OMILJENI STRIP JUNACI

Oni su među nama. Svaki sa svojim lovištem. A lovina smo svi mi. Arhivampiri ili Gospodari Noći,
potentni predatori već milenijama kriju svoje postojanje, ubijajući
tokom ratova i skrivajući se iza diktatura i tiranija. Oni su vampiri,
ali ne onakvi kakve smo dosad znali. Oni se ne boje luka, sunčeva
svjetla ili glogovih kolaca. Oni su neranjivi, besmrtni, nepobjedivi...
Uz jednu sitnu iznimku. Ukoliko jedan od njih dobije sina sa smrtnicom,
stvorio je njihovog prirodnog neprijatelja, Dampyra! Mauro Boselli i Maurizio Colombo,
dva mlada autora koja već godinama pišu uzbudljive priče za razne
junake izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore (s tim da je Boselli očito
postao glavni scenarist u kući i čovjek kojem Sergio Bonelli očito puno
vjeruje i u kojeg polaže puno nade jer nakon što je revitalizirao Texa i
Zagora pokreće i svoj serijal), iskoristili su staru srpsku (kao što
sami autori navode) legendu o Dampyru, potomku vampyra i žene, čija je
krv jedino sredstvo koje može ubiti strašne gospodare noći i kreirali
najnoviji Bonellijev hit! Prvo što vam padne na pamet nakon pročitanih
nekoliko brojeva je fascinacija količinom dokumentacije koju su autori
proučili kreirajući svog junaka. Antičke legende, vjerovanja i mitovi,
prikladna literatura i horror filmovi opskurne produkcije su poslužili
autorima kao neiscrpan izbor inspiracije za kreiranje fascinantnih
avanutra. Međutim, ni ostali detalji nisu zanemareni; pomno odabrana
scenografija, građevine, gradovi, pejzaži, imena likova, svaki detalj je
pažljivo ukomponiran i ima svoju pozadinu. Tako se, npr. radnja prva
dva broja odvija u Bosni i Hercegovini ( #1 Il figlio del Diavolo) tj. u Sarajevu (#2 La stirpe della note)
iako je u samom stripu samo naznačeno "Zona di guerra" (ratna zona) i
"La citta" (Grad) jasno je o čemu se radi. Vidimo tu poznatu sarajevsku
panoramu, grafite na zidovima , viku ljudi tijekom minobacačkog napada na tržnicu ("pažnja",
"odatle"), snajperiste kako ubijaju civile, majora Stanka Radeka,
vođe Crne Legije čije lice neodoljivo podsjeća na odgovarajućeg
zločinca iz stvarnosti, i čitav niz drugih
zanimljivih pojedinosti koje čitatelj otkriva čitajući Dampyrove
avanutre, a koje otkrivaju koliki su trud autori ulozili u razradu
likova i priče.



~Dampyr jako podsjeća na Ralpha Fiennesa iz filma "Strange Days", mada
sam Boselli spominje i Gorana Bregovića kao moguću referencu za
Dampyrovo lice.~


