Rim - vjecni grad

Rim je glavni grad Italije i talijanske latinske regije, grad bogate povijesti. Centar je bogate antičke kulture i graditeljskih pothvata, od koje je ostalo mnogo spomenika do današnjih dana. Smješten je u donjem toku rijeke Tiber, blizu Sredozemnog mora. U Rimu je smješten i Vatikan, sjedište katoličke crkve i Pape.

Povijest grada duga je skoro 3150 godina i za to vrijeme je Rim bio sjedište Rimskog carstva, Rimske republike, Rimskog kraljevstva, Papinske države, Kraljevine Italije i Republike Italije.

Dijeli se na dva dijela: unutrašnji grad, prostor koji se nalazi unutar zidina iz 3. st. koje okružuju prostor oko sedam brežuljaka te na vanjski grad i predgrađa koja su obuhvaćena intenzivnom izgradnjom tako da se grad neprestano prostorno širi. Povijesna jezgra je površinom relativno mala i gotovo se u potpunosti nalazi na istočnoj obali rijeke Tiber.

Prema legendi Rim je osnovao Romul (Romulus) 753. g. pr. Kr. na sedam brežuljaka (Kapitol, Kvirinal, Viminal, Eskvilin, Celij, Aventin i Palatin), točnije na brežuljku Palatinu, odakle se potom proširio na ostale. Međutim, arheološki ostaci dokazuju da je još 1000. g. pr. Kr na ovom prostoru postojalo naselje.

Kroz povijest se Rim može prikazati kao prava riznica graditeljstva i arhitekture. U antičko doba su građeni: Koloseum, Forum Romanum, Panteon, hramovi, vodoopskrbni i kanalizacijski sustavi (već u 1. st. pr. Kr.), kupelji itd. Potom grad u srednjem vijeku doživljava stagnaciju, ali u vrijeme renesanse ponovno doživljava procvat pa je osim izgradnje novih objekata provedena i opsežna obnova postojećih tako da je srednjovjekovna urbana struktura modernizirana, izgrađene su nove ceste, trgovi, fontane, obnovljene stare crkve.

Naravno, i naredna razdoblja (barok, rokoko, neoklasicizam) ostavila su trag u kulturnom i graditeljskom naslijeđu ovoga grada. Najznačajnija suvremena graditeljska dostignuća su građevine izgrađene u povodu Olimpijskih igara u Rimu 1960.

Koloseum (Kolosej, izvorno: Colosseum), izvorno nazvan "Amfiteatar Flavijevaca", je amfiteatar u Rimu. Ime je dobio po kolosalnoj skulpturi cara Nerona koja se nalazila ispred amfiteatra. U Koloseumu su održavane gladijatorske borbe, koje je moglo pratiti 50 000 gledatelja. Održavale su se i borbe sa životinjama i rijetko kada borbe s brodovima. U slučaju požara Kolosej bi se ispraznio za 10 minuta. Koloseum je 2007. uvršten među novih 7 svjetskih čuda.

Gradnja je započeta 72. za vrijeme cara Vespazijana, a dovršena desetak godina kasije za vrijeme vladavine njegova sina Domicijana.

Sagrađen u obliku velikog valjkastog tijela na eliptičnom tlocrtu, sa sjedištima koja se koso spuštaju prema borilištu – areni. Zidni plašt – omotač volumena – gotovo je nestao u otvorima arkada koje ga u tri kata raščlanjuju i kroz koje su hodnici dobivali svjetlost i zrak, a bile su ukrašene cijelim skulpturama. Čak su i uski dijelovi zida plastički naglašeni polu-stupovima, a gornji plašt pilastrima. Imao je 50 000 mjesta za sjedenje (i 10 000 mjesta za stajanje), pa čak i pokretni krov od platna. Bio je to veličanstveni kompleks graditeljstva i kiparstva koji je služio brojnim spektaklima. Održavane su i pomorske bitke s pravim brodovima; za te je prigode arena bivala potpuno ispunjena vodom, a kanal za dotok vode se još uvijek nalazi ispod crkve sv. Klementa, nedaleko Koloseja.

Fontana Di Trevi

Statua vučice koja hrani Romula i Rema, osnivače Rima, jedan od simbola grada, možda nije toliko stara koliko se verovalo.

Vekovima se smatralo da bronzana skulptura u muzeju na Kapitolu potiče iz etrurskih vremena, ali neki eksperti sada kažu da je verovatnije da datira iz Srednjeg veka.

"Definitivno je srednjevekovna", izjavila je Ana Marija Karuba koja je radila na restauraciji pre deset godina. "Što sam više istraživala, bila sam sve sigurnija".

