Ko je trenutno na forumu
Imamo 46 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 46 Gosta :: 1 ProvajderNema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 309 dana Pon Jan 09, 2012 11:51 pm
Zadnje teme
Kontrolni panel
Profil |
Članstvo |
Privatne poruke |
Ostalo |
Traži
Komunikacija
+7
Cleopatra
Fristajlo
RINGE
Anhelito
Lila
Avramova
plavooka
11 posters
Ideja forum :: DRUŠTVO :: Društvo
Strana 3 od 3
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
Re: Komunikacija
Ne bi se moglo reci da zivim zapadno nego mnogo severno t.j u severnoj Kanadi..na kraj sveta kako bi ja rekla,gde ima najvise nedirnute prirode,i kasnim za vama osam sati ustvari mislim da je sada sedam nisam sigurna jer u oblasti gde ja zivim sat se ne pomera...
Ne koristim nikakvu literaturu samo knjige iz skole,jer nam bas ne odobravaju da bi se sluzili necim sto je vec receno zato ja uglavnom probam da koristim neke nase avtore ili clanke za pomoc jer njima to nije toliko poznato... malo pokvareno s moje strane ali moram nekako da se snadjem... :afro:
Ne koristim nikakvu literaturu samo knjige iz skole,jer nam bas ne odobravaju da bi se sluzili necim sto je vec receno zato ja uglavnom probam da koristim neke nase avtore ili clanke za pomoc jer njima to nije toliko poznato... malo pokvareno s moje strane ali moram nekako da se snadjem... :afro:
plavooka- Novi član
- Broj poruka : 29
Datum upisa : 17.12.2010
Godina : 50
Re: Komunikacija
Trenutno radim na neznam kako bih ti to bukvalno prevela (jer imam mali problem sa tim) ali cu ti napisati na engleski "Confirming Communication" i ''Disconfirming Communication"
plavooka- Novi član
- Broj poruka : 29
Datum upisa : 17.12.2010
Godina : 50
Re: Komunikacija
Za nase autore moram malo vise da se raspitam jer ja sve sto sam ucila iz poslovne komunikacije i pregovaranja i uopste komunikologije su uglavnom strani predavaci. A sad bas da ti navodim udzbenike nece ti nesto pomoci jer tu nema primera.
A za ove dve komunikacije, ok, predpostavljam da znas sta je jedna a sta druga, dakle na osnovu njih ton komunikacije moze biti pozitivan ili negativan.
Ovde ti ne mogu navesti neke primere u onom smislu da ima pricu,ali ti mogu razgraniciti sta spada pod jednu vrstu sta pod drugu.
Dakle ova prva je jasna pozitivna je znaci slaganje, odobravanje predloga stvova ili ponude, tu ti primer ne treba , ili treba :zongler:
Kod ove druge imas kada dve strane npr. ignorisu jedan drugu, prekidaju drugu stranu, daju irelevantne odgovore, onda kontradiktorne verbalne ili neverbalne poruke, u obracanju koriste zargon,sarkazam, vredjaju itd.
Moras da imas na na umu da kada otpocne komunikacija izmedju dve osobe ona moze krenuti u jednom ili drugom smeru u zavisnosti od toga se stvara tkz. spirala. Kao npr. ako kazes svom kolegi na poslu da traljavo odradjuje svoj rad, onda ne mozes da ocekujes da ce on reagovati pozitivno pa njegova reakcija moze biti jos vise negativna od one koju je cuo, isto se desava i sa pozitivnom reakcijom.
Naravno desava se da nekad budemo pogresno shvaceni pa i ako nismo hteli da zvucimo negativno , druga strana shvati to kao napada na njihovo misljenje, ponasanje ili licnost i odmah ce se postaviti u odbranbeni stav.
Da bi to izbegla pribegacas sledecim taktikama, probacu da dam i primer.
Umesto recenice npr. "Nemas pojma o cemu pricas" kazes " Ne razumem bas najbolje kako si dosao na tu ideju", ili umesto recenice koja odaje da hoces da kontrolises nekoga kao npr. "nemoj da diras telefon narednih dva sata" kazes recenicu koja orjentise drugu stranu o problemu "Ocekujem neke bitne pozive, jel mozemo nekako da sredimo da linija bude slobodna".
Zatim imas recenice koje kada izgovoris deluje kao da smisljas neku strategiju ili plan iza toga pa se druga strana moze osecati ugrozeno, primer "Sta radis u petak popodne?" umesto toga iznosis recenicu koja deluje spontanije "Imam problem sa ovim zadatkom da li mi mozes pomoci posle posla". Ako zelis da izneses svoj stav a da pritom ne uvredis drugu degradirajuci njen neces reci recenice poput "ja to znam bolje od tebe" "jel to najbolje sto umes" I td. nego ces reci "ja to vidim na drugi nacin " i tome slicno.
Nadam se da sam objasnila koliko toliko jer ovo je velika oblast pa ne znam ni da li sam sve dotakla sto treba, prilicno sam ti ovo konfuzno pisala slobodno me podseti ako nesto nisam rekla.
A za ove dve komunikacije, ok, predpostavljam da znas sta je jedna a sta druga, dakle na osnovu njih ton komunikacije moze biti pozitivan ili negativan.
Ovde ti ne mogu navesti neke primere u onom smislu da ima pricu,ali ti mogu razgraniciti sta spada pod jednu vrstu sta pod drugu.
Dakle ova prva je jasna pozitivna je znaci slaganje, odobravanje predloga stvova ili ponude, tu ti primer ne treba , ili treba :zongler:
Kod ove druge imas kada dve strane npr. ignorisu jedan drugu, prekidaju drugu stranu, daju irelevantne odgovore, onda kontradiktorne verbalne ili neverbalne poruke, u obracanju koriste zargon,sarkazam, vredjaju itd.