Dampyr, tj. Harlan Draka kako mu je pravo ime, isprva nije
svjestan svoje uloge i svojih moći. Zna da je rođen tijekom drugog
svjetskog rata i da iz nekog, naučnicima neobjašnjivog razloga, njegovo
tijelo jako sporo stari tako da on izgleda kao da ima 25 godina. Zna da
mu je tijekom poroda umrla majka i da mu je otac bio neprijateljski
vojnik. Odgojile su ga tri misteriozne starice koje je zvao strinama,
ali nije ima lagano djetinjstvo, jer su ga druga djeca mrzila i nazivala
raznoraznim pogrdnim nazivima poput "đavoljevog sina" ili "vješca". Tek
tokom rata u Bosni, dakle u prvoj epizodi, Harlan se suočava sa užasom i
spoznaje svoju pravu prirodu polučovjeka-poluvampira, i polako uči
iskorištavati svoje novootkrivene moći boreći se protiv "neživih" -
vampira podanika moćnog Gorke. U toj ključnoj prvoj epizodi upoznajemo i njegove vjerne suputnike kroz avanutre koje dolaze, Teslu i Kurjaka.
Kurjak je vojnik koji se poput mnogih drugih bori za svoju zemlju a
nakon toga postaje plaćenik. Tek kada susreće Dampyra spoznaje da se iza
mnogih od tih ratova kriju Arhivampiri ili Gospodari noći i pridružuje
mu se sa ciljem da osveti svoje suborce koje su pobili Gorkini vampiri.
Zanimljiv je njegov love-hate odnos sa drugim važnim likom uz Dampira, s
Teslom. Tesla također pripada ne-živima i bila je dio Gorkinog "čopora"
koji je napao Kurjaka i njegove suborce. Kad je Dampyr porazio Gorku
Tesla više nije bila njegov rob i odlučila je pridružiti se Dampyru u
borbi, navlačeći tako na sebe bijes ostalih ne-živih koji su je zbog
toga prozvali "Otpadnicom". Tesla se odmah na početku zaljubjuje u
Damypra ali zbog njegove krvi koja je za nju otrovna ne mogu imati
normalan odnos. S Kurjakom se naizgled samo podnosi, međutim duboko
unutra oboje osjećaju duboko prijateljstvo i respekt, iako to Kurjak
nikad ne bi priznao. Lica za glavne junake autori su, kao što je to već
pa običaj u Bonelliju, uzeli od poznatih glumaca i ličnosti. Tako Tesla
jako sliči na rock heroinu Annie Lennox dok Dampyr jako podsjeća na Ralpha Fiennesa iz filma "Strange Days" Jamesa Camerona i Kathryn Bigelow (i to ne samo po fizičkom izgledu koliko i po prirodi lika, tipičnog "beautifull loosera"), mada sam Boselli spominje i Gorana Bregovića (!!!) kao moguću referencu za Dampyrovo lice. Dampyrovo sjedište se nalazi u Pragu, gdje se nalazi tajanstveni "Teatar izgubljnih koraka", neku vrstu organizacije koja se bori protiv vampira, kojeg vodi tajanstveni Caleb Lost
– pripadnik tajanstvene rase Amesha, neke vrste Božjih poslanika oko
kojeg će se vrtiti dobar dio zapleta u budućim epizodama. Još jedan
važan sporedni lik je profesor Hans Milius, profesor na Fakultetu u Freiburgu, koji je važan Calebov (a samim tim i Dampyrov) suradnik.


Dampyrovi neprijatelji su vampiri. Međutim, među vampirima razlikujemo
Arhivampire ili Gospodare noći koji se ne boje svjetla niti pate od
ostalih "uobičajnih" boljki koje muče vampire i "obične" vampire,
ne-žive koje je u vampirima pretvorio neki Arhivampir i koji su tako
postali njegovi robovi i dio njegove vojske, tj. "čopora". Arhivampiri
pripadaju moćnoj sekti koja broji ne više od sto članova u svijetu koji
su podijelili svijet na svoja lovišta. Oni su aktivni tijekom raznih
ratova kada nabavljaju hranu pod krinkom ratnih pokolja, a nerijetko
mnoge ratove pokreću upravo sami Arhivampiri. Oni su svi redom važne i
utjecajne osobe, vrlo inteligentni, šarmantni i supermoćni, imaju neku
vrstu pakta o međusobnom nenapadanju, ali se međusobno ne podnose (iako
se poštuju i boje jedan drugog). Dampyrov otac Draka je također
Arhivampir i on se često nađe na Dampyrovom putu i veže ih ambivalentni
odnos koji varira od respekta do mržnje. S druge strane tu je i Amber,
ženski pripadnik rase Arhivampira koja je postala Dampyrov saveznik
pošto mrzi Draku. Dampyrove avanture se odvijaju u sadašnjici, a nakon
Balkana događaju se u Africi, Rusiji, mračnim srednjoevropskim gradovima
poput Berlina i Praga,
Transilvaniji i ostalim mističnim mjestima iz evropske bogate povijesti.


Zasluge za veliki uspjeh serijala osim fantastičnih Bosellija i Colomba
umnogome pripadaju i crtačima među kojima moramo istaći dva imena a to
su fenomenalni Mario Rossi (Majo) i Lucca Rossi (nisu
rodbinski povezani), koji se svojim radovima i specifičnim grafičkim
izrazom i osebujnim stilom oduševili i publiku i kritiku. Naravno, tu su
i jako dobri Andreucci, Dotti, Torricelli koji su svojim kvalitetnim interpretacijama pridonijeli kvaliteti pojedinih epizoda.




