Ko je trenutno na forumu
Imamo 49 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 49 Gosta :: 1 ProvajderNema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 309 dana Pon Jan 09, 2012 11:51 pm
Zadnje teme
Kontrolni panel
Profil |
Članstvo |
Privatne poruke |
Ostalo |
Traži
Adolescencija - doba buntovnistva
+2
Vidra
Dr.acula
6 posters
Ideja forum :: DRUŠTVO :: Porodica :: Tinejdžeri
Strana 1 od 1
Adolescencija - doba buntovnistva
Adolescencija je period buntovništva, suprostavljanja svakom autoritetu, vreme kada mlada neopredeljena i zbunjena osoba iz detinjstva prelazi u svet odraslih. Taj perid nije lak ni za adolescenta ni za roditelje. Adolescenti osećaju da su odrasli i bore se da to dokažu, dok roditelji zahtevaju da se ponašaju i budu odgovorni kao odrasli, ali da priznaju da su deca.
Obično se uzima da adolescencija traje od jedanaeste do dvadeset prve godine. Početak je označen pubertetskim promenama a kraj socijalnom zrelošću mlade osobe (zasnivanje radnog odnosa, pronalaženje partnera, zasnivanje porodice i sl.). Po nekima asolescencija traje do 25 – 26 godine. Teoretski možemo da govorimo o ranoj (period od 11. do 14. godine), srednjoj (period od 15. do 17. godine) i kasnoj adolescenciji (period od 18. do 21. po nekima do 25-26. godine). Međutim, individualno gledano, ova granica nije toliko jasna.
Rana adolescencija
Period od jedanaeste do četrnaeste godine karakteriše potreba adolescenta da se usklade sa svojim izgledom. Kao rezultat fizičkih i emocionalnih promena, adolescenti u ovom uzrastu postaju jako osetljivi na svoj izgled. Mogu da preteruju i brinu zbog svake mane, koja je često samo njima vidljiva. Mala osobenost njihove građe može da ih ubedi da su “nenormalni”. Imaju potrebu da u svemu liče na svoje prijatelje i budu prihvaćeni od njih.
Često se u izvesnim godinama stide svojih roditelja. Jednim delom to je zbog traganja za drugim identitetom, a takođe i zbog toga što se pribojavaju da će ih prijatelji odbaciti, jer njihovi roditelji u nečemu odstupaju od proseka.
U nastojanju da ustanove vlastiti identitet, mladi se u ranom adolescentnom periodu često okreću od svojih roditelja. Time se osećaju jako usamljeni i kompenzaciju traže u druženju sa vršnjacima u početku istog pola. Veoma brzo nalaze velike sličnosti (vole istu muziku, mrze istog profesora…). U vršnjacima dobijaju podršku dok se odriču identiteta dece svojih roditelja, a pre nego što steknu identitet odrasle osobe.
Osećanje usamljenosti većina adolescenata prevazilazi tako što se ropski povinuje stilovima svojih školskih drugova – u pogledu odevanja, fruzure, načina govora, muzike koju slušaju... Ti stilovi moraju da se razlikuju od stilova roditelja, a ako ih još ljute ili šokiraju još je bolje. Čak i oni koji prihvate ekstremni stil ipak se povinuju stilu bar neke osobe, npr. rok zvezde.
Roditelji će najbolje pomoći svom tinejdžeru tako što pokuša da shvati njegovo ponašanje. Bezuspešno je voditi rat oko minđuša ili tetovaža. Možete da objasnite šta imate protiv nekog stila, možda vas eventualno posluša, ali nema svrhe da razgovor završite zapovednim “inače”. Nemojte da kritikujete i omalovažavate, jer su mladi na to izuzetno osetljivi.
Srednja adolescencija
Od petnaeste do sedamnaeste godine, uskladivši se sa svojim izmenjenim telom, adolescenti imaju dva zadatka. Prvo, moraju da se usklade sa svojom seksualnošću i konfliktnim emocijama, koje se javljaju u romantičnim vezama sa suprotnim ili istim polom. Drugo, moraju da se emocionalno odvoje od svojih roditelja.