Moras da imas na na umu da kada otpocne komunikacija izmedju dve osobe ona moze krenuti u jednom ili drugom smeru u zavisnosti od toga se stvara tkz. spirala. Kao npr. ako kazes svom kolegi na poslu da traljavo odradjuje svoj rad, onda ne mozes da ocekujes da ce on reagovati pozitivno pa njegova reakcija moze biti jos vise negativna od one koju je cuo, isto se desava i sa pozitivnom reakcijom.
Naravno desava se da nekad budemo pogresno shvaceni pa i ako nismo hteli da zvucimo negativno , druga strana shvati to kao napada na njihovo misljenje, ponasanje ili licnost i odmah ce se postaviti u odbranbeni stav.
Da bi to izbegla pribegacas sledecim taktikama, probacu da dam i primer.
Umesto recenice npr. "Nemas pojma o cemu pricas" kazes " Ne razumem bas najbolje kako si dosao na tu ideju", ili umesto recenice koja odaje da hoces da kontrolises nekoga kao npr. "nemoj da diras telefon narednih dva sata" kazes recenicu koja orjentise drugu stranu o problemu "Ocekujem neke bitne pozive, jel mozemo nekako da sredimo da linija bude slobodna".
Zatim imas recenice koje kada izgovoris deluje kao da smisljas neku strategiju ili plan iza toga pa se druga strana moze osecati ugrozeno, primer "Sta radis u petak popodne?" umesto toga iznosis recenicu koja deluje spontanije "Imam problem sa ovim zadatkom da li mi mozes pomoci posle posla". Ako zelis da izneses svoj stav a da pritom ne uvredis drugu degradirajuci njen neces reci recenice poput "ja to znam bolje od tebe" "jel to najbolje sto umes" I td. nego ces reci "ja to vidim na drugi nacin " i tome slicno.
Nadam se da sam objasnila koliko toliko jer ovo je velika oblast pa ne znam ni da li sam sve dotakla sto treba, prilicno sam ti ovo konfuzno pisala slobodno me podseti ako nesto nisam rekla.
Anhelito- Profi član
- Broj poruka : 2330
Datum upisa : 09.04.2010
Godina : 40
Lokacija : Iznad oblaka
Re: Komunikacija
Комуникација (лат. communicatio) представља чин преношења разумљиве информације. Комуникација захтева пошиљаоца, поруку и примаоца. Комуникација је важна активност коју чак и несвесно спроводимо у сваком тренутку нашег свакодневног живота. Често нисмо ни свесни да као индивидуе, комуницирамо са одређеном појавом или са више њих у исто време. Многи аспекти савремене комуникације се данас подразумевају, јер су постали природна активност у нашим дневним навикама.
Пренос информација као најчешћи облик савремене комуникације, може се, како у историји, тако и данас одвијати:
у простору, при чему је потребно максимално смањити време потребно за пренос одређене инфорнације
у времену, о чему сведоче трајни записи
И ако има дугу историју, практично од постанка света, савремена комуникација остварује три основна начина:
говорним методама које користе живу реч
у писаној форми, која користи знакове и симболе, као што су на пример слова алфабета (што представља графичке комуникације )
визуелним ефектима, где се такође користе знакови и симболи, који су осмишљени као придруживање једне или више речи посматраном објекту.
Поруке које се шаљу путем комуницирања, могу имати различите намене у зависности од потреба индивидуе или организације, која комуницира. Ове поруке се користе да информишу, упитају, стимулишу, подстакну, наговоре, утичу, пруже знање или да забаве. Стога начин на који се остварује комуникација – креирање и слање поруке, најчешће зависи од неколико главних чинилаца:
Ситуације
Природе (садржаја) поруке
Броја људи којима је порука намењена, што је посебно значајно
izvor :sr.wikipedia(
Communication
From Wikipedia, the free encyclopedia
For the term used in the game of bridge, see Glossary of contract bridge terms # communication.
Communication is the activity of conveying meaningful information. Communication requires a sender, a message, and an intended recipient, although the receiver need not be present or aware of the sender's intent to communicate at the time of communication; thus communication can occur across vast distances in time and space. Communication requires that the communicating parties share an area of communicative commonality. The communication process is complete once the receiver has understood the message of the sender.
Human communication
Human spoken and picture languages can be described as a system of symbols (sometimes known as lexemes) and the grammars (rules) by which the symbols are manipulated. The word "language" also refers to common properties of languages. Language learning normally occurs most intensively during human childhood. Most of the thousands of human languages use patterns of sound or gesture for symbols which enable communication with others around them. Languages seem to share certain properties, although many of these include exceptions. There is no defined line between a language and a dialect. Constructed languages such as Esperanto, programming languages, and various mathematical formalisms are not necessarily restricted to the properties shared by human languages.
A variety of verbal and non-verbal means of communicating exists such as body language, eye contact, sign language, paralanguage, haptic communication, chronemics, and media such as pictures, graphics, sound, and writing.
Convention on the Rights of Persons with Disabilities also defines the communication to include the display of text, Braille, tactile communication, large print, accessible multimedia, as well as written and plain language, human reader, and accessible information and communication technology.
izvor en.wikipedia
Nije predstavljen dovoljno problem ,što ne znači da nisam shvatio želju gore navedene da predstavi komunikacijski problem na Društvenom forumu umjesto na forum Ideja :: O JEZIKU :: O jeziku i kulturi govora :: Lingvistika koja proučava ljudsku verbalnu komunikaciju u sklopu Humanih nauka kao što su i Psihologija - proučava čovjekov psihički svijet
Sociologija - proučava čovjeka u sklopu zajednice i zajednicu kao vid ljudske organizacije
Antropologija - proučava čovjeka u najširem mogućem
Poznato mi je da klima u Kanadi(na jugoistoku Thunder Bay.-Toronto koju relaciju sam često prelazio automobilom ili avionom) zna drastično da se promijeni što vjerovatno i poremeti i osjećanja kod te gore na sjeveru :pegla: prema okolini Nadam se da je riješila problem
Пренос информација као најчешћи облик савремене комуникације, може се, како у историји, тако и данас одвијати:
у простору, при чему је потребно максимално смањити време потребно за пренос одређене инфорнације
у времену, о чему сведоче трајни записи
И ако има дугу историју, практично од постанка света, савремена комуникација остварује три основна начина:
говорним методама које користе живу реч
у писаној форми, која користи знакове и симболе, као што су на пример слова алфабета (што представља графичке комуникације )
визуелним ефектима, где се такође користе знакови и симболи, који су осмишљени као придруживање једне или више речи посматраном објекту.
