Ko je trenutno na forumu
Imamo 51 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 51 Gosta :: 1 ProvajderNema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 309 dana Pon Jan 09, 2012 11:51 pm
Zadnje teme
Kontrolni panel
Profil |
Članstvo |
Privatne poruke |
Ostalo |
Traži
Lord Džordž Gordon Bajron
3 posters
Strana 1 od 1
Lord Džordž Gordon Bajron
Lord Džordž Gordon Bajron je bio pesnički prvak engleskog romantizma. Stekao je međunarodnu književnu slavu romantičnim epom „Čajld Herold“, a potom i poemom „Don Žuan“ i poetskim dramama „Manfred“ i „Kain“. Bajron se rodio kao deklasirani aristokrata, no kasnije pripada najvišim krugovima, iako je po prirodi buntovnik i slobodoumnih nazora. Umire od malarije u borbi za oslobođenje Grčke od turskog jarma. Njegov život i delo usko su povezani, dopunjuju se i stvaraju gotovo nedeljivu celinu.
Slobodarski duh i pesničko delo engleskog buntovnika nadahnuli su mnoge velike pesnike, kao što su npr. Puškin, Ljermontov, Lamartine i dr.
Lord Dzordz Gordon Bajron je rodjen 1788. godine.
Obrazovao se u Aberdinu do svoje desete godine.
1798. godine nasledjuje titulu i imanje svog praujaka.
1802. upoznaje u Njustedu svoju polusestru, Avgustu Li.
1807. izdaje svoju prvu zbirku pesama pod naslovom Casovi zaludnosti. Ova zbirka pesama nije naisla na dobar prijem kod kritike.
1809. godine preuzima svoje mesto u Domu lordova (gornjem domu britanskog parlamenta). Iste godine odlazi na putovanja u kojima je obisao Spaniju, Maltu, Albaniju, Grcku i Egejsko more.
1812. godine postize literarni uspeh izdavanjem prva dva dela Putovanja Cajlda Harolda. U tom periodu postaje veoma popularan clan londonskog drustva.
Bajron je stvorio koncept koji se danas naziva “bajronovski junak” - prkosan i melanholican mladic koji pati zbog nekog neoprostivog dela iz svoje proslosti.
1814. , njegov Gusar se prodaje u 10000 kopija prvog dana u prodaji.
1815. godine se zeni sa Anom Izabelom Milbenk, i sa njom dobija cerku Adu.
1816. se razvodi od nje. Iste godine, zbog dugova i skandala napusta Englesku, da se nikada ne vrati.
Nastanjuje se u Zenevi, gde objavljuje “Zatvorenika Chillona”. Zatim opet krece na put, i sledece dve godine provodi u Italiji. U Rimu pise svoje remek delo satire, Don Zuana. U Italiji takodje pise i nekoliko drama. Ubrzo postaje zainteresovan za borbu Grka protiv Otomanske imperije, pa odlucuje da se aktivno ukljuci u borbe. Medjutim, pre nego sto je stigao da ucestvuje u ratu, razboleo se od groznice.
Bajron je umro 19. aprila 1824. godine u Misolongiju.
Redovi napisani na jednom peharu
načinjenom od lobanje
Ne boj se - i znaj da je moj duh još uvek sa mnom;
Jedina lobanja ja sam iz koje - mada se pije, -
Nasuprot glavama živim u ovom svetu tamnom,
Ma šta isteklo, ništa nikada glupo nije.
I ja sam živeo kao i ti; i voleo i pio,
I umro: nek se zemlja odriče kostiju mojih;
Ti toči; mene nećeš okružiti, ma htio;
Usne su crva uvek odvratnije od tvojih!
Jer bolje je u sebi nositi sokove skupe
No blatnom gojiti crvu naraštaj glibav i sluzav;
Bolje je nuditi redom uzevši oblike klupe
To piće bogova, nego hranu za porod puzav.
Tu, gde se nekad, možda, moj duh pun snage sjao,
Kroz druge opet moja nek blesne sadržina;
Kad je već iz glava naš mozak izčezao,
Kakvu bi mogli naći zamenu bolju od vina?
Dok možeš, pij, jer ko zna? - Možda će buduće pleme
Kad ti, i tvoji kao ja budete mrtvo ime,
I tebe spasti jednom iz krila zemlje neme,
I s mrtvim stihove plešće i pirovace s njime.
što ne? kad naše glave u kratkom danu života
Toliko malo mogu koristi da nam pruže,
Pošto ih poprave crvi, i blatna spremi toplota,
Za njih je sreća ako bar tako nečemu služe.
____________________________________________________________________________________
Um je samo sluga strasti...
Cleopatra- Supermoderator
- Broj poruka : 3486
Datum upisa : 12.09.2010
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
Kad rastasmo se tada
Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.
Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih čela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.
O tebi priča svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubvljaše ono?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i večno živa rana.
Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
već presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav biće tada
sav pusta, nema, tuga.
Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.
Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih čela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.
O tebi priča svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubvljaše ono?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i večno živa rana.
Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
već presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav biće tada
sav pusta, nema, tuga.
____________________________________________________________________________________
Um je samo sluga strasti...