Uobičajeno je da se adolescenti žale da im roditelji ne daju dovoljno slobode. Roditelji ne trebaju te optužbe da private zdravo za gotovo. Činjenica je da se i mladi nesvesno boje da odrastu. Nisu sigurni da li mogu da postanu onakvi kakvi žele, ali im ponos ne daje da to priznaju. Kad posvesno sumnjaju u svoju sposobnost, začas nađu dokaze da im roditelji stoje na putu, a ne njihovi strahovi.
Mladi su spremni da se pridržavaju roditeljskih pravila, ako je očigledno da su iskreni u pogledu tih svojih pravila i ideala. Ali, ako im uspe da otkriju licemerstvo kod svojih roditelja to ih oslobađa obaveze da se povinuju pravilima. U isto vreme to podriva njihov osećaj sigurnosti. Morate da postavite neke granice, ali probajte da to uspostavite u razgovoru sa detetom. Ako razgovarate o izlascima, saslušajte šta ono misli, kada treba da se vrati kući.
Kasna adolesdcencija
Od osamnaeste do dvadeset prve godine većina konflikata se smiruje, jer je mlada osoba razvila svoj fizički, emocionalni i moralni identitet. Ako adolescent nikada nije prošao kroz period buntovnštva verovatno nema motivaciju da napusti roditeljski dom i nađe svoj put.
Kod mladih se javlja želja za menjanjem sveta. Uviđaju nepravde i pokušavaju da ih isprave. Oni su kritični prema starim metodama i prihvataju nove, spremni su da istražuju i eksperimentišu i zato nije čudno što su mnoga naučna otkrića i umetnička dela stvorili mladi tek zakoračili u svet odraslih.
Mladima je nekada potrebno pet do deset godina da bi potpuno našli svoj identitet. Oni se u toj međufazi pasivno odupiru životnoj matici, povlače se iz nje ili su previše buntovni. Mogu da odbijaju da private posao sličan poslu roditelja, oblače se nekonvencionalno i stanuju na neobičnim mestima. Drugi pak, po prirodi idealisti, godinama zauzimaju nepopustljiv puritanski ili radikalni stav. Imaju visoku kritičnost, cinični su prema licemerstvu, neumoljivi, beskompromisni, hrabri i spremni na žrtvu. Kasnije obično postanu tolerantniji prema drugim ljudima, spremniji na kompronise i sa njima je lakše raditi i živeti.
Obično se uzima da adolescencija traje od jedanaeste do dvadeset prve godine. Početak je označen pubertetskim promenama a kraj socijalnom zrelošću mlade osobe (zasnivanje radnog odnosa, pronalaženje partnera, zasnivanje porodice i sl.). Po nekima asolescencija traje do 25 – 26 godine. Teoretski možemo da govorimo o ranoj (period od 11. do 14. godine), srednjoj (period od 15. do 17. godine) i kasnoj adolescenciji (period od 18. do 21. po nekima do 25-26. godine). Međutim, individualno gledano, ova granica nije toliko jasna.
Rana adolescencija
Period od jedanaeste do četrnaeste godine karakteriše potreba adolescenta da se usklade sa svojim izgledom. Kao rezultat fizičkih i emocionalnih promena, adolescenti u ovom uzrastu postaju jako osetljivi na svoj izgled. Mogu da preteruju i brinu zbog svake mane, koja je često samo njima vidljiva. Mala osobenost njihove građe može da ih ubedi da su “nenormalni”. Imaju potrebu da u svemu liče na svoje prijatelje i budu prihvaćeni od njih.
Često se u izvesnim godinama stide svojih roditelja. Jednim delom to je zbog traganja za drugim identitetom, a takođe i zbog toga što se pribojavaju da će ih prijatelji odbaciti, jer njihovi roditelji u nečemu odstupaju od proseka.
U nastojanju da ustanove vlastiti identitet, mladi se u ranom adolescentnom periodu često okreću od svojih roditelja. Time se osećaju jako usamljeni i kompenzaciju traže u druženju sa vršnjacima u početku istog pola. Veoma brzo nalaze velike sličnosti (vole istu muziku, mrze istog profesora…). U vršnjacima dobijaju podršku dok se odriču identiteta dece svojih roditelja, a pre nego što steknu identitet odrasle osobe.