Поруке које се шаљу путем комуницирања, могу имати различите намене у зависности од потреба индивидуе или организације, која комуницира. Ове поруке се користе да информишу, упитају, стимулишу, подстакну, наговоре, утичу, пруже знање или да забаве. Стога начин на који се остварује комуникација – креирање и слање поруке, најчешће зависи од неколико главних чинилаца:
Ситуације
Природе (садржаја) поруке
Броја људи којима је порука намењена, што је посебно значајно
izvor :sr.wikipedia(
Communication
From Wikipedia, the free encyclopedia
For the term used in the game of bridge, see Glossary of contract bridge terms # communication.
Communication is the activity of conveying meaningful information. Communication requires a sender, a message, and an intended recipient, although the receiver need not be present or aware of the sender's intent to communicate at the time of communication; thus communication can occur across vast distances in time and space. Communication requires that the communicating parties share an area of communicative commonality. The communication process is complete once the receiver has understood the message of the sender.
Human communication
Human spoken and picture languages can be described as a system of symbols (sometimes known as lexemes) and the grammars (rules) by which the symbols are manipulated. The word "language" also refers to common properties of languages. Language learning normally occurs most intensively during human childhood. Most of the thousands of human languages use patterns of sound or gesture for symbols which enable communication with others around them. Languages seem to share certain properties, although many of these include exceptions. There is no defined line between a language and a dialect. Constructed languages such as Esperanto, programming languages, and various mathematical formalisms are not necessarily restricted to the properties shared by human languages.
A variety of verbal and non-verbal means of communicating exists such as body language, eye contact, sign language, paralanguage, haptic communication, chronemics, and media such as pictures, graphics, sound, and writing.
Convention on the Rights of Persons with Disabilities also defines the communication to include the display of text, Braille, tactile communication, large print, accessible multimedia, as well as written and plain language, human reader, and accessible information and communication technology.
izvor en.wikipedia
Nije predstavljen dovoljno problem ,što ne znači da nisam shvatio želju gore navedene da predstavi komunikacijski problem na Društvenom forumu umjesto na forum Ideja :: O JEZIKU :: O jeziku i kulturi govora :: Lingvistika koja proučava ljudsku verbalnu komunikaciju u sklopu Humanih nauka kao što su i Psihologija - proučava čovjekov psihički svijet
Sociologija - proučava čovjeka u sklopu zajednice i zajednicu kao vid ljudske organizacije
Antropologija - proučava čovjeka u najširem mogućem
Poznato mi je da klima u Kanadi(na jugoistoku Thunder Bay.-Toronto koju relaciju sam često prelazio automobilom ili avionom) zna drastično da se promijeni što vjerovatno i poremeti i osjećanja kod te gore na sjeveru :pegla: prema okolini Nadam se da je riješila problem
cvjeticanin- Profi član
- Broj poruka : 3752
Datum upisa : 24.04.2010
Re: Komunikacija
plavooka ::Imam mali problem ,pokusavala sam da ga resim..ali nemogu , win -- win situacija , resenje za sukob izmedju dve osobe...
Pravo mesto si nashla da trazhish pomoc,nema shta...Ti nisi mogla sama da reshish taj problem,sad ce ti ga mi reshimo,ovde na Forumu....
____________________________________________________________________________________
Gnosis,Gnoza e Gnosticum ...
Mesrine- Moderator
- Broj poruka : 8973
Datum upisa : 05.10.2011
Re: Komunikacija
VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
“Lice je ogledalo uma , a oči i bez reči
Ispoljavaju sve tajne srca”
Sveti Jeronim Stridonski
Komunikacija kod čoveka veoma je intezivna , veoma je složena i raznovrsna, uz to je i veoma učestala. Ljudkska komunikacija nije samo učestala i intezivna , ona je i veoma izgrađena i razvijena.
Druga važna podela je na verbalnu i nevrbalnu komunikaciju. Verbalna se služi govorom ili pismeno fiksiranim rečima i vezama reči. Jezik je najznačajniji ljudski komunikacioni sistem. Neverbalna komunikacija je obično signalna komunikacija. Ljudski govor predstavlja glavnu komunikaciju. Izrazi lica, telesni pokreti i prostorni raspored u toku komunikacione interakcije – sastavni su deo neverbalne komunikacije. U neverbalnu komunikaciju spadaju: gestvi, mimika i pokreti pojedinih delova tela. Vrlo je važno naglasiti da je neverbalna komunikacija od veomavelike važnosti za decu i odrasle , jer se njome prenose najvažnija osećanja. Gestove najčešće koristimo uz govor i izražavanja emocija. Pa tako kada govorimo sa nekim , po gotovu kada govorimo sa detetom , vrlo je važno da uz blag ton imati i osmeh na licu. Osmeh na licu predstavlja neverbalnu komunikaciju koja označava ljubaznost, bliskost, poverenje, toplinu itd.
Najvažniji simbolički sistem za čoveka je govorni jezik. On počiva na sposobnosti čoveka da proizvodi glasove koji se povezuju u sklopove glasova- reči, govora, rečenica i tekstova. Izučavanjem jezika bavi se posebna naučna disciplina koja se naziva lingvistika. Kada kažemo da su reči i rečenice nosioci značenja, želimo istaći da imaju određen kognitivni sadržaj, da kazuju nešto.