Kao i ostali Bonellijevi junaci iz novijeg doba, i Dampyr je moderan
strip, namijenjen i prilagođen suvremenoj publici i
koji je, kao kvalitetno zamišljen i realiziran projekt našao svoje
mjesto ne samo među strip ljubiteljima u Italiji, nego i na našim
prostorima!

Digi , tema ti je odlicna , interesantna i zato je cesto ali i rado citam.

Slavka,znas...

RIP KIRBY



4. marta 1946. godine na američku strip-scenu je zakoračio privatni detektiv Remington Rip Kirby kojeg je kreirao Ward Green, urednik King Features-a (poznatog po kratkim stripovima o Popaju, Princu Valijantu, Blondie i dr), a ne Alex Raymond koji je bio prvi crtač, a nerijetko se pogrešno spominje kao kreator. Scenarije za epizode je pisao Fred Dickenson iako je Raymond potpisivan i kao crtac i kao scenarist. Raymond je svakako bio najzaslužniji za tako dobar prijem Ripa Kirbyja s obzirom da je imao veliki ugled kod publike zbog prethodnih radova na Flashu Gordonu, Jungle Jimu i Tajnom agentu X-9 i jer je slovio (i dan danas slovi) kao jedan od najboljih svjetskih strip autora. Nadalje, bitan razlog dobrog prijema je poruka o nastavljanju života poslije užasnog rata. Sam Kirby je, naime, bivši marinac iako to na prvi pogled niko ne bi rekao. Raymond je radio na Kirbyju sve do 1956. kada je tragično preminuo u saobraćajnoj nesreći. Tada je kao crtač zaposlen John Prentice. Iako se vrlo često desava suprotno, publika je afirmativno dočekala Prenticea koji je nastavio tamo gdje je Raymond stao. Njegov crtež autora ovih redaka neodoljivo podsjeća na Guglielma Letterija, crtača kod nas poznatog po radu na Tex Willeru. U suradnji sa scenaristom Dickensonom Prentice je održavao visok rejting ovog stripa sve do sredine '80-tih godina 20. stoljeca. Tada se Dickenson prestao sa radom zbog zdravstvenih problema, a nedugo zatim je umro. Potpunu brigu o crtež i scenariju je preuzeo Prentice no bilo je očito da to nije to. Ubrzo se i Prentice penzionisao, a sa njim je nestalo i Ripa Kirbyja. Kao kratki strip u dnevnim novinama Rip Kirby je izlazio do 26. juna 1999. kada je po posljednji put izašao u okviru dnevnih novina. Rip tada prestaje sa poslom privatnog detektiva i govori da će "se mozda baviti predavanjima" (Rip je kriminolog) i "možda pomirisati koju ružu".



Kako je već rečeno, Rip Kirby je kriminolog koji nakon rata postaje privatni detektiv. On je predstavljao pravo osvježenje u svoje vrijeme jer je, za razliku od dotadašnjih tvrdokuhanih detektiva, bio intelektualac koji na slučajevima ne koristi samo sirovu snagu nego, u većini slucajeva, ima sofisticiraniji pristup. Njegov izgled; naočale sa woodyallenovskim okvirima (koji autora ovih redaka, opet, podsjećaju na njegove naočale ;-) ), lula u ustima i odijelo više podsjećaju na običnog profesorčića nego na privatnog detektiva. Medjutim, taj izgled može i prevariti jer Rip je, kao bivši marinac, itekako fizički snažan. Pogotovo je dobar u boksu pa ga često možemo vidjeti kako u Klubu pustolova (čiji je istaknuti član) vježba udarajući vreću. Rip je šarmantan, romantičan i pomalo patetičan jer je poprilično blag prema svojim neprijateljima pa je vrlo rijedak slučaj da nekog od njih ubije. Ima šarmantan smisao za humor, a zbog toga ne može pobjeći brojnim obožavateljicama. Takodjer, ekološki je svjestan.