Na to, kako je rekla, ukazuju analize uzoraka prljavštine i ilovače ugljenikom C14 koje su pokazale da je statua izvajana u sedmom ili osmom veku.

Karuba takođe tvrdi da je način na koji je skulptura izlivena tipičan za Srednji vek.

Ako je njena pretpostavka tačna, vučica visine 75 centimetara je više od 1.000 godina mlađa nego što se verovalo.

Na sajtu muzeja na Kapitolu piše da je statua pod nazivom "Lupa" (vučica, na italijanskom jeziku) iz petog veka pre nove ere i da ju je muzeju 1417. poklonio papa Sikst Četvrti.

Početkom 16. veka dodate su bronzane figure Romula i Rema, za koje legenda kaže da su blizanci ostavljeni na obali Tibra koji su preživeli zahvaljujući vučici koja ih je dojila.


Izvor: MTS-Mondo

Centralni trg -Forum Romanum

Rim se može pohvaliti dugom i raznolikom istorijom grada, koja je duga skoro 3150 godina i u tom je vremenu Rim bio sjedište Rimskog carstva, Rimske republike, Rimskog kraljevstva, Papinske države, Kraljevine Italije i Republike Italije.

Legenda kaže da je Rim osnovan 21. aprila 753. godine p.n.e., i da mu je osnivač Romulus (Romul), koji je tada ubio svog brata Remusa (Rema). Ovaj datum je uziman kao osnova rimskog i julijanskog kalendara (Ab urbe condita). Romul i Rem su, prema toj legendi, sinovi Marsa (Aresa) i sveštenice Rhea Silvie, kćeri Numitora, kralja Albalonga. Braća su sklonjena da bi bili spašeni od mržnje Amuliusa, pretendenta na albalonganski tron, a odgojila ih je vučica, koja je i danas simbol grada Rima.

Miitologija

Trojanski junak Eneja je posle pada Troje dugo lutao po svetu, i napokon je svoje utočište pronašao u Italiji, u Laciju, gde je osnovao grad Albu Longu. Posle smrti Eneja, Alba Longom su vladali njegovi potomci, a kada je na presto došao Enejev potomak Numitor, sa prestola ga je svrgnuo brat Amulije. Po preuzimanju prestola, Amulije je ubio Numitorovog sina, a njegovu kćerku Rea Silviju poslao u hram boginje kućnog ognjišta Veste.

I mada je Rea Silvija bila sveštenica u nju se zaljubio bog rata Mars, i silovana vestalka mu je uskoro rodila blizance – Romula i Rema. Kada je kralj Amulije saznao šta se dogodilo, bojeći se da će mu braća, kada odrastu, oduzeti vlast, naredio je da se sceštenica veže i stavi pod stražu, a svome robu je naredio da blizance baci u reku Tibar. Romula i Rema je rob stavio u korpu i spustio u reku, ali je voda, korpu sa braćom izbacila na obalu reke, u podnožju Palatina, jednog od sedam brežuljaka. Vučica Martia – Marsova vučica koja je danas simbol grada Rima – je ožednela i sišla sa okolnih planina, čuvši plač dece došla je i nahranila ih je svojim mlekom.

Posle nekog vremena Romula i Rema obuzeše želja da osnuju svoj grad na mesto na kojem su ostavljani i odgojeni. A bilo je i viška stanovništva. Kada je trebalo da se odluče ko će biti osnivač grada, pošto su bili blizanci nisu mogli po starešinstvu, nego su se dogovorili, da onaj koji ugleda više ptica, bude osnivač novog grada, i time su odluku prepustili bogovima. Romul se popeo na brežuljak Palatin, a Rem na Aventin, i bogovi tada odlučiše da Romul ugleda dvanaest, a Rem šest ptica, pa je tako Romulu pripala čast da osnuje novi grad. On se tada prihvati pluga i zaora brazdu oko brežuljka Palatina, da bi izbačenom zemljom iz brazde odredio zidine budućeg grada. Rem, videvši maleni zemljani zid, a zavidan na brata, preskočio je „zid“, a Romul, koji nije mogao podneti poniženje da bilo ko, pa i rođeni brat nepozvan uđe u još nesagrađen grad, potegnu oružje i ubije Rema, govoreći mu: „Neka svako ovako prođe ko pređe moje zidove.“

Izvor: seceranac.wordpress.com/osnivanje-grada

“Svi putevi vode u Rim”

Država Vatikan je suvereni teritorij Svete stolice i dio je grada Rima.