Cleopatra- Supermoderator
- Broj poruka : 3486
Datum upisa : 12.09.2010
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
Byronove pesme su se prodavale bolje od pesama bilo kog drugog engleskog pesnika pre njega; život mu je bio pun skandala svake vrste; i muškarci i žene bacali su mu se pred noge; konačno, umro je u trideset šestoj godini u Grčkoj - ne baš u borbi, ali sasvim blizu nje. Pa ipak, ove neobične činjenice jedva obuhvataju sve ono što je Byron značio za čitaoce 19. veka. Italijanski patriot Giuseppe Mazzinija je zapisao: "Nikada se 'večni duh slobodnog uma' nije jasnije prikazao među nama". U Evropi i u obe Amerike i mladi i stari, muškarci kao i žene, protestanti i katolici, aristokrate i radnici - svi su oni u njemu pronašli ne samo novu poeziju, već i novu jačinu emocija, zahvaljujući kojoj je sve što su već znali o ljudskom iskustvu delovalo bledo.
Čak i samog Byrona iznenadio je sopstveni uspeh, koji niko nije mogao predvideti pri njegovom rođenju. Iako je poticao iz ugledne porodice, otac mu je umro kada je imao tri godine, ostavljajući i njega i majku u relativnom siromaštvu u Aberdinu u Škotskoj. Takode je morao da se suoči sa ozbiljnom i doživotnom nesposobnošcu - rođen je sa zgrčenim stopalom. Posle niza neobičnih smrti u porodici, postao je šesti baron Byron kada je imao deset godina, a porodično imanje u propadanju Newstead Abbey nasledio je kada je postao punoletan. Uprkos svojoj tituli i obrazovanju na elitnim engleskim ustanovama, kao što su Harrow (1801-1805) i Univerzitet u Kembridžu (1805-1808), nikada sasvim nije uspeo da prevaziđe obeleženost svog detinjstva, ili se barem tako osećao. Kompenzaciju je našao u čestom hvalisanju o svom aristokratskom poreklu, kao i u upuštanju u sve ono što uvaženi ljudi srednjeg sloja ne bi trebalo da rade, kao što su seksualni odnosi sa lepim dečacima.
Byron je pripadao starodrevnoj aristokratskoj tradiciji po kojoj su i dečaci i žene bili jednako prihvatljivi kao pasivni partneri za seks. Muške škole koje je pohađao podstakle su njegove rane homoseksualne eksperimente. Iako je Byron imao nekoliko strasnih heteroseksualnih veza kao mladić, nikoga nije voleo više od Johna Edlestona, mladića iz hora koga je sreo u Kembridžu. Napisao je nekoliko ljubavnih pesama posvećenih njemu, i kasnije ih je objavio sa egzoticnim ženskim imenom 'Thyrza' koje je poslužilo kao maska za mladića. Drugo pevanje u Putovanjima Cajlda Herolda (Childe Harold's Pilgrimage, 1812) završava se strastvenim lamentom nad Edlestonovom smrću. Godine 1821. Byron se priseća 'žestoke, iako čiste, ljubavi i strasti' prema Edlestonu, koja je bila deo 'romanse najromantičnijeg perioda' njegovog života (Letters and Journals, 8:24).
Byron je insistirao na čistoti svoje ljubavi prema Edlestonu, iz prostog razloga što su u ranom devetnaestom veku kodovi ponašanja u Britaniji uticali da pedofilija bude manje društveno prihvatljiva nego ikada ranije. Iako u aristokratskoj tradiciji pedofilija kao što je Byronova nije smatrana seksualnom devijacijom, nove buržoaske norme nisu blagonaklono gledale na seksualne odnose između muškaraca, kao ni na odnose između odraslih osoba i osoba smatranih za decu. Oni koji su bili optuženi za sodomiju suočavali su se, u najboljem slučaju, sa potpunim gubitkom ugleda a, u najgorem slučaju, sa vešanjem. Takva situacija učinila je da Byron nastavi sa seksualnim odnosima sa dečacima tek onda kada se nalazio daleko od Engleske. Njegovo putovanje izmedu 1809. i 1811. godine u Portugal, Španiju, Grcku i Albaniju pružilo mu je mnogo prilika za tako nešto. Njegove najopsežnije afere bile su sa dva mladića koji su se zvali Eustathius Georgiou i Nicolo Giraud, i prema kojima je postupao mnogo otvorenije nego prema Edlestonu. Kada je, na primer, ostavio Georgioua, napisao je: 'Naš rastanak bio je veoma emotivan, sa dovoljno poljubaca da se opskrbi jedan internat, i dovoljno zagrljaja da se uništi dobar glas cele jedne grofovije u Engleskoj' (Letters and Journals, 2:6).