Ripov najbolji prijatelj i vjerni pratitelj je Desmond, rehabilitirani džeparoš koji radi kao Ripov batler. Vjerni je saputnik Ripa u avanturama i, makar se ponekad cini da je koristan kao i Chico Zagoru, često spašava glavu svom šefu ili "poslodavcu", kako on više voli reći. Desmond je inače član Kluba batlera, a i vrlo je dobar igrac bilijara. Drugi lik koji se neizbježno pojavljuje uz Ripa je fotomodel, slatka plavusa Honey Dorian koja nas ovisnike o Bonellijevim junacima na pomalo podsjeća na Dianu, Martyjevu djevojku. Slatka kao honey (engl. med) i jako zaljubljena u Ripa, usprkos njenoj strpljivosti i snazi da preživi sve ljubomorne i opasne situacije, nije dočekala da joj se Rip oduži onako kako je željela (i, po autorovom mišljenju, zaslužila) - brakom. Interesantno je da njih dvoje nisu bili od samog početka u vezi nego su bili dobri prijatelji medju kojima je postojala "kemija". Odbijala je brojne udvarače medju kojima je bio i multimilioner i playboy Beaumont (koji ustvari i nije bio milioner jer mu je majka spiskala nasljedstvo) koji se ubio zbog nje no, nažalost, sve to nije bilo dovoljno Ripu da je oženi, a autorima da je zadrže u stripu. Vigers je Desmondov prijatelj, i sam batler te istaknuti član Kluba batlera. Često smo svjedoci kako se Desmond i Vigers nadmeću koji je bolji no to nadmetanje je poput njih: simpatično i pošteno. Sestre Amur, Dudu i Mimi, su zaljubljene u Ripa i medjusobno se svadjaju oko njega no na njihovu žalost, Rip je previše zaljubljen u Honey da bi obratio pažnju na zanosne sestre.
Negativci koje Rip susreće su brojni, a uglavnom se radi o spletkarošima koji žele steći veliku finansijsku korist na nelegalan način. Obično je tu i jedna žena (poput Pagan Lee kojoj je Rip našao novi identitet kako bi počela živjeti pošteno) koja je na drugoj strani zakona. Te žene su slaba točka Ripovih neprijatelja jer se uvijek zaljubljuju u njega a onda izdaju svog ortaka.

I dok u SAD-u Rip Kirby (izuzev par pokušaja malih izdavača) nije silazio sa novinskih stupaca, kod nas je izlazio u okviru raznoraznih strip revija poput Stripoteke, Strip magazina, Giganta i mnogih drugih... Jedna je epizoda objavljena i u sarajevskoj ABC reviji nakon posljednjeg rata, a veliku popularnost je Rip doživio i u Skandinaviji! Rip Kirby, što zbog svoje sofisticiranosti, što zbog toga što je proizvod američke škole stripa, nije imao popularnost na područjima bivše Jugoslavije kakvu su imali njegovi kolege Dylan Dog, Martin Mystere, pa čak i Nick Raider, ali je svakako zaslužio mjesto na ovim stranicama. Ako ništa, a ono barem zbog toga što je najmanje jedan dječak zbog njega želio postati privatni detektiv. ;-)

Dylan Dog




Dilan Dog je pre svega istrazivac natprirodnih pojava, zvanicno - istrazivac nocnih mora. Ali on je i bivsi policijski inspector Skotland Jarda, izleceni alkoholicar i pasionirani klarinetista koji uporno svira (ili zna da svira) samo Tartinijevu sonatu Djavolji Triler. Uvek je obucen u isto odelo – crvena kosulja, crni kaput i plavi dzins. Da bi smirio zivce hobi mu je i pravljenje drvenih maketa brodova. Dilan Dog zivi i radi u Londonu (adresa: Krejven Roud 7, u cast rezisera Vesa Krejvena), mada cesto sedne u svoju staru VW Bubu i zavisno od zadatka poseti i neke druge krajeve. Pati od aerofobije, straha od letenja. Dilan je ime dobio po pesniku Dilanu Tomasu a posto izgleda nisu imali bolju ideju, lik Dilana Doga je ustvari preslikan lik glumca Ruperta Evereta. Njegov radni odnos podrazumeva istrazivanje krvavih ubistava, borba sa vampirima i zombijima, upadanje u snolike zaplete i nadrealne situacije, lutanje po prastarim i zaboravljenim grobljima, jurnjave sa vukodlacima, sve u svemu - istrazivanje svih mogucih natprirodnih fenomena. A sve to sa akcentom na stravu i uzas, horror, gotik elemente, krv i kasapljenje, crni humor i pesimisticke prognoze. Naravno uz lepotana modelovanog po liku Ruperta Evereta (koji je, o ironije, homosekualac) uz Dilana je uvek neka prelepa devojka koja sa njim mora da zavrsi u krevetu (Sklavi nas cesto pocasti sa prilicno slobodnim scenema seksa u stripu).


