spremna za akciju tek nakon što pronađe i uzme svoje
oružje. Mada vojnici nisu skakali potpuno nenaoružani jer su sa sobom
pri skoku imali P.08 parabellum (Luger), nož i često po nekoliko
granata. Oružja koju su koristili padobranci bila su ista kao i oružja
drugih nemačkih jedinica sa jednim izuzetkom.
FG 42 model I
Puška FG 42 bila je napravljena kao posebno oružje padobranaca ali
nikada nije u potpunosti zamenila ostala oružja koja je ova jedinica
koristila. Odnos K 98 pušaka prema MP38 i MP40 bio je oko 2:1 što je
mnogo više nego u bilo kojoj drugoj jedinici nemačke vojske. Takoče
svakom vodu dodeljeni su bili i optički nišani za K 98 kako bi se
povečala dalekometna vatrena moć voda. Što se večih oružja tiče
koristili su 75mm i 105mm beztrzajne topove za protivtenkovska dejstva
kao i skraćenu verziju minobacača. U toku obuke padobranci su učili da
koriste i oružja drugih armija na koja bi mogli da naiđu tokom borbe.
OPERACIJE
U Poljskoj padobranci nisu imali značajnu ulogu sem odbrane več zauzetih
aerodroma. Vatreno krštenje odigralo se tokom operacije Weserübung-
zauzimanje Danske i Norveške. 9. Aprila delovi prvog puka zauzeli su
važan aerodrom Aalborg u Danskoj a kasnije u Norveškoj učestvovali su u
zauzimanju Osla i u operaciji odsecanja britanskog povlačenja koja se
završila neuspešno. Na zapadnom frontu proslavili su se zauzimanjem i
onesposobljavanjem utvrčenja Eben Emael kao i tri mosta posle čega kanal
Albert nije predstavljao prepreku a 6. Armija dobila je ulaz u Belgiju.
U Holandiji padobranci su zauzeli Hag i uz pomoč drugih jedinica
Roterdam.
Padobranci prilikom desanta blizu Roterdama, 10. maj 1940.
Nakon pobeda na zapadu 7. padobranska pretvorena je
u 11.padobranski Korpus koji je sada imao 3 padobranska puka, jedan
jurišni puk i pomoćne jedinice koje su obuhvatale inžinjersku, lekarsku i
drugu podršku. Korpus je zatim poslat da vežba za invaziju Engleske ali
če narednu akciju videti tek 1941.
Naredna operacija padobranaca bila je operacija Hanibal u kojoj su
učestvovala 2 bataljona 2.puka i jedno inžinjersko odeljenje. Operacija
Hanibal sa ciljem zauzimanja mosta kod Korinta i sprečavanja povlačenja
engleskih trupa odigrala se 26.Aprila ali se završila neuspešno.
Operacija Merkur postače najvažnija operacija padobranaca a ostrvo Krit
njihovo najveće groblje. Pored 11.padobranskog korpusa u bitkama na
Kritu učestvovala je i 5. planinska divizija i elementi 6. planinske što
je ukupno davalo brojku od oko 22,000 vojnika nasuprot 40,000
savezničkih vojnika predvočenih generalom Frejbergom. Prvi napadi
izvršeni su 20. maja ujutru na Malame i Kaneu ali su osvojeni tek
sutradan kada je u blizini Malamea izbačen još jedan bataljon
padobranaca. Napad na Retimo i Heraklion počeo je 20. maja popodne a do
sumraka 3. puk prestao je da postoji. Ostrvo je u potpunosti pokoreno
27.maja ali su borbe sa partizanima i preživelim vojnicima trajale još
nekoliko meseci. Gubici u padobranskim jedinicama bili su ogromni tako
da če ova operacija ostati jedina operacija na ovom nivou. Brojka koja
se najčešče pojavljuje je preko 7.000 mrtvih i ranjenih padobranaca.
Samo još u tri navrata su padobranci skakali u akciju i to dva puta 1943
( Sicilija i Lernos ) i 1944 tokom bitke u Ardenima. Pored ovih
odigrala se još jedna desantna operacija i to 1944 u blizini Drvara sa
ciljem zarobljavanja ili eliminisanja Tita sa učeščem SS-padobranskog
bataljona 500.