Byronov život se drastično promenio 1812. godine kada je, na povratku sa svojih putovanja, objavio izveštaj o njima u Putovanjima Cajlda Herolda (Childe Harold's Pilgrimage), delu koje je od njega stvorilo najpoznatijeg pesnika u Engleskoj. Njegova slava se povećavala sledećih nekoliko godina zahvaljujući tome što je pisao pripovetke u stihu, navodno zasnovane na onome što mu se dešavalo na Bliskom istoku. Ove kratke i strastvene poeme bavile su se usamljenim, izopštenim junacima, koje su progonila sećanja na zabranjene erotske doživljaje, čije je detalje Byron obazrivo sačuvao nedorečenima. Byronovi čitaoci su pretpostavljali da je on svoje likove zasnivao na sebi, a mnogi su kao nikad do tad bili očarani njegovim prikazivanjem mračne strane duše. Sa tačke gledišta zanimljive za otkrivanje njegove seksualnosti, pesme su mu dvosmislene. Nijedna njegova pesma ne prikazuje otvoreno problem ljubavi izmedu dva muškarca, iako jedna od njih, 'Lara' (1814), flertuje sa ovom temom kroz ljubav između glavnog junaka i njegovog sluge, žene prerušene u muškarca. U svakom slučaju, junak čuva tajnu koju ne može da otkrije i koja ga čini pobunjenikom protiv društva, a i sprečava da ga bilo ko u potpunosti upozna. Iz post-stounvolske (Stonewall) perspektive, uprkos otvorenoj heteroseksualnosti Byronovih priča, njegovi junaci deluju kao prikriveni homoseksualci o čijoj homoseksualnosti tekst nikad ne govori.
U međuvremenu, Byron je bio umešan u nekoliko skandaloznih afera, ukljucujuci i onu sa njegovom polusestrom Augustom Leigh, kao i aferu sa Lady Caroline Lamb, koja se prerušila u muškog slugu u uzaludnoj nadi da će tako zadržati njegovu naklonost. Godine 1815. Byron je podlegao društvenom pritisku i oženio se ženom nesumnjivog ugleda, Annabellom Millbanke. To je bila velika greška. Ona ga je napustila godinu dana kasnije, a englesko društvo bilo je preplavljeno različitim spekulacijima. S obzirom na Byronovu reputaciju, ni jedna glasina nije mogla biti odviše skandalozna, pa se Lady Caroline Lamb, da bi se osvetila Byronu zbog toga što ju je prezreo, pobrinula da homoseksualnost iznese kao glavni uzrok bračnog spora. Byronov greh bio je manje u njegovom skandaloznom ponašanju nego u tome što je, šta god da uradi, postajao predmet opšteg ogovaranja. Suočen sa onim što je smatrao sveobuhvatnim društvenim ostrakizmom, Byron je zauvek napustio Englesku 1816. godine. Nakon leta provedenog sa Percyjem i Mary Shelley u Švajcarskoj, što je Mary dalo ideju za Frankenstein-a, Byron se nastanio u Italiji.
Tamo je Byron imao uspeha kao nikad do tada. Odbacio je skoro u potpunosti svoj raniji melodramatični stil, a njegova poezija krenula je drugačijim pravcem koji se otvorenije bavio njegovom seksualnošću. U njegovom remek-delu, satiričnoj poemi Don Juan, on napada seksualnu hipokriziju u Engleskoj. Iako je njegov junak čuveni, gotovo mitski heteroseksualac, on ne propušta da začini svoje delo homoseksualnim nagoveštajima i unese u njega oštroumnu, camp duhovitost, koja je neka vrsta prethodnice Oscaru Wildeu. U prilično zatvorenoj drami Sardanapalus, on prikazuje junaka koji se pojavljuje u haljini, glave ovenčane cvećem, i ustaje protiv ratne etike svog društva. Takva njegova dela, narocito Don Juan, skandalizovala su Byronove čitaoce u Engleskoj više nego ikad, ali su mu takođe donela i najveću čitalačku publiku.
Godine 1823. Byron biva sve nespokojniji i žudi za novim poljem delovanja. To što je tražio pronašao je u borbi Grcke za nezavisnost od Turske, te je otputovao tamo u pomoć grčkim trupama. Čim je stigao, bojno polje sa zaraćenim stranama brzo je raspršilo njegovu romantičnu zanesenost, no takode je sreo Lukasa Halandristanosa, prelepog mladića od nekih petnaest godina. Tri poslednje Byronove pesme opisuju njegovu strast prema Lukasu, kao i njegovo razocarenje jer mu Lukas, za razliku od njegovih prethodnih mladih slugu, nije uzvratio ljubav. Groznica, kao i nesposobni lekari učinili su kraj Byronovom životu 19. aprila 1824. godine. Iako su tekstovi o Byronu iz devetnaestog veka ponekad ukazivali na njegovu pedofiliju, iscrpni detalji o njegovom seksualnom životu ostali su tajna sve do pionirskog dela Louisa Cromptona: Byron and Greek Love iz 1985. godine.
Andrew Elfenbein
Bibliografija:
Byron, George Gordon, Lord. Byron's Letters and Journals. Leslie A. Marchand, ed. 3 vols. London: John Murray 1973-1982.
Byron, George Gordon, Lord. The Complete Poetical Works. Jerome J. McGann and Barry Wheeler, eds. 7 vols. Oxford: Clarendon, 1980-1993.
Crompton, Louis. Byron and Greek Love: Homophobia in Nineteenth-Century England. Berkeley: University of California Press, 1985.
Rutherford, Andrew, ed. Byron: The Critical Heritage. London: Routledge & Kegan Paul, 1970.
Izvor: Gay Histories and Cultures: An Encyclopedia, izd. George E. Haggerty, New York & London, 2000, str. 154-155.
Prevod: Bosie
Santa Maria della Salute- Član
- Broj poruka : 127
Datum upisa : 21.04.2011
Godina : 46
Lokacija : Beograd
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
Ljubavno pismo:
Bajron - Terezi Gvicoli
Bolonja,25.avgust 1819.