Verni pomoćnik ovog čuvenog strip junaka je Gruco koji svojim imenom, likom i salama (“Tip izlazi iz ordinacije, a zatim se vraća i zabrinuto pita: "Izvinite, šta ste rekli da imam? Strelca?" "Ne, gospodine, rak."

Alan Ford
Crni Tigrovi
Zagor
Teks Viler
Kapetan Miki
Mandrak
Fantom
Marti Misterija
Veliki Blek
Supermen
Betmen
Flash Gordon
Spajdermen
Badi Longvej
Gaša (Gaston)
Asteriks i Obeliks
Talični Tom
Druna

DRUUNA–NAJEROTIČNIJA HEROINA STRIPA
RUBRIKE - TEKSTOVI
Utorak, 29 Rujan 2009 10:27

Drunna (Foto: Druuna.net)
Nema niti jednog istinskog ljubitelja stripa koji nije čuo za najerotičnijih heroinu devete umjetnosti svih vremena – Druunu.

Druuna je heroina post-apokaliptičnog svijeta naučno fantastične strip serije od osam svezaka 'Morbus Gravis', a glavni i odgovorni 'krivac' za nastanak serije je Paolo Eleuteri Serpieri, koji je zahvaljujući njemu još za života stekao kultni status.

Serpieri je rođen u Veneciji 1944. godine. Još kao mladić se preselio u Rim da bi studirao slikarstvo i arhitekturu na umjetničkoj akademiji pod profesorom Renatoom Guttusoom, a 1966. godine je započeo svoju karijeru slikara. No sve se to promijenilo 1975. Serpieri je svoj fokus sa slikarstva usmjerio na devetu umjetnost, zaposlio u talijanskom strip magazinu Lanciostory i odlučio u potpunosti posvetiti stripu.

Kao veliki ljubitelj vesterna Serpieri je kao ko-autor sa piscem Raffaeleom Ambrosiom sudjelovao u nastajanju 'Priče o Zapadu', serije stripova o povijesti divljeg zapad, koji su objavljivani u talijanskim strip časopisima Lancio Story i Skorpio. 1980. Serpieri je radio na kolekcijama poput 'Découvrir la Bible', ali je i pisao kratke priče za časopise L'Eternauta, Il Fumetto and Orient-Express.

1985. Serpieri izdaje 'Morbus Gravis', prvi nastavak strip sage Druuni, heroini post-apokaliptičng svijeta, koji mu je među ljubiteljima devete umjetnosti još za života osigurao kultni status. Strip započinje sa scenom u kojoj Druuna čita knjigu koja opisuje prošla vremena u kojima se još uvijek postojala priroda, zelena polja i drveće. Tada nagli rez donosi priču u 'stvarnost', vrijeme u kojem ljudi ne mogu imati djecu, a čitav ljudski rod je pogođen užasnom bolešću Morbus Gravis, koja uzrokuje užasne mutacije.

Drunna (Foto: Druuna.net)
Jedan od pogođenih je i Druunin dečko Shastar, a njezine avanture, koje su se protegnule kroz seriju od osam svezaka nastalih između 1985. i 2003. godine, započinju kada krenu u potragu za lijekom koji može zaustaviti užasne mutacije i spasiti mu život.

Drunna (Foto: Druuna.net)Druuna je u svojim avanturama pretežno više gola nego obučena i upušta se u seksualne odnose, što dobrovoljno što pod prisilom sa ljubavnicima, ženama, lopovima, mutantima, naučnicima, androidima i mnogim drugima.

Ponukan uspjehom 'Morbusa Gravisa', Serpieri je nastavio raditi na avanturama erotične heroine i do 2003. je izdao osam svezaka: 'Morbus Gravis', 'Morbus Gravis 2: Druuna', 'Kreatura', 'Mesožderka', 'Mandragora', 'Aphrodisia', 'Zaboravljeni planet', i 'Klon'.

Obilježja svih nastavaka sage o erotičnoj Druuni su eksplicitno nasilje i seks, koji su svoj vrhunac doživjeli nakon 'Kreature', kada je Serpieri odlučio u sljedeća tri nastavka odlučio za hard core verziju seksa, bez imalo prikrivene penetracije. No u zadnja dva nastavka Serpieri se odlučio vratiti prvotnom, nešto blažem izričaju koji je bio obilježje prvih dijelova post-apokaliptične priče.