Posredstvom reči čovek biva obavešten o tuđim saznanjima i stanjima, osećanjima, težnjama. Na jezik i govor utiču utiču pre svega opšti društveni odnosi. Svako iznošenje vlastitiog mišljenja ima redovno kao uzgredni, a nekad kao i glavni cilj uticanja na shvatanja i stavove osoba kojima je saopštenje upućeno. Iznošenje mišljenja najčešće je u vidu verbalnih iskaza, usmenih ili pismenih pa je stoga opravdano govoriti o socijalnom uticaju koji se ostvaruje verbalnom komunikacijom. Jezik utiče na druge osobe i dovodi do promene u ponašanju pre svega sadržajem koji se jezikom saopštava, idejama i argumentima koji se jezičkim formulacijama prezentuju. Vrlo je važno za nastavnike da kada god imaju mogućnost koriste blag osmeh uz govor a pogotovo kada komuniciraju sa decom.
U koliko smo ljuti mi vrlo često imamo crvenilo na licu, koje je vrlo često bez osmeha i govorimo povišenim tonom. Možda mi u tim trenucima i ne možemo odmah da vidimo nas, ali drugi vrlo lako prepoznaju naše emocije. Tada vrlo često stežemo pesnice, stiskamo zube, hvatamo se za neki deo lica. Svi ti znaci predstavljaju neverbalne znakove koji su vidljivi kod drugih pojedinaca. Ukoliko smo žalosni i potišteni tada vrlo često smo ozbiljnog lica neraspoloženi i zamišljeni. Mimika je isto tako važna za komunikaciju, a pogotovo facijalni deo glave. Pokreti delova tela i ruku su od izuzetnog značaja. Uz verbalne simbole, čovek stalno koristi i neverbalne komunikacione znakove kao što su naglašavanje pojedinih glasova pri govoru, pauze i ritam govora i razne propratne glasove pri izgovaranju reči.
Za verbalnu komuniakciju je jako bitan intezitet i visina tona i naglasak pojedinih reči koje nekome upućujemo. Rečima se ljudi sporazumevaju i razumeju jedni druge i iskazivanju vlastitog mišljenja. Za verbalnu komunikaciju je jako bitno kojom visinom tona sa nekim razgovaramo i smisao tih reči.
Većina nas je navikla na svakodnevni ton, odnosno, visinu tona kojom komunicira. Ukoliko razgovaramo sa nekim smanjenim tonom , onda na taj način želimo da iskažemo najčešće naša osećanja i intimnost u razgovoru. Treba reći da kada povosimo ton pri razgovoru tada vrlo često izražavamo naše emocije i to najčešće ljutnju, gordost, srdjbu, netrpeljivost. Svima nama nam je poznato da kada neko razgovara svakodnevnim tonom a zatim podigne visinu tona da želi da nam nešto iskaže sa ljutnjom i besom. Dete dok odrasta ono posredstvom iskustva nauči značenje povišenog tona razgovora. U koliko neko dete dok razgovara sa nekim podigne svij glas pa zatim nastavi da govori umerenim tonom to implicira mogućnost negodovanja, ljutnju ili usredsređivanje pažnje na nešto.
Bez korišćenja neverbalnih znakova komunikacija među ljudima bila bi veoma siromašna. Informacije koje se prezentuju putem neverbalnih sredstava komunikacije raznovrsne su: o emocionalnom stanju učesnika u komunikaciji, o njihovim namerama i očekivanjima, o njihovim uzajamnim stavovima, o mnogim sadržajima koje je verbalno teško izraziti ili je to uopšte nemoguće. Kada je dete u školskom periodu , verbalna i nverbalna komunikacija je u istom vremenu od izuzetnog značaja. Deca najviše vremena provode u školi razgovoarajući sa svojim drugovima, učiteljima, nastavnicima i roditeljima druge dece. U tom periodu je jako bitno međusobno komuniciranje i intonacija govora.
U školi deca se susreću sa raznim oblicima verbalnog komuniciranja. I tada kada deca međusobno razgovaraju, vrlo lako mogu da uče emocije druge dece sa kojima su svakodnevno u školi i sa svojim nastavnicima. Neverbalna komunikacija se ostvaruje posredstvom neverbalnih komunikacionih znakova. Još krajem prošlog veka razvijena je metodika proučavanja facijalne ekspresije i pokreta tela i i njihoviho delovanje a kao indikatora emocija i osobina ličnosti. Ali tek poslednjih decenija ovoga veka razvija se proučavanje facijalnog dela ( delovi lica), položaja tela, telesnih pokreta i drugih elemenata spoljnog ponašanja kao znakovi neverbalne komunikacije, pa time i metodika njihovog proučavanja. Dva su izvora brojnih neverbalnih komunikacionih znakova koje čovek koristi: biološko nasleđe i socijalno učenje. Kao vrsta akta ili deo aktivnosti mnogi neverbalni znakovi: npr određeni pokreti lica, zatim, držanje tela- dati su pre svega nasleđem. Neki znakovi koji su nasleđeni npr: izražavanje bola, stanja iznenađenja, koje se manifestuje naglim podizanjem obrva, spuštanjem ramena i dr. znakova. U izrazu lica, posebno u fiksiranju očima. Svaka je komunikacija socijalna pojava i oblik socijalnog ponašanja.
Za decu je veoma bitno komuniciranje sa nastavnicima. Jer u školskom periodu pre svega prihvataju gestove, komunikaciju od svojih nastavnika. U koliko neko od nastavnika vrlo često podiže glas pri govoru, kritikujući ostale učenike i jedan deo učenika će prihvatiti takvu komunikaciju. Zato je veoma bitan pristup nastavnika prema detetu, njihova verbalna i neverbalna komuniokacija. U koliko je nastavnik radostan i zadovoljan deca će to vrlo lako primetiti na licu i govorom. Ili pak ukoliko je ljuti neraspoložen, takođe, će primetiti u toku njegove verbane komunikacije, odnosno u toku govora i ispoljavanje ličnih emocija koje se vrlo često nekontrolisano ispoljavaju neverbalnim znacima.