Tereza moja najdraza.
Procitah ovu knjigu u tvome vrtu-Ljubavi moja,ti nisi bila tu,inace je ne bih procitao. To je jedna od tvojih najdrazih knjiga,a autor je moja prijateljica.Ti neces razumeti ove reci na engleskom,ni drugi ih nece razumeti:to je razlog sto ih nisam napisao na italijanskom. Ali,ti ces razumeti rukopis onoga koji te strasno voli,i pogodices da je sedeci sa tvojom knjigom ,mogao misliti samo o ljubavi.
U toj reci,prekrasnoj na svim jezicima,a ponajvise na tvom-amor mio-sadrzan je moj bivsi i moj buduci zivot.
Osecam da ovde postojim i da ce me biti i posle smrti,a sa kojom svrhom ti ces odluciti.Ti si moja sudbina,osamnaestogodisnja zena,vec dve godine van
manastira:voleo bih da si tamo i ostala,ili da te bar nikad nisam sreo.
Ali,kasno je za sve.Volim te,i ti mene volis,konacno to kazes i ponasala si se kao da je tako bilo,a to je za mene velika uteha u svemu.Ja osecam prema tebi mnogo vise od ljubavi i ne mogu da prestanem da te volim.
Pomisli ponekad na mene kad nas Alpi i okean budu razdvajali-ali to se nikad
nece desiti,dok god ti sama to ne pozelis.
Bajron
Lord Džordž Gordon Bajron (1788-1824)
Bajron - Terezi Gvicoli
Bolonja,25.avgust 1819.
Tereza moja najdraza.
Procitah ovu knjigu u tvome vrtu-Ljubavi moja,ti nisi bila tu,inace je ne bih procitao. To je jedna od tvojih najdrazih knjiga,a autor je moja prijateljica.Ti neces razumeti ove reci na engleskom,ni drugi ih nece razumeti:to je razlog sto ih nisam napisao na italijanskom. Ali,ti ces razumeti rukopis onoga koji te strasno voli,i pogodices da je sedeci sa tvojom knjigom ,mogao misliti samo o ljubavi.
U toj reci,prekrasnoj na svim jezicima,a ponajvise na tvom-amor mio-sadrzan je moj bivsi i moj buduci zivot.
Osecam da ovde postojim i da ce me biti i posle smrti,a sa kojom svrhom ti ces odluciti.Ti si moja sudbina,osamnaestogodisnja zena,vec dve godine van
manastira:voleo bih da si tamo i ostala,ili da te bar nikad nisam sreo.
Ali,kasno je za sve.Volim te,i ti mene volis,konacno to kazes i ponasala si se kao da je tako bilo,a to je za mene velika uteha u svemu.Ja osecam prema tebi mnogo vise od ljubavi i ne mogu da prestanem da te volim.
Pomisli ponekad na mene kad nas Alpi i okean budu razdvajali-ali to se nikad
nece desiti,dok god ti sama to ne pozelis.
Bajron
Lord Džordž Gordon Bajron (1788-1824)
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
POHODI U LEPOTI, SLICNA NOCI...
Pohodi u lepoti, slicna noci,
podneblja vedrog koju roj zvezda prati;
od tame i sjaja sve sto moze doci
najbolje, kroz njen lik ces sagledati
istancano u svetloj toj mekoci,
koju blistavom danu nebo krati.
Vec veci sjaj il nesto jace sene
neizrecivu car upola niste,
sto vitice talasa raspletene
i njeno oko ima za zariste,
gde pomisli su jasno izrazene;
Kako je cisto njino boraviste!
Zbore sa cela, sa obraza njena
spokojno, tiho ali i recito,
osmeh i boja prozracno-rumena:
da dani su vrline za njom to,
da ne cezne za zemnim dusa njena,
da je to srce jos bezazleno!
Dzordz Gordon Bajron
Pohodi u lepoti, slicna noci,
podneblja vedrog koju roj zvezda prati;
od tame i sjaja sve sto moze doci
najbolje, kroz njen lik ces sagledati
istancano u svetloj toj mekoci,
koju blistavom danu nebo krati.
Vec veci sjaj il nesto jace sene
neizrecivu car upola niste,
sto vitice talasa raspletene
i njeno oko ima za zariste,
gde pomisli su jasno izrazene;
Kako je cisto njino boraviste!
Zbore sa cela, sa obraza njena
spokojno, tiho ali i recito,
osmeh i boja prozracno-rumena:
da dani su vrline za njom to,
da ne cezne za zemnim dusa njena,
da je to srce jos bezazleno!
Dzordz Gordon Bajron
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
Putovanje Cajlda Harolda
Laku noc
"Zbogom, zbogom! rodni zali
Tonu mi u vode plave,
Dascu vjetri, ore vali,
Krik galeba pun je strave.
Sa suncem sto lijega logom
U val i mi cemo poc';
Zbogom njemu, tebi zbogom,
Rodna zemljo - Laku noc!
Za par sati sunce gore
S novim sutra ce se popet;
Pozdravit cu nebo, more,
Al' ne majku zemlju opet.
Moji dvori sad su pusti,
Ognjista se sledi glas;
Drac po zidu pavit pusti,
Moj na vratim urla pas.
Dodji, dodji, pazu mali!