Osećanje usamljenosti većina adolescenata prevazilazi tako što se ropski povinuje stilovima svojih školskih drugova – u pogledu odevanja, fruzure, načina govora, muzike koju slušaju... Ti stilovi moraju da se razlikuju od stilova roditelja, a ako ih još ljute ili šokiraju još je bolje. Čak i oni koji prihvate ekstremni stil ipak se povinuju stilu bar neke osobe, npr. rok zvezde.
Roditelji će najbolje pomoći svom tinejdžeru tako što pokuša da shvati njegovo ponašanje. Bezuspešno je voditi rat oko minđuša ili tetovaža. Možete da objasnite šta imate protiv nekog stila, možda vas eventualno posluša, ali nema svrhe da razgovor završite zapovednim “inače”. Nemojte da kritikujete i omalovažavate, jer su mladi na to izuzetno osetljivi.
Srednja adolescencija
Od petnaeste do sedamnaeste godine, uskladivši se sa svojim izmenjenim telom, adolescenti imaju dva zadatka. Prvo, moraju da se usklade sa svojom seksualnošću i konfliktnim emocijama, koje se javljaju u romantičnim vezama sa suprotnim ili istim polom. Drugo, moraju da se emocionalno odvoje od svojih roditelja.
Uobičajeno je da se adolescenti žale da im roditelji ne daju dovoljno slobode. Roditelji ne trebaju te optužbe da private zdravo za gotovo. Činjenica je da se i mladi nesvesno boje da odrastu. Nisu sigurni da li mogu da postanu onakvi kakvi žele, ali im ponos ne daje da to priznaju. Kad posvesno sumnjaju u svoju sposobnost, začas nađu dokaze da im roditelji stoje na putu, a ne njihovi strahovi.
Mladi su spremni da se pridržavaju roditeljskih pravila, ako je očigledno da su iskreni u pogledu tih svojih pravila i ideala. Ali, ako im uspe da otkriju licemerstvo kod svojih roditelja to ih oslobađa obaveze da se povinuju pravilima. U isto vreme to podriva njihov osećaj sigurnosti. Morate da postavite neke granice, ali probajte da to uspostavite u razgovoru sa detetom. Ako razgovarate o izlascima, saslušajte šta ono misli, kada treba da se vrati kući.
Kasna adolesdcencija
Od osamnaeste do dvadeset prve godine većina konflikata se smiruje, jer je mlada osoba razvila svoj fizički, emocionalni i moralni identitet. Ako adolescent nikada nije prošao kroz period buntovnštva verovatno nema motivaciju da napusti roditeljski dom i nađe svoj put.
Kod mladih se javlja želja za menjanjem sveta. Uviđaju nepravde i pokušavaju da ih isprave. Oni su kritični prema starim metodama i prihvataju nove, spremni su da istražuju i eksperimentišu i zato nije čudno što su mnoga naučna otkrića i umetnička dela stvorili mladi tek zakoračili u svet odraslih.
Mladima je nekada potrebno pet do deset godina da bi potpuno našli svoj identitet. Oni se u toj međufazi pasivno odupiru životnoj matici, povlače se iz nje ili su previše buntovni. Mogu da odbijaju da private posao sličan poslu roditelja, oblače se nekonvencionalno i stanuju na neobičnim mestima. Drugi pak, po prirodi idealisti, godinama zauzimaju nepopustljiv puritanski ili radikalni stav. Imaju visoku kritičnost, cinični su prema licemerstvu, neumoljivi, beskompromisni, hrabri i spremni na žrtvu. Kasnije obično postanu tolerantniji prema drugim ljudima, spremniji na kompronise i sa njima je lakše raditi i živeti.
Dr.acula- Član
- Broj poruka : 191
Datum upisa : 14.03.2010
Godina : 45
Lokacija : Beograd
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
Menstruacija i ejakulacija jesu znaci adolescencije, ali nisu jedini. Prvi veliki korak ka vlastitoj samostalnosti jeste prelazak u VI razred osnovne skole, prelazak na koledz, gde se dete susrece sa starijom decom, devojcicama i decacima koji vec posedujku odlike polnosti.(...)
Premda je adolescencija bioloski sok, ona je i intelektualni, drustveni i porodicni sok. Neverovatan preokret. (...)
Adolescenta cini adolescentom njegov hormonalni kvalitet. Bujanjem hormona odrasla deca fizicki i psihicki osecaju nepojmljivu r4azarajucu snagu.