Vazdušni desant nemačkih padobranaca prilikom Operacije Mekrur
Zbog velikih gubitaka padobranci su ostali na Kritu
kao okupaciona sila ali samo do septembra iste godine kada je 2.
jurišni bataljon poslat je na istočni front gde je pretrpeo velike
gubitke. Na afrički front poslata je Ramcke brigada predvočena generalom
istog imena. Nakon učešča u bitkama kod Alam Halfe i Alamejna jedinica
je zbog ubrzanog povlačenja ostavljena svojoj sudbini. Na iznenačenje
svih 600 preživelih padobranaca je uz zarobljena vozila i zalihe uspelo
da se vrati do nemačkih položaja kod Fuke. U novembru 1942 zajedno sa
drugim jedinicama na afričko ratište stigli su i 5.padobranski puk i puk
Barenthim ali su nakon poraza povučeni iz afrike. Tokom 1943 dolazi do
ogromnog povečanja u broju padobranskih jedinica sa karakterističnom
padobranskom opremom ali bez padobranskog treninga ili kvaliteta
dotadašnjih padobranskih jedinica. Uskoro če se pojaviti šema koja če se
pratiti do kraja rata: iz več oformljenih padobranskih divizija uziman
je pojedan a nekada i dva bataljona koja bi zatim činila jezgro nove
divizije. U novim divizijama iskusni vojnici bili su okruženi regrutima
(često višak osoblja iz drugih ogranaka Luftwaffe-a) dok bi stare
divizije gubile vojnike neprocenjive vrednosti. Ovako su i stare i nove
divizije bile na gubitku ali su čak i ove divizije bile u stanju da
pruže jak otpor na frontovima gde su učestvovale.
U toku 1944 bilo je 10 padobranskih divizija ( 11. je postojala samo na
papiru ) koje su se borile širom evrope mada začučujuče večina je bila
na zapadu ( Italija,Francuska,Nemačka) a ne na istoku ( jednu su
zarobili rusi a druga je nestala u zadnjim danima odbrane Berlina).
drugi svetski rat.org
Pre svega kada su padobranci Trećeg Rajha u pitanju
interesantno je da nisu bili pod komandom kopnene vojske (Heer) što je u
drugim armijama praksa, već pod komandom vazduhoplovstva. Za ovo je
odgovoran Gering jer je on stvorio prvu padobransku jedinicu pa su i
kasnije oformljene jedinice stavljane pod njegovu komandu.
STVARANJE PADOBRANSKIH JEDINICA
Prva padobranska jedinica Nemačkog vazduhoplovstva stvorena je novembra
1935. od delova puka „General Göring“. Od oko 600 dobrovoljaca stvoren
je prvi bataljon prvog padobranskog puka (I Bataillon/ Fallschirmjäger
Regiment I). Uviđajući prednost ovakvih jedinica odlučeno je da se
stvori eksperimentalna padobranska četa ( Fallschirm Infanterie
Kompanie) koja je ubrzo proširena do jačine bataljona i predata je
Luftwaffe-u gde je postala 2. bataljon prvog padobranskog puka. Ceo puk
stavljen je pod komandu General-majora Kurta Študenta u okviru 7.
padobranske divizije. Do avgusta 1939. u okviru 7. padobranske bilo je
dva padobranska puka sa pomoćnim jedinicama. Za potrebe blitzkriega na
zapadnom frontu formirana je jurišna jedinica Koch ( prema vođi jedinice
majoru Vitcigu Kohu - Witzig Koch ) koja je zauzela i onesposobila
belgijsko utvrđenje Eben Emael. Kasnije je u 7. padobranskoj po ugledu
na Kohov puk postojao poseban jurišni puk pored ostalih jedinica.
Fallschirmjäger
OBUKA I OPREMA
Svi kandidati za padobranske jedinice morali su da izvrše šest skoka
kako bi dobili padobransku značku (Fallschirmschützenabzeichen) kao
obeležje da su završili obuku za padobranca. Prvi skok svaki padobranac
vršio je sam dok je poslednji, šesti skok zajedno vršilo 9 aviona (Ju52)
punih padobranaca (18 vojnika po avionu). Skokovi su se međusobno
razlikovali tako je npr prvi skok vršen sa visine od 600 stopa (pola
minuta pada) dok je poslednji vršen sa visine od oko 400 stopa. Padobran
su pakovali sami padobranci uz pomoć odabranog druga što je dovelo do
stvaranja jakih veza izmeču padobranaca i do stvaranja jakog osečanja
odgovornosti. Za razliku od američkih i britanskih pa i padobrana pilota
luftwaffe-a padobrani nemačkih padobranaca nisu bili vezani za vojnika
sa dva već sa samo jednim kablom i to na sredini leđa što je dovelo do
toga da padobranac bude okrenut licem zemlji i da mora da se dočeka na
laktovima i kolenima. Sve ovo dovelo je do pojave nekoliko problema. Pre
svega opasnost od povrede pri dodiru sa zemljom bila je velika a kao
drugi veliki problem uzima se nemoguđnost da se skok izvede zajedno sa
oružjem, a pored ovoga nije postojala ni najmanja naznaka kontrole
padobrana pri skoku. Oružja su bacana u posebnim kanisterima tako da je
jedinica bila spremna za akciju tek nakon što pronađe i uzme svoje
oružje. Mada vojnici nisu skakali potpuno nenaoružani jer su sa sobom
pri skoku imali P.08 parabellum (Luger), nož i često po nekoliko
granata. Oružja koju su koristili padobranci bila su ista kao i oružja
drugih nemačkih jedinica sa jednim izuzetkom.