Zasto places i zalujes?
Zar te strah jer ricu vali
Il' drsces jer vihor cujes?
Nek ne place tvoje oko;
Tvrd i hitar nas je brod
Ni najbrzi ne bi soko
Mogo stic mu let ni hod."
"Nek val djipa, vjetar ori,
Ne osecam od njih straha:
Ipak, Sir Cajld, me ne kori,
Da sam tuzan, srca plaha,
Sto mi mila majka osta,
Sto napustih oca svog,
Ti jedin mi drug preosta,
Ti - i jedin gore bog.
Blagoslov mi otac dati
Bez tuge je zarko mogo;
Dok se opet vratim, mati
Uzdisat ce za mnom mnogo.
"Dosta, dosta, cedo moje!
Potri plac u oku tvom;
Ciste duse da sam tvoje,
Ne bih bio suh u mom."
"Dodji, hrabri moj slednice,
Sto si lica bledjanoga?
Strah te vala sto urlice
Il' dusmana francuskoga".
"Mislis za svoj zivot strepim?
Ne bije me straha led.
Ja za svojom zenom hlepim,
Vjeran obraz s tog mi blijed.
Uz jezero, zena, deca
Zive mi, gdje tvoji dvori:
Kad za ocem koji jeca
Sto da ona odgovori?"
Pratioce dobri, dosta,
Nitko tvoj ne kori jad;
Laksoj dusi mi ne osta
Do smijat se bjezec sad.
Tko vjeruje u varljivi
Uzdah zene il' ljubice?
Prijan nov - suh pogled plavi,
Sto sad kipi od suzice.
Ne brinem za proslu radost.
Pogibelj mi pusti hlap
Sto ostavljam sve - je zalost!
Da ne kanu suze kap.
Sam na svijetu sad bez kraja,
Sam gdje more beskraj place,
Sto za druge do ocaja,
Nitko za njim kad ne place?
Mozda moj ce pas da pati
Kad mu stranac jesti da,
Al' pre no se gazda vrati,
On bi vec ga razdro sva.
S tobom hitro cu, moj brode,
Proci preko burnih vala:
Ne brinem se kud puti vode,
Kad do mog ne teku zala.
Zdravo, zdravo, vali sinji!
A kad vas budem proc,
Zdravo, spilje i pustinje!
Rodna zemljo - Laku Noc!"
Laku noc
"Zbogom, zbogom! rodni zali
Tonu mi u vode plave,
Dascu vjetri, ore vali,
Krik galeba pun je strave.
Sa suncem sto lijega logom
U val i mi cemo poc';
Zbogom njemu, tebi zbogom,
Rodna zemljo - Laku noc!
Za par sati sunce gore
S novim sutra ce se popet;
Pozdravit cu nebo, more,
Al' ne majku zemlju opet.
Moji dvori sad su pusti,
Ognjista se sledi glas;
Drac po zidu pavit pusti,
Moj na vratim urla pas.
Dodji, dodji, pazu mali!
Zasto places i zalujes?
Zar te strah jer ricu vali
Il' drsces jer vihor cujes?
Nek ne place tvoje oko;
Tvrd i hitar nas je brod
Ni najbrzi ne bi soko
Mogo stic mu let ni hod."
"Nek val djipa, vjetar ori,
Ne osecam od njih straha:
Ipak, Sir Cajld, me ne kori,
Da sam tuzan, srca plaha,
Sto mi mila majka osta,
Sto napustih oca svog,
Ti jedin mi drug preosta,
Ti - i jedin gore bog.
Blagoslov mi otac dati
Bez tuge je zarko mogo;
Dok se opet vratim, mati
Uzdisat ce za mnom mnogo.
"Dosta, dosta, cedo moje!
Potri plac u oku tvom;
Ciste duse da sam tvoje,
Ne bih bio suh u mom."
"Dodji, hrabri moj slednice,
Sto si lica bledjanoga?
Strah te vala sto urlice
Il' dusmana francuskoga".
"Mislis za svoj zivot strepim?
Ne bije me straha led.
Ja za svojom zenom hlepim,
Vjeran obraz s tog mi blijed.
Uz jezero, zena, deca
Zive mi, gdje tvoji dvori:
Kad za ocem koji jeca
Sto da ona odgovori?"
Pratioce dobri, dosta,
Nitko tvoj ne kori jad;
Laksoj dusi mi ne osta
Do smijat se bjezec sad.
Tko vjeruje u varljivi
Uzdah zene il' ljubice?
Prijan nov - suh pogled plavi,
Sto sad kipi od suzice.
Ne brinem za proslu radost.
Pogibelj mi pusti hlap
Sto ostavljam sve - je zalost!
Da ne kanu suze kap.
Sam na svijetu sad bez kraja,
Sam gdje more beskraj place,
Sto za druge do ocaja,
Nitko za njim kad ne place?
Mozda moj ce pas da pati
Kad mu stranac jesti da,
Al' pre no se gazda vrati,
On bi vec ga razdro sva.
S tobom hitro cu, moj brode,
Proci preko burnih vala:
Ne brinem se kud puti vode,
Kad do mog ne teku zala.
Zdravo, zdravo, vali sinji!
A kad vas budem proc,
Zdravo, spilje i pustinje!
Rodna zemljo - Laku Noc!"