Serpieri je izdao i mnoge knjige ilustracija u kojima je Druuna dobila glavnu ulogu: 'Opsesija', 'Druuna X', 'Druuna X 2', 'Croquis', 'Serpierijeva knjiga ilustracija', 'Serpierijeva knjiga ilustracija 2', i 'Miris žene'. O Druuninoj populrnosti dovoljno govori činjenica da su njezine pustolovine prevedene na 12 jezika i prodane u više od milijun primjeraka.

Drunna (Foto: Druuna.net)
Serpieri je od 1985. do 2003. izadao osam svezaka Druuninih avantura

Autor: Darko Džepina | http://dnevnik.hr
Preneto sa: http://www.stomugromova.com/tekstovi/druuna-najeroticnija-heroina-stripa-svih-vremena?Itemid=11

Prošle godine je umro gospodin Sergio Bonelli. Veliki mag. Čovek koji je stvorio neke od heroja mog srećnog detinjstva. Hvala mu.
http://en.wikipedia.org/wiki/Sergio_Bonelli

Iznogud stripovi


Rečenica “Hoću da postanem kalif umesto kalifa” je prvo što pada na pamet svakom ko je čitao ovaj strip. Iako se imena pokojnog Rene Gošinija ponajčešće vezuje za Asteriksa, odnosno saradnju sa Uderzom (kreirali i Umpah-Paha), ne bi trebalo preskočitu ni druge njegove izvanredne stripove nastale u saradnji s drugim crtačima. To su Iznogud i Talični Tom. Iznoguda je crtao Žan Tabari, počev od 1962, a i ovaj komični serijal, smešten je u Bagdad kalifskih doba. Glavni lik stripa Iznogud (čije je ime zapravo igra reči Is-No-Good) je veliki vezir s fiks-idejom da postane kalif umjesto kalifa, koju večito naglas ponavlja. On je lukavi zlobni oniski nosonja s turbanom na glavi što zajedno s debelim ađutantom Dilatom večito kuje zavere ne bi li smenio dobroćudnog i naivnog kalifa Haruna-el-Pusaha.

Početna situacija je vazda ista. Na dvoru Haruna el Pusaha, debelog, lenjog bezbrigovića, “živi i radi” njegova smrtonosna pretnja, vezir Iznogud, čija je jedina ambicija da postane “kalif namesto kalifa”. U tome mu pomaže i odmaže njegova desna ruka, Dilat Larat, koji, kako tvrde dva francuska strip majstora, nije tako glup kako bi se moglo pretpostavitiIznogud je strip u kojem nas zabavlja inventivnost scenarija, stotine varijacija na istu temu, ali i aluzije na prirodu ljudi i političkih sistema.

Ove duhovite kratkih priče s uživanjem čitaju deca, ali još radije njihovi roditelji. KOd nas je objavljivan u okviru Biser stripa i Politikinog zabavnika.
preuzeto sa netsrbija

Modesti Blejz
Komandant Mark

Triksi Kin (ako se iko seca ovog lika iz stripa) ne znam kako se pise na engleskom i ne mogu da izguglam sliku.
E da, Srebrni letač mi je na avataru umalo da ga zaboravim.
http://sr.wikipedia.org/sr/Srebrni_Leta%C4%8D

Tangi i Laverdir

Asterix
Alan Ford
Modesti Blejz
Betmen
Mister No
Teks Viler

imao je i Zagor dobrih epizoda,....Kit Teler,Kapetan Miki su smarači :P

Genije...  

Fordovci i Hogar  

Interesantno je to da su kultni status doziveli samo u Italiji i SFRJ...U Evropi i Americi su prosli skoro nezapazeno...

Sir Oliver je zakon ! Nego Avramova jel' ti ikada možda zagolicalo maštu ....Broj 1 iz A.Forda,šta misliš čija bi on personifikacija mogao biti?

dilan dog....uvek misteriozan,obiluje hororom i fantastikom....

Alan Ford zauvijek    

digitalmandrak ::Interesantno je to da su kultni status doziveli samo u Italiji i SFRJ...U Evropi i Americi su prosli skoro nezapazeno...

U SFRJ ZAHVALJUJUCI PREVODIOCU.

ups caps