FG 42 model I
Puška FG 42 bila je napravljena kao posebno oružje padobranaca ali
nikada nije u potpunosti zamenila ostala oružja koja je ova jedinica
koristila. Odnos K 98 pušaka prema MP38 i MP40 bio je oko 2:1 što je
mnogo više nego u bilo kojoj drugoj jedinici nemačke vojske. Takoče
svakom vodu dodeljeni su bili i optički nišani za K 98 kako bi se
povečala dalekometna vatrena moć voda. Što se večih oružja tiče
koristili su 75mm i 105mm beztrzajne topove za protivtenkovska dejstva
kao i skraćenu verziju minobacača. U toku obuke padobranci su učili da
koriste i oružja drugih armija na koja bi mogli da naiđu tokom borbe.
OPERACIJE
U Poljskoj padobranci nisu imali značajnu ulogu sem odbrane več zauzetih
aerodroma. Vatreno krštenje odigralo se tokom operacije Weserübung-
zauzimanje Danske i Norveške. 9. Aprila delovi prvog puka zauzeli su
važan aerodrom Aalborg u Danskoj a kasnije u Norveškoj učestvovali su u
zauzimanju Osla i u operaciji odsecanja britanskog povlačenja koja se
završila neuspešno. Na zapadnom frontu proslavili su se zauzimanjem i
onesposobljavanjem utvrčenja Eben Emael kao i tri mosta posle čega kanal
Albert nije predstavljao prepreku a 6. Armija dobila je ulaz u Belgiju.
U Holandiji padobranci su zauzeli Hag i uz pomoč drugih jedinica
Roterdam.
Padobranci prilikom desanta blizu Roterdama, 10. maj 1940.
Nakon pobeda na zapadu 7. padobranska pretvorena je
u 11.padobranski Korpus koji je sada imao 3 padobranska puka, jedan
jurišni puk i pomoćne jedinice koje su obuhvatale inžinjersku, lekarsku i
drugu podršku. Korpus je zatim poslat da vežba za invaziju Engleske ali
če narednu akciju videti tek 1941.
Naredna operacija padobranaca bila je operacija Hanibal u kojoj su
učestvovala 2 bataljona 2.puka i jedno inžinjersko odeljenje. Operacija
Hanibal sa ciljem zauzimanja mosta kod Korinta i sprečavanja povlačenja
engleskih trupa odigrala se 26.Aprila ali se završila neuspešno.
Operacija Merkur postače najvažnija operacija padobranaca a ostrvo Krit
njihovo najveće groblje. Pored 11.padobranskog korpusa u bitkama na
Kritu učestvovala je i 5. planinska divizija i elementi 6. planinske što
je ukupno davalo brojku od oko 22,000 vojnika nasuprot 40,000
savezničkih vojnika predvočenih generalom Frejbergom. Prvi napadi
izvršeni su 20. maja ujutru na Malame i Kaneu ali su osvojeni tek
sutradan kada je u blizini Malamea izbačen još jedan bataljon
padobranaca. Napad na Retimo i Heraklion počeo je 20. maja popodne a do
sumraka 3. puk prestao je da postoji. Ostrvo je u potpunosti pokoreno
27.maja ali su borbe sa partizanima i preživelim vojnicima trajale još
nekoliko meseci. Gubici u padobranskim jedinicama bili su ogromni tako
da če ova operacija ostati jedina operacija na ovom nivou. Brojka koja
se najčešče pojavljuje je preko 7.000 mrtvih i ranjenih padobranaca.
Samo još u tri navrata su padobranci skakali u akciju i to dva puta 1943
( Sicilija i Lernos ) i 1944 tokom bitke u Ardenima. Pored ovih
odigrala se još jedna desantna operacija i to 1944 u blizini Drvara sa
ciljem zarobljavanja ili eliminisanja Tita sa učeščem SS-padobranskog
bataljona 500.