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
IZ ''JEVREJSKIH MELODIJA''
PO OBALAMA JORDANA
Po obalama Jordana kamile Araba blude,
Na bregu Siona žreci lažnoga boga služe.
Pod stenam' Sinaja Vaalove sluge hude
Ti gledaš, o, Jehova, kako ti ime ruže,
Pa zašto spavaju gromovi večne slave tvoje?
Tamo gde je prst tvoj ispisao tablice svete
I stopa osveštala pute narodu dobrom tvome;
Tamo gde su slave plamene siluete
Pisane munjom tvojom, nijednom samrtnome
Nije moguće prići po cenu života svoga.
Nek' oko tvoje blesne munjinim silnim sjajem
I nek' padne koplje iz poraženih ruku tiranina
O, da l' će dugo tiran puniti zemlju vajem
I da li će narod jošte gledati mnogo dana
Ostavljen od teb' hram naš tužan, napušteni?
PO OBALAMA JORDANA
Po obalama Jordana kamile Araba blude,
Na bregu Siona žreci lažnoga boga služe.
Pod stenam' Sinaja Vaalove sluge hude
Ti gledaš, o, Jehova, kako ti ime ruže,
Pa zašto spavaju gromovi večne slave tvoje?
Tamo gde je prst tvoj ispisao tablice svete
I stopa osveštala pute narodu dobrom tvome;
Tamo gde su slave plamene siluete
Pisane munjom tvojom, nijednom samrtnome
Nije moguće prići po cenu života svoga.
Nek' oko tvoje blesne munjinim silnim sjajem
I nek' padne koplje iz poraženih ruku tiranina
O, da l' će dugo tiran puniti zemlju vajem
I da li će narod jošte gledati mnogo dana
Ostavljen od teb' hram naš tužan, napušteni?
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
ŠIJONSKOM SUŽNJU
Ti večni duše uma nesalomiva,
u tamnici sjaš, Slobodo, snagom svom,
jer u njoj tebi samo je srce dom;
tek ljubav za te to srce okiva.
Kad u lancima decu tvoju skriva
pod svodovima tmurna, vlažna, tama,
tad zemlja kliče njihovim žrtvama,
i glas Slobode svetom se odziva.
Tvoj je, šijone, zatvor mesto sveto,
jer on, ko mošti, stope sužnja krije:
po podu tvome Bonivar se kreto
dok ko u travu trag usnio nije;
nek niko trag taj ne zbriše: on, eto
do Boga vapi protiv tiranije.
Ti večni duše uma nesalomiva,
u tamnici sjaš, Slobodo, snagom svom,
jer u njoj tebi samo je srce dom;
tek ljubav za te to srce okiva.
Kad u lancima decu tvoju skriva
pod svodovima tmurna, vlažna, tama,
tad zemlja kliče njihovim žrtvama,
i glas Slobode svetom se odziva.
Tvoj je, šijone, zatvor mesto sveto,
jer on, ko mošti, stope sužnja krije:
po podu tvome Bonivar se kreto
dok ko u travu trag usnio nije;
nek niko trag taj ne zbriše: on, eto
do Boga vapi protiv tiranije.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
DA, MI NEĆEMO LUTATI VIŠE
Da, mi nećemo lutati više
u kasnoj noći ti i ja,
i zalud srce ljubavlju diše
i mesečina još uvek sja.
Jer duša kreće već iz grudi
uz mač što hrli sad u boj;
za predahom mi srce žudi,
i ljubav traži kraj već svoj.
I zalud noć sva voljenjem diše
i zalud njoj će uskoro kraj,
nas dvoje neće lutati više
uz mesečine blistav sjaj.
Da, mi nećemo lutati više
u kasnoj noći ti i ja,
i zalud srce ljubavlju diše
i mesečina još uvek sja.
Jer duša kreće već iz grudi
uz mač što hrli sad u boj;
za predahom mi srce žudi,
i ljubav traži kraj već svoj.
I zalud noć sva voljenjem diše
i zalud njoj će uskoro kraj,
nas dvoje neće lutati više
uz mesečine blistav sjaj.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
ONA IDE
Ona ide u svetlu lepote
Ko noć blaga u zvezdanom sjaju.
Sve što ima u svetu krasote:
Svetlog, tamnog – njene oči daju
Sve nežnosti, i divote s njima,
Što dan blistav ne može da ima.
Ni zrak manje, ni ti više sama
Sen u valu crnih joj vitica
Il u skladu loknica, il prama
Što se spušta preko njenog lica,
Preko čela, gde čedne, spokojne
Misli – svoga mesta su dostojne
Na tom licu koje ozarava
Srećni osmeh večite vedrine;
Gde dobrotom svakog očarava
Mirni odsjaj večite vrline,
Na tome se divnom licu čita
Ljubav – mirna, nevina i večita.
Ona ide u svetlu lepote
Ko noć blaga u zvezdanom sjaju.
Sve što ima u svetu krasote:
Svetlog, tamnog – njene oči daju
Sve nežnosti, i divote s njima,
Što dan blistav ne može da ima.