Dete u toku svog odrastanja susreće se sa verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Nema interakcije bez komunikacije. U svakodnevnoj komunikaciji roditelji u porodici detetu prenose odrđene simbole, bilo to da su neke reči, glasovi ili pojedini pokreti tela. Svaka reč, glas ili pokret nekog dela tela predstavlja neku vrstu komunikacije. Obično verbalna komunikacija ide sa neverbalnom. Verbalnom komunikacijom roditelj najpre komunicira sa detetom, a kasnije kada deca dobro nauče značenja pojedinih znakova koriste verbalnu komunikaciju kako bi preneli neku informaciju. Te informacije mogu biti ispoljajvanje mišljenja, osećanja itd. Sredstva kojim informacije prezentuju mogu biti različita. To su reči koje su često sredstvo informisanja isključivo kod ljudi ali i glasovi koji ne čine reči, pa pokreti, slike i drugi znakovi. Bitna je odlika komunikacije kao vrsta interakcije da se interakcija ostvaruje znakovima. Znakovi su instrumenti, sredstva komunikacije. Samo kada se znakovi koriste u interakcionom odnosu, može se govoriti o komunikaciji. Bez obzira da li su to neki gestovi ili reči. Znakovi se različito klasifikuju. Jedna česta i važna podela je na prirodne i veštačke ili arbitarne znakove. Prirodni znak je izraz lica koji se javlja kao spontani izraz određenih emocionalnih stanja , a koji neko ko ga zapaža tumači kao žalost ili radost ili kao neku drugu emociju. Biler je razlikovao 3 funkcije i tri vrste znakova. Prva je funkcija ekspresivna. Znakovi se tom funkcijom izražavaju unutrašnja stanja. Druga funkcija je apelativna a znakovi sa tom funkcijom treba da izazivaju nečju pažnju i aktivnost što će pomoći jedinki da emitije znak. Znakovi sa ovom funkcijom Biler naziva signalima. Treća funkcija znakova je reprezentativna: znakovi predstavljaju i označavaju stvari i pojave. Biler ih je nazvao simbolima. Simboli nisu samo reči. Mnogi to biti i izrazi lica i gestovi kada ih namerno koristimo da nešto saopštimo. Na primer: naš namerni osmeh pri pozdravljanju ima signifikativnu ulogu i predstavlja simbol u komunikaciji, mi njime osobi koju pozdravljamo želimo da pokažemo naklonost. S druge strane, i reči mogu postati samo signali u komunokaciji i predstavljati ne namernu reakciju nekog unutrašnjeg stanja. Oči su drugi najsloženiji organ uljudskom telu i ima više od dva miliona delova( prvo mesto zauzima mozak). Vidom smatraju našim najbitnijim čulom. Od drevnih vremena , oči su izvor fascinacije i straha. Drevni egipćani i druge kulture verovali su i u pozitivne zaštitne – isceljujuće moći pogleda. Oči se nazivaju prozorom ili ogledalom duše i izražavaju čitavu skalu ljudskih emocija- ljubav, mržnju, sreću, bes, zavist, žudnju, tugu, bol. Očima se može plakati i smejati. Boju očiju određuju geni. Smatra se da plavooki ljudi imaju veće zenice od onih sa braon očima.
Za razliku od verbalnog ponašanja koja imaju početak i kraj, neverbalno ponašanje je neprikidno. Deca kao i odrasli uvek komuniciraju jezikom tela i izrazima lica, bez obzira da li su toga svesna ili nisu. Gestovi, pogled, zvuk govora, izgled.
U savremenom tipu porodične organizacije nastaju bitne promene u porodičnim funkcijama, prvenstveno u ekonomskoj i reproduktivnoj. Potrebno je napomenuti i najopštije sukobe u našoj savremenoj porodici , koji se ispoljavaju u konfliktima između supružnika uslovljenim različitim intelektualnim i obrazovnim životom, ili različitim vaspitanjem i gledištima, u nezrelosti jednog ili oba supružnika, stambenim i materijalno – ekonomskim teškoćama; u sukobi između roditelja i dece , zbog nepoštovanja autoriteta roditelja ili zbog ignorisanja samostalnosti dece.
DRUŠTVENA ULOGA I LIČNOST
U interakciji između individue i društva uočavaju se 3 vrste pojava:
1. strukturna sredina
2. interpersonalni odnosi
3. unutrašnja organizacija ličnosti
Kada individual dostigne zrelo doba , sklapa brak i stvara novu porodicu, primetićemo da oblik njene porodice u doba zrelosti može biti sličan ili se razlikovati od njene porodice u doba detinjstva.
Toplota i hrana su su važniji rešavanje pojedinih problema uz pomoć razgovora, tj od tzv. psihoterapije. Svma nama nam je jasno da postoje određena godišnja doba koja su nam veoma proilagodljiva i u kojima nam nije potrebno mnogo više garderobe i nekog dodatnog grejanja, ali postoje i godišnja doba koja veoma utiču na naš organizam i funkcionisanje organizma. To je zimski period ili kasna jesen. U tim vremenskim godišnjim dobima nam je potrebno mnogo više odeće i dodatno zagrevanja prostorija u kojoj provodimo vreme. Zagrevanjem prostorija se teži da se u prostroriji sobe stvore takvi uslovi koji će omogućavati stvaranje toplote koji ne neophodan za organizam. Treba reći da organizam rapolaže sistemom termoregulacije, tj. on reaguje vazokonstrukcijom i usporavanjem krvotoka pri hladnijim uslovima i niskim temperature i vazodilatacijom I ubrzavanjem krvotoka pri toplijim uslovima. Treba reći da organizam veoma vidljivo reaguje na niske temperature ali isto tako reaguje na ekstremno visoke temprerature. U koli provodimo duže vreme u veoma niskim temperaturama dovode organizam u teške sutuacije kao što su razne promrzline.