Vazdušni desant nemačkih padobranaca prilikom Operacije Mekrur
Zbog velikih gubitaka padobranci su ostali na Kritu
kao okupaciona sila ali samo do septembra iste godine kada je 2.
jurišni bataljon poslat je na istočni front gde je pretrpeo velike
gubitke. Na afrički front poslata je Ramcke brigada predvočena generalom
istog imena. Nakon učešča u bitkama kod Alam Halfe i Alamejna jedinica
je zbog ubrzanog povlačenja ostavljena svojoj sudbini. Na iznenačenje
svih 600 preživelih padobranaca je uz zarobljena vozila i zalihe uspelo
da se vrati do nemačkih položaja kod Fuke. U novembru 1942 zajedno sa
drugim jedinicama na afričko ratište stigli su i 5.padobranski puk i puk
Barenthim ali su nakon poraza povučeni iz afrike. Tokom 1943 dolazi do
ogromnog povečanja u broju padobranskih jedinica sa karakterističnom
padobranskom opremom ali bez padobranskog treninga ili kvaliteta
dotadašnjih padobranskih jedinica. Uskoro če se pojaviti šema koja če se
pratiti do kraja rata: iz več oformljenih padobranskih divizija uziman
je pojedan a nekada i dva bataljona koja bi zatim činila jezgro nove
divizije. U novim divizijama iskusni vojnici bili su okruženi regrutima
(često višak osoblja iz drugih ogranaka Luftwaffe-a) dok bi stare
divizije gubile vojnike neprocenjive vrednosti. Ovako su i stare i nove
divizije bile na gubitku ali su čak i ove divizije bile u stanju da
pruže jak otpor na frontovima gde su učestvovale.
U toku 1944 bilo je 10 padobranskih divizija ( 11. je postojala samo na
papiru ) koje su se borile širom evrope mada začučujuče večina je bila
na zapadu ( Italija,Francuska,Nemačka) a ne na istoku ( jednu su
zarobili rusi a druga je nestala u zadnjim danima odbrane Berlina).
drugi svetski rat.org
digitalmandrak- Supermoderator
- Broj poruka : 12500
Datum upisa : 22.03.2010
Lokacija : Kruska
digitalmandrak- Supermoderator
- Broj poruka : 12500
Datum upisa : 22.03.2010
Lokacija : Kruska
Re: Nemački Padobranci
Digi, nesto mi je u glavi da su drzali odbranu Monte kasina u italiji..... I da su oslobodili Musolinija kad je prvi puta zarobljen.....
Kasnije su zbog prevelikih gubitaka gurali sa malo obuke mladu vojsku......
Ako se secam dobro ima prica onog amerikanca koji je drzao polozaj gde je oko 300 mladih vojnika ( padobranaca) ali sam kraj rata poginulo pokusavajuci da povrate polozaj koji su drzali Ameri.... Zbog ne iskustva oficira svi su izginuli a malo ih je pobeglo.......
Zato su u Monte Kasinu pokazali kako se ratuje......
Kasnije su zbog prevelikih gubitaka gurali sa malo obuke mladu vojsku......
Ako se secam dobro ima prica onog amerikanca koji je drzao polozaj gde je oko 300 mladih vojnika ( padobranaca) ali sam kraj rata poginulo pokusavajuci da povrate polozaj koji su drzali Ameri.... Zbog ne iskustva oficira svi su izginuli a malo ih je pobeglo.......
Zato su u Monte Kasinu pokazali kako se ratuje......
Bole- Profi član
- Broj poruka : 4620
Datum upisa : 27.04.2012
Ideja forum :: NAUKA :: Militaria :: Vojna istorija
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Feb 19, 2024 3:30 pm od djuro
» Koliko se uopšte razumemo?
Uto Jan 23, 2024 9:05 am od djuro
» Kakav je pravi hriscanin?
Pon Jan 15, 2024 5:27 pm od djuro
» Dekadencija zapadne civilizacije
Sub Jan 13, 2024 7:26 pm od djuro
» Reći šta o drugima misliš
Sub Jan 13, 2024 7:12 pm od djuro
» Kako je propalo društvo...
Pet Dec 29, 2023 6:28 pm od djuro
» Prostitucija
Pet Dec 29, 2023 6:19 pm od djuro
» Dobra strana stresa
Pet Dec 29, 2023 6:10 pm od djuro
» Laganje i kleveta
Pet Dec 29, 2023 6:05 pm od djuro
» Kako podnosite negativnu kritiku?
Pet Dec 29, 2023 6:02 pm od djuro
» Ratovi devedesetih
Pon Avg 07, 2023 2:11 pm od andjeo01
» Šta trenutno slušaju vaše komšije iz vaših zvučnika? :affraid:
Čet Maj 11, 2023 5:27 pm od andjeo01
» Odavno nisam čuo/čula
Sre Maj 03, 2023 9:06 pm od Johnny-Azra