Ni zrak manje, ni ti više sama
Sen u valu crnih joj vitica
Il u skladu loknica, il prama
Što se spušta preko njenog lica,
Preko čela, gde čedne, spokojne
Misli – svoga mesta su dostojne
Na tom licu koje ozarava
Srećni osmeh večite vedrine;
Gde dobrotom svakog očarava
Mirni odsjaj večite vrline,
Na tome se divnom licu čita
Ljubav – mirna, nevina i večita.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
GLE, IDE LEPA KAO NOĆ
Gle, ide lepa kao noć kraja
Zvezdanog neba, vedrih klima,
Sve najlepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.
Tek sena jača, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il' blaga svetlost, licu dana,
Gde kaže slatka misao svaka
Svu draž, čistoću svoga stana.
S tog obraza i čela nežna
-Što tiho je, a reč ne gubi-
Smešci zbore i boja nežna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
A srce njeno čisto ljubi.
Gle, ide lepa kao noć kraja
Zvezdanog neba, vedrih klima,
Sve najlepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.
Tek sena jača, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il' blaga svetlost, licu dana,
Gde kaže slatka misao svaka
Svu draž, čistoću svoga stana.
S tog obraza i čela nežna
-Što tiho je, a reč ne gubi-
Smešci zbore i boja nežna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
A srce njeno čisto ljubi.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
ŽENA
Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steći želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola sjenu;
Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nežnost skrij; za ženu
Drskost još uvek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je teši, okrunit ćeš žar.
Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steći želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola sjenu;
Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nežnost skrij; za ženu
Drskost još uvek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je teši, okrunit ćeš žar.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
KAD JE NA LETA MNOGA...
Kad je na leta mnoga trebalo,plačuć nemo i srca slomljenoga,
da se rastanemo,
bledilo tvojih obraza i tvojih usana led jasno mi,jasno predskaza
nesrećnih godina sled!
Jutarnja rosa što pade ledena na me sa granja nagoveštaj mi dade
današnjih osećanja.
Prekrši sve što reče,slavna si sad-al čime?Stid me zbog tebe peče
kada ti spominju ime.
Ja čujem,kad pomenu tebe,mrtvačka zvona,i lako stresem se,srce zazebe:
zašto te voleh onako?
I ne slute za nas dvoje oni što tebe su znali:dugo će,dugo moje
srce za tobom da žali.
U potaji smo se sreli,u ćutnji sad jadujem dane:što srce ti zaborav preli?
Što duh tvoj da me obmane?
Ako se ikad ja i ti na svetu još sretnemo,kako cu pozdraviti tebe?
-Plačući nemo.
Kad je na leta mnoga trebalo,plačuć nemo i srca slomljenoga,
da se rastanemo,
bledilo tvojih obraza i tvojih usana led jasno mi,jasno predskaza
nesrećnih godina sled!
Jutarnja rosa što pade ledena na me sa granja nagoveštaj mi dade
današnjih osećanja.
Prekrši sve što reče,slavna si sad-al čime?Stid me zbog tebe peče
kada ti spominju ime.
Ja čujem,kad pomenu tebe,mrtvačka zvona,i lako stresem se,srce zazebe:
zašto te voleh onako?
I ne slute za nas dvoje oni što tebe su znali:dugo će,dugo moje
srce za tobom da žali.
U potaji smo se sreli,u ćutnji sad jadujem dane:što srce ti zaborav preli?
Što duh tvoj da me obmane?
Ako se ikad ja i ti na svetu još sretnemo,kako cu pozdraviti tebe?
-Plačući nemo.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
JEDNOJ GOSPI
upitan zbog čega napuštam Englesku u proleće
Kad Covek, isteran iz Raja,
Za časak zasta pokraj vrata,
Svaki ga prizor bivšeg sjaja
Nagna klet' kob što mu je data.
Al' idući kroz daleke krajeve,
Nauči snositi greh svoj prek;
Tad drugo vreme ću mu vaje,
U radu svome nađe lek.
Tako će, gospo, sa mnom biti,
Ne smem videti čar vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, neću kriti,
Uzdišem zbog sveg' što sam znao.
Mudriji bit će beg moj taj
Od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledati u svoj raj
Bez želje da ne živim tamo.
upitan zbog čega napuštam Englesku u proleće
Kad Covek, isteran iz Raja,
Za časak zasta pokraj vrata,
Svaki ga prizor bivšeg sjaja
Nagna klet' kob što mu je data.
Al' idući kroz daleke krajeve,
Nauči snositi greh svoj prek;
Tad drugo vreme ću mu vaje,
U radu svome nađe lek.
Tako će, gospo, sa mnom biti,
Ne smem videti čar vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, neću kriti,
Uzdišem zbog sveg' što sam znao.
Mudriji bit će beg moj taj
Od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledati u svoj raj
Bez želje da ne živim tamo.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
UPITAN KOJE JE
"POREKLO LJUBAVI "!
"Poreklo ljubavi"! Ah,mene
Zašto to pitaš, kad to dade
Saznati se iz mnoge zene:
Videć' te ljubav živeti stade!
Želiš znati kad će kraj joj biti:
Srce mi sluti, strepnja zna,
Dugo će ceznuti, suze liti,
Al' živeti - sve dok živim ja.
"POREKLO LJUBAVI "!
"Poreklo ljubavi"! Ah,mene
Zašto to pitaš, kad to dade
Saznati se iz mnoge zene:
Videć' te ljubav živeti stade!