Prvu stvar koju treba uočiti za takvu nesrećnu porodicu je svestrani napor stručnih osoblja spase njen život, neutrališu realne opasnosti u njenoj bezbednosti, integritetu i kontinuitetu. Prvo treba rešavati ishranu i stambene prilike, nezaposlenost, zatim ponovo uspostavljati centralni odnos u porodici, naročito vezu između muža i žene, oca i majke, roditelja i deteta. Da bi se identifikovale manifestacije sloma porodice nije se mnogo truditi, postoje nesumnjivo indikacije emocionalnog otuđenja, izolovanost članova porodice, izgrađivanje kritičkih barijera za komuniciranje i pojave porodičnih frakcija i rascepa. To su jasni podaci o obliku konflikata i neprijateljstva koja dezintegrišu jedinstvo porodice. Stepeni uspeha ili neuspeha u prilagođavanju spojenih odraslih uloga muža i žene, oca i majke, roditelja i deteta, i drugog deteta, direktno utiču na održavanju zdravlja ili pojave oboljenja.
“Lice je ogledalo uma , a oči i bez reči
Ispoljavaju sve tajne srca”
Sveti Jeronim Stridonski
Komunikacija kod čoveka veoma je intezivna , veoma je složena i raznovrsna, uz to je i veoma učestala. Ljudkska komunikacija nije samo učestala i intezivna , ona je i veoma izgrađena i razvijena.
Druga važna podela je na verbalnu i nevrbalnu komunikaciju. Verbalna se služi govorom ili pismeno fiksiranim rečima i vezama reči. Jezik je najznačajniji ljudski komunikacioni sistem. Neverbalna komunikacija je obično signalna komunikacija. Ljudski govor predstavlja glavnu komunikaciju. Izrazi lica, telesni pokreti i prostorni raspored u toku komunikacione interakcije – sastavni su deo neverbalne komunikacije. U neverbalnu komunikaciju spadaju: gestvi, mimika i pokreti pojedinih delova tela. Vrlo je važno naglasiti da je neverbalna komunikacija od veomavelike važnosti za decu i odrasle , jer se njome prenose najvažnija osećanja. Gestove najčešće koristimo uz govor i izražavanja emocija. Pa tako kada govorimo sa nekim , po gotovu kada govorimo sa detetom , vrlo je važno da uz blag ton imati i osmeh na licu. Osmeh na licu predstavlja neverbalnu komunikaciju koja označava ljubaznost, bliskost, poverenje, toplinu itd.
Najvažniji simbolički sistem za čoveka je govorni jezik. On počiva na sposobnosti čoveka da proizvodi glasove koji se povezuju u sklopove glasova- reči, govora, rečenica i tekstova. Izučavanjem jezika bavi se posebna naučna disciplina koja se naziva lingvistika. Kada kažemo da su reči i rečenice nosioci značenja, želimo istaći da imaju određen kognitivni sadržaj, da kazuju nešto.
Posredstvom reči čovek biva obavešten o tuđim saznanjima i stanjima, osećanjima, težnjama. Na jezik i govor utiču utiču pre svega opšti društveni odnosi. Svako iznošenje vlastitiog mišljenja ima redovno kao uzgredni, a nekad kao i glavni cilj uticanja na shvatanja i stavove osoba kojima je saopštenje upućeno. Iznošenje mišljenja najčešće je u vidu verbalnih iskaza, usmenih ili pismenih pa je stoga opravdano govoriti o socijalnom uticaju koji se ostvaruje verbalnom komunikacijom. Jezik utiče na druge osobe i dovodi do promene u ponašanju pre svega sadržajem koji se jezikom saopštava, idejama i argumentima koji se jezičkim formulacijama prezentuju. Vrlo je važno za nastavnike da kada god imaju mogućnost koriste blag osmeh uz govor a pogotovo kada komuniciraju sa decom.
U koliko smo ljuti mi vrlo često imamo crvenilo na licu, koje je vrlo često bez osmeha i govorimo povišenim tonom. Možda mi u tim trenucima i ne možemo odmah da vidimo nas, ali drugi vrlo lako prepoznaju naše emocije. Tada vrlo često stežemo pesnice, stiskamo zube, hvatamo se za neki deo lica. Svi ti znaci predstavljaju neverbalne znakove koji su vidljivi kod drugih pojedinaca. Ukoliko smo žalosni i potišteni tada vrlo često smo ozbiljnog lica neraspoloženi i zamišljeni. Mimika je isto tako važna za komunikaciju, a pogotovo facijalni deo glave. Pokreti delova tela i ruku su od izuzetnog značaja. Uz verbalne simbole, čovek stalno koristi i neverbalne komunikacione znakove kao što su naglašavanje pojedinih glasova pri govoru, pauze i ritam govora i razne propratne glasove pri izgovaranju reči.
Za verbalnu komuniakciju je jako bitan intezitet i visina tona i naglasak pojedinih reči koje nekome upućujemo. Rečima se ljudi sporazumevaju i razumeju jedni druge i iskazivanju vlastitog mišljenja. Za verbalnu komunikaciju je jako bitno kojom visinom tona sa nekim razgovaramo i smisao tih reči.