Biti adolescent znaci razlikovati se od sveta, koji se skoro sadisticki guta, kida zubima, da bi se sto bolje osetilo vlastito jedinstveno postojanje. Telo svedoci o tome da se raste, ali jos nedovoljno da bi se imale uspomene - razmisljalo o buducnosti. Adolescent brise proslost i ne obraca paznju na buducnost. Zivi u sadasnjostu koja ga jedino zanima. Adolescent je sadasnjost.
SEksualnost im je glavna preokupacija. Samo misli na 'ono', i sve ga podseca na to: pogledi, obrisi tela, upoznavanje, zanosi; sve baca u zanos, izaziva zudnju, seksualni nagon za drugim, budi potrebu da zavodi, osvaja, zaljubi se, poseduje i bude posedovan. Medjutim, u isti mah to je i zudnja za samim sobom, nada da ce drugi u njemu otkriti sve estetske i dusevne kvalitete koje zeli da mu pokaze.
Zelja adolescenta je dvojaka - to je zudnja za drugim i za svojim bicem. Nismo potpuni dok ne osetimo zudnju i dok je ne izazovemo. Naravno, adolescencija nije pocetak toga. Ranije je zelja posojala samo u fantazmima i masti, a sada postaje aktivna u telesnom razumevanju i davanju.
(M.Rifo, Sve ono sto nikada ne bi trebalo da znate o seksualnosti vase dece, Beograd 2006, str.116-119)
Vidra- Legendarni član
- Broj poruka : 10650
Datum upisa : 25.03.2010
Lokacija : Bgd
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
Ne znam, ja nikad nisam bio adolescent.
RINGE- Profi član
- Broj poruka : 3335
Datum upisa : 27.03.2010
Godina : 38
Lokacija : U Hladu Bagrema
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
to zavisi od uzrasta...
Vidra- Legendarni član
- Broj poruka : 10650
Datum upisa : 25.03.2010
Lokacija : Bgd
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
Najlepsi period....zato sam odlucio da se tu zadrzim jos malo
All Angel- Profi član
- Broj poruka : 1083
Datum upisa : 30.03.2010
Lokacija : Belgrade
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
Preziveo sam je...
digitalmandrak- Supermoderator
- Broj poruka : 12500
Datum upisa : 22.03.2010
Lokacija : Kruska
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
I ja preživjela.. Bilo je buuurno. . Najstresniji ali i najzabavniji dio mog života dosad..Kad se samo sjetim koliko gluposti sam pravila..
Lila- Ugledni član
- Broj poruka : 9118
Datum upisa : 24.03.2010
Godina : 36
Lokacija : The Upper East Side
Re: Adolescencija - doba buntovnistva
Kome pricas...
digitalmandrak- Supermoderator
- Broj poruka : 12500
Datum upisa : 22.03.2010
Lokacija : Kruska
Ideja forum :: DRUŠTVO :: Porodica :: Tinejdžeri
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Feb 19, 2024 3:30 pm od djuro
» Koliko se uopšte razumemo?
Uto Jan 23, 2024 9:05 am od djuro
» Kakav je pravi hriscanin?
Pon Jan 15, 2024 5:27 pm od djuro
» Dekadencija zapadne civilizacije
Sub Jan 13, 2024 7:26 pm od djuro
» Reći šta o drugima misliš
Sub Jan 13, 2024 7:12 pm od djuro
» Kako je propalo društvo...
Pet Dec 29, 2023 6:28 pm od djuro
» Prostitucija
Pet Dec 29, 2023 6:19 pm od djuro
» Dobra strana stresa
Pet Dec 29, 2023 6:10 pm od djuro
» Laganje i kleveta
Pet Dec 29, 2023 6:05 pm od djuro
» Kako podnosite negativnu kritiku?
Pet Dec 29, 2023 6:02 pm od djuro
» Ratovi devedesetih
Pon Avg 07, 2023 2:11 pm od andjeo01
» Šta trenutno slušaju vaše komšije iz vaših zvučnika? :affraid:
Čet Maj 11, 2023 5:27 pm od andjeo01
» Odavno nisam čuo/čula
Sre Maj 03, 2023 9:06 pm od Johnny-Azra