Želiš znati kad će kraj joj biti:
Srce mi sluti, strepnja zna,
Dugo će ceznuti, suze liti,
Al' živeti - sve dok živim ja.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
SUNCE SVIH BEZ SNA
O tužna zvezdo, sunce svih bez sna!
Što iz daljina suzna treptiš sva,
Što u noć sjaš al' ne goniš tim mrak,
O kakve davne sreće ti si znak!
Tako sja prošlost, svetlost sveg' što minu,
Što blistava je, al' nema toplinu;
Žuri u tami Bol u sjaj tvoj bled,
Jasan, al' dalek - čist, al' kao led!
O tužna zvezdo, sunce svih bez sna!
Što iz daljina suzna treptiš sva,
Što u noć sjaš al' ne goniš tim mrak,
O kakve davne sreće ti si znak!
Tako sja prošlost, svetlost sveg' što minu,
Što blistava je, al' nema toplinu;
Žuri u tami Bol u sjaj tvoj bled,
Jasan, al' dalek - čist, al' kao led!
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
NEĆEMO VIŠE ŠETATI PO NOĆI
Ne, nećemo više šetati po noći,
Do sitnih sati odlagati san
Ma koliko mi srce želelo poći,
Ma mesec sjao kao da je dan.
K'o mač po boju u korice što legne
K'o duša što grudi zna da smori,
Tako i srce mora da prilegne
I ljubav mora da se odmori.
Mada je noć za milovanje,
I mada prebrzo osvane dan,
Nećemo ići u ašikovanje
Kad mesec sija kao da je dan.
Ne, nećemo više šetati po noći,
Do sitnih sati odlagati san
Ma koliko mi srce želelo poći,
Ma mesec sjao kao da je dan.
K'o mač po boju u korice što legne
K'o duša što grudi zna da smori,
Tako i srce mora da prilegne
I ljubav mora da se odmori.
Mada je noć za milovanje,
I mada prebrzo osvane dan,
Nećemo ići u ašikovanje
Kad mesec sija kao da je dan.
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Re: Lord Džordž Gordon Bajron
ATENSKA DJEVO, PRIJE NEG SATI
Živote moj, volim te
Atenska djevo, prije neg sati
Rastanka dodu, srce mi vrati,
Ili ga, jer mi ode iz grudi,
Zadrži, i sve što ti nudi!
Odlazim, čuj moj uzdah i bol,
Živote moj, volim te
Tako mi tvoje nemirne kose
Što egejski je vjetrovi nose,
I obrva što crne rube
Nježno ti lice te ga Ijube,
I zjena kao u srne, o,
Živote moj, volim te
Tako mi usni tih koje žudim
I struka tvoga za kojim ludim,
I ovog cvijeca što o sreci
I Ijubavi zna reč' što reci
Riječ ne zna; bilo dobro, zlo,
Živote moj, volim te
Atenska djevo, valja se nama
Rastati, misli na mene, sama.
Prem' Istambul me zove tog trena,
Srce mi, dušu uze Atena;
Uvijek ču tebe voljet! Znaj to!
Živote moj, volim te
Živote moj, volim te
Atenska djevo, prije neg sati
Rastanka dodu, srce mi vrati,
Ili ga, jer mi ode iz grudi,
Zadrži, i sve što ti nudi!
Odlazim, čuj moj uzdah i bol,
Živote moj, volim te
Tako mi tvoje nemirne kose
Što egejski je vjetrovi nose,
I obrva što crne rube
Nježno ti lice te ga Ijube,
I zjena kao u srne, o,
Živote moj, volim te
Tako mi usni tih koje žudim
I struka tvoga za kojim ludim,
I ovog cvijeca što o sreci
I Ijubavi zna reč' što reci
Riječ ne zna; bilo dobro, zlo,
Živote moj, volim te
Atenska djevo, valja se nama
Rastati, misli na mene, sama.
Prem' Istambul me zove tog trena,
Srce mi, dušu uze Atena;
Uvijek ču tebe voljet! Znaj to!
Živote moj, volim te
jelena- Legendarni član
- Broj poruka : 13189
Datum upisa : 07.04.2012
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Feb 19, 2024 3:30 pm od djuro
» Koliko se uopšte razumemo?
Uto Jan 23, 2024 9:05 am od djuro
» Kakav je pravi hriscanin?
Pon Jan 15, 2024 5:27 pm od djuro
» Dekadencija zapadne civilizacije
Sub Jan 13, 2024 7:26 pm od djuro
» Reći šta o drugima misliš
Sub Jan 13, 2024 7:12 pm od djuro
» Kako je propalo društvo...
Pet Dec 29, 2023 6:28 pm od djuro
» Prostitucija
Pet Dec 29, 2023 6:19 pm od djuro
» Dobra strana stresa
Pet Dec 29, 2023 6:10 pm od djuro
» Laganje i kleveta
Pet Dec 29, 2023 6:05 pm od djuro
» Kako podnosite negativnu kritiku?
Pet Dec 29, 2023 6:02 pm od djuro
» Ratovi devedesetih
Pon Avg 07, 2023 2:11 pm od andjeo01
» Šta trenutno slušaju vaše komšije iz vaših zvučnika? :affraid:
Čet Maj 11, 2023 5:27 pm od andjeo01
» Odavno nisam čuo/čula
Sre Maj 03, 2023 9:06 pm od Johnny-Azra