Većina nas je navikla na svakodnevni ton, odnosno, visinu tona kojom komunicira. Ukoliko razgovaramo sa nekim smanjenim tonom , onda na taj način želimo da iskažemo najčešće naša osećanja i intimnost u razgovoru. Treba reći da kada povosimo ton pri razgovoru tada vrlo često izražavamo naše emocije i to najčešće ljutnju, gordost, srdjbu, netrpeljivost. Svima nama nam je poznato da kada neko razgovara svakodnevnim tonom a zatim podigne visinu tona da želi da nam nešto iskaže sa ljutnjom i besom. Dete dok odrasta ono posredstvom iskustva nauči značenje povišenog tona razgovora. U koliko neko dete dok razgovara sa nekim podigne svij glas pa zatim nastavi da govori umerenim tonom to implicira mogućnost negodovanja, ljutnju ili usredsređivanje pažnje na nešto.
Bez korišćenja neverbalnih znakova komunikacija među ljudima bila bi veoma siromašna. Informacije koje se prezentuju putem neverbalnih sredstava komunikacije raznovrsne su: o emocionalnom stanju učesnika u komunikaciji, o njihovim namerama i očekivanjima, o njihovim uzajamnim stavovima, o mnogim sadržajima koje je verbalno teško izraziti ili je to uopšte nemoguće. Kada je dete u školskom periodu , verbalna i nverbalna komunikacija je u istom vremenu od izuzetnog značaja. Deca najviše vremena provode u školi razgovoarajući sa svojim drugovima, učiteljima, nastavnicima i roditeljima druge dece. U tom periodu je jako bitno međusobno komuniciranje i intonacija govora.
U školi deca se susreću sa raznim oblicima verbalnog komuniciranja. I tada kada deca međusobno razgovaraju, vrlo lako mogu da uče emocije druge dece sa kojima su svakodnevno u školi i sa svojim nastavnicima. Neverbalna komunikacija se ostvaruje posredstvom neverbalnih komunikacionih znakova. Još krajem prošlog veka razvijena je metodika proučavanja facijalne ekspresije i pokreta tela i i njihoviho delovanje a kao indikatora emocija i osobina ličnosti. Ali tek poslednjih decenija ovoga veka razvija se proučavanje facijalnog dela ( delovi lica), položaja tela, telesnih pokreta i drugih elemenata spoljnog ponašanja kao znakovi neverbalne komunikacije, pa time i metodika njihovog proučavanja. Dva su izvora brojnih neverbalnih komunikacionih znakova koje čovek koristi: biološko nasleđe i socijalno učenje. Kao vrsta akta ili deo aktivnosti mnogi neverbalni znakovi: npr određeni pokreti lica, zatim, držanje tela- dati su pre svega nasleđem. Neki znakovi koji su nasleđeni npr: izražavanje bola, stanja iznenađenja, koje se manifestuje naglim podizanjem obrva, spuštanjem ramena i dr. znakova. U izrazu lica, posebno u fiksiranju očima. Svaka je komunikacija socijalna pojava i oblik socijalnog ponašanja.
Za decu je veoma bitno komuniciranje sa nastavnicima. Jer u školskom periodu pre svega prihvataju gestove, komunikaciju od svojih nastavnika. U koliko neko od nastavnika vrlo često podiže glas pri govoru, kritikujući ostale učenike i jedan deo učenika će prihvatiti takvu komunikaciju. Zato je veoma bitan pristup nastavnika prema detetu, njihova verbalna i neverbalna komuniokacija. U koliko je nastavnik radostan i zadovoljan deca će to vrlo lako primetiti na licu i govorom. Ili pak ukoliko je ljuti neraspoložen, takođe, će primetiti u toku njegove verbane komunikacije, odnosno u toku govora i ispoljavanje ličnih emocija koje se vrlo često nekontrolisano ispoljavaju neverbalnim znacima.
Dete u toku svog odrastanja susreće se sa verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Nema interakcije bez komunikacije. U svakodnevnoj komunikaciji roditelji u porodici detetu prenose odrđene simbole, bilo to da su neke reči, glasovi ili pojedini pokreti tela. Svaka reč, glas ili pokret nekog dela tela predstavlja neku vrstu komunikacije. Obično verbalna komunikacija ide sa neverbalnom. Verbalnom komunikacijom roditelj najpre komunicira sa detetom, a kasnije kada deca dobro nauče značenja pojedinih znakova koriste verbalnu komunikaciju kako bi preneli neku informaciju. Te informacije mogu biti ispoljajvanje mišljenja, osećanja itd. Sredstva kojim informacije prezentuju mogu biti različita. To su reči koje su često sredstvo informisanja isključivo kod ljudi ali i glasovi koji ne čine reči, pa pokreti, slike i drugi znakovi. Bitna je odlika komunikacije kao vrsta interakcije da se interakcija ostvaruje znakovima. Znakovi su instrumenti, sredstva komunikacije. Samo kada se znakovi koriste u interakcionom odnosu, može se govoriti o komunikaciji. Bez obzira da li su to neki gestovi ili reči. Znakovi se različito klasifikuju. Jedna česta i važna podela je na prirodne i veštačke ili arbitarne znakove. Prirodni znak je izraz lica koji se javlja kao spontani izraz određenih emocionalnih stanja , a koji neko ko ga zapaža tumači kao žalost ili radost ili kao neku drugu emociju. Biler je razlikovao 3 funkcije i tri vrste znakova. Prva je funkcija ekspresivna. Znakovi se tom funkcijom izražavaju unutrašnja stanja. Druga funkcija je apelativna a znakovi sa tom funkcijom treba da izazivaju nečju pažnju i aktivnost što će pomoći jedinki da emitije znak. Znakovi sa ovom funkcijom Biler naziva signalima. Treća funkcija znakova je reprezentativna: znakovi predstavljaju i označavaju stvari i pojave. Biler ih je nazvao simbolima. Simboli nisu samo reči. Mnogi to biti i izrazi lica i gestovi kada ih namerno koristimo da nešto saopštimo. Na primer: naš namerni osmeh pri pozdravljanju ima signifikativnu ulogu i predstavlja simbol u komunikaciji, mi njime osobi koju pozdravljamo želimo da pokažemo naklonost. S druge strane, i reči mogu postati samo signali u komunokaciji i predstavljati ne namernu reakciju nekog unutrašnjeg stanja. Oči su drugi najsloženiji organ uljudskom telu i ima više od dva miliona delova( prvo mesto zauzima mozak). Vidom smatraju našim najbitnijim čulom. Od drevnih vremena , oči su izvor fascinacije i straha. Drevni egipćani i druge kulture verovali su i u pozitivne zaštitne – isceljujuće moći pogleda. Oči se nazivaju prozorom ili ogledalom duše i izražavaju čitavu skalu ljudskih emocija- ljubav, mržnju, sreću, bes, zavist, žudnju, tugu, bol. Očima se može plakati i smejati. Boju očiju određuju geni. Smatra se da plavooki ljudi imaju veće zenice od onih sa braon očima.
