Fransoa Ogist Rene Roden (François-Auguste-René Rodin)

François-Auguste-René Rodin  (Pariz, 12. studenog 1840. - okolica Pariza, 17. studenog 1917.), francuski kipar.



Rodin je poznat kao jedan od najvećih umjetnika svog vremena. Poznat je po klasičnim skulpturama kao što su Mislilac i Poljubac. Poznat je i po ljubavnoj vezi s kiparicom Camille Claudel.



Mislilac, 1902. g

Rodin je izvršio revoluciju u skulpturi korištenjem slobode forme koja je do tada bila nepoznata. Izrađivao je realistične skulpture, poput Mislioca, ali i predstavljao senzualnost koja je šokirala suvremenike. Glavni primjer toga je Poljubac. Trudio se da njegove skulpture izražavaju emociju svim dijelovima tijela.

Evo što je on sam rekao za Mislioca:

„Ono zašto on misli, nije samo u njegovom mozgu, zgrčenom čelu, raširenim nozdrvama i stisnutim usnama, već i u svakom mišiću njegovih ruku, leđa i nogu, u stisnutoj šaci i zgrčenim nožnim prstima.“
(―)
Rodin je bio i naturalist. Više ga je zanimala emocija i karakter nego monumentalnost. Odbacivao je idealizam i apstrakciju tradicija antičke skulpture, kao i dekorativnost baroknih uzora. Iako se smatra tvorcem moderne skulpture, on nije bio revolucionarni protivnik tradicije. Obrazovao se na pariškoj Školi lijepih umjetnosti i godila su mu priznanja akademske javnosti.

Neke svoje narudžbe pretvorio je u snažne umjetničke kreacije. Grad Calais je naručio skulpturu Građani Calaisa koja je trebala opisati događaj iz srednjevjekovne prošlosti grada. Rodin je ovaj zadatak riješio skupinom skulptura koje su postavljene na trgu, a ne na pijedestalu. Spomenik književniku Honoréu de Balzacu je modelirao tako da je spomenik teškim ogrtačem sakrivao tijelo modela, a modeliranjem lica odražavao pogled u daljinu i trenutak umjetničkog razmišljanja. Oba rješenja su naišla na neodobravanje naručilaca, naviknutih na tradicionalne forme skulpture.

U kasnijoj fazi stvaralaštva, Rodin je stvorio nekoliko „nepotpunih“ skulptura (fragmenata), kao što su Čovjek koji korača i Iris - glasnik Bogova. Ovim skulpturama nedostaje glava ili neki drugi dijelovi tijela. U ovim primjerima, umjetnik ne teži postizanju fizičke sličnosti, već prati vlastitu umjetničku ideju. Fragmenti su bili inspiracija za apstraktne kipare.



Poljubac (1882.)

(Wikipedija)

@Kamikaza
U par reči, koji je vaš utisak o "Misliocu"?

Avramova ::@Kamikaza
U par reči, koji je vaš utisak o "Misliocu"?

Da si me bar pitala za utiske o poljupcu  

Divna harmonija dva tela u najlepši od svega doživljaj sjedinjavanja dve duše u jedan poljubac , deluje impresivno sama pomisao da ovako nešto može da se napravi čekićem i dletom a da u posmatraču probudi duboka osjećanja pripadnosti i deljenja intime sa cjelim svetom  

Nisam, a kao da jesam.

Kakva još može biti harmonija osim divna?

Da, i meni je "Poljubac" imresivan a "Mislilac" interesantniji, kao da više emocija izbija iz njega nego iz vama dražeg "Poljupca".

Sam autor je to savršeno opisao. Rekla bih da je, uprkos uzvišenosti i jačini osećaja ljubavi koju je dočarao "Poljupcem", "Mislilac" daleko kompleksniji i verujem da je s daleko više emocija vajao misli "Mislioca".
Šta vi mislite o mom utisku, odnosno o "Misliocu"?

Mislilac ostavlja veći vizuelni efekat, a i forma je mnogo jača... "Poljubac" je lepo osmišljen, lepo složen anatomski, estetski lep, ali ne ostavlja neki poseban utisak... Tako ova dva dela su veoma različita, sa umetničkog ugla gledanja....

"Mislilac" već MISLI, dok poljubac tek sledi.