Za razliku od verbalnog ponašanja koja imaju početak i kraj, neverbalno ponašanje je neprikidno. Deca kao i odrasli uvek komuniciraju jezikom tela i izrazima lica, bez obzira da li su toga svesna ili nisu. Gestovi, pogled, zvuk govora, izgled.
U savremenom tipu porodične organizacije nastaju bitne promene u porodičnim funkcijama, prvenstveno u ekonomskoj i reproduktivnoj. Potrebno je napomenuti i najopštije sukobe u našoj savremenoj porodici , koji se ispoljavaju u konfliktima između supružnika uslovljenim različitim intelektualnim i obrazovnim životom, ili različitim vaspitanjem i gledištima, u nezrelosti jednog ili oba supružnika, stambenim i materijalno – ekonomskim teškoćama; u sukobi između roditelja i dece , zbog nepoštovanja autoriteta roditelja ili zbog ignorisanja samostalnosti dece.
DRUŠTVENA ULOGA I LIČNOST
U interakciji između individue i društva uočavaju se 3 vrste pojava:
1. strukturna sredina
2. interpersonalni odnosi
3. unutrašnja organizacija ličnosti
Kada individual dostigne zrelo doba , sklapa brak i stvara novu porodicu, primetićemo da oblik njene porodice u doba zrelosti može biti sličan ili se razlikovati od njene porodice u doba detinjstva.
Toplota i hrana su su važniji rešavanje pojedinih problema uz pomoć razgovora, tj od tzv. psihoterapije. Svma nama nam je jasno da postoje određena godišnja doba koja su nam veoma proilagodljiva i u kojima nam nije potrebno mnogo više garderobe i nekog dodatnog grejanja, ali postoje i godišnja doba koja veoma utiču na naš organizam i funkcionisanje organizma. To je zimski period ili kasna jesen. U tim vremenskim godišnjim dobima nam je potrebno mnogo više odeće i dodatno zagrevanja prostorija u kojoj provodimo vreme. Zagrevanjem prostorija se teži da se u prostroriji sobe stvore takvi uslovi koji će omogućavati stvaranje toplote koji ne neophodan za organizam. Treba reći da organizam rapolaže sistemom termoregulacije, tj. on reaguje vazokonstrukcijom i usporavanjem krvotoka pri hladnijim uslovima i niskim temperature i vazodilatacijom I ubrzavanjem krvotoka pri toplijim uslovima. Treba reći da organizam veoma vidljivo reaguje na niske temperature ali isto tako reaguje na ekstremno visoke temprerature. U koli provodimo duže vreme u veoma niskim temperaturama dovode organizam u teške sutuacije kao što su razne promrzline.
Prvu stvar koju treba uočiti za takvu nesrećnu porodicu je svestrani napor stručnih osoblja spase njen život, neutrališu realne opasnosti u njenoj bezbednosti, integritetu i kontinuitetu. Prvo treba rešavati ishranu i stambene prilike, nezaposlenost, zatim ponovo uspostavljati centralni odnos u porodici, naročito vezu između muža i žene, oca i majke, roditelja i deteta. Da bi se identifikovale manifestacije sloma porodice nije se mnogo truditi, postoje nesumnjivo indikacije emocionalnog otuđenja, izolovanost članova porodice, izgrađivanje kritičkih barijera za komuniciranje i pojave porodičnih frakcija i rascepa. To su jasni podaci o obliku konflikata i neprijateljstva koja dezintegrišu jedinstvo porodice. Stepeni uspeha ili neuspeha u prilagođavanju spojenih odraslih uloga muža i žene, oca i majke, roditelja i deteta, i drugog deteta, direktno utiču na održavanju zdravlja ili pojave oboljenja.
ttooma- Profi član
- Broj poruka : 1266
Datum upisa : 26.12.2012
Godina : 40
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
Ideja forum :: DRUŠTVO :: Društvo
Strana 3 od 3
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Feb 19, 2024 3:30 pm od djuro
» Koliko se uopšte razumemo?
Uto Jan 23, 2024 9:05 am od djuro
» Kakav je pravi hriscanin?
Pon Jan 15, 2024 5:27 pm od djuro
» Dekadencija zapadne civilizacije
Sub Jan 13, 2024 7:26 pm od djuro
» Reći šta o drugima misliš
Sub Jan 13, 2024 7:12 pm od djuro
» Kako je propalo društvo...
Pet Dec 29, 2023 6:28 pm od djuro
» Prostitucija
Pet Dec 29, 2023 6:19 pm od djuro
» Dobra strana stresa
Pet Dec 29, 2023 6:10 pm od djuro
» Laganje i kleveta
Pet Dec 29, 2023 6:05 pm od djuro
» Kako podnosite negativnu kritiku?
Pet Dec 29, 2023 6:02 pm od djuro
» Ratovi devedesetih
Pon Avg 07, 2023 2:11 pm od andjeo01
» Šta trenutno slušaju vaše komšije iz vaših zvučnika? :affraid:
Čet Maj 11, 2023 5:27 pm od andjeo01
» Odavno nisam čuo/čula
Sre Maj 03, 2023 9:06 pm od Johnny-Azra